Čestitka!!!
nedjelja , 31.12.2006.Draga moja sve brojnija publiko,
puno zdravlja, ljubavi, sreće, uspjeha i
DOBROG ŠTIVA
u 2007. vam želi
Knjiški moljac
Inače, od 02.01. do 06.01. neću biti online
(vodim svoju dragu na romantično putovanje u Budimpeštu!),
ali sam mislio na vas te sam već pripremio cijeli niz svojih kritika
koje će redovito svakog dana stizati na blog...
komentiraj (4) * ispiši * #
Moja nova kritika na www.kupus.net
komentiraj (3) * ispiši * #
KRITIKA : Jerzy Kosinski - 'Obojena ptica' (Šareni dućan, 2006.)
subota , 30.12.2006.KRITIKA : Jerzy Kosinski - 'Obojena ptica' (Šareni dućan, 2006.)
Svoj najpoznatiji roman 'Obojenu pticu' Jerzy Kosinski izvorno je objavio u Sjedinjenim Državama 1965. Unatoč mnogim kontroverzama koje su pratile djelo (od zabrane objavljivanja u autorovoj rodnoj Poljskoj i nekim drugim istočnoeuropskim zemljama, preko prijepora oko autobiografske odrednice romana, pa sve do upitnosti autorstva Kosinskog nad romanom) 'Obojenu pticu' »Time« prošle je godine uvrstio na listu sto najboljih romana napisanih na engleskom jeziku i objavljenih od početka izlaženja »Timea«, 1923. godine.
'Obojena ptica' priča je o šestogodišnjem dječaku kojega roditelji, kako bi ga zaštitili, početkom Drugog svjetskog rata otpremaju u daleko selo. Djelujući protiv nacista dječakovi roditelji morali su se i sami skrivati, a šaljući sina daleko od sebe vjerovali su da će ga spasiti od ratnih opasnosti. No, stara seljanka kojoj je dijete predano na skrb nakon dva mjeseca umire i dječak je primoran, lutajući od sela do sela, sam skrbiti za sebe.
U tom području (neimenovani ruralni predjeli istočne Europe) sela su bila stoljećima zaostala, nepristupačna, bez škola, bolnica, struje; zemlja je bila škrta, klima oštra, a narod je živio u neukosti, praznovjerju i oskudici. Da stvar bude gora, dječak se zagasitom puti, crnom kosom i tamnim očima uvelike razlikovao od većinskih plavokosih i svjetloputih seljaka, koji su ga smatrali ciganskom ili židovskom skitnicom, čije su prikrivanje Nijemci najoštrije kažnjavali. Zbog toga je dječak bio izložen stalnoj opasnosti i prijetnji te osuđen na neprestano skrivanje i lutanje.
Na jednom mjestu u romanu Kosinski piše o omiljenoj zabavi seljaka, koja se sastojala u tome da uhvate pticu, oboje joj perje i onda je puste da se vrati jatu. Zbunjene njezinim sjajnim bojama, ptice obojenu srodnicu ne puštaju u svoje redove, nego je gledaju kao strašnoga stranca, da bi se ubrzo okomile na nju, nemilosrdno je čerupajući kljunovima, sve dok je ne usmrte. Lutajući selima dječak je na vlastitoj koži iskusio brojna premlaćivanja, poniženja i traume (zbog čega je čak izgubio i dar govora, koji je povratio tek nekoliko godina nakon rata), da bi tek stjecajem sretnih slučajnosti preživio sve kušnje i izbjegao najtežu, smrtnu sudbinu obojenih ptica iz seoskih okrutnih igara.
'Obojena ptica' prepuna je grozomornih detalja i stravičnih opisa ljudske okrutnosti; seljaci Jerzyja Kosinskog sirovi su, okrutni, neuki, bešćutni i praznovjerni; skloni svakovrsnim izopačenostima (od seksualnog odnošaja sa životinjama do incesta), oni žive životom prapradjedova, u strogu patrijarhatu, vođeni životinjskim nagonima i ovisni o prirodi, njezinoj darežljivosti ili oskudnosti. Grozomornu naturalizmu pojedinih sekvenci (kopanje očiju tijekom tučnjave, silovanje žene staklenom bocom, štakorska gozba na čovjekovom lešu...) autor suprotstavlja poetski intonirane i lirskom blagošću obojene opise idiličnih krajolika gdje se rečene okrutnosti odigravaju. Postupkom kontrapunktiranja Kosinski uspijeva uvjerljivost i dojmljivost svoga pisma dovesti na najvišu moguću razinu, baš kao što nevino, bezazleno dječje motrište stravičnih događanja užas njegovih stranica dovodi do vrhunca (postupak vrlo srodan kasnijem, Kerteszovu, iz njegovog Čovjeka bez sudbine).
Kosinski neprestano ustrajava na univerzalnosti pa tako i dječaka i njegovu okolinu ostavlja neimenovanima, dok njegov roman, kako sam u predgovoru veli, govori o »univerzalno najdostupnijoj od svih društvenih metafora«: konfrontaciji bespomoćna pojedinca (dijete) i društva u njegovoj najpogubnijoj formi, u stanju rata. Premda se na holokaust poziva tek neizravno, u dva navrata (epizode dječakova promatranja željezničke kompozicije prepune interniraca na putu u logor i silovanje odbjegle logorašice od strane seljaka) kritika je 'Obojenu pticu' svojedobno svrstala pod književnost o holokaustu. Pritom i nisu mnogo pogriješili jer se romanom Kosinski trudio pokazati kako su mržnja, sklonost okrutnosti i neprihvaćanje različitosti sastavni dijelovi ljudske naravi, kojima treba tek izvanjski poticaj (od strane luđaka poput Hitlera, Miloševića ili Sadama) da bi posljedovale holokaustom, genocidom ili etničkim čišćenjima. Izvanjske različitosti (obojenost iz naslova) dovoljan su povod za istrebljenje — kako u ptičjem svijetu, tako, nažalost, i u ljudi... otkako je svijeta i vijeka.
»People just ain’t no good«, zaključio bi Nick Cave, i nažalost, ne bi mnogo pogriješio...
(Napisao: Božidar Alajbegović, ožujka 2006.
objavljeno u Vijencu, br.317, 27.04.2006.)
komentiraj (2) * ispiši * #
Natječaj za nagrade Dana hrvatske knjige
petak , 29.12.2006.Društvo hrvatskih književnika raspisalo je natječaj za nagrade Dana hrvatske knjige.
Prijave se primaju do 30. siječnja 2007. godine.
Nagrade:
Judita - nagrada za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini u 2006. godini;
Davidias - nagrada za najbolji prijevod djela iz hrvatske književne baštine na strane jezike ili najbolju knjigu odnosno studiju inozemnog kroatiste o hrvatskoj književnoj baštini u 2006. godini;
Slavić - nagrada za najbolji autorski objavljeni prvijenac u 2006. godini.
U obzir će se uzeti knjige koje autori ili nakladnici u 5 (pet) primjeraka dostave na adresu:
Društvo hrvatskih književnika
za Nagrade Dana hrvatske knjige
Trg bana Jelačića 7/I
10000 Zagreb
Nagrade će biti dodijeljene na Dan hrvatske knjige – 22. travnja 2007. u Splitu.
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Novi broj NOSF-a
Draga i neumorna Ire odradila je odličan urednički posao na novom broju besplatnog online SF magazina NOSF.
Više o sadržaju novog broja ali i posebnoj blagdanskoj nagradnoj igri, informirajte se na Ire-inom blogu
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Ludwig Bauer - 'Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat' (KruZak, 2004.)
U iščekivanju izlaska novog romana Ludwiga Bauera, evo malog podsjetnika na njegov vrlo dobar, prethodni :
KRITIKA : Ludwig Bauer - 'Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat' (KruZak, 2004.)
Ludwig Bauer rođen je 1941. u Sisku, slavistiku je diplomirao u Zagrebu, a u Pragu je studirao bohemistiku i slovakistiku. Uz nekoliko knjiga proze za djecu, objavio je desetak romana (od kojih su najpoznatiji 'Partitura za čarobnu frulu', 'Kratka kronika porodice Weber', 'Biserje za Karolinu' i 'Prevođenje lirske poezije'). Ugledni je prevodilac, scenarist i kritičar, a trenutno uređuje beletristiku u izdavačkoj kući KruZak.
Biografskim natuknicama nemam običaj započinjati recenzentske tekstove, ali u slučaju Ludwiga Bauera svjesno sam napravio iznimku, iz razloga što mi se čini da taj vrlo plodni književnik ne dobiva pozornost kakvu zaslužuje. Riječ je o piscu koji u gotovo svakom od svojih brojnih romana uvjerljivo tematizira nesretnu sudbinu malog običnog čovjeka zahvaćenog društveno-povijesnim mijenama i vihorom rata.
Za razliku od romana 'Kratka kronika porodice Weber '(Mozaik knjiga, Zagreb, 2001.) gdje smo kroz stoljeće i pol dugi period pratili sudbine brojnih pripadnika obitelji iz naslova, u romanu Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat Bauer svoju pozornost sužava na iskustva jednog lika - Jana Brucknera i vremenski mnogo kraće razdoblje – otprilike desetak godina, od vremena neposredno prije Domovinskog rata, pa do njegovoga kraja. Promatrani period Bauer oslikava kroz tri ispremiješane vremenske perspektive – poglavlja koja donose poslijeratnu sadašnjost Jana Brucknera izmjenjuju se sa njegovim predratnim danima provedenim na državnoj službi u Beogradu i ratnim epizodama gdje liniju bojišnice brani zajedno sa svojim sinom Filipom. Takvim postupkom autor suvereno gradi kompaktnu sliku o jednom turbulentnom vremenu kojemu je prilagodba neizbježna i nužna, ali često i vrlo mučna, dok ustrajavanje na etičnosti i ljudskom dostojanstvu, kao što ćemo vidjeti, nerijetko vodi tragičnome kraju.
Okosnicu priče Don Juanove velike ljubavi ... čini rasap obitelji uzrokovan društveno-povijesnim previranjima, pri čemu Bauer svoj naglasak stavlja na odnos Jana i njegovoga sina, koji se, za razliku od ostalih odnosa u romanu, ispostavlja jedinim postojanim i najčvršćim. Za razliku od supruge od koje se (njezinom krivnjom) sve više udaljava, i kćeri koja se buntovnom nekonvencionalnošću brani od majčine malograđanštine i očeve popustljivosti, svome sinu Filipu Jan je veoma privržen, pa Bauer opise njihovih zajedničkih trenutaka impregnira brižnom očinskom nježnošću. Osim tog odnosa, autor i Janove relacije sa brojnim drugim likovima ocrtava kroz upečatljive, različitim emocijama nabijene epizode, a brojne aktere svoje priče Bauer psihološki veoma uvjerljivo nijansira i to prvenstveno putem dijaloga koje piše u hrvatskom standardu, bez upotrebe kolokvijalizama ili dijalekata.
Osim međuljudskima koji su u prvom planu, Bauer veliku važnost pridaje i odnosima vlast - pojedinac, pri čemu je izrazito kritičan prema bivšoj, komunističkoj nomenklaturi (koje je i noseći junak Bruckner, članom), ali se ne libi prstom uprijeti i u brojne grijehe i nemoral novoustoličene hrvatske vladajuće garniture. I ovdje, kao i u svom prijašnjem romanu Biserje za Karolinu (Znanje, Zagreb, 2001.), Bauer kroz sudbinu jednog lika angažirano progovara o dva politička sistema, a pažljivi pratitelji Bauerova opusa dodatnu poveznicu sa spomenutim romanom prepoznati će i u istom prezimenu protagonista – Bruckner.
U 'Don Juanovoj velikoj ljubavi i malom balkanskom ratu' Ludwigu Baueru uspijeva zamršenost političke situacije s kraja osamdesetih sagledati iz više kutova. Tako tu imamo i Janovu hrvatsku poziciju, bosansko očište majora Sulejmanbegovića, naglašeno srpstvo Valerijina brata, ali i Ahmetijev albanski kut gledanja, pri čemu se tek kod Vesnine slovenske epizode pomalo osjeća literarna iskonstruiranost. Svakako treba posebno naglasiti da autor svoje brojne (spomenute, ali i još neke druge) likove uspijeva učiniti punokrvnim karakterima, ljudima od krvi i mesa, uspješno izbjegnuvši da mu akteri budu tek puki predstavnici “strana” (nacija).
Povremene sitne faktografske greškice (jedna zvjezdica više na epoletama od majora Sulejmanbegovića ne čini pukovnika, nego potpukovnika) ili ponavljanje nekih već puno puta prežvakanih tema i motiva (npr. srpska prevlast unutar bivše državne zajednice) nikako ne umanjuju dojam o Don Juanovoj velikoj ljubavi i malom balkanskom ratu kao vrlo vješto ispričanom, pomno strukturiranom, kompleksnom i uvjerljivom - ukratko, vrlo dobrom romanu.
(Napisao : Božidar Alajbegović, kolovoza 2004.,
objavljeno u časopisu 'Svjetlo')
komentiraj (9) * ispiši * #
Dobre i loše strane globalizacije literature
četvrtak , 28.12.2006.
Dobrim i lošim stranama globalizacije literature na Plastelin.com-u se pozabavio Srđan V.Tešin
Vidi ovdje.
komentiraj (1) * ispiši * #
'Poezija vs proza ilitiga Živjele iluzije!'
Koga zanima što sam zaželio da hrvatska literarna sceni doživi u 2007., neka pročita moj esejić 'Poezija vs. proza ilitiga Živjele iluzije!', objavljen na Knjigomat.com-u...
Vidi ovdje.
komentiraj (21) * ispiši * #
INTERVJU : 'Eventualist' Andrija Škare
srijeda , 27.12.2006.DOP magazin od siječnja 2007. na svojim stranicama kreće s objavljivanjem novih priča 'Eventualista'.
Kao uvod u taj ciklus porazgovarali su s uvjetno rečeno, glasnogovornikom te mlađahne književne grupe, Andrijom Škareom.
Intervju pročitajte ovdje.
komentiraj (1) * ispiši * #
Grupa autora ('Utorkaši') - 'Naša spiza' (Antibarbarus, 2006.)
