Naša Mary, usprkos svim modnim trendovima, prvo na blogu, sad već i na stranici diktira svoj modni ukus.
I prati ju se u velikim posjetnim brojevima ...
Dobro je zazimilo, bura će prvo odnijeti slabije potkožene, ovaj put i ja spadam u tu kategoriju.
Danas sam po reagiranju na fejsu glede sportskih događanja otkrio da su dvoje za koje sam mislio da su Hrvati Srbi, a za jednu što sam bio uvjeren da je Srpkinja, da je u stvari Hrvatica. Pišem ovo reda radi, zadržati dnevni niz objava, inače i nisam baš dobro.
Na fizikalnoj terapiji u susjedstvu sam ovaj i idući tjedan, jedino što jednom tjedno svratim do bazena. Jučer smo se preračunali, mislili utakmica, neće biti gužve, kad ono seniorke sve okupirale s vježbama u vodi. Kad sam se išao oblačiti vidio sam djecu uz improvizirani teve što plaču, podsjetilo me na vrijeme Titove smrti.
Nešpricani limun mi je bio glavni motiv da se spustim do tržnice. Uz put sam napravio par fotki, zima je uglavnom dosadna. Da, na kraju, čik pogodi što se danas jelo 
Evo gledam na piratskim stranicama snimke na kojima je očito da se po današnjim mjerilima legendarnog Daniela Cohn Bendita, koji sad podržava pirate, može nazvati pedofilom. Pirati i inače imaju velikih problema u berlinskom parlamentu, ne odobrava im se npr. korištenje bicikla umjesto službenog auta, jer bicikli traže veće troškove za održavanje. Državni aparat definitivno ne možeš nadmudriti ili nedajbože smijeniti. Drugovi i drugarice iz prošlog stoljeća žive alternativno na jebenom Zapadu, ovi iz Bosne prognani u Kninu ili Gospiću. A i ja propadam nadesno...
Napokon opet zanimljiv, ja bih to nazvao renesansom maštovite žudnje.
"Jedina razlika između luđaka i mene je što ja nisam lud"
Salvador Dali
Umro je na današnji dan. Ne morate pogađati razliku Mirčeta i mene.
Linkoln, meni najdraži njegov rad...
"Ostajte tamo" je odgovor Nenad Veličkovića (rođ.1962., Sarajevo), jednog od najboljih bosanskohercegovačkih književnika, svom prijatelju koji se iz bijelog svijeta namjeravao vratiti kući :-))
Ostajte tamo
Ostajte tamo, sunce ovog neba
Neće vas grijat ko što tuđe grije
Grki su ovdje zalogaji hljeba
Gdje stana nema i gdje posla nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?
A majka vaša zemlja vam je nova.
Bacite pogled po minskome polju
Svuda su kuće bez vrata i krova.
Za zemlju ovu vi ste bili krivi
Uzori svijetli što uteći znaše.
U novoj zemlji ostanite i vi
Ne dajte da vas povratkom plaše.
Ko cvjetnu granu kad proljetna krila
Okite je listom i ukrase medom
Bez vas bi maćeha domovina bila
A maćeha ne plače za izbjeglim čedom.
Ne dajte tuzi da vam dušu pati
Ostanite tamo u naručju svijeta.
Živite zato da možete slati
Rodbini vašoj para i paketa.
Ovdje bi svako da vam pamet soli
A tamo niko ružiti vas neće.
Bolji su tuđi i zidovi goli
Nego rodne kuće kud se tuđin šeće.
Tamo vam svako bratski ruku steže
U vašem kraju za vas pelin cvjeta.
Za tuđu zemlju sve vas, sve vas veže
Povratnik svaki ovdje samo smeta.
Ostajte tamo, sunce ovog neba
Neće vas grijat ko sto tuđe grije.
Grki su ovdje zalogaji hljeba
Gdje stana nema i gdje posla nije.
Uterus Bicornis
Evo nas. Jos smo razdvojeni doduse, nakon 14 sati završili na carskom rezu. Bilo bi idealno da nemam taj užasni rez koji boli ko svi vrazi. Inace, mali je pljunuta mama.
p.s.
