četvrtak, 09.08.2018.

S berlinskog krova



Sinoć se uglavnom spakirali, sad samo čekam buđenja ukućana, Jin i ja uspješno obavili predputnu šetnju. U dućanu lijepo ulovio fotićem mladu tetu, al eto, kabal za prebacivanje fotki na komp je negdje spremljen pa ću se za post poslužiti dosad neobjavljenim fotografijama.
Prvih pet fotki su ilustracija jednog od mojih hobija, snimanje i prisluškivanje razgovora mladih teta pred trgovačkim centrima koji zabranjuju ulazak psima, pa moj drugar i ja tratimo vrijeme dok drugarica obavlja kupovinu. Nekad kad su još dopuštali da nastava bude zanimljiva radio sam po takvim fotkama vježbe na nastavi. Učenici bi trebali na osnovu fotografija pokušati rekonstruirati razgovor, ja bih im na ploči napisao par kosinih fraza na njemačkom jeziku kao pomoć ili ometanje slobode razmišljanja. Iako svaki čovjek, kako je ustvrdio Max Frisch, a stalno nas u tom stilu podučava naš Grunf, u nekom trenu života izabere ulogu koju onda smatra svojim životom, i iako su ljudi u suštini jako predvidivi, nikad nitko ni približno ne bi pogodio stvarni sadržaj, ali to nije bio ni cilj ove vježbe.
Otkako sam se uvjerio da ti svaka budaletina od ravnatelja može svojevoljno prepoloviti normu, da inspekcije koje bi ti teoretski trebale pomoći samo istražuju da li si ti svaki sat radio ono što si na početku godine stavio u plan i program, da savjetnici mogu biti bolesne i emocionalno nestabilne osobe, radim isključivo po knjizi, dobro, ponekad se zaigram kao nekad, ali zbilja rijetko, imam primjer drugarice, koju eto potjeraše u prijevremenu mirovinu pedagoške nule, stalno pred očima. Ovog primjera nekadašnjih satova sam se sjetio, jer ga je predsjednica županijskog stručnog vijeća navela kao primjer kako treba raditi i kako je radio njen profesor, koji eto tu sad u dvorani sluša njeno predavanje.
Fotke od šeste nadalje su neke od neupotrebljenih u postovima, a koje me podsjećaju na neke berlinske trennutke sad pred novi povratak u Hrvatsku. Najvjerojatnije nećemo žuriti nazad, jer smo pozvani u Frankfurt, tamo ću pak vjerojatno uživati bez interneta, sljedeći post ide kad nažalost budemo ponovo kući u Rijeci.
Aha, evo sam konačno po danu snimio televizijski toranj na Alexanderplatzu s naše berlinske terase tako da otprilike možete vidjeti kakav smo pogled imali.
09:34 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.