Grupa autora - 'Naša spiza'
Izd. Antibarbarus
110 str. , meki uvez s klapnama
cijena: 100,00 kn
Splitska ekipa pisaca i novinara među kojima su Renato Baretić, Milorad Bibić Mosor, Alem Ćurin, Boris Dežulović, Ivica Ivanišević, Jurica Pavičić, Đermano Ćićo Senjanović, Ante Tomić i dr. već se godinama svakoga utorka sastaje u konobi Hvaranin, u Splitu gdje ih gazda Vinko Radovani i njegova supruga Zorica hrane i poje neutvrđeni broj sati. Ta nigdje registrirana udruga, zapravo hedonističko-obredna sekta, «Utorkaši» ima ozbiljnu i jedinstvenu zadaću – besciljno druženje.
Iz tog se besciljnog druženja nedavno izrodila i jedna knjiga. Radi se o knjizi «Naša spiza», kojoj su svoj obol dali i preostali «utorkaši»: Dražen Čulić, Zlatko Gall, Goran Zlojić, Vlado Ercegović i Živko Skračić, a donosi niz ogleda ili priča o - hrani, čiji je ukupni prihod namijenjen u dobrotvorne svrhe.
U "Našu spizu" prvi će hrabro zaroniti Renato Baretić koji će odmah na početku napomenuti kako iskreno vjeruje da je čitava družina smislila ovu knjigu o spizi samo zato kako bi njemu napakostila. Naime, "kad bi na Split sutra pala atomska bomba...", kaže Baretić, «... ja bi jedini preživio i to iz razloga što – korica bukve ili lokarda u umaku od brusnica s pjenicom od bosiljka, meni je svjedno». I o čemu bi onda pisao Baretić ako ne o - tekućem kruhu i jednoj nemogućoj, ali stvarnoj križaljci, i preostali papir prepustio majstorima od kužine koji će svoj posao, kao i on, obaviti savršeno do kraja. Uz obavezni dobar tijek!
Tako će se u ovom nostalgijom obojenom gastronomskom putopisu izredati mnoštvo neobičnih, zabavnih i zanimljivih priča u kojima je glavni-sporedi lik upravo hrana oko koje se zatim kroji priča - hrana koja je prisvojila ulogu koje često nismo svjesni: ona stvara veze među ljudima koje sežu daleko izvan našeg poimanja stvarnosti - čineći most među ljudima, jedina je istinska umjetnost koja nam omogućuje da zaronimo u dijelove svoje prošlosti i oživimo neka prošla jastva, veze i prijateljstva, kao i da dodirnemo i oživimo duhove naših predaka.
Uz to što će vas povesti stazama nekih prošlih vremena i oživjeti mnoga lijepa i skrivena sjećanja, «Naša spiza» će vas provesti virtualnom, ali ne manje stvarnom turom kroz brojne recepte dalmatinskih gastonomskih bravura, za što su posebno zaslužni Jurica Pavičić, Dražen Čulić, Zlatko Gall i Milorad Bibić Mosor, a vama na kraju neće preostati ništa drugo nego osmjeh na licu i kuhača u ruci.
Za kraj ćemo vam servirati specijalitet babe Kate kojeg je s nama velikodušno podijelio Boris Dežulović u svojoj priči «Kruh naš jučerašnji»:
JAJE U SORBULU
Sastojci:
- tri litre mlijeka
- deset jaja
- jedan Očenaš
- mrva soli
- feta staroga kruha
- čekić
- Mikijev almanah
1. Ujutro sačekate mlikaricu iz Dugopolja i kupite tri litre mlijeka i deset domaćih jaja.
2. Tri litre mlijeka i devet jaja spremite u frižider, a jedno jaje bacite u lonac s vodom i stavite na špaher.
3. Kad voda provre, izmolite Očenaš.
4. Na kraju Očenaša izvadite jaje iz vrele vode, razbijte ljusku i sadržaj ulijte u čikaru, koju ste prije toga okrhnuli lakim čekićem ili batom za šnicele.
5. U čikaru sa sorbulom ubacite komadiće pupe staroga kruha, dodajte mrvu soli i smjesu dobro promiješajte kučarinom; ukoliko nemate kučarin, sasvim dobro će poslužiti i nekakva žličica.
6. Servirajte toplo, uz Mikijev almanah.
Važno je napomenuti: Kupnjom ove knjige, koja je nastala zajedničkim trudom autora, izdavača i tiskare Grafomark, od kojih se svi u lancu odriču honorara, učiniti ćete dobro djelo (Za detalje raspitati se kod izdavača ). Knjiga se prodaje po fiksnoj cijeni od 100 kn.
Izvor: MVinfo.hr
komentiraj (5) * ispiši * #
INTERVJU : Andrej Nikolaidis + Alen Bović (Ivo Balenović)
O svom romanu 'Sin' i još mnogočemu Andrej Nikolaidis govori ovdje , a Alen Bović (Ivo Balenović) o svojim 'Metastazama' zbori na ovome linku
Pitanja obojici postavljala Barbara Matejčić
komentiraj (0) * ispiši * #
Lost in translation
utorak , 26.12.2006.Bez velikog razmišljanja, bogzna zašto, počnem zamišljati – ni uz najbolju volju vam ne mogu objasniti gdje sam izvukla upravo ovu sliku – kako sjedim s Tomom za istim stolom u praznoj školskoj menzi... (str. 73)
Oduvijek pristupam životu sasvim racionalno i pragmatično, ipak, u ovom slučaju ne mogu se osloboditi dojma da iz tih vjekovitih stabala zrači golem, mističan, nekako načelan mir. (str. 99)
Veselim se zbog njega i valjda se zato prestanem kontrolirati: napravim facu (ružne) djevojčice koja je nešto skrivila i sladokusno isplazim jezik (str. 101)
Michal Viewegh - 'Izvan igre' (izd. Profil, 2006.)
s češkoga prevela Branka Čačković
komentiraj (10) * ispiši * #
Luc Besson dolazi u Zagreb
U srijedu, 27. prosinca, od 17,30 do 18,30 sati, u Algoritmovom Bookshopu u Zagrebu gostuje poznati režiser Luc Besson, koji će potpisivati primjerke svoje knjige o avanturama dječaka Arthura u zemlji sićušnih Minimejaca.
U nakladi Algoritma, iz pera Luca Bessona, izašao je prvi dio fantastičnih avantura malog Arthura u zemlji Minimejaca i njegov nastavak – Arthur i Zabranjeni grad.
Jedan od najpoznatijih filmaša današnjice dolazi u Zagreb u povodu svečane premijere njegova novog uratka, animiranog filma 'Arthur u zemlji Minimoya', nastalog prema njegovom književnom predlošku.
Izvor : Culturenet.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Objavljen novi, 8. broj Balkanskog književnog glasnika 'Poluostrvo'
ponedjeljak , 25.12.2006.Dušan Gojkov, gl.urednik Balkanskog književnog glasnika 'Poluostrvo', javlja :
Osmi, praznični broj Balkanskog književnog glasnika je najzad na adresi www.glasnik.org i, kao i obično, donosi veliki broj literarnih priloga sa čitavog Balkanskog poluostrva i iz ostatka sveta.
U prilici ste da pročitate prozu Aleksandra Lovraka, Aleksandre Đuričić, Antonele Krunić, Balaža Papa, Ben Kvist Holma, Bojana Bojića, Čezare Pavezea, Danijele Kambasković-Sawers, Dubravka Zlateca, Eduarda Prangera, Enesa Halilovića, Feride Duraković, Friđeša Karintija, Hane Oklapi, Igora Baksa, Igora Isakovskog, Ilije Bakića, Joan McQueeney Mitrić, Krunoslava Šetka, Marka Sosiča, Mirjane Batinić, Nevenke Pupek, Noemi Kiš, Radeta Jarka, Roberta Marića, Slobodana Vukanovića, Stanislave Chrobáková Repar, Vanje Mirosavljevića, Vjekoslava Vidakovića, Vladana Radomana i Zlatka Pangarića.
Poeziju u osmom broju Glasnika objavljuju Alen Alispahić, Dragutin Tadijanović, Fazil Husni Daglardža, Ivančica Đerić, Josip Osti, Jovica Tasevski – Eternijan, Maja Apostoloska, Marlena Petruševa, Matija Brstilo, Milan Fošner, Neven Mehinagić, Nikola Vujčić, Petra Kos, Robert Titan Felix, Slađana Ristić, Tomislav Marinković, Vesna Denčić, i Vladimir Stojnić.
U separatu o elektronskoj književnosti u Makedoniji pišu Marlena Petruševa, Branko Prlja, Aleksandra Hristov, Aneta Vasileva, Vlado Janevski, Đorđi Krstevski, Dejan Vasilevski, Dragan Denkovski, Irena Cvetković, Jasna Dimitrovska, Kristina Gacova, Lidija Karanfilovska, Marko Kovačevski, Milena Nikolovska, i Mimoza Petrevska.
Eseje u osmom broju BKG objavljuju Dražan Gunjača, Jasmina Ahmetagić, Marija Knežević, Nataša Bodrožić, Rade Jarak, i Vasa Pavković
Praznično iznenađenje za čitaoce Balkanskog književnog glasnika: u novoj ediciji besplatnih knjiga „Čitaj i daj dalje“ poklanjamo vam Djela Janka Polića Kamova i Izabrane pjesme Alejandre Pizarnik!
Pomozite štampanje Balkanskog književnog glasnika: kupite sebi ili svojim prijateljima neku potpuno nepotrebnu dranguliju sa našim znakom (vidi ovde)!
Uredništvo Balkanskog književnog glasnika vam želi srećne praznike!
Dušan Gojkov
komentiraj (8) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
Kupnjom BKG sitnica do tiskanog izdanja 'Poluostrva'
Tokom današnjeg dana trebao bi biti objavljen novi broj Balkanskog književnog glasnika Poluostrvo .
Dok željno iščekujemo pregršt kvalitetna štiva koje nam Poluostrvo redovito isporučuje ( i još jednom veliko hvala Dušanu Gojkovu i Elfridi Matuč-Mahulji na tome!!!) pozivam vas da potpomognete izlazak tiskanog izdanja Poluostrva kupnjom njihovim logom ukrašenih šalica, majica, torbica, zidnih satova i sličnih sitnica.
Vidi ovdje
komentiraj (11) * ispiši * #
Ferićeva 'Zubobolja i ljubavni jadi'
subota , 23.12.2006.Zoran Ferić, kao što možda znate, već duže vrijeme piše kolumne za Nacional.
Budući da smatram da se radi o jednom od najzanimljivijih domaćih pisaca, trudim se što redovitije pratiti te tekstove i moram reći da mi je vrlo drago što njegovu kolumnu u novom broju nisam propustio!
Taj tekst Ferić je naslovio Zubobolja i ljubavni jadi, i kao što naslov daje naslutiti, u njoj se pozabavio temom koja mu izrazito dobro 'leži' - boleštine i svakovrsne boli , pogađate, ponovo su na tapetu. Osim što je izrazito lucidno i duhovito uspio dočarati bol koju uzrokuje uznapredovali karijes, Ferić se u tom prostorno limitiranom tekstu efektno dotiče još mnogih tema, poput ljubavi, andropauze odnosno muškog klimakterija ili pak problematike spomenika političkim gnjidama primjerice, te je na koncu još i izrazito efektno i duhovito poentirao.
Po mom mišljenju radi se o jednom od vrhunaca ovogodišnjeg domaćeg 'kolumništva' i svakako tekst preporučam!!!
komentiraj (1) * ispiši * #
Provjerite koliko zaista znate
petak , 22.12.2006.Glupava floskula 'znanje je IN' zaskače nas u posljednje vrijeme sa raznih strana.
Međutim, koliko je znanja pohranjeno u svakome od vas, možete provjeriti na odličnom web sajtu ispunjenom najrazličitijim kvizovima znanja.
Više o tom sajtu saznajte u tekstu koji sam nedavno objavio na Lupiga.com
Dakle, želite li provjeriti svoje znanje iz opće kulture i raznih drugih područja, kliknite na ovaj link.
komentiraj (0) * ispiši * #
Romani s ključem - za prodaju i politiku
U nekoliko zadnjih godina u nas je objavljen popriličan broj tzv. 'romana s ključem' i uistinu me čudi što toj tematici nijedan domaći časopis nije posvetio temat.
Dok čekamo da možda i to doživimo pozivam vas da zavirite ovdje i pročitate tekst književne kritičarke Večernjeg lista Mirjane Jurišić o 'romanima s ključem' .
komentiraj (0) * ispiši * #
Prozni i poetski natječaj za autore do 27 godina sa ex-Yu prostora
Hvala Srđanu Papiću iz Trećeg trga na ovome :
KONKURS ZA „RUKOPISE 30"
Pančevački Dom omladine raspisao je konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju - „Rukopisi 30".
Konkurs će biti otvoren do 10. februara 2007. godine, a pravo učešća imaju sve devojke i mladići od 15 do 27 godina koji pišu na jezicima bivših ex-Ju republika.
Treba poslati tri pesme ili tri priče dužine do pet kucanih strana, potpisane punim imenom i prezimenom, godinom rođenja, adresom, brojem telefona i e-mail adresom (ukoliko je imate) na adresu:
Dom omladine, Svetog Save 10, 26000 Pančevo, odnosno na zbornikrukopisi@gmail.com .
„Rukopisi 30" izaći će iz štampe do maja 2007.
Autorima iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Makedonije koji ne budu bili u mogućnosti da dodju na promociju Zbornika, primerci će biti poslati poštom
komentiraj (2) * ispiši * #
Opet ja na HRT-u!!! (vol. 10.)
Došlo je na red i moje 'jubilarno' deseto pojavljivanje u emisiji 3. programa hrv.radija 'Bibliovizor', pa povodom toga evo male statistike :
Prva moja kritika (knjiga 'Vodič po otoku' Senka Karuze) objavljena u emisiji od 15.04.2006., a u idućih 8 emisija koje su obrađivale domaću književnost, objavljeno je još 10 mojih kritika (knjige Ivane Sajko, Josipa Mlakića, Ivice Prtenjače, Dražena Katunarića, Gordana Nuhanovića, Davora Slamniga, Vedrane Rudan, Suzane A.Đođo, Jurice Pavičića, Alena Bovića).
