Nachtfresser

Danas nismo baš nešto bili dobro, za pizzu se između ostalog na buri praćenoj sramežljivim suncem i pod smiješnim električnim grijalicama, obješenim usred vjetra, koje s vremena na vrijeme bace malo topline, čekalo više od sat vremena, dakle pod tim uvjetima mi je prvo došla misao kako eto prođe život, a ništa ostvario nisam. Istina, nikad baš nisam ni imao neke posebne želje ni ambicije, važnije je bilo ništa ne propustiti, isprobati sve moguće i nemoguće poroke, iskušavati život na rubu od konkretnih ciljeva.
To me spasilo kad je izbio rat, jednostavno nisam imao vremena, imao sam druge prioritete, zbilja se živilo intenzivno i dobro, paralelno s užasom u tkz. realnom životu. Danas kad banditi i psihopati kontroliraju sve i svašta mogao bih sebe zamisliti i kao dragovoljca, naravno s kamerom, naravno na našoj strani, koja god to bila.
Apsolutno smo miljama daleko od slobodnih škola i demokratskog odgoja, kao i u Bernhardovoj Austriji realni izbor nemamo, odnosno imamo između crvenih i crnih svinja, restrikcije i nadzor na svakom koraku se šire, sve se radi da se birokracijom oteža išta smisleno.
Ljudi oko mene pod svakodnevnim pritiscima oboljevaju, tko bi se nosio s tim potkoženim barabama koji eto samo vrše svoju dužnost. O nekom životu dostojnom slobodnog pojedinca nema ni govora.
Najnovije tek objavljene sveske potvrđuju da je Heiddeger stvarno bio antisemit, sva ova desetljeća se relativizirala rana podrška ovog velikog mislioca Hitleru, odskačem ponovo od teme posta.
Zadnja fotka, u sunčanom Berlinu uobičajene prigodne demonstracije, borba se nastavlja, život negdje drugdje se nastavlja.