Nachtfresser

Vrijeme u Berlinu sve teze podnosim. Bio sam spreman vec dana sve poslati k vragu i putovati nazad (zimska jakna krajem sedmog mj., sto je previse, previse je, al sam se sjetio Brechta, tu gdje sam nije mi dobro, tamo kamo putujem sigurno mi nece biti bolje, zasto onda zuriti s promjenom kotaca.
Duzan sam i dva odgovora, ovdje cu oba dati iako mi je jedno postavljeno na mail, nemam nikakvog problema s berlinskim ljevicarima, dobro se slazemo, oni imaju problema sa svojim lijevim identitetom, a to s cestitim Heinrich Boellom ni pas s maslom, opis sto tako cesto koristi moj otac ekolog u svojim polemikama, sigurno nijedan pas s maslom ne bi pojeo, on bi trebao biti kao desni socijaldemokrat, o tempora, o mores, toliko sranja da prostite, odavno se nisam naslusao...

Jucer sam festao na nasoj terasi s ljevicarima Kreuzberga. Svasta sam naucio, da su moji omiljeni pisci i filozofi Walser i Sloterdijk u stvari prikrivene fasisticke svinje, da legendarni Heinrich Boell uopce nije bio ljevicar, da su palestinci banda maloumnih terorista, a da je izraelska drzava najdemokratskija i najsavrsenija na svijetu. Izmedju redova sam saznao i da neki berlinski ljevicari jos uvijek velicaju balkanskog krvnika Milosevica, tuzno, jako tuzno. Da tragedija bude veca jucer je u ducanu kod moje kleptomanke nestalo Diebelsa, a ja sam , valjda nenaviknut na Radeberger ;), medju prvima kapitulirao, dok je ekipa nastavila festati do dugo u noc.
Ljudi moji, mi se cudimo nasim hrvatskim primitivcima, a berlinska krema pojma nema...

Niste u pravu svi vi drage i dragi koji velicate moju lijenost i izdaju mojeg bloga. Cudne stvari se ovdje u Berlinu dogadjaju u ovom internet cafeu. Vec dva moja texta su nestala negdje u virtualnoj magli, a kad se naostrim napisati nesto zanimljivo kao npr. danas, napravim gresku pa prvo otvorim svoju postu, u kojoj me svi redom popljuju da se ne javljam pa logicnim slijedom pristojno receno popizdim i zaboravim na sve lijepo sto mi se dogadjalo prethodnih dana. Fotke ne mogu slati, one bi dovoljno same govorile, obecavam opsezan osvrt kad se vratim. sad cu samo pokusati nabaciti par impresija:
ravnogorska rakija i spageti kod Mire i Desanke, tema razgovora Suvarova smrt, doner kebab, grcki gyros, azijaski specijalitet u mercedesovim arkadama na Potsdamer Platzu (projektirao Renzo Piano), pivo u pivnici u sony-centru (projektirao Jahn-konkurencija ;)), odlican besplatni film o starom fotografu Bressonu................Gustanja na terasi iznajmljenog stana u rijetkim trenucima kad sam doma ,a ne pada kisa, veci dio vremena do sad sam proveo u zimskoj jakni. Lijepo spavajte drage i dragi, voli vas vas Nachtfresser!

Evo pokusavam munjevito, ako uspijem pozdraviti sve citateljice ovog bloga, te uvazene blogere/ice. Smjesten sam na Kreuzbergu, gazdarica mi je komunistica, zivi tu s kcerkom no uglavnom ih nema, osim sobe tu je i terasa iz snova, Adelskronen Pils placam u Penny Marktu nesto manje od dvije kune 0,5 litra (prijatelji, ne sanjate!), jucer sam odgledao izvanrednu izlozbu najveceg video umjetnika danasnjice Paika, dan je preispunjen, imam kartu veceras za Mozartovu "Carobnu frulu", vec me strah da cu zakasniti, a i kredit mi u ovom Internet Cafeu na Alexu polako istice.
P.s.
Svaki dan rucam Kebab i jos mi nije dosadio ;)!

Loše vijesti sustižu jedna drugu. Morao sam odgoditi put u Berlin na par dana jer je jedna zločesta teta odlučila iskušati svoju moć, umro je Brando, genijalac koji je posjedovao svoj vlastiti otok, pivo je poskupilo u mom dućanu, doduše još uvijek ne i za mene, jer ja imam svoju posebnu cijenu, koju gazda kad poskupljuje obično tri-četiri dana zaboravi korigirati ;), nabavio sam ribice za ručak, a zaboravio krumpir, a ribe bez krumpir salate su kao kuća bez velebitske vode (pogađate, zaliha mi je pri kraju).
Jedino što me zbilja obradovalo jest da sam upao u blogokaz veličanstvene halter ego, hvala, hvala, hvala ! Da sam na vrijeme otputovao vjerojatno to ne bi vidio i ko što ono kažu, život bi mi bio siromašniji :)

Sutra putujem u Berlin. Nemam prenosno računalo, pa će blog vjerojatno ovaj mjesec patiti. Pusa svima, neka cvjeta tisuće cvjetova!

Ne znam, možda sam krivo izrastao, odnosno krivo socijaliziran, no kroz cijeli dosadašnji život prate me neslaganja oko tako jednostavnog pitanja, što je lijepo, tko je lijep. Uvijek nekako ispadnem u manjini, to u početku laska (jer gomila je uglavnom bezlična), al poslije postane i malo neprijatno. Taj sam problem pokušao racionalizirati i u nastavi, jedan dan sam donio knjigu fotografija Lise Lyon, prerano preminulog legendarnog Roberta Mapplethorpa, da bi jedna od ponajboljih učenica dala jednostavan komentar :"Fuj, odvratno!" Ja se stalno preispitujem, pomislio sam, možda sam zbilja pogriješio u procjeni zrelosti grupe, ipak je u pitanju golo tijelo, međutim u pitanju je bilo nešto drugo:"Kako žena može da se ne brije ispod pazuha?!", bio je nastavak. Sjetio sam se Marie Schneider iz "Posljednjeg tanga u Parizu", filma koji je takoreći oslobodio moju generaciju, kako bi tek ona bila odvratna novim klincima i klincezama.
Sjetio sam se i Jefa Koonsa, čovjeka koji je prvi odlučio prostituirati umjetnost, da bi mu zauzvrat porno slike počele dostizati astronomske cijene i upitao tko je tu lud. Meni dlake ne smetaju, danas mi je u busu zasmrdjela djevojka savršeno obrijanog pazuha, dakle i taj diktat današnjice možemo relativizirati. Lijepo je jednostavno lijepo, kosato ili ćelavo, dotjerano ili klošarsko, naravno istinski umjetnik fotograf mora to snimiti ;)