Nachtfresser

Mora biti tijesno živjeti u tim visokim pravokutnicima. Uvijek kad sam bio u gostima na takvim mjestima osjećao sam neku dodatnu tjeskobu kod svojih domaćina, doduše možda je kriv moj odabir ljudi kojima odlazim u posjet, jer kako smo jučer konstatirali u Opatiji svi moji prijatelji su na nekako čudni, blago posjetiteljima ovog bloga koji nisu, život je vama normalnima valjda jednostavniji.
Otkako fotografiram nebodere često koristim za testiranje zumiranja, olympus tu daje kod mene znatno bolje rezultate od svojih prehodnika, tako dobre da te fotke rijetko objavljujem, ljudi se kreću mnogo prirodnije i slobodnije kad su uvjereni da ih nitko ne može viditi, a sustav ne tolerira prirodnost niti bili koji vidljivi oblik oslobađanja, propisane su kazne za nećudoredno ponašanje, ali i za one koji to dokumentiraju s izgovorom da ometaju privatnost prekršitelja propisa
U izlogu jednog dućana primjetih bivšu najbolju učenicu svoju škole koja, čitam na fejsu, opet nije uspjela upisati željeni fakultet, sve nekako normalno i logično po današnjim mjerilima (izbrisao sam sad par rečenica kojima sam bolje pojasnio ovu rečenicu jer sam se sjetio da i ja tražim posao, a da sam još u sustavu čiji kreatori misle da je sve super posloženo).
p.s.
Ptice na tanjuru sam snimio još u Zagrebu, poput nositelja sreće dimnjačara ne uklapaju mi se ni u jedan post, eto barem nešto danas pojasnih, riječke ptice se uglavnom drže obroka iz lokalnog smeća, osim sretnica koje kontroliraju luku i ribarske brodove.