srijeda, 09.07.2014.

Hodanje oslobađa

Al tebe vole učenici, a i kao sindikalist si prepoznatljiv, kaže mi poznanica danas na Korzu. Svaka ljubav osim one prave je apsolutno relativna i ne broji se, broji se samo ako te neki roditelj popljuje i kolege koji znaju da o njima baš i nemaš neko mišljenje dodaju što u stilu da si im oduvijek bio malo čudan i eto te na lošem glasu, ostalima je ispod nivoa da kažu što u tvoju korist jer kom se da s budalama raspravljati. Kao sindikalist sam ništa, ne znam se ni za sebe izboriti, eventualno sindikalni aktivist, recimo da znam djelovati, to jest nije mi mrsko biti na ulici. Na ulici sam odrastao i sazrijevao, ulica me očvrsnula inače bi me odavno dotuklo ovo vladanje ograničenih nesposobnih štrebera iz odabranih obitelji, a ovo što sve veće relacije prelazim pješice nije baš zdravije kako kažu, jer udišem dimne plinove, al efikasno za čiščenje glave od pizdarija koje kao član zajednice svakodnevno trebam obavljati.
11:46 | Komentari (20) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.