U slijedećoj emisiji koja je na rasporedu sutra, 23.12. biti će objavljena moja kritika knjige Radenka Vadanjela.
Evo službene najave emisije :
HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: DAMIR RADIĆ, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ, DANIJELA BOROVAC, DARIJA ŽILIĆ
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 23.12. 2006.
OD: 16 sati
NAJAVA
Novi roman Renata Baretića pod naslovom «Pričaj mi o njoj» pripovijeda vrlo oporu ljubavnu priču u depresivnom društvenom okružju. Protagonisti te priče dvoje su prosječnih ljudi. Baretić je napisao solidan realistički roman smješten u okvire žanra melodrame koji se često promatra kroz naočale predrasuda, tvrdi Damir Radić u povodu knjige «Pričaj mi o njoj» u izdanju AGM-a.
Božidar Alajbegović piše o proznoj knjizi «Dnevnik besposličara» Radenka Vadanjela, u izdanju Profila.
O romanu «Sestra, kao iza stakla» Irene Vrkljan u izdanju naklade Ljevak piše Danijela Borovac.
Darija Žilić prikazuje zbirku pjesama Aleša Debeljaka pod naslovom «Ispod površine» u prijevodu Ede Fičora i u izdanju Hrvatskog društva pisaca i kuće Durieux.
Inače, najavljujem da će u siječanjskim emisijama biti objavljene moje kritike zbirke priča grupe autora 'Slobodni udarac' i romana 'Berlinski ručnik' Dražena Ilinčića ...
komentiraj (4) * ispiši * #
'Nasmijati psa' uskoro na slovenščini i njemačkom
Kako saznajem iz povjerljivih izvora, Olja Savičević-Ivančević upravo je potpisala ugovore za slovenski i njemački prijevod prozne zbirke 'Nasmijati psa', a kako stvari stoje, uskoro ćemo na stranicama Slobodne Dalmacije moći čitati njezine kolumne.
Tim povodom :
KRITIKA : Olja Savičević-Ivančević - 'Nasmijati psa' (AGM, 2006.)
Većina hrvatskih izdavača objavljuje samo one knjige za koje dobije financijsku injekciju od Ministarstva kulture pa je unatoč brojnosti nakladnika mladim autorima danas iznimno teško doći do svoje prve knjige. Iz tog je razloga prije nešto više od godinu dana Matičin dvotjednik za kulturu Vijenac u suradnji sa zagrebačkim izdavačem AGM-om pokrenuo prozni i poetski natječaj za autore mlađe od 35 godina koji pobjednicima kao nagradu donosi ukoričenje. Zbirka priča 'Nasmijati psa' rezultat je proznog ogranka tog natječaja, a 22 priče sakupljene u njoj potpisuje 32-godišnja Splićanka Olja Savičević-Ivančević. Olja iza sebe već ima tri poetske zbirke (od kojih je prvu objavila još kao četrnaestogodišnjakinja), a 'Nasmijati psa' njezin je prozni prvijenac.
Već sam naslov, svojom štulićevskom asocijacijom, sugerira pop-referencijalnost kao jednu od temeljnih značajki većine priča, što se čitanjem i potvrđuje. Osim što se u pričama često referira na glazbene idole svoga odrastanja, parafrazira stihove nekih od njih (Haustor) ili čak fabulu priče temelji na motivu iz pjesme Nicka Cavea ('Christina The Astonishing') autorica također i neke od priča strukturira stripovski (priča 'Z-majka u epizodi: fantomska gospođa Ukurcija') ili po uzoru na filmski žanr noir-krimića (priča 'Vilma Gjerek, mučena strastima, priziva ljubav i očekuje smrt'), odnosno tzv. filmove ceste (priče 'Cesta, paviljoni', 'Djetinjstvo režisera filmova ceste', 'Poslovni put u Tamburu'). Međutim, unatoč prepoznatljivosti žanrovskih motiva i situacija autorica u većini slučajeva uspijeva izbjeći deja-vu efekt služeći se suptilnim postupkom očuđenja - bilo upotrebom dječjeg, infantilnog pripovjedača, bilo crnohumornom duhovitošću ili pak laganim otklonom u apsurd i fantastiku.
Sve su priče urbano ambijentirane, a većina ih tematizira djetinjstvo i odrastanje iz ženske perspektive. No, kad to i nije iz dječjeg kuta već s vremenskim odmakom, opet je potpuno u skladu s naslovom jedne od autoričinih pjesničkih zbirki – 'Vječna djeca' akteri su većine priča koji i u svojoj zrelijoj dobi na život još uvijek gledaju ležernošću zanesenjaka, sanjarski, s još neusahlim porivom za avanturom i bar privremenim bijegom od obaveza. Ali ponekad je, uslijed protoka godina, ipak potreban i izvanjski poticaj – npr. šetnja psa u naslovnoj priči – kako bi se skriveno dijete trgnulo i sivilo svakodnevice odraslosti osvježilo kolorističkim šarenilom djetinjstva.
No, zbirka sadrži i priče duboko usidrene u stvarnost te lišene eskapizma i nostalgije, u kojima se tematizira anoreksija, narkomanija, starenje, samoubojstvo, bolest i homofobija. Međutim, i takvi su primjeri redovito depatetizirani, cijepljeni od moralizatorstva i dociranja te obavezno omekšani crnim humorom. Kod Olje Savičević-Ivančević satirizacijski je poriv primjetan, ali njezina anarhičnost nije gruba, ogorčena i prevratnička već zanesenjačka i optimistična, svakako bliža bonvivanskom hedonizmu negoli pesimističnom fatalizmu.
Svoj poetski habitus i pjesmotvorno iskustvo autorica uglavnom zatomljuje ali to pažljivom čitaču ipak ne izmiče, a prepoznaje se u ekonomičnosti i eleganciji izričaja te ritmičnosti rečenica. No, ipak su tu i dvije vrlo uspjele, iznimno poetične priče koje slobodno možemo okarakterizirati svojevrsnom 'poezijom u prozi', a u kojima Olja Savičević-Ivančević iskazuje dvojinu svoje pjesničke osobnosti - lepršava zaigranost i nesputana, zanesenjačka maštovitost zaključne priče 'Zabava za dokone kćeri' naspram dirljive, melankolične suptilnosti 'Vrelih snjegova kolovoza'. Uz te dvije priče, vrhunci zbirke svakako su 'on-the-road' filmovima inspirirane 'Cesta, paviljoni', 'Poslovni put u Tamburu' i 'Djetinjstvo režisera filmova ceste', na stvarnom događaju temeljena 'Pederi' (a koja atmosferom pomalo zaziva Ammanitijevu uspješnicu 'Ja se ne bojim'), te uvodna 'Moglo bi se reći da je ovo priča'. Potonja nas priča - po osobnom sudu i najuspjelija u zbirci - svojom metafikcionalnošću i ironizacijom odnosa autor-pripovjedač podsjeća da je autorica apsolventica postdiplomskog studija književnosti. No, unatoč očiglednoj pripovjednoj osviještenosti i znanju, njezine priče lepršave su, zaokružene, efektne i duhovite prozne minijature, cijepljene od akademske suhoparnosti i pretencioznosti kakva bi se od skorašnje magistrice književnosti mogla očekivati.
Ipak, kao i najveći broj kratkometražnih prvijenaca uostalom, zbirka 'Nasmijati psa' nije potpuno ujednačena a njezinu koherentnost razbija nekoliko nedovoljno razrađenih priča ('Ukočene krafne' , 'Amerikandrim', 'Profesionalni Cyrano') koje se baziraju tek na duhovitoj dosjetki ali se autorica ne trudi odmaknuti dalje od toga. Priča se 'Muha' pak, nažalost, od posvete idolima odrastanja postupno pretvara u kontraproduktivnu mistifikaciju uvelike obilježenu za ostatak zbirke potpuno neprimjerenim, kičastim sentimentalizmom, prispodobivim kakvoj nezreloj šiparici a ne ironičnom odraslom 'vječnom djetetu' kakvom se Olja Savičević-Ivančević u ostalim pričama p(d)okazuje.
Sve u svemu 'Nasmijati psa' nepretenciozna je, raznovrsna i simpatična zbirka u kojoj autorica s lakoćom mijenja žanrove, vješto fabulira, efektno poentira te osvaja lepršavom ležernošću i pomaknutom humornošću. Hoćemo još... i to što prije!
Napisao : Božidar Alajbegović
objavljeno u Vijencu, broj 331, 23.11.2006.)
komentiraj (4) * ispiši * #
'Užitak&tekst' + 'Vesele vrećice'
četvrtak , 21.12.2006.Knjižara Vuković&Runjić (Teslina 16, Zg), prema pisanju današnjeg Jutarnjeg lista, u povodu blagdana pripremila je svojim kupcima tzv. 'Vesele vrećice' u kojima se nalaze hit-knjige po sniženim cijenama do čak 50% - za 100,00 kn mogu se dobiti čak tri knjige.
Meandarmedia nas u blagdansko vrijeme savjetuje da svoja čula prepuštimo uživanju te nas u posebnom programu nazvanom 'Užitak&tekst' upriličenom u njihovoj Galeriji Meandar poziva na uživanje u knjigama, umjetninama, vinu, te kvalitetnim proizvodima od maslina, voća i meda...
komentiraj (0) * ispiši * #
Novi web sajt i izvrstan blog posvećeni ženama-umjetnicama
Nedavno je pokrenut izvrstan novi sajt posvećen ženama-umjetnicima. Sajt je pokrenula poznata internautica Gabrijela Ivanov - www.cunterview.net :
cunterview.net je virtualni prostor nastao zbog nedostatka sistematskog pronalaženja, dokumentiranja i predstavljanja umjetničkog izražavanja žena na području Hrvatske, a i šire.
cunterview.net je prostor upoznavanja, učenja i razmjene ideja čiji je cilj i izvan virtualnog prostora nastaviti sa razmjenom znanja i vještina.
cunterview.net želi učiti i širiti stečena znanja. u tom smislu cunterview.net želi organizirati radionice i podržati edukacije raznih umjetničkih izričaja i slobodnih alata koji omogućuju njihov razvoj.
cunterview.net platforma je koja podržava žene koje se žele početi baviti umjetničkim izražavanjem, kao i one koje to već rade, bilo da im je to profesija ili 'samo hobi'.
cunterview.net svoju pažnju posvećuje kreativnim ženama, zbog nedostatka njihove prisutnosti u medijskom prostoru.
cunterview.net prostor je otvoren za suradnju.
cunterview.net je iniciran od nezavisne grupe žena koje se i same bave umjetnošću te novim tehnologijama.
kontakt: gabrijela.ivanov@gmail.com
Inače, u blogosferi je već neko vrijeme prisutan i blog posvećen ženama-umjetnicama, a kojega vodi pjesnikinja Asja Bakić.
Red bi bio da vam i taj blog predstavim :
“Da bi se teza o intelektualnoj nadmoći muškaraca nad ženama održala bilo je potrebno godinama sustavno gurati žensko stvaralaštvo u podrume iz kojih su ga tek nedavno feministkinje počele izvlačiti. U toj im rehabilitaciji ženskih autora/umjetnika/mislioca blog Vlastita soba (http://femmeart.blogger.ba) nastoji pomoći” riječi su kojima pjesnikinja Asja Bakić predstavlja misiju svog bloga.
Blog Vlastita soba svoje ime duguje Virginiji Woolf i njezinom slavnom eseju o ženama u književnosti, koji se smatra najutjecajnijim tekstom dvadesetostoljetne feminističke književne kritike.
Asjin blog ustvari je online antologija i enciklopedija ženskog stvaralaštva, postoji nekih 6 mjeseci i na njemu je Asja Bakić dosad predstavila rad i stvaralaštvo tridesetak umjetnica - većinom su to književnice, ali ima i fotografkinja, slikarica, filozofkinja i glazbenica, kao i ženskih r’n’r bandova. Svako ime predstavljeno je biografijom, fotografijom, ulomkom iz djela te mnoštvom linkova na intervjue, prikaze djela ili službene web stranice dotične umjetnice.
U planu je skorašnje preseljenje iz bloga u format samostalnog web sajta.
komentiraj (11) * ispiši * #
Donnie Darko
Mnogi od vas ne znaju da sam se svojevremeno okušao i u pisanju, uvjetno rečeno filmskih kritika, te pedesetak primjeraka te vrste objavio što na internet portalima Lajka i Lupiga, što u mjesečniku za kulturu mladih Val.
Spazivši u tv programu za idući tjedan najavu meni iznimno dragog filmića Donnie Darko, donosim vam svoj, gotovo 3 godine star tekstuljak o tom filmu :
'Donnie Darko' filmski je prašnjavi tavan (ili podrum), uspomenama krcat na one divne, a sad već tako davne dane odrastanja, u mom slučaju “odrađene” u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Prekrasno je pogledati jedan filmić kojim, tamo neki potpuno vam nepoznati američki vršnjak (thirtysomething generacija), uzevši kameru u ruke odaje počast istim onim produktima pop-kulture koji su i vas formirali, pa tako svoju fabulu naslanja na Zemeckisov 'Back to future' serijal, glazbenu podlogu oblaže već zaboravljenim draguljčićima poput Echo and the Bunnymen, Tears For Fears ili Psychodelic Furs, a svoj filmski rukopis obogaćuje hommage-sekvencama Spielbergovom 'E.T.'-u, Cameronovom 'Abyssu' ili niskobudžetnim Raimijevim horrorima. A da stvar bude bolja, na filmsku traku režiser Richard Kelly sve to slaže na krajnje uvrnut i otkačen, lynchovski način, uz debele premaze ironije i sarkazma, ali kako se filmska rola sve više odmotava, ganuće na našim licima, pred cerekom preuzima primat.
