nedjelja, 31.01.2016.

Smisao života u sumrak



Sjedimo tako pas i ja, Opatiju zamata mrak, osluškujemo more, buljimo u svjetla, čekamo, ovaj put kraj drugaričine terapije, more dobro zbori, zamjenjuje Siddhartinu rijeku, tonemo u tminu, pucnjava, neko opet misli da pobjeđuje.
Dobro je, još uvijek se može, potpisujem trenutak, samo me promjena strah, opet tišina, tonemo u sutra, danas ništa nismo napravili i to je dobro. Kuglica griotte, pamti cura, bacam snimak iako znam da aparat ne podnosi svjetlo, znaju se boje i pristojno razliti.
21:34 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.