utorak, 15.08.2017.

Jutros u dućanu



Nastavio sam jučerašnje razmišljanje o pročitanom o Margot Honecker, najomraženijoj njemačkoj političarki dvadesetog stoljeća, dosljednoj staljinistici koju sam ja u diskusiji u Berlinu uzeo u obranu, jer sam se sjetio koliko je pomogla kao ministrica u promociji kulture golog tijela (FKK), koja mi se u tadašnjoj DDR toliko svidjela. Ono što joj se s pravom stavlja na teret, a ono što ja nisam znao, su nemilosrdne ustanove za preodgoj problematične i "zanemarene" djece problematičnih roditelja, što neki kritičari smatraju jednom vrstom socijalističkog logora. S druge strane kako razmišljam, zdrava djeca su se prirodno tiho u sebi borila protiv diktature sustava, što svjedoče i njihova kasnija svjedočenja, nešto kao kad mi je bivša učenica pričala iskustva s fakulteta kako je podučavaju metodici nastave: "Bez brige, ja ću taj ispit perfektno, mada s malo gađenja položiti, a onda se potruditi što brže sve zaboraviti, i predavati na Vašem tragu."
Možda je mnogo opasnija, rekao bih pogubnija, indoktrinacijama standardima i mjerljivošću, koji demokratski kapitalizam propagira. Ako se ne prilagodiš i uklopiš u sheme funkcionera birokrata, koje su toliko jasne mada ti se mogu činiti pogrešne, nastradat ćeš i biti degradiran isključivo svojom krivicom, ako se pobuniš, tvoje primjedbe će naravno biti razmotrene, ali će ti se onemogućiti napredovanje, jer te društvo pazi da ne biš morao raditi nešto protiv svoje savjesti.
Mislim da sam ipak najveći problem ovog društva ja sam, za razliku od sustava koji zadire u tvoju privatnost jer brine za tebe, ja eto promatram i fotkam zanimljive nepoznate, bez ikakve želje da im pomognem u njihovim životima.
p.s.
Nikako zapamtiti koje su boje fucking štrumfovi, zašto ih miješam s vanzemaljcima?
09:30 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.