'Donnie Darko' ustvari je jedna vrlo uvrnuta inačica tinejdžerskog filma u kojem kao glavnog junaka imamo Salingerovog Holdena Caulfielda prebačenog u osamdesete godine prošlog stoljeća (i besprijekorno utjelovljenog od strane izvrsnog mladog Jakea Gyllenhaala), a čija je borba protiv licemjerja, ustaljenih normi i kodeksa koji vladaju u društvu, otežana njegovom istovremenom borbom protiv simptoma vlastite dijagnoze – paranoidne shizofrenije. Uslijed te bolesti našem se mladom junaku priviđa jedan ogromni, dvonožni čovjek-zec (što dodatno objašnjava uvrštenje Echo and the Bunnymen na soundtrack ovog filma) od kojega saznaje kako svijet od smaka dijeli još samo 28 dana ... a protok kojih potom u filmu pratimo, da bismo na koncu spoznali kako je najavljeni kraj svijeta ipak nešto sasvim drugo, ali za našeg junaka podjednako bolno - kraj jedne ljubavne priče, svršetak jedne agonije, uz žrtvovanje samoga sebe za spasenje drage osobe.
Tako se, u početku jedna vrlo ležerna i zabavna priča, puna sarkazma i ironije, naposljetku pretvara u prekrasnu, tužnu alegoriju, u kojoj neshvaćenost jednog tinejdžera poprima neslućene razmjere, ali i upozorava kako taj tako česti pubertetski “simptom” iziskuje puno veću pažnju od one što mu je odrasli obično pridaju.
Neizmjeran je užitak, nakon raznoraznih američkih pita, mrak filmova i nebrojenih sličnih celuloidnih gluparija, napokon pogledati jedan pametan i inteligentan, koliko duhovit i zabavan toliko dirljiv i iskren, film o tinejdžerima, u kojemu oni za autora nikako nisu ridikulozni, seksom opsjednuti zvekani, već ih on oslikava u svoj kompleksnosti njihove zbunjenosti i ranjivosti, a kad za seksom autor i posegne, to ne čini iz eksploatacijskih i komercijalnih, nego prvenstveno iz ironizacijskih razloga. Uostalom, o kakvoj je vrsti filma riječ shvatit ćete kada vidite sekvencu u kojoj profesorica književnosti novoj učenici u razredu daje da za svog budućeg susjeda u klupi odabere dečka kojeg smatra najslađim (da bi na kraju, ofkors, popušila otkaz); ili pak onu u kojoj mladi protagonist na terapiju hipnozom kod psihijatra reagira tako što, usred rečene seanse, iz hlača vadi svoga “stojka” i poduzima autoterapeutske mjere neke sasvim druge vrste. Tu je također, između brojnih ostalih sličnih, i ona scena gdje trojica 16-godišnjaka uz limenke Buda vode, jednog Tarantina vrijedno, analitičko razglabanje seksualnih navika Štrumfova(!), kao i ona u kojoj, nakon što od cure koja mu se sviđa sazna da joj otac ima teške duševne probleme, naš junak potpuno nevino i iskreno, uzvikuje: “I ja ih imam! A kakvi su njegovi?”.
Poput većine debitanata Richard Kelly je nastojao u film ugurati ama-baš-svaku-od-svih-onih-brojnih-ideja koje su mu se godinama u mozgu taložile (jer nikad se ne zna hoće li mu se pružiti slijedeća prilika), ali odgovor na tu sumnju (izrečenu unutar onih prethodnih zagrada) daje nam sam film, koji, iako se dotiče vrlo brojnih motiva i tema: putovanje kroz vrijeme, pubertetska zbunjenost i buntovništvo, mentalna bolest, tinejdžerska ljubav, česti komentari tadašnje reaganovske politike itd., ipak ne odaje dojam prenatrpanosti ili konfuznosti, i uvlači nas u svoju priču na način kako to još od Usual suspects nismo doživjeli.
Najkraće, Donnie Darko vrlo je otkačeni filmić kojeg ćete odgledati u dahu, i zatim se oduševljeni promptno latiti daljinca i one rewind tipke na njemu, te krenuti jovo-na-novo.
(Napisao Božidar Alajbegović, veljače 2004.
objavljeno na Lupiga.com
komentiraj (2) * ispiši * #
Moja kritika u novom 'Vijencu'
Od danas je na kioscima božićni dvobroj 'Vijenca', na povećanom broju stranica, a u njemu između ostaloga i moja kritika drugog romana jedne hrvatske književnice.
Koga zanima o kojem je naslovu riječ nek' se prošeta do kioska s 10 kunića u džepu.
'Vijenac', kao i u svim dosadašnjim brojevima uostalom, donosi pregršt kvalitetna štiva iz pera istaknutih autora (Z.Mrkonjić, P.Pavličić, N.Opačić, I.Gajin, J.Gluhak, D.Katunarić, B.B.Hrovat, I.Ružić, A.Peterlić, Z.Vidačković, I.Paulus, K.Marić, D.Nenadić, D.Rubeša itd.) o književnosti, filmu, likovnoj umjetnosti, fotografiji, glazbi, kazalištu itd...
komentiraj (3) * ispiši * #
Tulum 'Eventualista' u Osijeku!!!
U sklopu književne turneje "Eventualizam",
Eventualisti nastupaju u OSIJEKU!
Kafić S.Co.bar
(čitaj eskobar:)
22.12.2006. u 20 sati!
Upad: Nula kuna!
Ako kojim slučajem, sram vas bilo da vas bilo, još uvijek ne znate što je Eventualizam, saznajte to ovdje
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : Renato Baretić
srijeda , 20.12.2006.Povodom izlaska svog novog romana 'Pričaj mi o njoj' Renato Baretić dao je intervju Vjesniku.
Vidi ovdje.
komentiraj (0) * ispiši * #
Eto mene i u 'Kutiji slova'
Ako niste znali, vjerujte bez šale, svakog petka od 16 sati na prvom programu Hrvatskog radija emitira se emisija o književnosti 'Kutija slova'.
Od uredništva te emisije nedavno bijah zamoljen za izjavu o književnom događaju koji je obilježio 2006. godinu te o domaćim i stranim naslovima po kojima će godina na izmaku biti zapamćena.
Izjava je prije nekoliko dana snimljena, pa zanima li vas moje mišljenje o tim pitanjima, ili pak želite čuti moj milozvučni glasić u eteru, potražite frekvenciju prvog programa Hrvatskog radija u petak, 29.12. u 16 sati
Hvala na pažnji i do slušanja...
komentiraj (4) * ispiši * #
Be yourself no matter what they say...
Bliži se kraj godinice i vrijeme raznoraznih 'svođenja računa' i rezimea. Ponukan jučerašnjim dešavanjima sa svojim sam godišnjim rezimeom odlučio istupiti nešto ranije :
Pa krenimo od najsvježijih događanja :
što se tiče moje prepiske s Majom Hrgović, možda sa moralnog stanovišta nisam postupio korektno, ali nimalo me ne grize savjest. Savjest me ne grize iz razoga što Hrgovićkim postupak smatram licemjernim.
Draga moja Majo Hrgović, ako si bila u stanju mjesecima u komentarima (na mom blogu i brojnim drugim blogovima) iznositi omalovažavajuće, uvredljive, pa čak i prostačke komentare na moj račun, onda sada kada si shvatila da si pretjerala i kad si se zbog grižnje savjesti odlučila obratiti mi se s pokajničkom porukom, licemjerno je od tebe što I TO nisi iznijela u komentarima, nego si mi poslala e-mail poruku.
No, prihvaćam tvoj mail koji sam ovdje prenijeo kao svojevrsni izraz kajanja i nadam se da je ova priča gotova. A je li ona uistinu gotova ovisi o tebi i o tome hoćeš li se možda ponovo prepustiti, kako si sama rekla, vlastitoj 'obijesti i lakrdijanju' . Ja se nadam da je ipak kraj djetinjarijama...
*******
2006. godinu na neki su način obilježile i gomile uvredljivih i prostačkih komentara koje su na moj račun, što na mom blogu, što na brojnim drugim, izrekli raznorazni 'markizi, liječenikatolici, književni teroristi, inhibitori, izgnanici...' (i kako se još sve ne nazivaju kako bi stvorili dojam da ih je jako puno). Svjestan sam da 'nam sve mogu oprostiti ali uspjeh nikako' i svjestan sam da nerealizirani zavidnici neće propustiti mogućnost koju im blogosfera pruža kako bi anonimno vrijeđali uspješnije od njih.
No, dragi moji gorenabrojani, jedno vam mora biti jasno : mene neizmjerno veseli i neizmjerno mi imponira to što ste u zadnjih 30-tak mjeseci koliko postoji ovaj blog, na najmanje tisuću vaših prostakluka na moj račun utrošili isto tako najmanje tisuću minuta svojih života.
Zar vam to nije jasno?
Npr. bloger koji se potpisuje kao Izgnanik samo je ove noći u razdoblju od cca 2:15 do cca 2:50 ostavio 40 prostačkih poruka. Eeee, taj je bijednik na moju malenkost potrošio više od pola sata svoga života i to u gluho doba noći. A meni je trebalo otprilike 15 sekundi ovoga jutra (negdje od 8:12:25 do 8:12:43 h) da sav njegov dugotrajan noćni trud izbrišem s par klikova miša. Pa zar to nije krajnje dirljivo? (Oprostit ćete mi na osjećajnosti, ali pomisao kako neispunjen i jadan život ta individua vodi, meni tjera suze na oči...)
U vremenu kada su kulturne teme i književna kritika istjerani iz tiskovina, meni je uspjelo u zadnjih 6-7 godina u 16 različitih medija objaviti oko 270 književnih kritika. Naravno, nije na meni da sudim o kvaliteti tih kritika, tu prosudbu ostavljam urednicima svih tih 16 medija koji ih vrlo rado objavljuju. Ali, mislim da nikako ne može biti da su baš svi ti urednici u tih 16 medija nekompetentni. A većina mi tih medija, zamislite, isplaćuju i honorare za te kritike. Meni je to sasvim dovoljna potvrda da ti moji tekstovi nekog vraga vrijede i zbog toga se smatram uspješnim u ovome što radim.
A kako bih dodatno potpalio zavist gorenabrojenih prostaka, reći ću i ovo : od početka ove godine na moj žiro račun od honorara za objavljene kritike uplaćeno mi je cca 13.200 kn (s tim da neke zaostale honorare još uvijek čekam, što ukupnu cifru još povećava). Slovima : trinaest-tisuća-i-dvjesto-kuna sasvim je pristojan džeparac, za nešto što radim iz hobija, u slobodno vrijeme. Slažate li se?
Pa se svi vi 'markizi, književniteroristi, lijecenikatolici, inhibitori, izgnanici itd.' slobodno pjenite i dalje i vrijeđajte me i dalje, te trošite svoje vrijeme na te prostačke užitke. S par klikova miša ti se prostakluci brzo i lako brišu.
******
Na kraju si uzimam slobodu još nešto razjasniti i ustvari, zahvaliti se nekim ljudima. Naime, pred Interliber i pred pulski sajam knjiga primio sam dvadesetak pozivnica, što od urednika u nakladničkim kućama, što od autora, što od kritičara, pa čak i od dvije prevoditeljice. Neki od njih čak su se potrudili pozivnice mi poslati u pismu, a ne samo e-mailom. Svima se njima od srca zahvaljujem, ali bih volio i nešto razjasniti, kako moje nepojavljivanje na tim sajmovima ne bi krivo protumačili i ne-daj-b(l)ože, smatrali me nepristojnim zbog neodazivanja na pozive.
Ovako : već se duže vrijeme priča o svakojakim zakulisnim igrama, klanovima, sukobima interesa i raznim 'ti-meni-ja-tebi' i 'ruka-ruku-mije' igricama na književnoj sceni. Moja mi izmještena pozicija (Forza Fiume!) dodatno omogućuje da to izbjegnem i ja ustrajavam na svojoj neutralnosti i nepristranosti, odnosno, kao što sam u intervjuu za Knjigomat.com rekao : trudim se da 'sa strane samo posmatram taj svet'.
Ja se želim koncentrirati isključivo na književno djelo, a osoba koja ga je napisala me ne zanima. Nikako ne bih želio da dojam koji bi neki pisac pri osobnom kontaktu (bilo pozitivan, bilo negativan) ostavio na mene, utječe na moj doživljaj njegova djela. To je jedini i isključivi razlog što ne pohodim promocije, predstavljanja, javna čitanja i slične događaje koji bi mogli dovesti do toga da se upoznam s nekim autorom. Možda pretjerujem što isti odnos imam i prema urednicima koji su te knjige objavili, ali, eto, takav je moj stav. Za sada i još uvijek... (Znam da time sam sebi čak i zatvaram neka vrata, ali eto, što je tu je...)
Posebno se ispričavam autorima i urednicima koji su me pozivali da učestvujem i govorim na promocijama njihovih knjiga i izdanja, a što sam već u nekoliko navrata odbio. Čak mi je bio nuđen besplatan smještaj i prehrana u Puli tijekom sajma knjiga, a kako bih na mom blogu s lica mjesta izvještavao o sajamskim događanjima, ali sam i to odbio. Isto tako, nedavno me je primjerice voditelj jedne riječke kulturne institucije kontaktirao jer je zainteresiran upriličiti promociju 'Eventualista' ali ne zna kako doći do njih. Ja sam mu vrlo rado dostavio e-mail adresu jedne 'Eventualistice' i biti će mi jako drago ako oni nastupe u Rijeci. Međutim, unaprijed se ispričavam 'Eventualistima' jer neću prisustvovati tom događaju – naime, ne bih želio da njihov nastup i dojam koji bih stekao prisustvujući javnom čitanju njihovih priča utječe na moje mišljenje o tim pričama.
Nadam se da sam bio jasan. Nazovite to ekscentričnošću, glupošću, čudaštvom, donkihotovštinom – nazovite to kako vam drago, ja to zovem principijelnost.
(Be yourself no matter what they say, pjevušio je jedan Englez šećući New Yorkom)
Hvala na razumijevanju!!!
