Nastavili smo je raditi. Nema smisla ali što se tu može. Kad bi sve drugo bilo tako besmisleno kao ovo.
Prve tegle s krastavcima, više se ni ne sjećam jesam li ih objavio ili je taj dan bilo nešto važnije na bložnom tapetu, otišle su kao darovi.
Kiša je i kopa se. Privid reda, rada i šarenila. Uvježbanom oku se sivilo ne može sakriti.
Nikakav, užasan, histeričan, drzak, bezobrazan, poučan, programiran za rušenje granica hm, hm, hm... Sredstvo za trošenje vremena, kojeg ionako ima previše, also uopće nema...
Važno zbog budaletina koje ne znam zašto posjete ovaj blog: "ovo djelo je plod fikcije. svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima slučajna je." Rečenica ima pravnu valjanost!