Zbilja sam mislio nekoliko dana ne objavljivati,ali eto, ne ide to tako. Nije toliko što sam uvjetno rečeno umrežen, uvjetno, jer ništa od danjeg bljeska ne vidim na ekranu, tako da ništa ni od onog minimalnog uređenja fotki. Najvažniji razlog pisanja je pak dosada. Zbilja mi nisu jasni užici ljetovanja na Jadranu u punoj sezoni, kad su okupirane uglavnom od Talijana i one najdivljije usamljeničke stijene, mjesta gdje se obično ja kupam. Danas sam obavio dnevnu dozu, ranojutarnje kad nikog nema i drugo nakon ručka, jer sam shvatio da je to vrijeme kad većina odlazi na taj svoj ručak, a i rjeđe plove oni luđaci sa polupodmornicama, gori od njih su samo moroni koji su im izdali dozvole. Što sad? Ni psu se ne da nikamo po ovoj žezi do osam devet navečer.
Drugarica veli, ipak se sjedi u hladu na terasi, sad već jednoj od najprometnijih u gradu, sve nam je to demokracija dala. Istina nije veliki izbor, doma u potkrovlju je pakao bez klima uređaja, koji je pak kak vele nezdrav, u GoKo-ru problemi s temeljima. Dobro, ubio sam pola sata pravog ljetovanja!
p.s.
Sretan rođendan sa zakašnjenjem dragoj našoj Annabonni i nadam se da je još dugo banda neće potjerati s ovog bloga, ma koliko top bila!
|