Znao sam da će fotke iz zadnjeg posta zbuniti moje vjerne čitatelje, umjesto živih mrtve prirode. Cijelim putem nas je pratila velika hladnoća pojačana udarima bure. Moj fotić je u tim okolnostima nevjerojatan, jednostavno prkosi s bistrenjem slike, na drugoj fotki mi se cura uspjela i iskeziti koliko dugo sam čekao da uđe u kadar, no svejedno se slika nije zbistrila. Na virovitičkom groblju sam imao u kadru atraktivniju tetu na biciklu ali fotić nije htio.
U Barcsu ni pasa nije bilo na ulici, mi smo planirali doduše u Pecs, mislim da se tak piše, Pečuh, bivši europski grad kulture, no prestrašila nas priča da tamo ljudi jednostavno nestaju, ne piše se baš o tome, tamo navodno djeluje najorganiziranija banda trgovaca ljudskim organima.
A patuljak ? Da, morao sam dodati i autoportret, tek da ide i kategorija humor, u Virovitici ne može svatko biti velik kao Tuđmanov spomenik kojeg su golubovi komunjare već dobrano uneredili.