Nachtfresser

Meni ovo grozno, ali ja volim grozne stvari.

(s njemačkog modnog bloga )

Nakon paklenog dana još je špek najukusniji na drvenom ugljenu...
Naravno prvo autoportret, ne vidi se koliko sam krepan :
A onda ručak :

Od pet sam na nogama, od osam sjednice, oko 11 sindikalni sastanak na temu kako riješiti nerješivo. Mudraci koji moraju raditi programe jer su za to plaćeni su napravili još jedan po kojem dobar broj ljudi ide na biro, a na birou nema ljudi tog profila. Za dvije godine će po programu ljudi tog profila biti masovno traženi, a logično, neće ih nigdje biti jer će se ovi koji izvise već snaći na tržištu, zdravstvena zanimanja imaju prođu u susjednim državama. Sad ja sindikalist alkemičar nudim rješenja koja nitko ne razumije, u biti idu na tragu spašavanja sustava, na kraju promrmljam sebi u bradu "ma idite svi..." i okinem tradicije radi jednu fotku Korza.

Nikad nisam mogao u kavanama, vlakovima, ostalim prijevoznim sredstvima upražnjavati tako intiman čin kao što je čitanje. Ja ni sendvič ne mogu pojesti s nogu. Primjetio sam u Berlinu u podzemnoj uglavnom su čitateljke u pitanju.
Danas sam svratio nakon obveza na omiljenu terasu, usput razmišljao što bih nakon svakodnevnog rituala jeo. Odabrao sam grah u obližnjoj kavani, žao mi je što se vidi etiketa tog lošeg piva koje mi ni reklamu ne plaća, nisam išao za tim. Gospodična je imala dvije knjige, naslov one koju nije čitala je bio "Mojsijev kod" ili tako nešto, ah ti kodovi

I tako je prošao još jedan produženi vikend ...

Fura narod i po Europi svoje, spremam se na put, ako perilica obavi svoj posao, pa ćete se malo odmoriti od mučnih domaćih gradskih snimci, koje finim tetama okreću želuce.

Pušiona dan, nisam imao vremena ni za opuštenu šetnju Korzom, sutra nam zabranjeno raditi, pa čekam odluku ekipe, kamo ćemo bježati. Ako tko od blog budaletina ne kuži koga sam snimao na prvoj fotki, naknadno skužih da ima i crvenila za blog bikove i rasplodne krave, nek nađe ciglu i lupi se po glavi, to obično pomaže.

Najnovija fotografija velikog umjetnika.

p.s.
Zamislite, u ranu zoru server ministarstva radi, ali zaključano mi je nešto što nije smjelo biti zaključano

...a sutra će biti još gore, od rane zore. Inače ako vas netko pita, serveri ministarstva su stalno pretrpani, pitajte maturante koliko ih se upisalo na faks, ono po reklami komotno elektronskim putem, i njihove razrednike koliko ih je unijelo njihove podatke u famoznu e-maticu. Bez tih podataka im ionako ne vrijedi upis, žao mi je što sam u jednom postu davno pogodio što će se događati, no nisam ni tada vjerovao u tako drastičnom obimu.
Jedino malo opušta šetnja Korzom i neizbježna pijača na terasi RI, konobarice odavno ne pitaju što želim...

Već sam pisao o tome, mladom paru berlinskih modnih blogera sponzori finaniraju putovanja po svijetu. Sad su skoknuli do Milana, jedini zadatak im je bio snimiti par fotki ljudi, znamenitosti su zanemarili...

Sjećam se dok smo razgovarali o bugenvilijinim puževima tek je počinjao. Danas već osvaja priznanja na domaćim i međunarodnim izložbama, uživa ugled u stručnim krugovima. Zadovoljstvo mi je predstaviti radove svog kolege Zdenka Vukelića, nažalost smanjene i donekle prilagođene dizajnu ovog bloga.

Već par dana nam u svakodnevnom životu kao i na blogu u mrežu upadaju samo ribice.

Ribe se kriju u mračnim morskim dubinama ili u novootvorenim duhovitim blogovima njihovih ljubavnika koji ih služe, pa zamjenski moramo konzumirati nešto tipa, il je riba ili nije.

A vani zlokobno lijepo...

Kako se brzo vrijeme mijenja, uvijek netko ne stigne na vrijeme isplivati.

Evo kiša mi danas dala vremena za trošenje na kompu, nema uobičajenog nedjeljnog izlaska van, i još jednom shvatih bit tkz.demokracije. Na njemačkom modnom blogu nikad življa rasprava, učesnici su ili ekstremno oduševljeni ili ekstremno protiv, nitko nema stav ni vrit ni mimo. Sitna razlika u usporedbi s hrvatskim polemikama, nema vrijeđanja i nema sudjelovanja samozvanih kritičarskih mesija, kod nas si jednostavno izazvan da psuješ jer se inače jednostavno nitko ne bi potrudio čuti što misliš, uvijek se sjetim Agotićevog bacanja pepeljare na generala JNA za vrijeme pregovora u ratno vrijeme.

Kiša noć i dan pljušti, zatvoren u hermetički zatvorenom stanu, nema zraka, na baš svim portalima dosada, udaja valjda švedske princeze, ekonomska kriza i nogomet, i zvijezde zabušavaju, Britney i Amy odavno nisu napravile neku pizdariju, ajd dobro, evo barem nešto nađoh, lijepa boja kose

Dobar ručak, ugodan ambijent i društvo, usput i ovdje želim sretan rođendan vjernoj bezbložnoj čitateljici, njenu pikantnu fotku danas još neću objaviti, jer bi društvo ljubomornih, veličanstvenih i nedodirljivih blog baba odmah objavilo da sigurno ima 13 godina, a dosta mi je već sranja ovih dana...

Za seriju fotografija o američkom dragovoljcu u Iraku dobio je fotograf ovogodišnju Pulitzerovu nagradu, meni deja vu, podsjeća me na jedan davni film...

Petak mi je po zakonu slobodan dan, odnosno dan za sindikalne aktivnosti, cijeli dan sam svejedno proveo radeći jebenu školsku administraciju. Nisam se baš ni nafotkao, jedna kolegica je inače završila u hitnoj, jedna samo u nesvijesti, samo jedan auto s izbušenim gumama ispred škole. A i u gradu svi živčani, valjda osjećaju nadolazeću promjenu vremena...

Sjetih se jutros svađe na probi jedne predstave kad se glumcu sasvim neprofesionalno nešto uspravilo i nedavno odgledanog filma u kojem se glavna glumica zbilja uživila

I najbolje igračice ulove ponekad u raskoraku.

Čestitka loby na završnom udarcu.

Čitam na blogu naše deklarirane katolkinje, ako nemaš što pametno reći šuti, e baš neću, uostalom i ona se sve ove godine toga ne pridržava

Šetam gradom i promatram semafore, žuta se nekako ne da u kadar.

Eto bijah sudionikom i tog povijesnog igrokaza zvanog svesindikalni sabor, prepuna dvorana studentskog centra u Zagrebu, dosad neviđeno jedinstvo sindikalaca, ovacije govornicima, urlanje na vijest da u Gospiću komunalni redari pokušavaju spriječiti potpisivanje peticije za referendum, prevruće je bilo u dvorani.
Vraćam se prema kolodvoru, orijentir mi stari poznati hotel i vidi vraga, jesam li zalutao, to nije to.
U vlaku razmišljam kako mi je ovo bio prvi Zagreb bez susreta s blogerima i zamislite, u kupeu s curama suvereno komunicira glavom i bradom jedan cool bloger koji zbog britkog načina pisanja ne želi da mu se zna identitet, koji smijeh, do Rijeke nije bilo pretjerano dosadno.



p.s.
Nudilo mi se bezbroj atraktivnih snimki, kupanje u fontani između kolodvora i hotela kojeg sam nekad poznavao naprimjer, cure s nekog ranog maturalca valjda, no tek sam pio prvo pivo, to bi bilo prelagano za snimiti, pa sam ostavio fotić u stanju mirovanja...

Evo nažalost vratih se, more je idealno, Najbolje je bilo kad mi je lik rekao : "Dobar dan, jeste li Vi slučajno bloger ?", počastio me poslije pivom i spikom koliko je jača krčka divljina od zagrebačke urbane gužve. Jebiga, sutra putujem u Zagreb na svesindikalni sabor, jedva sam odbrusio...

Prije desetak godina sam se u Hamburgu družio s autorom romana " Jao tebi ako što kažeš", tematski vezano, valjda po prvi put tamo, uz djevojačke bande. Dobio je od izdavača pola godine plaćeno za istraživanje i kaže da je jako puno naučio o ženskom načinu razmišljanja, bio je na terenu. Nemam običaj baš postove stavljati par minuta jedan iza drugog no obavješten sam da sam kod loby popljuvan, famozni natječaj za erotsku priču, predugo bi trajalo da priču tražim no odmah na prvoj stranici sam našao u komentarima primitivnu pljuvačinu blog primadone, iza njene vlastite priče, uperenu protiv druge blogerice, koja me podsjetila na metode jedne od cura iz Tondernovog romana. Ulazimo u Europu, polako ali sigurno, no zašto imam dojam da su naše autorice još vulgarnije i sirovije...
p.s.
U ponedjeljak idem u ZG na svesindikalni sabor, sutra ako me lijenost ne spriječi pokušat ću dva dana pobjeći na otok bez neta, pa tako ak me netko ovdje prozove, a bolje tu nego u dalekoj arhivi erotskih priča, odgovaram u nedjelju.

Žalosno, dehumanizirano, a uskoro će samo rijetki znati što ta riječ uopće znači...

Prvi znakovi ljeta



( fotografije preuzete s njemačkog modnog bloga )

Čitam članak o jednoj danskoj školi, dobro popunjenoj, moto u slobodnom prijevodu "u ovoj školi eventualno možeš pronaći dio sebe, nikako maturalni dril", zamislite 50 posto školu financira danska država, ravnatelj je na prvoj slici.
Naša država je izabrala uspješni južnokorejski model, statistike pokazuju, preko 90 posto učenika tamo ide na ciljane instrukcije, kod nas još nije toliki postotak, presiromašna smo još država.





p.s.
Nije naravno sve pjesma, al su mi te fotke simpa, na zadnjoj su urezana imena bivših učenika, uglavnom sad dosta uspješnih osoba.

Neću puno filozofirati jutros, čeka me naporan dan...

Oko svesindikalnog sabora ništa se još ne zna, osim što ja znam da bih trebao biti tamo ako ga bude, saznat ću u zadnji tren, konspiracija kao na početku rata. Kolega mi počeo osvajati priznanja za fotografiju, a za par dana nastupa i na prvoj grupnoj izložbi, kad je počinjao slao sam ga na bugenvilijin blog. Moje fotke nemaju perspektivu jer uglavnom fotkaju ljude, točnije žene i kao što mi je preporučeno moraju biti mutne da se ne bi tko prepoznao. Eto danas odmaram u hladu i jedna bistra, jedna mutna, sve kao u politici, samo da se golotinja ne prepozna

I grudnjak slavi svoju stogodišnjicu, a imala ga je još Kleopatra u filmu ...

