Njemačka ima velikog umjetnika, čiji se dnevnici sa zanimanjem čitaju. Tip često boravi na grobljima, gdje se već nalazi 2/3 njegovih prijatelja. Na groblju pije i puši, pošto zna da će uskoro otići u legendu, moli sljedbenike, da kao i on, boce i opuške ne bacaju na njegov grob, nego na grobove onih, kojima se sa sigurnošću može potvrditi, da nikad ne bi bili njegovi prijatelji... |
Neka kapa voda, |
U kojem sam vlaku |
Ne sviđaju mi se ova naprasna demonstrativna gašenja blogova, povodom recenzije u jutarnjem listu, iako nijednu/og od tih blogera/ica nisam čitao. Jednostavno, mislim da nisu razumili bit bloga i da nisu u pravu. I mene je popljuvao taj isti neki"dragi blog", dobro sam se nasmijao. |
Prvo sam izbjegavao ljude koji su se nalazili ispred kvartovskog dućana. Onda smo se počeli pozdravljati. Onda smo postali nešto nalik prijateljstvu. Tada su počeli umirati. |
Sve prožvakano |
Četvrtkom imam i slobodnog vremena. Obično meditiram buljeći u neku točku. |
Nekad bih u kriznim situacijama trpio prijateljske izdaje, sad me redovito izda tehnika. Nije baš i neka razlika. Više me naljuti tehnika, prijatelje sam odavno prokužio... |
Sutra je početak drugog polugodišta u školi, ne znam ni učenika ni profesora koji se tome raduje, valjda se krećem u pogrešnim krugovima :P... |
Klizala je izuzetno. Jednostavno joj nije bilo ravne, utjelovljena Carmen. Najbolja na svijetu, obožavali su je. Zatim ju je sistem upregnuo. Držala je govore, a nije bila nikakav govornik. Zatim je sistem pao. Snašla se, počela profesionalno klizati u privatnoj družbi na omraženom Zapadu. Onda su je željeli golu i dobili. Još uvijek tvrdim da nije bilo bolje klizačice, no ni ona sama sebi nikad ni približno nije bila ravna, Katarina Witt... |
Što je muškarac bez brkova ? Igračka vjetrova... |
Danas sam imao prvi radni sastanak ove godine. Shvatio sam da stanje uopće nije toliko problematično koliko ja mislim da jeste, može biti puno gore. Poslije sam na korzu sreo bivšu učenicu, studenticu, koja je rekla :"Preživjet ćemo, trave još uvijek ima dovoljno !" |
nekad su novinarke i buntovnici bili traženi... |
Inventura, nije radio moj prodajni centar, vani se sunce isprsilo, pa sam odlučio odšetati par stotina metara dalje do sljedećeg prodajnog centra . Nekakav čudan osjećaj čim sam ušao, al tko još zarezuje estetski dojam. Prodavačice u rukavicama s otvorima za prste toplo obučene pocupkuju, preskačem već stariju fleku od razbijene bočice dječje hrane, mandarina svaka druga trula, piva najskuplja u gradu osim becksa koji je na akciji, al nemam boce, užički kajmak, rok trajanja do 1.1.2006.... |
Danas sam ponovo pročitao knjigu Pascala Brucknera "Ledeni mjesec", koja me kad se pojavila, neću reći šokirala, jednostavno me iznenadila, nešto kao žešće od de Sadea. Slijedilo je veliko razočarenje, film Romana Polanskog po istom romanu, čista limunada. Danas mi ni knjiga nije bila naročito zanimljiva. Sve manje stvari nas može, ako uopće išta, šokirati. |
Pornografija je ono što budale potpuno razumiju, erotika ono što ih ipak pomalo zbunjuje... |
Dokolica ? Može ! Ništa proziv dosade. |
|
Bojim se tolikog osjećaja prozirnosti.. Moglo bi mi se desiti da ne primjetim čudo ili da mi ne bude tog momenta zanimljivo. Poznanici (prolaznici) se kunu da se događaju...ne smijem ne vjerovati. |
< | siječanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |