U Berlinu je gradski prijevoz izuzetno dobro organiziran, vjerojatno kao nigdje u svijetu, česte su usporedbe s Londonom, naravno na štetu ovog drugog. To je inače i najveća novčana stavka u troškovima berlinskog ljetovanja, skupna mjesečna karta za sve prometala, vrijedi od dana kupnje, iznosi sad već 81 euro s tim da ne glasi na ime i prenosiva je, vikendom na nju mogu još dvoje s tobom, pas može uvijek kao i bicikl, te ima još povlastica. Drugarica i drugi iz mog društva kupuju isto mjesečnu 10 Uhr Ticket koja vrijedi od 10 ujutro do druge zore i iznosi 59 eura mjesečno, ako se dobro sjećam, čini mi se da je bila okrugla svota kad sam plaćao.
Vrste prijevoza su S-Bahn, gradska željeznica, najpraktičnija, brza i najbolje organizirana, U-Bahn, podzemna željeznica, isto tako brza, Straßenbahn ili Tram, naravno tramvaj, najugodniji, na ovoj relaciji prema glavnom kolodvoru kojom se često vozim potpuno klimatiziran, tako da je u ove vruće dane dobar i za rahladiti se, tramvaji voze uglavnom po dijelovima bivše socijalističke njemačke, zapadnjaci su ih svojevremeno odbacili kao spore, a sad su vrlo popularni i širili bi mrežu, al se članovi građanskih inicijativa uglavnom odupiru da tramvaj ide baš kroz njihove ulice. Tu su još naravno i busevi, dosta ih je i na kat, ove godine sam stekao dojam da se ljudi više baš i ne otimaju za prva mjesta na katu gore i pogled. Može se unutar grada koristiti i regionalna željeznica, al to se baš i ne prakticira zbog stvaranja nepotrebnih gužvi, evo nama je danas, idemo u jedan posjet u Spandau to najbrža opcija, al je nećemo koristiti.
Dominira Ring (prsten) sustav gradskog prometa, koji praktično onemogućava da se itko u ovom gradu veličine Hrvatske izgubi. Gradska željeznica zaokružuje u obliku prstena cijelo gradsko područje i vlakovi stalno prometuju po prstenu u dva Ring pravca. Velika većina stanica na Ringu je blisko povezana s pripadajućim im bližim djelovima grada koji nisu na ringu, npr. Alexanderplatzom, kolodvorom Zoo, glavnim kolodvorom, Potsdamer Platzom, trgovačkom mekom, Brandenburškim vratima... Volim reći da je se u Berlinu teže izgubiti nego u Rijeci, samo kad se shvati dva tri principa odlično smišljenog sustava.
Inače sve je bolje od vožnje autom, sad je prijedlog da se brzina na područje grada ograniči na 30 km na sat, al to uopće nije nužno, jer u centru i ne ide to brže.
p.s.
Na prvoj slici je na tramvajskoj stanici na Alexander Platzu jedan autentični nacist, ovdje se baš ne vide obilježja. Zanimljivo je da se godinama nisu osim u velikim grupama usuđivali približiti glavnoj stanici nekad socijalističkog dijela Njemačke, tu su dominirali pankeri s psima, vjerojatno bi se i na mom blogu moglo naći fotki iz tog doba, ne znam više što je i u kom razdoblju od fotki preživjelo, nekoliko puta su izmlatili skinse, dok ih nije jedna od bivših socijaldemokratskih vladi dugom i upornom policijskom akcijom nije protjerala. Zadnja vlada se pak očito obračunala s fake prosjakinjama iz istočnih zemalja, koje su godinama zloupotrebljavajući malu djecu, presretale i terorizirale turiste.