Marketing
Levanticina zmija
Noćas me nesan dobro sjebao, legao sam doduše na vrijeme, rano, al sam beznadno ustao kad su mi se prvi učenici, vidjeh na fejsu, lagano počeli vraćati domovima svojim. Da zeznem neizbježnu bespomoćnost i sjetu, kakve se u takvim noćima obično javljaju, odlučio sam konačno ispuniti e maticu, zadnjih dana prije polugodišta je to bilo nemoguće. I naravno, ništa od toga, obrisalo mi sejvanu lozinku. Preostaše samo crne misli, i gle, nisam sam, svjetlo čudno palo na zmijicu pokojne blogerice Levant. Ona je među rijetkim blogericama s kojima sam se više puta našao, tragikomično mi sad djeluju dijelovi razgovora za zadnjeg ručka u kineskom restoranu, kad me žestoko kritizirala zbog slabog jedenja i nezdravog načina života, rekla mi je, eeeej, nećeš tako još dugo. I neću, al ona je nažalost otišla prije, kolovoza 2010. Bilo je i zlobe u njoj, zadnja je bila kad je nas nekolicinu, koji smo je previše ohrabrivali, brisala s liste svojih favorita, smiješno, i danas se na njenom blogu pojavljuje popis najnovijih postova, blog živi.
Post je objavljen 04.01.2012. u 12:21 sati.