Najprije valja čestitati blogotimu, Lastavici, Siniši i ne zadnjem Sjedokosom na izvrsno obavljenom poslu od ideje do realizacije blogoknjige. Tu je bio isto tako poštovani bloger Ribafish kao posrednik prema centrima blogerske moći, na kraju je tu i sponzor kojem naravno treba iskazati zahvalnost na prepoznavanju vrijednog projekta. Svaka čast i meni nepoznatoj, ako sam dobro shvatio blogerici, koja je pripomogla da se priča približi izvrsnom završetku s prvim javnim predstavljanjem knjige na savršenoj lokaciji u Varaždinu. U jedanaest godina mog blogovanja po prvi put je nešto odrađeno ozbiljno i kako treba. Računalo se da ćemo sami financirati izdavanje knjige pa je razumljivo pravilo o broju stranica, eventualno se moglo pismeno obvezati autore koji nemaju toliko kvalitetnih stranica ili ne žele toliko objaviti na pismeni pristanak za plaćanje svog dijela u punom iznosu, ali bi to, kao i svako kompliciranje, otežalo realizaciju. Ja sam sam poslao šest stranica, al sam timu dao odriješene ruke da stave bilo što iz mog svakodnevnog jedanaestogodišnjeg opusa, meni je u stvari isto bila bitna samo jedna stranica, al eto. Ovo bulažnjenje o neselekciji i nekvaliteti autora je stav meni osobno potpuno nezanimljivih, kako čujem, kultnih blogozvijezda. Nisam mogao pratiti tu polemiku ili polemike zadnjih dana, jer sam kako znaju moje čitateljke i čitatelji izvan domovine i imam užasno spor internet, pročitao sam komentare ispod jednog posta od Annaboni i to mi je dovoljno.
Annaboni i S. od kritičara izdvajam, one izvrsno pišu, S. nije Ani Ram ali svakako spada među desetak zanimljivijih autorica ovog servisa i ne znam točno njihove konkretne primjedbe, osim one Anine o potrebi selekcije autora i dodatnog seciranja tekstova što nema nikakve veze s formom bloga kao takvog i naravno, ne slažem se. Vidim da s visine dociraju sve neke poznate uspješne književnice i blogerice i pljuju po nama anonimcima, prvo mi je večeras palo na pamet, kad sam vidio mail o otkazivanju promocije u Varaždinu, jebote na kojem sam ja servisu 11 godina da ne znam za te dame, a i tamo nekog tipa neki dan na naslovnici, tri autora koja su mi prva pala na pamet imaju 33 godine blogostaža, tiraž slikovnice s mojim prijevodom osim Babla i Heideggera, mogu svi ostali zajedno samo sanjati, i meni je žao što nije ušlo u knjigu par vrhunskih autora poput Pametnog zuba, ali oni imaju svoje razloge i ne smetaju. Ova smetala nek nastave uživati u otkazanom varaždinskom susretu, tipičnoj pobjedi sitnog hrvatskog jala i nek nastave neprimjećeno masturbirati sa svojim vrhunskim radovima kao što su radili sve ove godine. Ovo je njihovim pet minuta vlastite veličine i važnosti i nek im bude!
p.s.
Tekst je napisan na mah, moje čitateljke i čitatelji ga mogu ignorirati, zanima me hoće li tko na fotkama prvi put primjetiti jedan detalj