*****
Na kraju još i zahvala mojoj sve brojnijoj publici – u trećem mjesecu 2006. kada me Lokotar u intervjuu za Vijenac pitao o čitanosti moga bloga, dnevno ste me posjećivali 300 – 500 puta, a sada se, eto, ta brojka popela na 500 – 800 dnevnih čitanja.
Thanx!!
A kako bih u nečemu bio i prvi :
Puno zdravlja, ljubavi, sreće, uspjeha i...
DOBROG ŠTIVA u 2007.
želi vam Moljac!!!
komentiraj (24) * ispiši * #
Javni poziv za dodjelu Nagrade za dramsko djelo 'Marin Držić'
utorak , 19.12.2006.Ministarstvo kulture objavljuje
Javni poziv
za dodjelu Nagrade za dramsko djelo "Marin Držić" za 2006. godinu
I.
Na ovaj Poziv mogu se prijaviti autori s novim dramskim djelima pisanim hrvatskim jezikom koja do konačne odluke Stručnog povjerenstva, a najkasnije do konca ožujka 2007., nisu izvedena ni objavljena u bilo kojem obliku. Svaki autor može prijaviti na natječaj jedno djelo neovisno o vrsti i tematici djela. Dramska djela se prijavljuju pod punim imenom i prezimenom.
II.
Prijavljena dramska djela ocjenjuje Stručno povjerenstvo koje imenuje ministar kulture. Dodjeljuju se tri nagrade.
III.
Nagrada se sastoji od novčanog iznosa koji određuje ministar kulture i prigodne brončane skulpture.
IV.
Za izvođenje djela nagrađenih temeljem ovog Poziva kazališta će biti posebno stimulirana u roku dvije godine od objave Poziva.
V.
Tekstovi za koje se raspisuje natječaj dostavljaju se u tri primjerka Ministarstvu kulture, Zagreb, Runjaninova 2, s napomenom: Za Nagradu “Marin Držić”.
VI.
Nenagrađena dramska djela vraćaju se autorima na njihov zahtjev. Jedan primjerak svakog djela Ministarstvo zadržava u svojoj dokumentaciji.
VII.
Rok za podnošenje prijava na ovaj Poziv otvoren je 30 dana od dana objave u dnevnom tisku (do 10.01.2007.).
Rezultati će se objaviti u dnevnom tisku.
komentiraj (0) * ispiši * #
Autorske stipendije i još ponešto...
Najprije vam donosim prvi dio e-mail poruke Maje Hrgović (u blogosferi poznate kao Manistra), i ostavljam vam da sami prosudite o moralnom integritetu te novinarke Novog lista (neupućene pozivam da proskrolaju mojim blogom i pročitaju njezine brojne vrijeđačke komentare, upućene kako meni tako i mnogim drugim blogerima, ali i mnogim akterima hrvatske književne scene):
Od : Maja Hrgović
Za : balajbeg@inet.hr
Naslov : potpore i ljubav :)
Datum : tue, 19 Dec 2006 15:18:10
Dragi Knjigoljube,
evo ti popis dobitnika stipendija, iščupala sam ga samo za tebe iz svog jučerašnjeg teksta pa objavi, to je važna informacija.
Ako hoćeš mogu ti poslat i naslove knjiga koje su prijavili u natječaj, samo meni je to manje zanimljivo.
Nije istina da te mrzim i da se naslađujem tome što nisi dobio stipendiju.
Bilo bi mi ustvari drago da si dobio.
Onaj komentar je samo lakrdijanje, obijest. Možda bi mogli i prestat s tim.
Budimo drugari, kolege već jesmo. Vodimo ljubav, a ne rat:)
Pozdrav, srdačni,
Maja
Draga Majo Hrgović (a.k.a Manistra),
da li ti mene mrziš, uopće me nije briga. Što bi tebi bilo drago ili ne, još me manje zanima. Što se tiče tvojih komentara koji su, kako sama kažeš 'lakrdijanje, obijest' dobrohotno ti želim da potražiš stručnu pomoć i da se poriva koji te tjera na 'lakrdijanje i obijest' što bezbolnije i brže riješiš.
Što se tiče tvoga prijedloga, citiram : 'Mogli bi i prestat s tim' - imam jedan jedini moguć odgovor - ja ni u čemu nisam sudjelovao. Osim ako pod tim ne podrazumijevaš moju na ovom mjestu objavljenu kritiku tvojeg sramotno-neprofesionalnog teksta u Novom listu o internet stranicama hrvatskih pisaca. Za razliku od tvojih komentara, u tom tekstu niti jedno slovo nije bilo uvredljivo, iako prihvaćam da te je mogla pogoditi moja kritičnost glede tvoje novinarske neprofesionalnosti. Elem, tvoja je upotreba množine u citiranoj rečenici bezobrazna, jer 'lakrdijanja i obijesti' s moje strane bilo nije. Ja za razliku od tebe stojim iza svega što kažem ili napišem (pa stoga i pazim što govorim i pišem, odnosno ne podliježem obijesti i lakrdijanju).
Kolege već jesmo, kako kažeš, i to prihvaćam. Međutim, dozvoli mi slobodu da 'drugare' sam biram, a ti ni po čemu ne zaslužuješ moje 'drugarstvo'. Sorry, život je prekratak da ga trošim na nekoga tko moga vremena nimalo vrijedan nije... (I vrijeme na pisanje ovoga mogao sam puno pametnije utrošiti.)
Ratove ne vodim, a za vođenje ljubavi imam dugogodišnju partnericu, s kojom, ironičnom igrom slučaja, dijeliš ime. Ali, po svemu sudeći, sve što vas dvije imate zajedničko ta su četiri slova abecede u imenu. Na moju veliku sreću...
Sorry na iskrenosti...
Pozdrav, srdačni,
Božidar
---------------------------------
A sada slijedi tekst Maje Hrgović iz Novog lista u kojemu nam ona otkriva nove korisnike stipendija za književno stvaralaštvo.
(Zahvaljujem Maji na mailu s ovim podacima) :
Čedomir Višnjić iz uprave za knjigu Ministarstva kulture izvijestio je u ponedjeljak kako je okončana procjena projekata kojima su se hrvatski pisci aplicirali u natječaj za Potpore za poticanje književnog stvaralaštva u 2006. godini - popularne autorske stipendije.
Iako je natječajem bila predviđena dodjela 50 stipendija, od sto prijavljenih naslova odabrano je tek 40 koji su zadovoljili kriterije.
Jedina godišnja potpora, teška 84.000 kuna, pripala je Josipu Mlakićukoji je u natječaj aplicirao naslov “Kako ubiti zmiju". Devet književnika dobilo je po 42.000 kuna polugodišnjih potpora, a još 30 njih po 21.000 kuna tromjesečnih stipendija.
POTPORE ZA POTICANJE KNJIŽEVNOG STVARALAŠTVA
*Godišnja potpora (84.000 kuna) Josip Mlakić
*Polugodišnja potpora (42.000 kuna): Slavko Jendričko, Marinko Koščec, Zlatko Krilić, Milan Mirić, Simo Mraović, Tahir Mujičić, Jurica Pavičić, Krešmir Pintarić, Delimir Rešicki
*Tromjesečna potpora (21.000 kuna): Marijan Tomislav Bilosnić, Višnja Biti,Luka Borčić, Slađana Bukovac, Ljiljana Domić, Branimir Donat, Boris Greiner, Fadil Hadžić, Dorta Jagić, Pero Kvesić, Slađan Lipovec, Katarina Luketić, Irena Lukšić, Miroslav Mađer, Dušan Marinković, Vanda Mikšić, Boris Perić, Frane Plančić, Toma Prodrug, Božidar Prosenjak, Borivoj Radaković, Igor Rajki, Predrag Raos, Davor Rostuhar, Vladimir Stojsavljević, Silvija Šesto, Marina Šur Puhlovski, Maja Tančik, Tatjana Tarbuk, Borben Vladović
komentiraj (1) * ispiši * #
Tri nove besplatne elektroničke knjige DPKM-a
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima objavilo je tri nove besplatne elektroničke knjige, čime se ukupni broj publiciranih djela popeo na 50 :
- zbirka poezije "Ovdje, gdje prestaje more i zemlja čeka" Vojina Pašića,
- knjiga eseja "Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla" Zorana Roška
i zbirka priča "Al-Gubbah" Milka Valenta .
komentiraj (4) * ispiši * #
INTERVJU : Elfrida Matuč-Mahulja
Elfrida Matuč-Mahulja kolumnistica je na www.lupiga.com, a kolumne piše isključivo na čakavštini otoka Krka.
Jedan je od osnivača Udruge "Pelud.net" za promicanje Internet kulture, a krajem 2005. priključuje se internacionalnom literarnom projektu Balkanskog književnog glasnika "Poluostrvo-Poluotok-Poluostrov…"
www.glasnik.org), gdje surađuje kao operativna urednica.
Poeziju Elfrida objavljuje i na svom blogu
Do sada je objavila: VIDICI I MRAKOVI, poezija (2003.); RUKOHVAT LJUBAVI, poezija (2004.); GRIZ PROLJEĆA, poezija (2005.); O LJUBAVI I ZABLUDAMA, kratke priče (2006.); PISANJE PO VODI, roman (sa Dušanom Gojkovom – koautorstvo) – 2006. Pobjednik natječaja „ISTOK-ZAPAD“ (za prozu).
Njezin intervju objavljen na Knjigomat.com-u pročitajte ovdje
komentiraj (38) * ispiši * #
NOVO : Ivan Vidić - 'Gangabanga' (AGM, 2006.)
U knjižare odmah nakon Božića, u izdanju AGM-a stiže prvi roman Ivana Vidića 'Gangabanga (žrtve tranzicije uzvraćaju udarac)':
Riječ izdavača
Prvi roman najproduktivnijeg i, nesumnjivo, jednog od naših dramatičara već za života smještenih u ložu, Ivana Vidića, je krimi-satira o dobu nam suvremenom, post-ratnom i, iznad svega, tranzicijskom. Naime, u naše doba odjeci ratnih eksplozija nikako da izvjetre iz nekih glava, a vremena su već druga, pošasti najbrutalnijeg kolonijalističkog kapitalizma i megakonzumerizma neprimjetno i kapilarno su se uvukle u naš svijet i metastaziraju neslućenim stazama i bogazama. 'Gangabanga' je "sve na jednom mjestu": bijesan pamflet poniženih i uvrijeđenih, J'accuse s početka milenija, traganje za novim poretkom dostojnim čovjeka na bilokakvim osnovama, za drugim i trećim putem, konačno - ironičan bijeg u pasatizam i seosku idilu od blagodati divnog NOVOg superpovoljnog svijeta - akcija u svijetu koji se pasivizirao uslijed viška sconto-akcija i nikom potrebnih gratisa, uslijed diktata polupismenih medijskih diktatora i silikoniziranih celebrityja bez trunke cerebralnosti. Zbog svega toga Vidićev stil je adekvatno eruptivan, strastan i zanesen, digresivan i refleksivan, a onda opet lirski nježan i zavodljiv, kao sama magma revolucije, kao matica što sa sobom nosi i mulj i zlato.
Promatrajući nekoliko parova i paralelnih odnosa (otac-sin, uspješna i neuspješna kurva, parovi na početku veze...) Vidićev (anti)junak epski grabi u panoramu društva i njegove premnoge slojeve, grupe i klase. Da, klase. U ime mnogih tranzicijom devastiranih, a nadasve za svoj gušt, Vidićev junak uzvraća udarac i otada mirno spava. Što ne vrijedi i za ovu knjigu koja jamči nesanicu.
Ivan Vidić (Zagreb, 1966.) je pohađao osnovnu školu Kaptol, vjeronauk u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, te informatičke tečajeve SRC-a u pionirskom domu Marko Orešković, u parku Ribnjak. Godine 1985. se upisuje na ADU. Na studiju počinje pisati kazališne komade i filmske scenarije, te višestruko biva nagrađivan za svoje radove. Piše kazališne komade i radi na dokumentarnim filmovima raznolikih tema. Okušava se i u Londonu kao kazališni pisac - The Measles u Gate Theatreu. 'Gangabanga' mu je prvi objavljeni roman, a druga objavljena knjiga; prva je 'Drame', (Mansioni, Centar ITI, 2002.).
Živi u Zagrebu kao profesionalni književnik, uz podršku i nadzor žene.
komentiraj (13) * ispiši * #
PROMOCIJA : Ljerka Car Matutinović - 'Mirakul zvan ljubav'
ponedjeljak , 18.12.2006.
Predstavljanje knjige Ljerke Car Matutinović 'Mirakul zvan ljubav (Srednjovjekovne priče)' održat će se u utorak, 19. prosinca, u 19 sati, u Hrvatskom kulturnom klubu, u Zagrebu.
Knjigu će predstaviti:
književni kritičari Lada Žigo i Sead Begović,
autorica Ljerka Car Matutinović
i urednica Marijana Rukavina Jerkić.
Ulomke iz djela čitat će dramska umjetnica Lela Margitić.
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (5) * ispiši * #
PROMOCIJA : Bogdan Radica - 'Agonija Europe, razgovori i susreti' (Disput, 2006.)
Izdavačka kuća Disput
poziva na
predstavljanje dugoočekivane knjige, životnog djela
glasovitog publicista i esejista, političkog vizionara i svjedoka povijesti XX. stoljeća
Bogdana Radice
'AGONIJA EUROPE
Razgovori i susreti'
/Disput, 2006, tvrdi uvez, 424 str/
O knjizi, prvi put objavljenoj 1940. u Beogradu,
u kojoj su sabrani Radičini razgovori s 20-ak
najvećih europskih intelektualaca prve polovice XX. stoljeća
– Benedettom Croceom, Thomasom Mannom, Guglielmom Ferrerom,
Paulom Valéryjem, Luigijem Pirandellom, Julienom Bendom,
Nikolajem Berdjajevim, Miguelom de Unamunom… –
govorit će
Ivo Banac,
Zvonimir Berković,
Ivo Žanić
i Josip Pandurić, urednik.
Novinarski dom - Velika dvorana, I. kat
četvrtak, 21. prosinca 2006. godine u 12 sati
komentiraj (2) * ispiši * #
Kako objaviti knjigu, a ne obijati vrata nakladnika?