Budući da link ne hvata, http://prego.blog.hr
Nakon što sam jutros objavio post dostigla me vijest koja me jako obradovala, bračni par s robovlasničkom filozofijom, poput jednog našeg koji je ipak osjetio zatvor, je bankrotirao. Imali su jeftinije proizvode od npr. DM-a, al za razliku od ovih neljudski odnos prema zaposlenicima. Zadnjih godina je nešto ipak doprlo do javnosti, nadležnih službi i tako to. Kad sam prvi put čuo za tu priču grizla me savjest što sam kod njih, usprkos izuzetno neljubaznoj prodavačici, kupio u Berlinu brijači aparat u pola cijene. Ne brinite za njihove zaposlenike, DM ih neće kupiti jer imaju drukčiji pristup radnicima, ali ima dovoljno zainteresiranih.
Danas smo odlučili na ručak na ribu u Viškovo. Šipak, cijeli kraj je okupiran maškarama, jedva smo pronašli put nazad prema Rijeci. U potrazi za suncem smo krenuli prema Drenovi i tu naletili na restoran s odličnim pogledom i super terasom još uvijek osunčanom.Katastrofa od hrane, pohanac pliva u masti već dosta korištene friteze, moj mini šiš preljut al u krajnjem slučaju može proći. Išao sam i unutra oprati ruke, jako lijepo uređeno, al nema šansi, bez ljudi, kuhara, da to opstane usprkos ogromnoj količini uložene love u vanjski izgled.
U Berlinu sam svako ljeto, al evo za ovaj dućan sam saznao tek sad preko naše već čuvene blogerice Mary s bloga "Stil in Berlin". Ideja me oborila s nogu. Izlagači u dućanu izlažu sve svoje omiljene stvari, knjige, ruževe, odjeću, deterđente, obuću, ima tu npr. jeftinih "labela" švedske armije, sve se može samo razgledati, kupiti ili naručiti. Ove slike su sa izložbe autora već navedenog bloga, otvorene do 28.siječnja.
Već oko pola mjeseca koristim električni limunognječ za početak dana s prirodnom limunadom natašte, i okorjeli pivopije imaju neke slabosti u životu. Danas šok, kad sam razrezao limun na dvije polovice on je mirisao, po prvi put do sad.
I kora naravno nije išla u smeće već u zamrzivač. Ispostavilo se da je drugarica kupila od žene na tržnici, ajme ljudi, garantirano prirodno. Drugaricu je čekala limunada kad je ustala, al zločesta voda je neutralizirala miris, pa je mogla samo vjerovati na riječ.
Aparat zbilja super cijedi limun, majstorski kao i zajednica mene.
Strka jučer. Nakon što obavih jedan posao u predah kafiću me cure prepoznaše, i to ne one baš mlade, možda čak i blogerice, he. Par usputnih fotki, čisto za dokumentaciju jučerašnjeg datuma u Rijeci.
Mislio sam da ove dane dane neću pisati, raznorazne obveze razapinju. Jutros rano ustajanje, plan obaviti pregled za fizikalnu terapiju do 11, onda pravac Ustanova, onda...Al u Hrvatskoj smo, riknuo informatički sustav, pregled se prolongira za sutra popodne. Dobio sam neplanirana dva sata.
Čitam na njemačkom portalu, ekstremni desničari u Berlinu šire mržnju prema Švabama. Ništa mi u početku nije jasno, onda shvatim da su za njih Švabe svi južnije od Brandenburga. Ipak za razliku od naših primitivaca oni su tamo prilično marginalizirani, osim u Neuköllnu, gdje je i inače malo Nijemaca i puno slobodnih radnih mjesta, možda se ako uđemo u Europu i vlasnik ovog bloga iskuša tamo.
Od tamošnje hrane najviše mi fale "švapske" kobasice na Alexanderplatzu, idealne u trenucima mog zaziranja od većih obroka.
Već prečesto se prevarim kad očekujem laganicu dan. Ludi su nepredvidivi, a neki su se očito preko ferija dobro odmorili. Sutra je lakše predvidjeti, sutra ne može biti dobro. Danas jedna fotka, poludio sam kad mi se auto sjurio u kadar, možda je tako i bolje, sakrio je tetine vrećice.
Glede naslova, uvijek me kao lingvista zabavlja revitalizacija starih hrvatskih riječi 
U Njemačkoj je hit knjiga fotografa koji je fotografirao isključivo po autobusnim postajama u Njemačkoj i Izraelu. Zanimljivo, nema više baš onih glupih raspravi kakve su inače višekratno nazočile na ovom blogu je li dopušteno to što on radi. U Izraelu ni manje ni više i to na kolodvoru u Tel Avivu snima vojsku, što mislite da li bi knjiga uspjela da nije bio tako drzak. On sad ima novca i dalje putuje, čuvajte se.
Evo vratih se s bazena, odoh na blog i vidjeh u komentarima par prljavih ljudi predvođenih onim jadnim starim udbašem, prije ulaska na blog nije obavezno tuširanje. Zadovoljan sam jer mi fotke na bazenu uspijevaju bez obzira na neprijateljska svjetla.
p.s.
Danas sam počeo pisati post o tipu koji se proslavio s fotkama s autobusnih stanica. U međuvremenu me andrea nazvala da joj je blog provaljen i nisam stigao. Sad vidim kod nje neobičnu ljubav između nje i gada, nisam ljubomoran al čudno, naravno, mobitel joj je isključen 
Jučer naporan neradni dan ispunjen sastancima. Postavilo se zamorno pitanje što vani jesti. Ja sam jedan od onih kojima je bilo skoro sve zabranjeno dok sam barem donekle slušao liječnike. Vremenom sam gubio apetit tako da sad jedem samo ono što mi u datom trenutku ide, ako je moguće u malim porcijama. Nešto slično se događalo s kolegicom dugogodišnjom vegetarijankom kojoj, kako kaže, organizam jednostavno ište meso. Postoji vrijeme za zdravo i nezdravo, ljuto, gorko ili slatko, ponekad čak i masno paše. Meni je jučer bilo vrijeme za šiš ćevap, odličan u "Marunu" na Podmurvicama, no ni oni nisu bez slabosti, jučer nisu imali Nikšićko pivo...
p.s.
"Svi ti ljudi jure,u čudne avanture", odzvanjala mi je u uhu ne znam čija stvar.
Smiješno mi je bilo kad su za državnu maturu iz njemačkog jezika srednjoškolci morali pisati esej o blogu. Pa blog je odavno out. Čak i kolega vjeroučitelj navodno više ne posta.
Moj blog od početno cijele škole, prati manje od 10 učenika i to je dobro. Red je da i njima, dok se spremam za seriju današnjih sastanaka , uzgred kako je lijepo biti na ferijama, posvetim post s heroinom zlatne mladeži 
Znao sam da će fotke iz zadnjeg posta zbuniti moje vjerne čitatelje, umjesto živih mrtve prirode. Cijelim putem nas je pratila velika hladnoća pojačana udarima bure. Moj fotić je u tim okolnostima nevjerojatan, jednostavno prkosi s bistrenjem slike, na drugoj fotki mi se cura uspjela i iskeziti koliko dugo sam čekao da uđe u kadar, no svejedno se slika nije zbistrila. Na virovitičkom groblju sam imao u kadru atraktivniju tetu na biciklu ali fotić nije htio.
U Barcsu ni pasa nije bilo na ulici, mi smo planirali doduše u Pecs, mislim da se tak piše, Pečuh, bivši europski grad kulture, no prestrašila nas priča da tamo ljudi jednostavno nestaju, ne piše se baš o tome, tamo navodno djeluje najorganiziranija banda trgovaca ljudskim organima.
A patuljak ? Da, morao sam dodati i autoportret, tek da ide i kategorija humor, u Virovitici ne može svatko biti velik kao Tuđmanov spomenik kojeg su golubovi komunjare već dobrano uneredili.
