Marketing
Zašto sam se usamio
Nisam uvijek bio ovako nedruželjubiv tip, dapače. Možda početkom srednje škole, kad mi socijalizacija među gimnazijskim štreberima nije baš išla od ruke. Oduvijek sam puno fantazirao, a dugo imao i prilično visoko mišljenje o sebi. I danas s distance mislim da sam se kao student kretao u natprosječno inteligentnim krugovima. I van države, kako kad sam putovao stopom, tako dok sam uživao u stipendijama, sam se dobro snalazio i nikad nisam osjećao nikakvu nostalgiju.
Zanimljivih je bilo i prvih pet šest radnih godina, još uvijek sam imao nekakve ideale i pokušavao ih provoditi, zanimljivo je bilo, iako sam uvijek bio kritičan prema dominantnim školskim modelima, na seminare u Crikvenicu su dolazili predavači iz Austrije i Njemačke čije sam sugestije čak prihvaćao.
Onda je došao rat u kojem sam i izgubio i nekoliko prijatelja, dobar dio je trajno raseljen po kontinentima, došla je sloboda sa sranjima koje je nosila.
Došao veterinar za stavljanje foresto ogrlice i prekinut mi tijek misli i post. Poanta je trebala biti da tek sam i ja, kao pametan, kad mi je dio kolektiva glasovanjem praktično pokušao legimitirati otkaz koji je prijetio, shvatio u kako divljačkom sustavu živim.
Post je objavljen 17.03.2017. u 14:19 sati.