petak, 17.03.2017.

Zašto sam se usamio



Nisam uvijek bio ovako nedruželjubiv tip, dapače. Možda početkom srednje škole, kad mi socijalizacija među gimnazijskim štreberima nije baš išla od ruke. Oduvijek sam puno fantazirao, a dugo imao i prilično visoko mišljenje o sebi. I danas s distance mislim da sam se kao student kretao u natprosječno inteligentnim krugovima. I van države, kako kad sam putovao stopom, tako dok sam uživao u stipendijama, sam se dobro snalazio i nikad nisam osjećao nikakvu nostalgiju.
Zanimljivih je bilo i prvih pet šest radnih godina, još uvijek sam imao nekakve ideale i pokušavao ih provoditi, zanimljivo je bilo, iako sam uvijek bio kritičan prema dominantnim školskim modelima, na seminare u Crikvenicu su dolazili predavači iz Austrije i Njemačke čije sam sugestije čak prihvaćao.
Onda je došao rat u kojem sam i izgubio i nekoliko prijatelja, dobar dio je trajno raseljen po kontinentima, došla je sloboda sa sranjima koje je nosila.
Došao veterinar za stavljanje foresto ogrlice i prekinut mi tijek misli i post. Poanta je trebala biti da tek sam i ja, kao pametan, kad mi je dio kolektiva glasovanjem praktično pokušao legimitirati otkaz koji je prijetio, shvatio u kako divljačkom sustavu živim.
14:19 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.