Razgovorao sam danas s čovjekom s kojim kažu da se ne može razgovarati sasvim normalno. Čak se nasmijao na moj primjer iz jednog Böllovog romana iako sigurno nije čitao ni puku mnogo razumljivijeg Grassa. Zanimljivo je i to zadovoljstvo kad obaviš nešto što bi trebalo biti normalno kao svakodnevna komunikacija i saznanje da baš nije tako primitivan kako ga predstavljaju, možda uopće ni nije.
Ne razumijem da se blagi kečap svugdje može naći, ljuti baš i ne. Ni papričice, nekad kad bismo si još mogli po koji put priuštiti biftek polako je počeo nestajati iz kvartovskih mesnica. Prije par godina se mogao naći i dobar pršut po normalnoj cijeni.
Orijentirati se noću u mom naselju nije teško.
< | studeni, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |