Jeste li primjetili, u dane kad više nemam nastavu sve manje vremena imam za blog. Upregla nas birokracija, upregla, upozoravao sam da će nas ona doći glave. Fućka se njima za ljude u sustavu, bitno da statistike štimaju.
Sve manje i fotkam, inače na šetalištu moga grada sve više fotografkinja 
Više nije zabavno, a najmanje zato što to iznova doživljavamo od alata za upload koji preporučuje blog.hr. Dizajnerica mi baš ne prati redovito blog, ne znam gdje je i hoće li i kad pročitati mail, do tada će ovdje stajati ovo ruglo virtualne stvarnosti, inače komentari nisu zabranjeni nego ih treba napipati mišem u mraku ispod teksta, zašto se i to dogodilo zbilja nemam pojma.
p.s.
Autor slike je Jeff Wall.
Danas mi bilo loše baš pred izborni sindikalni sastanak, isti održan bez mene, navodno po ovoj sparini bilo burno, al sam izgleda ponovo izabran, asocijacije na Hölderlina kad mu glavni junak ne zna na kraju dal da se raduje ili žaluje.
Moram se radovati, nemam izbora, jer bez tih sati ne bih imao normu. Žurio doma kroz grad, samo par nabacanih današnjih fotki...
Pred puknućem nakon jučerašnjeg prenapregnuća materijala iliti mog organizma pobjegosmo popodne u prirodu.
I privremeno se spasismo...
Kao što je istaknuto na naslovnici fotografiranje na javnom mjestu je dopušteno 
Startalo je dakle dugo teško ljeto. Svi smo nekako sa zdravljem načeti, u bolesnom društvu je teško ostati zdrav. Kad si cijeli dan zauzet van, nekako se privilegirano osjećaš da si van možeš i jelo priuštiti. Smiješno i žalosno.
Inače najbolji motivi mi ne uspjevaju na fotkama, busevi se opako tresu, ispalo je mutno, žena nije imala pojma da ima crvenu kućicu na bijeloj površini. Uvijek sam se inače čudio onima koji vole nositi bijelo.
Svakodnevno busarim, dosadno i iscrpljujuće.
Na autobusnoj postaji ljudi ko na traci, ulaze, izlaze. Ulazim u pekaru, vraćam se, na istom mjestu isti motiv,a ipak različite osobe...
Zahvaljujući beogradskoj blogerici, jednoj od prvih na ovom servisu i jednoj od prvih koja ga je napustila, već u subotu kasno navečer sam doznao što se događalo na beogradskom koncertu. Snimila je fotićem i taj famozni pad, ali ekskluzivu ne želi ni neće objavljivati ni prodavati. Svi smo mi krhki, ranjivi, nije to samo jedna tužna ovisnička priča.
Kolegica nije u grupi onih ljudi koji traže povrat novca, kaže, koncert je u stvari bio super.
p.s.
Pljusak je omeo planirani nedjeljni roštilj, morali smo se zadovoljiti pećnicom i što bi alexxl rekao stopostotno djevičanskom mašću.
Listam portale kad ono haljina Je Lo, nestašna i neukrotiva, za dobro jutro.
Zanimljivo, oni koji fotografiraju najbrže osjete kad ih se fotografira. Konačno nakon par dana, čekajući dogovoreni odlazak na marendu napravih nekoliko fotki po gradu. Danas ću nadam se iz njega pobjeći. Nebo se čudno mrči.
Čitam na sueddeutsche.de, a njihovi kolumnisti rijetko griješe, da u Grčkoj, "demokracija" kakva jest, dugoročno baš i nema neke šanse. Mi ćemo kao i uvijek čekati da vidimo u što će se nered i bezizlaznost tamo izroditi...
Koliko sastanaka dnevno podnosite?
Smrt fašizmu, a narod ionako ne možete osloboditi.
Par likova je vrtilo glavom gledajući curu koja je zadrijemala jučer na gradskom trgu. Bio sam spreman priskočiti u pomoć ako je krenu tući, tko zna, živimo u Hrvatskoj.
Ako u lokalu nema točenog piva, pijem direktno iz boce i nitko mi nikad nije ništa rekao. Naravno drukčije radim u finim restoranima. Ako to isto napravi cura mislite da neće izazvati sablazan i smijeh društva "s ćoška"...
Post bi se mogao zvati i "bem ti desetostruki zoom". U frci i strci sam pa ne stignem normalno polako fotkati. Ipak morao sam zastati kad sam vidio grupu Nijemaca kak se hlade uz fontanu, jedna zalegla, sve joj ispalo, sad ja iz daljine zoomiram, pa čekam da se razbistri, pa čekam da prođe grupa starijih dama, pa ponovo gledam, još mutno, pa se bistri, pa nema, objekt se uspravio. Na autobusnoj moram usporiti i predahnuti, ne mogu brzo odlučiti, fotkati atraktivnu tetu ili curu kojoj je guza ispala, moram požuriti jer me jedna baba sumnjičavo gleda, pokušavam uloviti obje pa šipak, još jedna neuspjela fotka.
U Leipzigu je održan deseti već tradicionalni susret darkera. Ovaj put je bilo zanimljive obleke i za one koje ne zanima ta subkultura.
Nemojte to ni pokušavati kad dođete u moje godine, u šest sam legao, u devet me probudili sunce i crkvena zvona. Osobni rekord u izdržljivosti zadnjih ljeta. Probrano društvo, probrane spike, probrana hrana i pijača. I onda te zvona probude da ne zaboraviš da živiš u Primitivolandiji.
Ej stari moj, potpuno te razumijem, i mene često tako ostavljaju, doduše ja imam opciju, zbrišem na pijaču...
To ja zovem ironijom sudbine, baš na rođendan, prvi put svih ovih godina, ostao sam knap s pivama. Prvo me jučer pljusak otjerao neplanirano u birtiju gdje sam izgubio dobar sat vremena, zatim kad sam krenuo prema dućanu pljusnulo je još gore pa sam izgubio živce i odustao. 148 čestitki na fejsu, ajme meni koliko prijatelja imam 
Imali smo slavljenički ručak, sad se vi pitate, što je tu slavljeničko osim kolača. Neću vam reći, ali meni je veliko otkriće i u prošlom postu sam pisao o tome kako izgled često vara. Sutra eventualno službena fešta u Gorskom Kotaru, ako mi baš svi prijatelji ne otkažu, krenulo je u tom smjeru.
Ništa nije onakvo kako izgleda, tako sam i ja u proteklih godinu dana više ostario i više se raspao, termiti iznutra djeluju, nego svih onih pedesetak godina prije, jedino me ljepota još uvijek privlači, ali ne ljepota privida koju isto tako nije loše dokumentirati...
Jučer nesnosna sparina, zatim je pljusnulo. Srećom u gradu sam bio prije kiše. Noćas višekratna buđenja. I vrijeme se urotilo kontra nas zadnje nastavne dane. Jučerašnja sparina me težinom asocirala na apsurdnost sustava unutar kojeg djelujem. Nadam se da će puknuti poput jučerašnjeg proloma...
Ništa, ponedjeljak je bio jadan kao i uvijek, jado jadni, za onu manjinu koja zna uživati u vikendu...
Dodatak:
Evo i "unikatna" ugasila blog, tko je sljedeći, bila je neprepoznata najcool...
Prvo sam višekratno u prošlosti probao, drugo u subotu prvi put, ali sam zaboravio po pučkom vjerovanju zamisliti želju te mi se organizam nastavio raspadati...
p.s.
Uvijek među fotkama promakne i poneki uljez
Slovenska obitelj odgojila je malog medvjedića. Na njihovom imanju je došlo i do prve ljubavi. Ipak vlasti medvjedića namjeravaju strpati u rezervat za divlje životinje.
Dosadna kiša. Jučer dežuran na "kapiji". Dva slučaja kašnjenja, prvi u devet za engleski, drugi u 10.30 za njemački dvije cure vraćene. Prva mi na prvi pogled simpatična, kašnjenje od tri minute prije početka slušnog testa, kolega s druge škole ne dopušta otvaranje vrata, da sam bio sam tko zna. Druga dolazi minutu prije, izuzetno bezobrazna i agresivna, sam sam i ne puštam. To su tkz. vanjski maturanti. Prva dolazi kasnije u pratnji oca i brata, kažem im da do 11.30 ne mogu ući u školu, prihvaćaju, razgovaramo što bi se eventualno sad moglo napraviti. Brat kaže ocu da otac mora krenuti na put i kasni, otac kaže da ne može nikamo putovati dok ne izvidi sve mogućnosti za eventualno rješenje ovog problema. Ne znam rezultat, spojio sam ih sa šefovima, cura uz engleski ima prijavljen i talijanski, po meni ne bi trebao biti nikakav problem da joj se talijanski računa kao glavni predmet, ali tko će shvatiti način razmišljanja zagrebačkih birokrata.
U jednom momentu sam jučer imao dojam da su svuda oko mene govna i onda naletim na anketu kod alexxla. šapnut ću vam, točan odgovor je b. Na internetu zanimljivi autoportreti...
Svi se sad kao zgražavaju jer je u Zadru pronađeno među gimnazijalcima stotinjak identičnih eseja. Pa više puta sam već pisao da cilj ove i ovakve mature nije razvoj svestrane osobe, nego fahidiota. Učenici su kao i profesorica sve ispravno shvatili, a sad će, gle licemjerja, zato što je to loše odjeknulo u javnosti, biti kažnjeni gubitkom bodova.
Da nisu bili prevareni i da je iz njemačkog bilo pismo ili mail kako je bilo tupljeno neformalno tijekom godine, i moji bi učenici imali skoro iste sastavke, to je jednostavno takav sustav. Prošle godine je loše politički odjeknuo katastrofalan rezultat na matematici tako da su ove godine na osnovnom nivou dani "prilagođeni" zadaci. Bio sam prisutan kad je učenik pitao profesoricu po kojoj je formuli trebalo riješiti zadatak, a ona mu odgovorila, ma trebao si samo na prste brojiti i dobiješ rješenje.
Jučer šetnja nakon dežurstva na kemiji, većina učenika je nakon pola sata napustila bojno polje, dvoje je ostalo mučiti se zajedno samnom dežurnim tri sata 
.Žurio sam doma spavati pa sam samo na brzinu okinuo dvije tete.
