Jadranka Varga Živjeti u Travniku ili Gospiću - Nachtfresser - Blog.hr

nedjelja, 28.04.2019.

Živjeti u Travniku ili Gospiću

Iako je vrijeme bilo odvratno, u jednom momentu je čak padao grad iliti tuča, i zadnji dan u Sarajevu nam je bio potpuno ispunjen i zanimljiv. Budući da je ekipa spavala onoliko koliko je trebalo, ja sam skoknuo do Baščaršije donijeti svima doručak ili ručak, kako za koga. Ja sam se odlučio za Željine ćevape, mogu umiriti Lastavicu, informacije koje sam imao da više nisu dobri kao nekad, jednostavno nisu točne. Šetajući do tamo razmišljao sam kako pravilno po sarajevski zatražiti hranu za van, odlučio sam tražiti desetku za ponijeti i čuo konobaricu kako galami :"Jednu desetku u papir!".
Ako oko ćevapa postoje razilaženja u mišljenjima koji su najbolji, oko bureka su svi jedinstveni, najbolji je u "Bosni", drugarica je nakon zeljanice, naručila za isprobati sve ostalo, burek (tako se zove samo onaj s mesom), krompirušu i sirnicu, Matija nije komplicirao i pristao je na isto. S mesom je fantastičan, a ostali odlični.
Popodne smo išli u goste kod kćerke bivše drugaričine gazdarice i njene obitelji i uvjerili se da rat nije uništio ono nevjerojatno sarajevsko gostoprimstvo. Zahvaljujući svojoj osobini da sve žene i cure pri upoznavanju diskretno odmjerim od glave do pete ispao sam i znalac običaja, drugarica je pojurila unutra u zagrljaj prijateljici, a ja sam doviknuo s praga, hej, ne u cipelama, što je odmah izazvalo simpatiju. Došao je i brat od domaćice sa suprugom i gazda Mirso je bez obzira na iskaze svih da su siti i nevremenu vani skoknuo do obližnje mesnice i vani na roštilju ispekao ćevape, nije to veli on za ručati nego "za nako". Drugarica ih je pohvalila da su joj bolji od svih tih čuvenih čaršijskih, taj mesar koristi zbilja zanimljivu recepturu, a Mirso ih je majstorski ispekao. Kći domaćina, maturantica, nas je pozvala u svoju sobu, ima zbilja nevjerojatan pogled na grad, stadion koji se vidi je Koševo.
Nakon što smo teško ustali jer druženje je bilo stvarno ugodno, no mi smo morali na dalek put, uputili smo se ipak naći hotel u kojem ću boraviti 21. na 22.svibnja sa svojim razredom. Hotel zbilja djeluje zanimljivo, a mladi recepcionar je bio izuzetno susretljiv, iznio je zanimljive prijedloge "za život navečer". Ako bude lijepo vrijeme vrt im je izvrstan.
Sad se vi pitate, kakve veze ima naslov s postom, e pa o tome u drugom dijelu ispod fotki.



Oko osam navečer smo krenuli na dugi put do Rijeke. Matija je predložio i jednoglasno je prihvaćeno da isprobamo i poznate travničke ćevape. Na kraju je taj izlet ispao nevjerojatan kulturološki doživljaj. Shvatio sam da i tamo kao i u nekim našim krajevima rat ipak ima svoje pobjednike. Pao je već mrak kad smo ulazili, brdom je dominiralo osvjetljeno i zanimljivo arhitektonski riješeno šehidsko groblje. Gradić je bio nevjerojatno živ, pun mladih ljudi. U izlozima su izložene fotografije ovogodišnjih maturanata i to je bilo jedino što mi je bilo simpatično. Cijelim mjestom preko zvučnika su odjekivale muslimanske molitve, zastrašujuće, mada su ti mladi ljudi izgleda oguglali na to i nisu se osvrtali. Ipak bilo je i onih iz kavana koji su doslovno buljili u nas pridošlice. Ćevapi su se Matiji i drugarici svidjeli, meni ni to, ako se ne varam Matiji su bolji i od sarajevskih. Sjetio sam se svog boravka u Gospiću u hotelu "Ante", unutra je u prepunoj sali tip predstavljao knjigu o židovskim lažima i stoljetnom proganjanju Hrvata, čula su se glasna odobravanja. Naravno sjetio sam se i jučerašnjog klanjanja muškaraca na čaršiji, isto je preko zvučnika odjekivao valjda arapski između ostalog, ali to je turistima koji su prolazili bila atrakcija, neki su čak i fotografirali, grad amortizira takve događaje.
Razgovarali smo, zaključak je bio da ljudi jednostavno na sve oguglaju.
Ispalo je da smo u Rijeku stigli s nešto više od sedam sati vožnje, prije granice smo još kupili jeftinije cigarete, tjedan je bio intenzivno življen i zanimljiv.





14:34 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>