Kako objaviti knjigu, a ne obijati vrata nakladnika, zadržati dostojanstvo, a (ipak) dobiti novac, baviti se pisanjem, a ne samopromocijom... pitanja su na koja će se pokušati odgovoriti 19. prosinca u Močvari.
Na pitanja će pokušati odgovoriti Irena Šafarik Župić i Tomislav Patarčić, vlasnici prve književne agencija u Hrvata, te njihovi literarni klijenti: Nebojša Lujanović, Željko Špoljar, Nastja Kulović, Sanja Cokolić...
Kao specijalni gost iznenađenja pojavit će se tekstom (nažalost, ne glavom&bradom) misteriozni Alen Bović, čije su 'Metastaze' Irena i Tomo gurnuli u žižu pozornosti čitatelja, kritičara i medija naših bližnjih - svih onih koji vole žestoku i dobro napisanu književnost koja ima što za reći.
Dođite svakako, pogotovo vi s tekstom u ladici!
Voditelj je Roman Simić Bodrožić.
Upad je besplatan.
Izvor: Net.hr
komentiraj (9) * ispiši * #
PROMOCIJA : Robert Naprta - 'Vampirica Castelli' (Profil, 2006.)
Profil nas poziva
na predstavljanje knjige
'Vampirica Castelli' Roberta Naprte
u utorak, 19. prosinca 2006. u 19 sati u BP clubu, Teslina 7
Knjigu će predstaviti:
Seid Serdarević, Drago Glamuzina, Robert Naprta i Ivica Prtenjača
Odabrane ulomke čitat će Aleksandar Cvjetković, a zapjevat će nam Jasna Bilušić, uz klavirsku pratnju Julija Njikoša.
O knjizi (riječ izdavača):
„Vampirica Castelli”, treći roman Roberta Naprte, nastavak je romana „Bijela jutra” i „Marševski korak” u kojem pratimo nove nezgode policijskog inspektora Marka Prilike, zvanog Čens. Čens neposredno pred odlazak u mirovinu dobiva svoj zadnji slučaj, nevoljko kreće u akciju i pronalazi pravog zagrebačkog vampira! No, ovdje nije riječ o jeftinom senzacionalizmu, već o tužnoj i jezivoj drami čovjeka koji se nakon deset godina vraća iz rata, iz Oluje. Obitelj ga je pokopala, otpisala, skoro zaboravila, a on im, jednog dana, pokuca na vrata, ni živ, ni mrtav. Nakon početnog veselja, postaje jasno da s njihovim uskrslim herojem ipak nešto gadno ne štima; po cijeli dan spava, ne izlazi na danje svjetlo, ne jede, ne pije, jedva diše, a noću nestaje tko zna gdje i luta... Kad se jednog dana ne vrati iz svog noćnog pohoda, njegova supruga angažira Čensa da ga pronađe. On to naravno i učini, ali pritom otkrije i jezovitu istinu o njegovoj ratnoj sudbini.
Mučna i duboko uznemirujuća priča, zapravo je snažan antiratni tekst — svaki rat obične ljude pretvara u zvijeri, u vampire, uvjeren je Čens! Poruka je snažna i već mnogo puta ispričana, ali u nas rijetko na ovako direktan, bezobziran i bolan način.
Naprta se već nametnuo kao pisac žanrovskih romana koji su duboko uronjeni u hrvatsku poslijeratnu i tranzicijsku zbilju i od toga ne odustaje niti u „Vampirici Castelli”. Treći Naprtin roman mogli bismo opisati kao mješavinu horora i trilera, koji se poigrava s još jednom od hrvatskih svetinja, ovaj put književnom.
komentiraj (20) * ispiši * #
Spašavaj se tko može - KNJIŽEVNOST JE UCIJENJENA!!!
nedjelja , 17.12.2006.Rečenice koje slijede napisao je Zdravko Zima u uvodu svoje kritike novog Baretićevog romana (u Novom listu od 17.12.) :
Književnost je danas ucijenjena novim tehnologijama koje su promovirale novi duh. Blogerska filozofija i urbano-kompjuterizirani jezik teški su upravo isto toliko koliko je teška istisnuta tekućina; u ovom slučaju, pod tekućinom podrazumijevamo prezir spram klasičnih žanrova, pa i prezir prema znanju do kojeg promotori cyberspace književnosti drže kao i do lanjskog snijega.
Raznim teorijama zavjera plašeni smo zadnjih 10-tak godina a sada, blago nama, eto još jednog, novog izvora straha : KNJIŽEVNOST JE, zamislite, UCIJENJENA, veli Zdravko Zima. Koliki se iznos traži kao otkupnina, nije nam nažalost obznanio. Šteta, mogli smo otvorit žiro račun i skupljat dobrovoljne priloge, za spas ugrožene književne umjetnosti.
Osim postojanja nove teorije zavjere, Zdravko nas je Zima obavijestio i o postojanju nečega što on naziva 'blogerska filozofija'. Nije se potrudio podrobnije nas upoznati sa suštinom nove filozofske grane, podvrste ili čega-već, za koju, skrušeno priznajem i izvinjavam se zbog svoje neobaviještenosti, dosad nisam čuo, ali iz daljnjih Ziminih riječi dalo bi se naslutiti da ona podrazumijeva navodni 'prezir spram klasičnih žanrova' kao i navodni 'prezir prema znanju'.
Nadalje, Zdravko Zima nas uči kako promotori cyberspace književnosti do znanja drže kao i do lanjskog snijega. Siguran sam kako će ova tvrdnja jaaako razveseliti npr. Alidu Bremer, Aljošu Pužara i Krunu Lokotara, Zimine uvažene i drage kolege koji su na Sajmu knjiga u Puli bili 'promotori cyberspace književnosti', odnosno blogerske književnosti.
komentiraj (58) * ispiši * #
komentiraj (1) * ispiši * #
KAVANA BEIRUT! prestaje biti virtualna, u predvorju kina SC-a u nedjelju, u 21 sat!!!
subota , 16.12.2006.Beirut.blog.hrpred vašim očima postat će Kavana Beirut u Predvoju Kina SC, u nedjelju 17. 12. 2006. u 21 sat!
Kavana Beirut, utočište, mjesto na kojem se rađaju senzacije, na kojem se razgovara i pije, na kojem se traži čovjek, na kojem se dolazi do informacija i spoznaja i stvara fiktivni svijet gdje se razlike među ljudima ne rade, gdje vrijeme staje.
Sada, taj jedan put, Kavana otvara svoja prava vrata, prestaje biti znana kao tek virtualna, jer ona samo to nikad nije ni bila – oduvijek živa i stvarna, oduvijek u mračnoj uličici starog Bejruta! I ljudi koji u njoj žive i mnogi koji je posjećuju, otkrit će svoja lica, podijeliti svoje senzacije sa vama: pjesme, zapise, priče, razgovore, misli, boli i radosti, muziku legendarne bejrutske dive Fairuz popraćenu trbušnim plesačicama, dimom, smijehom i tugom u isto vrijeme.
Stari Zaharija, Levijatan, Porto, Soraya, Guedes, Lutajući reporter i mnogi drugi... u uličici starog Bejruta, svi koji su i sami Kavana.
Nađite taj put, tu skrivenu uličicu u Bejrutu srčanom i tamnom, zanosnom i mahnitom, u sebi samima, uđite u Kavanu: tamo će biti, tako je, u SC-u, 17. 12. 2006., ovaj jedini put pred svima i za sve tragače istinskih senzacija. Na večeri riječi i glazbe, večeri posvećenoj Bejrutu srčanom i svoj njegovoj izgubljenoj djeci'... Li Beirut!
U 21 sat!!!
komentiraj (3) * ispiši * #
KRITIKA : Suzana Abspoel Đođo – ‘Vikend u Krapini’ (Matica hrvatska, ogranak Osijek, 2005.) + Lada Puljizević – ‘Cipele za padanje’ (Izdavački centar Rijeka, 2006.)
Poklanjam vam svoju kritiku dva nagrađena romana domaćih autorica :
KRITIKA : Suzana Abspoel Đođo – ‘Vikend u Krapini’ (Matica hrvatska, ogranak Osijek, 2005.) + Lada Puljizević – ‘Cipele za padanje’ (Izdavački centar Rijeka, 2006.)
Na dva različita prošlogodišnja anonimna natječaja za neobjavljeni roman pobjedu su odnijele dvije manje poznate autorice : na natječaju osječkog ogranka Matice hrvatske najboljim je romanom proglašen ‘Vikend u Krapini’ Suzane Abspoel Đođo, dok je na riječkom natječaju Drago Gervais pobijedio roman Lade Puljizević ‘Cipele za padanje’. U slučaju Lade Puljizević radi se o debitantskom romanu dok je 'Vikend u Krapini' drugi roman Suzane A.Đođo (njezin prethodnik 'Snajperist' prije dvije godine je bio ovjenčan nagradom DHK-a Slavić kao najbolji prozni prvijenac).
Oba romana karakterizira primjetna literarna osviještenost autorica, ponajviše iskazana u ironičnom pristupu, kako spram fabularnih situacija i zbivanja tako i u odnosu na odabrani žanrovski okvir. Lada Puljizević je sklonija prvome, dok je potonje posebno naglašeno u slučaju romana ‘Vikend u Krapini’.
Fabula ‘Vikenda u Krapini’ - romana pisanog prema žanrovskom obrascu tzv. chick-lita ali uz brojne elemente koji okvir tog žanra nadilaze pa čak i ironično ismijavaju - vrti se oko svakodnevice četiriju twentysomething prijateljica koje u osvit rata tragaju za Onim Pravim, a put im do žuđene (a na koncu i ostvarene) bračne sreće autorica popločava brojnim problemima tipičnim za hrvatske devedesete. No, društveno-socijalna i politička kontekstualizacija u ovom je slučaju sprovedena bez ostrašćenosti i uz obilne doze humora, kako to chick-litu i pristoji. Međutim, premda je naglasak stavljen na duhovitost a ne društveno-socijalnu kritičnost, Suzana A.Đođo ipak se dotiče i nekih prešućivanih i rijetko ili nikad beletriziranih tema, poput tzv.miješanih brakova ili izbjegavanja mobilizacije. 38-godišnja autorica svoj se rukopis trudi začiniti i brojnim citatima, pop-referencijalnošću i metanarativnim poigravanjima, ali i osjetnom ironizacijom, najistaknutijom u zafrkantskom epilogu kojemu je svrha već spomenuto poigravanje postulatima chick-lit žanra.
Lada Puljizević (rođ.1966.g.) pak puno je sklonija pesimizmu i humoru apsurda negoli chick-litovskim banalnostima, pa makar one bile uspješno ismijane, kako to Suzana A.Đođo čini. Kroz priču o samohranoj majci koja prijeti samoubojstvom kako bi sprječila rušenje stančića od 18 kvadrata u kojemu živi s dva sina (3 i 7 godina) ‘Cipele za padanje’ donose kafkijansku priču o borbi protiv vjetrenjača birokratske okoštalosti i društvene neosjetljivosti. No, iako bitno sumornijeg ugođaja u odnosu na ‘Vikend u Krapini’, Puljizevićkin roman ipak nije lišen humornosti. U ovome se slučaju ipak radi o implicitnoj, neizravnoj, crnilom obojanoj komici koja izvire iz apsurdnosti situacije uvjetovane birokratskim rigiditetom. Slijedom događaja junakinjin svagdan svakom novom stranicom poprima sve grotesknija obilježja, da bi na koncu potpuno prešao u farsu, a to je, kao što nažalost znamo, zapravo i najpogodniji termin za opisivanje mnogih naših post-tranzicijskih svakodnevnih životnih iskustava.
Oba romana karakterizira formalna rascjepkanost rukopisnog tkiva na brojna poglavlja, čime je uspješno postignuta dinamizacija i čitljivost. No, za razliku od ‘Vikenda u Krapini’ čija je fabula posve linearna i lišena reminiscencijskih digresija, narativni je okvir ‘Cipela za padanje’ cikličan i prepun flashback-dionica koje, u svrhu gradacije čitateljeve empatije, krhotinama događaja stupnjevito nadograđuju fabularni mozaik, s katarzičnom kulminacijom u samom finalu.
Autorice na različite načine pristupaju artikulaciji ženske intime, pri čemu je Lada Puljizević refleksivnija te sklonija buntu i kritici, dok Suzana A.Đođo žalce ironije radije upravlja spram literarnog svijeta (žanra) negoli u odnosu na stvarni svijet u koji svoje junakinje smješta. Romani se bave dvjema vječnim temama umjetničkog stvaranja : dok se Đođo koncentrira na međuljudske odnose, prvenstveno one žensko-muške (ali se dotiče i teme ženskog prijateljstva), Lada Puljizević nastoji oslikati neravnopravan i nepravičan odnos kolektiva (društva,vlasti, države...) spram naizgled nejakog (ali kako se ispostavlja, ipak snažnog) pojedinca.
'Vikend u Krapini' obilježen je povremenom melodramatičnošću, koja je s obzirom na odabrani žanrovski okvir bila neizbježna. Ipak, happyendovsku kičastu sladunjavost autorica je pomoću već spomenutog zafrkantskog ironičnog epiloga u potpunosti izbjegla, a time je i dodatno potencirala vlastitu pripovjednu osvještenost. No zamjerke idu neravnopravnom tretiranju nosećih protagonistica, pri čemu dvije iz kvarteta bivaju prilično zanemarene. S druge strane, Lada Puljizević na momente stvara konfuziju povremenim izmjenama pripovjednog subjekta, kada bez primjetnije potrebe uvodi i motrišta nekih pobočnih likova.
Oba romana tematiziraju život u ambijentu domaćeg urbaniteta. No, dok je u 'Vikendu u Krapini' grad tek kulisa, odnosno poprište događanja, u 'Cipelama za padanje' on ima izraženiju, metaforičku ulogu svojevrsnog urbanog betonskog kaveza u kojemu junakinja pokušava izvojevati djelić osobne slobode oslobađanjem iz okova podstanarstva. Time je ostvarenje državno-kolektivne 'svoj na svome' parole iz u ratno vrijeme situiranog 'Vikenda u Krapini' u 'Cipelama za padanje' spušteno na nižu, mikro razinu jedne obiteljske zajednice koja pokušava biti 'svoja u svojih' skromnih 18 kvadrata stambenog prostora.
