|
Dva dana uzastopce ustajanje u pet, užas kojem ne vidim svrhe, da bih dežurao tamo gdje ću odraditi to preumoran buljeći u točku na zidu, kad ne bi bilo omiljene terase poslije, ne znam kako bih preživio, a vidjeh na autobusnoj da nisam samo ja tako umoran, čist, klan, nedoklan, ili kak već ide ta pjesma...


|