Obiđoh danas ležerno par gradskih plaža, godinama nisam, nikad ovoliko, imam obično privilegiju bježanja vikendom na otok, ovdje mravinjak i totalna dosada, nitijednom nisam došao u napast nešto snimiti, doduše jedna od teta na terasi hotela Park s četiri zvjezdica se sunčala na balkonu hotelske sobe u prilično zanimljivom kostimu, al me skužila pa to nije više bilo to.
U centru se radi, otvara se nova pivnica, uvijek ima i na visokim temperaturama dama, kao i zanimljivih igara sunca i stakla, na trećoj fotki nitko ne vidi što sam ja vidio i bolje da je tako

Ovaj blog danas slavi šestu obljetnicu, što je stariji to je neozbiljniji, ali neozbiljnost je ovdje cool. Inače lipanj je kod mene mjesec fešti, tako jučer umjesto uživanja u suncu i moru npr. ovako:

ja sam proveo u Rijeci radno na proslavi 15 godina mature s bivšim razredom:

Umijeće održanja sebe u središtu umjetničke pozornosti, uvijek na rubu kiča, često i pređe tu granicu, ponekad i čistu pornografiju proda pod umjetnost, vrhunski trgovac.


p.s.
Nije bilo lako naći dva djela koja mi se zaista sviđaju...

Od mog rođendana 9.6. narednih petnaest dana idemo u nemoguću misiju, skupiti 400 000 potpisa protiv državno legitimiranog uvođenja robovlasničkog sustava. Samo nas higijena može spasiti, iako sam skeptik rekoh, budimo realni, probajmo nemoguće...

Sjebali auto na najgluplji mogući način, zaobilažeći bahate učenike.

Snimih jednu i za alexxla:

p.s.
Kome nije jasna korelacija naslova i posta u pravu je...

Ogoljeno društvo, barem nešto donosi ljeto...

Idem na put, ovaj put bezvoljno, obaviješten sam da me lik pokušava prestići po broju objavljenih postova pa eto, vidimo se sutra navečer, neće ih valjda dvadesetak štancati,kako sam zabranio "svojim" ljudima da glasaju za mene na natječaju za erotsku priču, u Vrsaru je 1992. kad sam tamo ljetovao bilo prljavo more, pa me baš i ne privlači, preporučujem između tri lobija glasati za loby, a sad i opravdanje naslova posta, meni teta redateljka baš zabavna...



Toliko o erotici, a i ja se ovdje zbilja dobro zabavljam...

Neke pjevačice sigurno nikad ne bih poslušao da najprije nisam vidio gotografiju

Stalno izviruju ispod sve oskudnije odjeće.Ovaj natpis me danas dočekao na ploči

Komentirao sam prevodeći onima koji nisu razumili, jasno da je ovo Balkan, ploča je prljava skoro kao rimski ili atenski vecei. Usput, koliko vas bi znalo odgovoriti na pitanje s državne mature, koliko pisama ima u hrvatskom jeziku.
Vratih se doma, čeka me mail od prijatelja s kojim sam se razišao u pitanju : treba li slaviti godišnjice mature tamo gdje se danas razdvajaju bošnjačka, srpska i hrvatska djeca, mail je naslovio "Prijedlog za ponovno uspostavljanje diplomatskih odnosa" :
"stari druže! grofe uvaženi! ljubitelju nježne ženske puti! buntovniče sa i bez razloga! nadasve pjesniče! učesniće krvave vojne u pazariću! umjereni i hvalevrijedni konzumentu opijata!
rasturitelju učmalosti kluba književnika u sarajevu! vareški bodule! viteže 64 polja!

javlja ti se tvoj drug.

danas pijem u tvoje zdravlje!"

Pretjeruje kao uvijek, još nisam odgovorio...

Kažu kad fotografiraš nekoga kradeš mu dušu, ovdje sam htio ukrasti nešto drugo, no naravno, slika se nije u brzini stigla izoštriti, tako da mi nije preostalo ništa drugo nego eliminirati boje, za kakav takav crnobijeli spas.

Ispunjen dan s velikim pjesnicima, tri knjige s posvetama dobio na dar, a Daniela ko Daniela, svoju zaboravila