Ne znam, možda sam krivo izrastao, odnosno krivo socijaliziran, no kroz cijeli dosadašnji život prate me neslaganja oko tako jednostavnog pitanja, što je lijepo, tko je lijep. Uvijek nekako ispadnem u manjini, to u početku laska (jer gomila je uglavnom bezlična), al poslije postane i malo neprijatno. Taj sam problem pokušao racionalizirati i u nastavi, jedan dan sam donio knjigu fotografija Lise Lyon, prerano preminulog legendarnog Roberta Mapplethorpa, da bi jedna od ponajboljih učenica dala jednostavan komentar :"Fuj, odvratno!" Ja se stalno preispitujem, pomislio sam, možda sam zbilja pogriješio u procjeni zrelosti grupe, ipak je u pitanju golo tijelo, međutim u pitanju je bilo nešto drugo:"Kako žena može da se ne brije ispod pazuha?!", bio je nastavak. Sjetio sam se Marie Schneider iz "Posljednjeg tanga u Parizu", filma koji je takoreći oslobodio moju generaciju, kako bi tek ona bila odvratna novim klincima i klincezama.
Sjetio sam se i Jefa Koonsa, čovjeka koji je prvi odlučio prostituirati umjetnost, da bi mu zauzvrat porno slike počele dostizati astronomske cijene i upitao tko je tu lud. Meni dlake ne smetaju, danas mi je u busu zasmrdjela djevojka savršeno obrijanog pazuha, dakle i taj diktat današnjice možemo relativizirati. Lijepo je jednostavno lijepo, kosato ili ćelavo, dotjerano ili klošarsko, naravno istinski umjetnik fotograf mora to snimiti ;)
Post je objavljen 01.07.2004. u 19:03 sati.