Za rođendan sam dobio pametan sat. Usput je kupljena i instalirana memorijska kartica, tako da sam mogao i snimiti par fotki sa satom, dosta zgodno, malo problematično prebaciti na komp, al dobro, eto naučio sam da postoje i čitači memorijskih kartica. Prošlo je petnaestak dana, sat više ne prepoznaje memorijsku karticu, ne samo da ne mogu fotkati nego ni viditi pofotkano. Od svega radi još pedometar iliti brojač koraka, a povremeno i klasičan sat (dok se ne ovlaži na ruci, onda se sve gasi).
Znam da su ljudi stoka, ali kad su nadređeni diktatorski, autoritarni ili samo sadistički likovi stoka se prikriva, dugo je to i ovdje bilo tako. Neću pisati što se događa, jer ionako nitko ne bi vjerovao, to mi zasad ne treba.
Treba forsirati lijepe stvari. Naravno u pura (puritanskim) državama i zatucanim klerikalnim zabitima poput dijelova Afganistana, da vam bude lakše, ljepota se mora prikrivati tako da sam crnobijelio prvu fotografiju, u originalu će vjerojatno biti objavljena na jednoj od najpopulatnijih instagram stranica. Već dosta dana dana nisam objavljivao što se jede pa evo nadoknađujem, svaki dan se naravno snima, dok se još uvijek mogu priuštiti dobre stvari. Moj favorit su uvijek ražnjići, a znalci će naravno reći da je to jedino bezlično, sve drugo je naravno bolje.
|