Nachtfresser

Super, još jedna blogerica me prepoznala jučer na Terminalu (vidi komentare prošlog posta), nije super, nije se ovaj put javila . Mada jučer nisam bio baš za druženje, javio mi se drugar iz davnih bosanskih vremena, gdje sam u nekada rudarskom gradiću živio komunu i društvo mi povezivano sa svim porocima onog vremena, upamtili su me tamo, umreženi su na fejsu i javljaju se iz svih krajeva svijeta gdje žive, par ih je samo u tom Varešu. Kaže, bijeda je tamo, od nekadašnjih dvadesetak tisuća stanovnika sad oko devet, nitko živ ne radi, jad i bijeda, nitko se ni ne misli vraćati.
Nisam sentimentalan i jebe mi se u stvari za te načine ljudske socijalizacije selo-grad i slično, al ljudi su svugdje sjebani.
Slave se projektanti nebodera, trgovačkih centara i crkvi. Sad će netko odmah, opet miješa jabuke i kruške, da sklon sam brkati ovce i koze, al koje sranje mora biti da netko kaže, super mu je ovdje na jedanaestom katu čeličnog diva, a imao je kuću i bašću s domaćim ružama, nekad u neslobodi. I sredio život, ma sve se da u naprednim krajevima, ujutro sa ženom na cvijetnicu u crkvu, popodne u trgovački centar.
Ja se uopće više ne snalazim s ljudima, lijep mi pogled s Terminala kao jučer i ništa više.