U aktualnim raspravama ovdje zastupam stav da treba maksimalno pomoći azilantima, uglavnom su bježali spašavajući živote od politike očeva svojih nacija koji svuda po svijetu vode herojske plemenske ratove. Ekonomske migrante također razumijem, dolaze onima kojima su se prodali oni za koje su glasovali, veliki vođe nacija jer ni u zemljama drugog svijeta nema normalnih političara, zato jedini razvijen svijet mora biti gostoljubiv i nesebičan.
Druga stvar je što je u svim tim zemljama na uštrb obrazovne funkcionalnosti sustavno zatirana odgojna funkcija pa dolaze generacije koje se ravnaju isključivo svojim instiktom samoodržanja, razumljivije, psećim jezikom rečeno, principom zapišavanja terena. Lokalne takozvane kulture potiru civilizacijske tekovine, te se formiraju novovjeka geta i to u dijelovima grada u kojima žive i siromašniji domaćini skloniji religijskim i nacionalnim vrednotama i zna se kojoj tradiciji. Do međusobnog fizičkog sraza između primitivnih skupina ne dolazi jer se tolerira veća odlučnost policije u tim dijelovima grada.
Neću više pokušavati filozofirati, uglavnom svakodnevno vidim po komšiluku na balkonima muškarce u gaćama i žene u punoj odori s maramama, predamnom je neki dan u dućanu stajala žena s prorezom za oči, između ostalog je u košarici imala bocu skupog francuskog alkoholnog pića, jutros su očito nakon noćne pijanke divljali uz lidl kolica mladi Turci i djevojke miješanog sastava, pozitivna integracija, oprezno sam hodao da Jin ne bi stradao od njihovih zanošenja, vidjevši oprez jedan mladac mi je dozvao dobro jutro, prijateljski sam uzvratio.
Multikulturalnost funkcionira u krugovima obrazovanije manjine svih nacionalnosti. Najbolje kefte su još uvijek kod istog vlasnika, samo mu je restaurant manji, kod njega se sve priprema na licu mjesta od svježeg mesa pred očima gostiju, drugi su brži i morao je zbog opstanka prodati svoj veliki prostor i useliti u znatno manji, smiješan je, kaže on se drži svojih principa (inače Turčin porijeklom).
p.s.
Isprike zbog eventzualnih tragova smušenosti, tipkam jako brzo i ne provjeravam, berlinsko vrijeme mi otklizava, valja van.