U Podravini još tragovi rata, u Mađarskoj opustošene i prazne trgovačke meke, komično djeluje mjenjačnica koja je nekad radila od 0-24. Neljubazni i živčani trgovci u praznim dućanima, jedino znakovito u Barcsu na ljekovitim kupkama i bazenima veliki naputci samo na dva jezika, hrvatskom i njemačkom, zna se tko su gosti prvog reda. Recepcionerke govore hrvatski.
p.s.
Od 16-20 korištenje kupki i bazena dvostruko jeftinije, a ionako nije skupo...
Noćas me nesan dobro sjebao, legao sam doduše na vrijeme, rano, al sam beznadno ustao kad su mi se prvi učenici, vidjeh na fejsu, lagano počeli vraćati domovima svojim. Da zeznem neizbježnu bespomoćnost i sjetu, kakve se u takvim noćima obično javljaju, odlučio sam konačno ispuniti e maticu, zadnjih dana prije polugodišta je to bilo nemoguće. I naravno, ništa od toga, obrisalo mi sejvanu lozinku. Preostaše samo crne misli, i gle, nisam sam, svjetlo čudno palo na zmijicu pokojne blogerice Levant. Ona je među rijetkim blogericama s kojima sam se više puta našao, tragikomično mi sad djeluju dijelovi razgovora za zadnjeg ručka u kineskom restoranu, kad me žestoko kritizirala zbog slabog jedenja i nezdravog načina života, rekla mi je, eeeej, nećeš tako još dugo. I neću, al ona je nažalost otišla prije, kolovoza 2010. Bilo je i zlobe u njoj, zadnja je bila kad je nas nekolicinu, koji smo je previše ohrabrivali, brisala s liste svojih favorita, smiješno, i danas se na njenom blogu pojavljuje popis najnovijih postova, blog živi.
Teško je odlučiti što mi je vijest dana, najavljena reforma školstva ili erupcija njemačkog vulkana koja će po jutarnjem uništiti 1000 km kvadratnih ili pola Europe, ma bemu vraga, jesam jezičar ali još malo pamtim matematike iz osnovne škole. Glede najavljenih smjernica reforme školstva, o računalstvu od prvog osnovne baš i nemam čvrst stav, barem će razne optike dodatno profitirati, građanski odgoj od sedmog osnovne, hm, kojeg ćeš seljačinu s 14 godina moći preodgojiti, etika kao alternativa vjeronauku principjelno oke, iako će pogoditi djecu starijih razreda osnovne škole, koji ne idu na vjeronauk i uživaju u slobodnom satu. Najbolja mi je ponovna aktualizacija uvođenja spolnog odgoja i to kako stručnjaci kažu, koji stručnjaci, Gruden ili ?! Ako računalstvo imaju od prvog razreda, za djecu će već biti kasno uvođenje spolnog odgoja u višim razredima osnovne škole. Sjećate se one parodije partizanskog stripa o Mirku i Slavku kao homoseksualcima, Mirko pazi metak, hvala ti Slavko, spasio si mi život.
A možda nas zbilja vulkan sve proguta uključujući i novu reformu.
Evo već par godina propagiram svog virtualnog frenda svjetski uvaženog fotografa, Japanca u New Yorku N.H., ali me njegovi zadnji radovi baš i ne zadovoljavaju, previše čedni za moj ukus. Shvatam da je sad već uglednom fotografu riskantno kao nekad balansirati na užetu između erotike i pornografije no jednostavno mi tu fali mesa.
Čim sam završio rečenicu sjetio sam se da na fejsu propagira veganstvo 
Do ponoći smo uglavnom raspravljali o ozbiljnijim temama, između ostalog, najavama gradskih vlasti o gašenju tako minornih manifestacija kao što su sajam knjiga Kičma, ženski velemajstorski šahovski turnir, neću nabrajati daljne prioritete u štednji. Nemalo iza ponoći ja sam išao leći, nešto prije šest pišati, društvo se upravo razilazilo...
