ponedjeljak, 13.02.2017.

Najjači ostaju



Jučer sam iskoristio priliku, dugo me nije primjetio, i fotkao našeg blogera Miška prije utrke koju je opet herojski istrčao i izdržao u društvu dosta mlađih suparnica i suparnika. Stavio sam album na fejs i nije izazvao pretjeranu pozornost. Koga briga za nas treće životne dobi ma kako se neki od nas dobro držali. Bravo Miško, al na blog idu druge lošije fotografije.
Često se sjetim kako su studentice krijumčarile starom Sartreu piće. Simone koja se brinula za njega ispadala je baba roga. Simone mi se inače jako sviđa ali čini mi se da je i ona bila pod uticajem znanstvene kampanje, što je zdravo, a što ne. Sjetim se često onog iz Allenove komedije kako se u budućnosti smiju, u 20. stoljeću su mislili da su masti štetne. Zbilja, znam ljude koji danas opet peku na masti, doduše domaćoj.
Već sam napisao na blogu da sam gledao jedan dobar film o Gudrun Ensslin, u originalu je "Wer, wenn nicht wir" ak se nekom googla. Za redatelja čitam da je perfekcionist koji je na filmu radio više godina, od pripreme do uradka, istraživanje i to. Meni se osobno svidilo što je rekonstruirao i kako je stvarno Gudrun kompletno izgledala, koliko se to dalo. S neta sam skinuo ovu fotku, sliči jednoj izbledjeloj koju imam u arhivi.



p.s.
Opet sam u žurbi, sindikalni regionalni sastanak, možda budem u informativnim emisijama mada sam sadf nitko i ništa.
09:27 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.