Roman 'Cipele za padanje' svoj zametak ima u nasljeđima egzistencijalizma - to je roman lika, iskaz snažne individualnosti i samoostvarenja u nesklonim uvjetima sraza s administrativnom i društvenom bezosjećajnošću. Lada Puljizević sklonija je psihologiziranju; junakinja 'Cipela za padanje' pokazuje puno veću dozu samosvojnosti i fajterske odlučnosti što Đođinim protagonistkinjama sklonim neproduktivnom lamentiranju, prečesto nedostaje. Tamo gdje Suzana A.Đođo odmahuje rukom ili humorom omekšava, Lada bi Puljizević radije cinizmom pa čak i sarkazmom nepomirljivo ugrizla. Iako povod tome možda treba tražiti u karakternim razlikama dviju autorica (premda i Đođino nizozemsko prebivalište kod ovoga nije nevažno), puno je izglednije da rečena razlikovnost svoj uzrok ipak ima u značajkama vremena u koja su radnje smještene, odnosno promjenama kojim nas je u 15 proteklih godina iskustvo nagrizlo. Mnoge su maske u tom periodu pale, baš kao što je i brojnim iluzijama došao kraj te je nastupilo vrijeme otrežnjenja pri čemu su na mjesto nekadašnjeg optimizma s razlogom danas zasjeli gorčina, bijes i otpor. No, puno prekasno, bojim se. A to ni otvoren kraj 'Cipela za padanje' ne može promijeniti, pa ga zato treba čitati tek kao autoričinu dobrohotnu, ali samo privremenu uskratu novih muka svojoj junakinji.
No, da ne bude zabune, unatoč svim sadržajnim, formalnim i stilskim razlikama kao i razlikama u ambicioznosti, oba su romana podjednako čitljiva i prijemčiva (što je, istina, postignuto različitim sredstvima) i svakako zaslužuju čitateljsku pažnju. Od ovih autorica s pravom treba očekivati još puno dobra štiva.
(Napisao: Božidar Alajbegović, listopada 2006.
objavljeno u magazinu Op.a, broj 7/2006.)
komentiraj (0) * ispiši * #
NOVO : ur. Darko Macan - 'Fantastične priče za djecu XXI stoljeća' (Autorska kuća, 2006.)
petak , 15.12.2006.
Autorska kuća objavila je novu knjigu, pogodnu za božićni poklon za vaše klince, koju je uredio Darko Macan.
Radi se o knjizi :
'Fantastične priče za djecu XXI stoljeća' :
izd. Autorska kuća
Biblioteka: XXI stoljeće
Broj stranica: 128
Meki uvez
Cijena 98 kn
Cijena na webu 78 kn
Godina izdanja 2006
Kakva nas budućnost čeka? Ako je po autorima okupljenima u ovoj zbirci suditi - ne baš ružičasta ... Ali protiv te se budućnosti najbolje cijepi čitanjem priča: svaka pročitana fantastična priča jedna je crna budućnost manje, tračak svjetla više!
Sadržaj:
Tatjana Jambrišak: RAZGLEDNICA S MARSA, Igor Lepčin: VRAŽJE OKO, Aleksandar Žiljak: ELEKTRIČNI SAFARI, Andrina Pušić: DOSADA, Ana Zubak: EGOISTICA Zoran Vlahović: POMORAC, Darko Macan: POD MJESEČEVIM LICEM, Goran Hudec: O LIJENOSTI, Zoran Janjanin: UŽIVO!, Danilo Brozović: MOJ UČITELJ, Zoran Vlahović: ČUVAR, Kristijan Novak: BILO JE, Zoran Pongrašić: MRTVI, Krešimir Mišak: NETKO TO OD GORE VIDI SVE, Slobodan Petrovski: ČEKAJUĆI KLODOA, Ana Zubak: BLISKI ROĐA-CI, Zoran Janjanin: UTVRĐIVANJE GRADIVA, Tatjana Jambrišak: DOSTAVLJAČI, Aleksandar Žiljak: CIJENA SLOBODE, Krešimir Mišak: NOVA STVAR, Kristijan Novak: PET MINUTA DO KRAJA SVIJETA, Igor Lepčin: ŠESTA MINUTA PONOĆI, Milena Benini: POVIJESNE VARIJABLE U BARU, Darko Macan: VIDJETI NEVIDLJIVOGA, Zoran Pongrašić: LAKU NOĆ!
komentiraj (0) * ispiši * #
Korak bliže do ukoričenja
Poglavarstvo Grada Rijeke donijelo proračun za 2007. a u njemu,
vidi vraga,
predviđena sredstva i za sufinanciranje izdavanja
moje knjige kritika domaće proze 'Nešto kao fleš'
(izd. Meandar, ur. Branko Čegec).
komentiraj (3) * ispiši * #
PROMOCIJA : časopis RE (11. broj, 5 godina postojanja)
Riječki časopis za umjetnost i kulturu RE slavi 5 godina postojanja
te nas poziva na predstavljanje upravo objavljenog 11. broja
koji, između ostalog, tematizira i blogersku poeziju.
Predstavljanje će se održati 15.12. u 19 sati u Rijeci
na adresi Korzo 38, I kat
(točno iznad Heruc galerije, ulaz s desne strane)
Nemoj netko da ne dođe...
komentiraj (1) * ispiši * #
PROMOCIJA : Lars Saabye Christensen - 'Polubrat' (Fidipid, 2006.)
četvrtak , 14.12.2006.Predstavljanje romana 'Polubrat' norveškog pisca Larsa Saabyea Christensena, u izboru i prijevodu Muniba Delalića i izdanju nakladnika Fidipid iz Zagreba, održat će se u petak, 15. prosinca, u 12 sati, u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu.
Lars Saabye Christensen (Oslo, 1953.) danas je jedan od vodećih norveških pisaca. Dosad je objavio 39 knjiga. Christensen je pjesnik (objelodanio 15 zbirki pjesama), kao i dramski pisac, no ipak najveću slavu su mu donijele njegove proze, prije svega romani. U Fidipidovom izdanju, prošle godine je objavljena knjiga novela, izbor od 22 novele iz njegove četiri dosad objavljene novelističke knjige. Tom knjigom pisac Lars Saabye Christensen je po prvi put predstavljen na hrvatskom jeziku. Autoru, i njegovoj urednici iz Osla, bio je to i prvi dolazak u Hrvatsku. Nakladnik Fidipid, tim povodom, organizirao je, uz predstavljanje knjige i autora u Profilu, i književnu tribinu u knjižnici Tin Ujević u Zagrebu.
L. S. Christensen jedan je od najomiljenijih i najčitanijih, kao i najprevođenijih norveških pisaca. Vrhunac njegovog dosadašnjeg književnog rada svakako je roman 'Polubrat' (Halvbroren), objavljen 2001, za koji je autor dobio mnoge nagrade, uključujući i najveće skandinavsko književno priznanje, nagradu Nordijskog vijeća za književnost, a bio je nominiran i za prestižnu nagradu IMPAC u Dublinu. Ta bajkovita obiteljska kronika, božanstvena komedija i vražja tragedija s likovima hamsunskih dimenzija, već je prevedena na dvadesetak jezika, i posvuda je dobila sjajne kritike.
Munib Delalić rođen je 1950. u Ljubuškom, BiH. Od 1974. Od 1993. živi u Oslu, Norveška. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca BiH, Udruženja književnika Norveške, Norveškog književnog centra, Udruženja prevodilaca Norveške, kao i norveškoga PENa. Objavio je devet samostalnih zbirki pjesama. Zastupljen je u različitim pjesničkim antologijama, te dobitnik mnogih književnih nagrada. Prevodi s norveškog. U zasebnim knjigama, do sada, objavio je 18 knjiga u prijevodu. Odabrao je, preveo i priredio Antologiju norveške poezije, te Antologiju norveške narodne bajke. Prošle, 2005. godine, odabrao, preveo i priredio izabrane novele ('Ničije'), a ove godine i, najprevođeniji, roman ('Polubrat') L. S. Christensena. Izabrane novele 'Ničije' su bile i prvi prijevod tog vrsnog pisca u Hrvatskoj.
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Queer večer književnosti i veselja! večeras u SC-u
U skopu Velesajma kulture, Književne večeri u SC-u predstavljaju jedinstveni queer događaj obojen ženskom queer književnosti te nogometnom groznicom!
Vaše književne uši zadovoljit će poezija Saške Rojc interpretirana by Gabrijela Ivanov Gabe i proza Ivke K. te pokoja ženska nogometna anegdota, dok će vaše muzičke uši u popunosti zaokupiti uvrnuto, drugačije – Queer! - Live on stage presenting 'Bura Bend', prvi u Hrvata ženski nogometni bend koji osim lopte praši i po pozornici!
Saška Rojc bježi s jednog tuluma u Makarskoj u ranu zoru svibnja 2005. prema rodnom Splitu. Kroz tih nekoliko sati vožnje postaje joj jasno da se pod svaku cijenu mora dokopati računala i pisati. Sljedećih mjesec dana ne registrira vanjski svijet. Saška Rojc najzanimljivija je queer autorica koja se 2006. pojavila na hrvatskom duhovnom tržištu zbirkom poezije Puzzlerojc.
Gabrijela Ivanov Gabe 2001. počinje voditi svoju osobnu stranicu na internetu. Saška obožava more. I brodove. Kormilari. 2006. nailazi na Gabe u bespućima interneta. Gabe postaje interpretatorica Saškine poezije.
Gimnazijalka Ivka 1998. u malom dalmatinskom gradu na otoku ima alter ego Helenu, umjetnicu i lezbijku. Ona je glavni i jedini lik u njenim pričama. U veljači 2006. na jednom tulumu u Osijeku upoznaje osobu koja se zove Helena, umjetnica je i lezbijka.
Cijelo vrijeme sve te osobe prati soundtrack s radija, da bi se u listopadu 2006. u poluvremenu nogometne utakmice okupio Bura Bend, lezbijski cover bend u kojem su se neki likovi prepoznali...
Kakva će to predstava biti 14.12.2006. u 20 sati kad se sve to počne odvijati na jednom mjestu u trećoj dimenziji, izvidite. Izborite se za poziciju, ulaz će biti besplatan.
komentiraj (6) * ispiši * #
PROMOCIJA : Goran Tribuson - 'Kuća u kojoj stanuje vrag' (Znanje, 2006.)
Promocija nove knjige Gorana Tribusona 'Kuća u kojoj stanuje vrag'
održat će se u četvrtak, 14. prosinca s početkom u 19:30 sati
u novootvorenom Booze & Blues pubu u podrumu Bulldog XL caffea.
Sudjeluju:
Goran Tribuson, autor
Ana Lederer, urednica
Branko Jazbec, Predsjednik Uprave Znanja d.d.
Nakon predstavljanja knjige uživajte uz blues & rock live programu.
komentiraj (1) * ispiši * #
Smijeh je lijek
Smijeh je lijek, kažu pametniji od mene, a kako je meni jako stalo do mog milijunskog čitateljstva i zdravlja vam vašega, potrudio sam se priuštiti vam nekoliko gromoglasnih grohota i još toliko smijurije nešto blažeg intenziteta.
Ljudi su oduvijek bili neiscrpno vrelo inspiracije, pa uzdravlje vam bilo, i pazite da gebisi ne poispadaju.
Dakle, ako vam je do smijeha, klikajte po ovome linku.
komentiraj (7) * ispiši * #
PROMOCIJA: Jasmina Vojvodić - 'Gesta, tijelo, kultura - Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja' (izd. Disput, 2006.)
srijeda , 13.12.2006.
Naklada Disput poziva nas
na predstavljanje knjige
Jasmine Vojvodić
GESTA, TIJELO, KULTURA
(Gestikulacijski aspekti u djelu Nikolaja Gogolja)
/Disput, 2006/
koje će se održati u četvrtak, 14. prosinca 2006. u 12 sati
u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.
Knjigu će predstaviti
Aleksandar Flaker,
Lada Čale Feldman
i Jasmina Vojvodić.
Knjiga sustavno i detaljno analizira i interpretira tjelesni kinetizam (kretnje, geste, mimiku i poze) Gogoljevih književnih junaka otkrivajući nam važnu ulogu koju gestualni sustavi igraju ne samo na području svakodnevne komunikacije nego i na području umjetnosti, pogotovo književnosti, kazališta i filma. Zamišljena kao prilog proučavanju poetike velikoga ruskog pisca, knjiga Jasmine Vojvodić uvelike premašuje okvire tradicionalnog poetološkog opisa jer nam uz nove književnoznanstvene spoznaje o Gogoljevu stvaralaštvu pruža i duboke kulturološke i antropološke uvide u prirodu ljudske tjelesnosti, posebice ljudskog tijela u pokretu.
(iz recenzije Žive Benčić)
komentiraj (0) * ispiši * #
Večer poezije i jazza
Profil Megastore i Američko veleposlanstvo u Zagrebu
pozivaju nas
na Večer poezije i jazza
u sklopu Tjedna kulture posvećenog gradu New Yorku
u srijedu, 13. prosinca 2006. u 19:30 sati u Profil Megastoreu, Bogovićeva 7.
Svoje radove čitaju: Alan Deutch, Megan M. Garr, Robert Glick
Uz glazbenu pratnju: Lindsey Horner Jazz Group
komentiraj (1) * ispiši * #
AGM-ove predbožićne promocije
Nakladnička kuća AGM odlučila je 2006. ispratiti uz cijeli niz literarnih događanja, što u Zagrebu, što u dalmatinskoj metropoli :
14. 12. (četvrtak) u 12 h, Novinarski dom, Perkovčeva 2, ZG
prezentacija romana Renata Baretića "Pričaj mi o njoj"
sudjeluju: autor, Ivo Žanić, Dario Grgić
******
16. 12. (subota), 20 h, Knjižara "Utopia" (Dosud 10 kod kluba Ghetto, Split),
prezentacija knjiga:
"Nasmijati psa" Olje Savičević Ivančević,
"Putovanje u srce hrvatskoga sna" i "Pušiona" Vlade Bulića / Denisa Lalića,
"Pijavice nad Santa Cruzom" Marka Pogačara
i "Jel neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince" Emira Imamovića Pirkea
sudjeluju SVI, uzduž i poprijeko, vodoravno i okomito!!!
