Nachtfresser

Fali mi cvijeća na mom blogu,pa prilažem jedan cvjetić za posjetiteljke ;).
Vozeći se noćas iz Krka sjetio sam se pjesme Joachima Richerta

Statistika

na autoputevima
umiru
noću
žabe ježevi i zečevi.

ne samo
na autoputevima
umiru
noću
žabe ježevi i zečevi.

ne samo
na autoputevima
umiru
ne samo
noću
žabe ježevi i zečevi.

ne samo
na autoputevima
umiru
ne samo
noću
ne samo
žabe ježevi i zečevi.


Uvijek se sjetim pjesme tijekom noćnih vožnji, ne samo na autoputevima.

Tri dana sam boravio u rodnom Krku, suptropske vrućine, kolone na otok, kolone s otoka, tek po drugi put ove godine se kupam, more i nije baš neko osvježenje. Talijana još nema pa se po stijenama još i nađe mladih golaća i golaćica, inaće ih oni svojom poznatom diskretnošću (oči širom otvorene, pljuvačka izbija na usta, dovikivanje na metar daljine) nepogrešivo rastjeraju. Mirko Galić po sličnim mjestima kao i ja šeta psa, pas mu je simpa. Nakon povratka s kupanja i šetnje neizbježna nadoknada tekućine.
Jutro poslije litri znoja u smrdljivom i punom riječkom basu...

Izbatinana, izudarana nogama i ištipana, guzica posjeduje sliku svijeta odozdo, plebejsku, popularnu, realističku. Tisućljeća lošeg postupanja nisu prošla bez tragova. Ona su je odgojila u materijalista, no ipak dialektičkog pravca, koji polazi od toga da su stvari zasrane ali ne beznadno.

...poznati austrijski profesor i sindikalist priču o profesoru filozofije, koji je pred svojim učenicima teglu za cvijeće napunio prvo lopticama za golf, zatim dopunio šljunkom, pa dosuo pijesak, da bi na kraju sve prelio s tekućinom iz dvije limenke piva. Kao tegla simbolizira život, golf loptice obitelj, ljubavi, prijatelje, dakle sve važno, šljunak kuću, auto, posao, pijesak nebitne stvari. Znači ako teglu prvo napuniš pjeskom, neće više biti mjesta za ostalo, u životu uvijek moraš voditi računa o prioritetima. A što s pivom pitaju učenici? Koliko god ti bilo teško u životu uvijek se nađe mjesta za par piva ;))!

ne da mi vrag mira, ponovo ću pokušati s jednom fotkom, tako sam početno zamislio blog, tekstovi i fotke *ggg*...

Bio je smješan, ćelav i star. To su bili dojmovi kad je prvi put ušao u učionicu. Pisao sam puno i sanjario se da ću barem za jedan od omiljenih predmeta dobiti mladu atraktivnu profesoricu koja će me razumjeti. No bilo je nešto u njemu što mu je osiguravalo nadmoćnost u učionici. Što sam od njega naučio osim činjenica koje bih i kod drugih naučio? Zapamtio sam kao vjerojatno i svi dečki iz moje generacije da su ljepotice za gledati, a ne za ženiti, da je rješavanje križaljki neodgovoran način trošenja vremena, da se ne treba podsmjehivati djeci, a poslije jednom prilikom ni profesorima što dolaze sa sela, jer svakom je nužna barem jedna prilika i ono što mi je bilo najteže shvatiti da jako puno mojih vršnjaka u bivšoj državi, ako ništa po jebenoj teoriji vjerojatnoće, piše isto ili čak i bolje od mene. Zato mu nikad nisam priznao da je dobar profesor. Po teoriji vjerojatnoće on više ne živi, a sigurno je jedino da ja nisam uspio kao pisac. Nedavno mi je mama jedne problematične učenice rekla da ona nažalost nije imala profesora poput mene, a ja sam se sjetio njega. Brijem glavu i smiju mi se...

Od početka mi nisu bili jasni ti stravstveni surferi, face koje po nekoliko sati na dan surfaju na jednom forumu ili chatu. Da bi bilo jasno što mislim, moram napomenuti da sam isprobao sve domaće chatove i upitao se još jednom, iako potpuno svjestan okoliša u kojem živim, ljudi moji jel to moguće. Pljuvali su me po sexističkoj bazi ( nick ili ne znam više kako se to rvatski kaže mi nije bio jednoznačno muški pa se ekipa zajebunila npr.), onda ispadoh komunjara jer jednog ultrakonzervativnog božepropovijednika i propovjednika svakodnevne molitve upitah nešto prozaično, pa i indirektni ubojica, srbo i hrvatomrzitelj, vjerujte, sve sam to bio. Shvatio sam da surfanje može biti i opasno, a to mi je nažalost nakon posla postala glavna zabava, i vidi čuda, upalila se lampica. Hej ljudi, pa ja kužim još jedan jezik, idemo pokušati! Tako sam već dvije godine na www.red7.de, lijepo dizajnirane stranice, a i diskusije što sam ih na početku vodio bile su zanimljive s mnoštvom interesantnih tipica i tipova, otkako je stranice kupio poznati monopolist tiscali, puno njih više ne sudjeluje u diskusijama ili se potpuno odjavilo (po meni najveći gubitak Regentänzerin iliti plesačica po kiši, no ona je nestala negdje u Kölnu na studiju i vjerojatno novoj virtualnoj zajednici.)Kako prolazi vrijeme ova zajednica postaje sve mlađa, 15-17, pa smo mi stariji praktično stjerani u političke i umjetničko filozofijske forume, što baš više i previše smisla nema, no evo ja i večeras sizifovski pokušavam objasniti neke elementarne stvari konzervativnoj legendi red 7 EIERKOPP-u i zamislite, nitko ne psuje i nitko me ne vrijeđa!!![LINK=www.red7.de]

Na blogu sam očigledno gubitnik. Surfanje sam učio na nekim njemačkim stranicama i jeziku, ovdje mi je jedino preostalo utvrditi da sam isključen, nije bilo šansi da to primjetim, a onda sam očito pogriješio pri pokušaju spašavanja svog eseja o rođendanima, koji očito nitko nikad neće pročitati.
Poanta, slavilo se to nekad uz pravu mjuzu i društvo, sve dok nam dinaroidi nisu preplavili gradove, postali susjedi, pozivali policiju ili počeli noževima upadati u stanove.
Mi smo počeli slaviti u tišini kako i priliči, trpimo njihov narodnjački teror, jer starim rockerima ne pada na pamet zvati policiju i čekamo, kao ja danas, tko će mi prvi poslati SMS za rođendan *G*

*ggggggggggg*

...početkom srpnja autom i ima dva mjesta nek se javi, dijelimo benzin, a detalje dogovorimo ;). Ujedno ću ponovo pokušati downlodirati fotku vezanu uz prethodnu pričicu *gg*.

Kad se pročulo da postoji, uznemirili su se svi dečki u kvartu. Snimio ju je navodno netko na maturalcu, na splitskoj plaži nju kraljicu kvarta. Mnogo je bilo zainteresiranih, nudilo se tada vrijednih pedeset do sto dinara, plaćalo piće onima sumnjivima, koji su se obično kretali u njezinoj blizini, no rijetko tko je uspio fotku i vidjeti. Većina je i posumnjala u njeno postojanje. Cura je danas uspješna poslovna žena, oni što danas pogledaju fotku ne smatraju je naročito uspjelom ni uzbudljivom, a kad sam je nedavno poslao prijatelju koji već više godina živi u Kanadi, prokomentirao je, bog te ...., ti si je imao!