Nachtfresser

Nikad neću stati na put kad netko iz mog miljea pokrene akciju. Ako ne sudjelujem neću ni smetati, ako pomažem možda ću propitkivati i problematizirati. Iskustvo življenja na ovim prostorima je probudilo nepovjerenje prema svemu, tako da se nisam ni među prvima pridružio hvalevrijednoj akciji s jasnim postavkama izdavanja blogerske knjige blogera s ovog servisa.
Jedan kolega je na fejsu doveo u pitanje osnovnu postavku same akcije, svi blogeri s ovog servisa mogu sudjelovati i, osim što se radi o objavljenim tekstovima, nedostatak, barem koliko se vidi zasad, kriterija i filtera, osim za svaku knjigu uobičajene lektorizacije.
Moj motiv je jednostavan, želim da jedan kratki post, a svi moji su uglavnom takvi, bude i tiskan, nek negdje skuplja prašinu. Imam već objavljenih stvari, dobio sam svojevremeno pismo priznanja Duška Radovića i ne treba mi priznanja kritičara, a i moj prijevod Janka Raščupanka je u svjetskom muzeju u Frankfurtu koji dnevno obilazi masa ljudi. Međutim vremena su takva, imamo sustav protiv kojeg sam i u kojem naginjem kategoriji i te kakvog gubitnika i ovo je jedini način da ostavim i tiskani trag skoro svakodnevnih blogerskih vapaja u virtualnu prazninu.
Jebe mi se što je tu uz mene dosta blogera koje ne pratim različite kvalitete, mogao bi glede mene biti tu i onaj dosadni crv koji većini blogera s ovog servisa ne da mira, a nitko od odgovornih baš nema volje riješiti ga se, ta zašto bi uljepšavali servis, i on je njegov reprezentant, mozaik knjige i antologije osim rijetkih štrebera svi čitamo napreskake.
Inače na blogu je odlično ono što neki zadnje vrijeme učestalo kritiziraju, što se formiraju grupe sličnomišljenika koji se uglavnom potiču ili ponekad učtivo kritiziraju. Kod sebe na blogu ne puštam divljačiju i teror nekulturne većine, imamo takozvanu realnost za to.
Ne smeta mi ni što neki izuzetni blogeri ignoriraju akciju, oni znaju zašto to čine, što reče onaj nesretni Kinez nakon kojeg je "realni" socijalizam počeo tonuti na svjetskoj razini, neka cvjeta tisuću cvjetova, svejedno koje je boje mačka, glavno da lovi miševe.
p.s.
Prihvaćam kritiku, zadnje vrijeme malo fotografiram i zbilja objavljujem sve fotke bez ikakve selekcije, jučer sam primjetio još jedan problem s novim fotićem, čuje se kad se pali i kad okida, ovaj put se žena samo okrenula prema meni, no gledao sam ispred sebe i to je zadovoljilo.
p.p.s.
Sutra nakon dužeg vremena dolazim u ZG vlakom (ak se probudim) il autobusom sastančiti u Petrinjsku, to će vjerojatno biti i zadnji moj zagrebački sindikalni sastanak pa ćemo nakon njega moguće u blizini i neformalno ručati, na svim poljima privodim svoju misiju kraju