Kako vrijeme boravka u Berlinu doslovno curi, naravno ne stignem sve planirano obaviti, ubacio sam u treću brzinu, neke dane ustajem u pet da bih ispunio zacrtani plan. Pratilo nas je nezgoda pa smo prva dva tjedna prilično tog propustili.
Ne podnosim spomenike, ali Brechtov obavezno obiđem. Ovaj put sam išao sam pa nismo uz njega radili tulume kao ranijih godina. Ja sam Brechtu zahvalan, u formativnim godinama sam zahvaljujući njemu shvatio najbitnije stvari o ratovima, revolucijama i umjetnosti podučavanja i na vrijeme izgradio vlastite stavove, prije nevremena ovdje. V-efekt koji je on definirao svakodnevno (zlo)upotrebljavam. U kazalištu koje je vodio, koje se vidi na jednoj fotki, dopustio je pušenje i alkohol i u mnogim drugim stvarima je bio drugačiji. Nekoliko puta me je kroz kazalište vodio njegov suvremenik, sad vitalan starčić i dopunio moja znanja.
U neposrednoj blizini kazališta Berlin probija mekoćom rijeka Spree, i uz nju sam malo zasjeo i meditirao, a onda ipak odlučio, zadovoljan koliko vremena imam, obići i obližnju brandenburšku kapiju. Dočekalo me lijepo iznenađenje, jedna od dviju cura koje su noć provele u vreći uz ulaz u podzemnu, upravo se budila, volim takve prizore dokumentirati. Kod brandenburških vrata je druga fotografkinja nakrcana bogatom opremom lovila, vjerojatno po profesionalnom zadatku ili izazovu, ljude i motive okolo i to mi bilo zanimljivo promatrati, lako za spomenike, nikamo neće pobjeći.
|