subota, 13.04.2019.

Nitko i ništa



Razmišljam nešto, slušao sam Sloterdijka u Puli, sad ga čitam, u Puli mi se činilo da nešto možda nisam najbolje jezično razumio, možda pak i jesam, al nebitno, to je neka definicija malograđanina kao povijesnog heroja kontinuiteta, koji se othrvava napasti svih mogućih izazova oslobađanja osobnosti, sve te emancipiranosti, koja se obilato nudi. Sebi uzimam u olakotnu okolnost, tek odnedavno sličim toj kategoriji, borio sam se i moji ideali su poraženi, a fiziološki ne bih mogao podnijeti dalju borbu, te sad priznajem i herojski prihvaćam ulogu, sad sam zbilja nitko i ništa. Ako mi pak to netko kaže u lice, možda ipak uzvratim niskim udarcem, još potpuno ne vladam instiktima.
Jučer smo zakasnili na marendu u omiljeni restoran, ipak smo dobili, da ne ostanu, friške srdelice s blitvom, u polumraku mi ni jedna fotka nije uspjela. Jina su sardelice oduševile, on nam je detektor potvrde svježine. Ipak lagano je to za nas, večeralo se jače nego obično. Novi vozni park tamo gdje pas i ja pravimo stanku na povratku iz večernje šetnje, vozila pripšadaju jednoj moćnoj firmi, sretao sam je i u šetnjama Berlinom, a sva vozila daruvarskih tablica, tako je to, nekima je jedina briga maksimizirati profit.
Nas stare gubitnike svejedno raduje pročitati da maestralni Slavoj Žižek nastavlja u Independentu oko Assangea prkositi establišmentu, mada i on već tu spada, u ime misleće javnosti.
12:04 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.