Eto bijah sudionikom i tog povijesnog igrokaza zvanog svesindikalni sabor, prepuna dvorana studentskog centra u Zagrebu, dosad neviđeno jedinstvo sindikalaca, ovacije govornicima, urlanje na vijest da u Gospiću komunalni redari pokušavaju spriječiti potpisivanje peticije za referendum, prevruće je bilo u dvorani.
Vraćam se prema kolodvoru, orijentir mi stari poznati hotel i vidi vraga, jesam li zalutao, to nije to.
U vlaku razmišljam kako mi je ovo bio prvi Zagreb bez susreta s blogerima i zamislite, u kupeu s curama suvereno komunicira glavom i bradom jedan cool bloger koji zbog britkog načina pisanja ne želi da mu se zna identitet, koji smijeh, do Rijeke nije bilo pretjerano dosadno.
p.s.
Nudilo mi se bezbroj atraktivnih snimki, kupanje u fontani između kolodvora i hotela kojeg sam nekad poznavao naprimjer, cure s nekog ranog maturalca valjda, no tek sam pio prvo pivo, to bi bilo prelagano za snimiti, pa sam ostavio fotić u stanju mirovanja...
|