Tražim i nać ću, kad budem imao malo više vremena, pjesmu koju sam napisao sa 17 i zove se "Stari hipik". Već sam se hvalio da sam pisao odličnu poeziju koju je, između ostalih, pohvalio pismeno i veliki Duško Radović. Pjesme sam se sjetio jučer na zemlji, u Gorskom Kotaru, ne sjećam je se baš najbolje, al bila je proročka. Jedina bitna razlika između junaka pjesme i sadašnjeg mene je što, barem frizurom, a bogami i uvijek daleko od nekog mirotvorstva i voljenja prirode, ne podsjećam baš na hipije. O nemirenju s okolicom govori stih "daleko je normalan svijet", no neću više, kad nađem pjesmu objavit ću je i secirati, možda se i loše sjećam.
Kako je da je, gledajuć s nekim odmakom, sve je išlo manje više predvidivo, jedino je, i bez rata koji je ipak bio neko iznenađenje, bilo pitanje koliko će nas iz nekadašnjeg društva, skončati neprirodnom smrću, igrom slučaja, ja sam se dosad uvijek vraćao s ruba, broj je ipak povelik. Koliko god nekonvencionalni bili, izuzetno je teško izokviriti se, nema veze, ionako mi nismo inzistirali na ovoj igri, a tko želi biti veliki igrač neka bude, mene naravno to odavno više ne zanima.
p.s.
Bujan nema konkurenciju pa si može priuštiti prodati mi hrpu janjećih kostiju za 100 kuna, doduše ono malo mesa, za gurmane najukusnije. No i to me nije iznenadilo, požurivao sam ga s skidanjem janjca, a to čovjek hrvatskog mentaliteta, mora kazniti.
|