Na blogu sam očigledno gubitnik. Surfanje sam učio na nekim njemačkim stranicama i jeziku, ovdje mi je jedino preostalo utvrditi da sam isključen, nije bilo šansi da to primjetim, a onda sam očito pogriješio pri pokušaju spašavanja svog eseja o rođendanima, koji očito nitko nikad neće pročitati.
Poanta, slavilo se to nekad uz pravu mjuzu i društvo, sve dok nam dinaroidi nisu preplavili gradove, postali susjedi, pozivali policiju ili počeli noževima upadati u stanove.
Mi smo počeli slaviti u tišini kako i priliči, trpimo njihov narodnjački teror, jer starim rockerima ne pada na pamet zvati policiju i čekamo, kao ja danas, tko će mi prvi poslati SMS za rođendan *G*
Post je objavljen 08.06.2004. u 23:31 sati.