Jučer u Opatiji mi je pala na pamet priča koju sam pratio koliko sam mogao čitajući s naslovnica dnevnih novina šetajući s Jinom zadnjih dana Berlina. Za vrijeme šetnje s psom oteta je sedamnaestogodišnja milijardereva kći. Događa se u kapitalizmu. Umjesto plaćanja otkupnine obitelj je obavijestila policiju koja je bila efikasna i u rekordnom roku uhvatila otmičare, mozak je bio jedan šezdesetjednogodišnjak koji očito nije imao što izgubiti. U međuvremenu je nađen i leš djevojke o kojoj, čitamo na naslovnicama, kolegice pričaju neutješno sve najbolje.
Nije bio onaj klasičan sunčan dan jučer, smjenjivao se red sunca, red oblaka tako da su na Lidu turisti zauzeli i platili samo red ležaljki uz more. S ostalog djela plaže zjapila je nadmoćna praznina posjedovanja. Druga povijesno poznata opatijska plaža je Slatina je pak imala i prilično kupača, površinski je veća i postotno manje okupirana.
Razočarala me bivša blogerica koju sam i osobno upoznao, sad poznata kolumnistica, koja je napisala post s razumijevanjem za probleme vlada koje su eto izložene poplavi prekooceanskih izbjeglica. Ljude u nevolji treba spašavati, zar ne?
|