Nachtfresser

Nevjerojatno stresan dan od ranog ustajanja, neću ni pokušavati objasniti, uglavnom još prije sedam ujutro sam jurio mijenjati pinove na čekovnim karticama, izgledalo je da sam zakasnio, al barem to je na kraju dobro prošlo. Inače jeste li znali da Billa otvara u sedam, ja nisam imao pojma (i stigle su ljute papričice baš jutros, to sam uzeo kao dobar znak).
Usput kad sam već bio na pola puta do grada spustio sam se bez gužve razgledati fotiće u izlozima, uz rješavanje još nekih sitnica. Zapisao sam nazive od osam prihvatljivih na prvi pogled da bih mogao guglati na internetu, na kraju sam navečer kupio deveti, moj prvi Nikon (@Sredovječni: tvoj prijedlog je estetski najjači, al trajalo bi, a i kao i drugi znatno je skuplji od ovog na popustu s 26x optičkim zoomom). Nisam stigao ni predahnuti, a kamoli prevoditi što sam sinoć planirao kao osnovnu današnju djelatnost, u trenu kad sam pomislio, tren za vježbe opuštanja Jin je zacvilio, valjalo je van. Oko tri popodne smo krenuli rutom Emmezeta-Opatija, u Emmezeti je bio veliki izbor fotića koji me zadržao, al još uvijek nijedan nije bio blizu Canonu kod "Sluge", koji su pak Nijemci na netu žestoko popljuvali, tako da nije došlo ni do kakve odluke. Na kraju eto u Opatiji naletimo na najpovoljniju cijenu, a ni aparat izgleda nije za baciti. Posljednje ispraćaje i slične današnje događaje nećemo elaborirati u postu, ručak je bio i estetski lijep doma, cvjetača iz pećnice i šnicle, fotića nije bilo i tako to. Kupili smo taj Nikon neposredno prije povratka u Rijeku i evo prvih ispucanih fotki, kod Lidla smo napravili pauzu i ja sam ga uglavnom nasumce isprobao, osnovne komande znam.