******
18. 12.(ponedjeljak), 19 h, Kavana Luxor, Split,
prezentacija knjiga:
"Pričaj mi o njoj" Renata Baretića
i "Samertajm (prošireno izdanje s MP3 CD-om)" Ivice Jakšića Puke
sudjeluju: autori, Boris Dežulović, Ivica Ivanišević, Milorad Bibić Mosor i Kruno Lokotar
******
19. 12., (utorak), Gjuro II, od 22 h nadalje,
Pušiona-party,
(powered by Index.hr)
komentiraj (4) * ispiši * #
NOVO : Velid Đekić - 'Volite li Rijeku?' (V.B.Z., 2006.)
Velid Đekić: 'Volite li Rijeku?'
Izdavač: V.B.Z.
Uvez: meki
Format: 21x23
Broj stranica: 232
Cijena: 250,00 kn
Internet cijena: 200,00 kn
Riječ izdavača
'Volite li Rijeku?' precizan je i vješto napisan kulturalni traktat, kulturnopovijesni esej o Rijeci i pripadnoj joj okolici. Književni kritičar i novinar Velid Đekić otkriva nam po čemu je Rijeka odavno hrvatsko mediteransko i srednjoeuropsko središte, ali i topose što svjedoče o njenu sadašnjem regionalnom statusu. Osim dijela eseja koji akribično artikulira negdašnje i sadašnje kulturne, političke, ekonomske i duhovne punktove, u njegovu »literarnijem« dijelu, interpretacijski omekšanom i lucidno improvizirajućem, autor nas upoznaje s bizarnim, pa i trivijalnim detaljima koji nam zaokružuju jednu doista rijetku pripovijest o gradu.
Volite li Rijeku? knjiga je pisca, arheologa grada koji kreativno tumači, ali i nadopisuje, njena zapostavljena ili neosviještena mjesta. Ne čudi stoga što ovo izdanje o Rijeci podrazumijeva i kontroverzne epizode – prvovrsno onu o tvorcu prve fašističke države u povijesti, pjesniku i nacionalistu D'Annunziju – ili posve neprigodničarske tonove o torpedu ili samostalnoj Državi Rijeci.
Na više od 200 stranica, bogato ilustrirana sa 227 fotografija, Volite li Rijeku? čita se kao knjiga iznimne faktografske i interpretacijske vjerodostojnosti.
Inače, knjiga je objavljena i u njemačkom i engleskom izdanju...
komentiraj (11) * ispiši * #
PROMOCIJA : časopis za književnost, kulturu i znanost 'Riječi' (dvobroj 3-4/2006.)
utorak , 12.12.2006.
U srijedu, 13. prosinca, u prostorijama Ogranka Matice hrvatske Sisak, s početkom u 19 sati, održat će se promocija novog dvobroja 'Riječi' 3-4/2006, časopisa za književnost, kulturu i znanost Ogranka Matice hrvatske Sisak.
Časopis će promovirati glavni i odgovorni urednik književnik Slavko Jendričko. Gošće promocije su pjesnikinja Ana Brnardić koja u ovom dvobroju objavljuje ciklus svojih novih pjesama i Valentina Đureković, članica kazališne skupine REZ Sisak.
Budući da je tema ovog dvobroja Riječi uspješno višegodišnje djelovanje na europskoj i svjetskoj glazbenoj sceni sisačke glazbene grupe The Bambi Molesters, uoči i poslije promocije časopisa posjetitelji će moći slušati njihovu glazbu. Autor eseja o djelovanju The Bambi Molestersa naslovljenog 'Noć zaboravljenih filmova - The Bambi Molestersi' je dr. Goran Rem. Uz esej, objavljene su i fotografije s nastupa ove grupe, autori fotografija su Ivan Faktor i Damir Radić.
Od književnih priloga treba izdvojiti proze šest slovačkih pisaca koje je pohrvatio Ludwig Bauer. Od filozofskih tema najzanimljiviji je esej Žarka Paića 'Uzaludnost stoljeća riječi', koji će biti objavljen u autorovoj knjizi 'Projekt slobode: Jean- Paul Sartre - filozofija i angažman', koja uskoro izlazi na slovenskom jeziku u izdanju Filozofske zbirke AUT časopisa Apokalipsa iz Ljubljane.
Izvor: Culturenet.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
Nagrade i priznanja blogerima i 'Eventualistima'
U Bjelovaru i Koprivnici 9. i 10. prosinca 2006. održan je 26. Susret Hrvatskog sabora kulture (Subota u Bjelovarskom kazalištu, te u nedjelju u Gradskoj knjižnici i čitaonici Fran Galović).
Tom prilikom, povodom natječaja, stručno povjerenstvo u sastavu Božica Jelušić, Enes Kišević i Mirko Kovačević dodijelilo je književne nagrade i pohvale "Mihovil Pavlek Miškina" u kategorijama:
a) NAGRADE
- pjesništvo: Ana Barišić, Slavonski Brod
- proza: Dario Rukavina (a.k.a. Porto), Zagreb
- književnost na dijalektu: Mijo Kelečić, Orosavlje
b) POHVALE
- poezija: Ivana Hajsek (humoon.blog.hr); Darko Vidović; Damir Besednik
- proza: IVAN TURKOVIĆ-KRNJAK, Zagreb (18 godina! pripadnik skupine Eventualisti), Damir Horvat-Zacskai, Daruvar
- knj. na dijalektu: Vladimir Šuk, Oroslavlje; Marija Hegedušić, Koprivnica.
komentiraj (3) * ispiši * #
PROMOCIJA : Jozefina Dautbegović - 'Čovjek koji je kupovao kuću' (Profil, 2006.)
U utorak, 12. prosinca, u 19 sati, u Hrvatskom društvu pisaca (Basaričekova 24, Zg) održat će se promocija knjige priča 'Čovjek koji je kupovao kuću' Jozefine Dautbegović.
O knjizi govore: Željka Čorak, Branimir Donat, Velimir Visković.
Jozefina Dautbegović rođena je 1948. u Šušnjarima, BiH. Završila je Pedagošku akademiju, grupe za hrvatski jezik i povijest. U Doboju je radila kao nastavnica hrvatskog jezika i povijesti, kao knjižničarka te uređivala biblioteku Druga svjetlost i časopis za kulturu Značenja. Bila je voditeljica kulturne tribine i urednica muzeološkog časopisa Informatica Museologica (MDC, Zagreb). Živi i radi u Zagrebu kao arhivist-dokumentarist u MDC-u. Članica je Hrvatskog P.E.N. centra.
Ciklusi njenih pjesama objavljeni su na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, švedskom, slovenskom i makedonskom jeziku
O knjizi:
Tematika priča Josefine Dautbegović nije usko vezana za određenu društvenu sredinu, ili neki socijalni milje. Konstanta njezinog pričanja leži u tome što ona odabire obične ljude i svakodnevne događaje i lako uspostavlja odnos između teksta i čitatelja.
Tijekom devedesetih Jozefina Dautbegović afirmirala se svojim zbirkama kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije. Kao što je u pjesništvu vrlo uspješno tematizirala svakodnevicu, i u svojoj prozi ona se bavi običnim ljudima i svakodnevnim događajima. Stječe se dojam kako priča o ljudima iz neposrednog okruženja, «prisluškuje» dijaloge i «preslikava» događaje.
Međutim, njezin «dokumentaristički postupak» zapravo je mimikrijske naravi: određena zbivanja na trenutke prelaze granicu iskustvenog i autorica ulazi u svijet onostranog, ali s tako malim pomacima da je teško povući stvarnu crtu između događaja i fikcije, jer je kao u ogledalu stvarnost jedva odmaknuta od mogućeg.
Uz snažan osjećaj za realitet povremeno «iskliznuće» u metafizičko nije samo sebi svrha nego je u službi oblikovanja likova. Većina njezinih priča ima neočekivan obrat s uspjelom dozom prirodnog humora koji pokriva «povišene emocije». Posebna su kvaliteta ovih priča vrlo vješti i uvjerljivi dijalozi tako da se svaki događaj doimlje proživljenim, a čitatelj prepoznaje likove ili događaj kao autentično iskustvo.
Pojedine priče iz ove zbirke već su bile prepoznate u književnoj javnosti po visokim narativnim dometima: priča Odmor nagrađena je 1996. nagradom Večernjeg lista za kratku priču, a 2002. autorica je dobila nagradu Ranko Marinković za priču Čovjek koji je kupovao kuću, po kojoj je i naslovljena ova knjiga.
komentiraj (3) * ispiši * #
PROMOCIJA : Jasen Boko - 'Peta strana svijeta' (V.B.Z., 2006.)
ponedjeljak , 11.12.2006.V.B.Z. knjižara "Miljenko Smoje"
ima čast i zadovoljstvo pozvati nas
na predstavljanje knjige putopisa
Jasena Boke 'Peta strana svijeta'
u utorak, 12. prosinca 2006. godine, u 19.30
u kavani "LVXOR" na Peristilu u Splitu
Sudjeluju:
Jasen Boko - autor
Damir Pilić - novinar
Stipe Božić - putopisac
Hrvoje Šalković - pisac
Nenad Rizvanović - urednik knjige
komentiraj (2) * ispiši * #
INTERVJU : Dražen Ilinčić + Damir Radić
Nedavno je na top-liste najprodavanijih knjiga zasjeo roman Dražena Ilinčića, a sličnom ishodu nada se i Damir Radić čiji će navodno kontroverzni roman izaći do kraja godine u izdanju Nacionala.
Koje su, osim eksplicitnih opisa kopulacije, sličnosti između njihovih rukopisa, kako se književnost danas odnosi prema zbilji, nakon što smo preživjeli val takozvane stvarnosne proze, te kako društvo suptilno ili manje suptilno cenzurira umjetnost, samo su neke od tema o kojima su Damir Radić i Dražen Ilinčić razgovarali s novinarima Radija 101.
Cjelovit, vrlo opširan intervju pročitajte ovdje.
komentiraj (0) * ispiši * #
Moja nova kritika na www.kupus.net
Da ne duljim, radi se o mojoj kritici zbirke priča Davora Slamniga 'Krumpirova rodbina' koju možete pročitati na ovome linku.
komentiraj (0) * ispiši * #
Otvoren natječaj za mlade pjesnike za nagradu 'Goran'
Studentsko kulturno-umjetničko društvo 'Ivan Goran Kovačić' raspisuje natječaj za mlade pjesnike za 'Goranovo proljeće' – 2007.
Nastojeći stimulirati stvaralaštvo mladih pjesnika u Republici Hrvatskoj i u svim prostorima na kojima postoji književna aktivnost na hrvatskom jeziku (među Hrvatima koji žive izvan teritorija matične zemlje, odnosno među iseljenicima) raspisuje se natječaj za nagradu 'Goran', koja se dodjeljuje mladom autoru.
Uvjeti natječaja:
- mogu sudjelovati pjesnici do 30. godine, koji nisu objavili knjigu poezije;
- treba poslati cjelovit rukopis pjesničke zbirke;
- uz rukopis treba poslati kratku biografiju i točnu adresu stanovanja (rukopisi se ne vraćaju);
- žiri sastavljen od suvremenih hrvatskih književnika predložit će najboljeg mladog pjesnika za nagradu 'Goran'. Nagrada je objavljivanje prve knjige mladom autoru;
- osim nagrađenog autora, sudionici se neće pojedinačno izvještavati o ishodu natječaja;
Rok za slanje pjesama je 10. siječanj 2007. godine.
Pjesme treba poslati na adresu:
SKUD 'Ivan Goran Kovačić' (za natječaj)
Opatovina 11
10000 Zagreb
ili na e-mail: info@igk.hr
Izvor : Culturenet.hr
komentiraj (0) * ispiši * #
KRITIKA : Senko Karuza - 'Vodič po otoku' (Naklada MD, 2005.)
nedjelja , 10.12.2006.KRITIKA : Senko Karuza - 'Vodič po otoku' (Naklada MD, 2005.)
Gledam jučer HTV-ov Dnevnik i na njemu predsjednika Vlade kako urbi et orbi ponosno objavljuje: 'Uvest ćemo ponoćne trajektne linije do najvećih hrvatskih otoka!'. Nažalost, poput velikog dijela svoga biračkoga stada, i Premijer se, da smo 'zemlja od tisuću otoka', sjeti tek 'nekako s proljeća', jer je to vrijeme prvih snatrenja o onome što zaposleni sretnici nazivaju G.O. i mozganja o lokaciji na kojoj ćemo svoje umorne kosti zasluženo ovoga ljeta u more umočiti.
Šjor Premijeru, škužajte, ali nažalost, nepobitna je činjenica da su nam otoci nedovoljno valorizirani te najvećim dijelom godine zaboravljeni i zapostavljeni, a sjetimo ih se tek pred G.O. Ili pred izbore. Otočani su oni koji to najbolje znaju, a Senko Karuza jedan je od njih.
Zapisima iz zbirke 'Vodič po otoku' Karuza se literarnim putem suprotstavlja umiranju posebnosti i kulture otoka. Zbirka obuhvaća 50-tak zapisa (prethodno objavljivanih u Slobodnoj dalmaciji) u kojima, služeći se prvim licem množine, Karuza preuzima ulogu glasnogovornika otočke populacije. No, za razliku od najčešćih, ideološkim razlozima uvjetovanih slučajeva zazivanja glasa kolektiviteta, Karuza je miljama daleko od zloupotrebe u bilo kojem smislu, već je njegovo 'mi' izraz suživljenosti, empatije i solidarnosti s kolektivom kojemu s ponosom pripada i čiju sudbinu dijeli.
Prema terrafermi, odnosno kopnu, i njegovim žiteljima, ali i prema vlastitoj izdvojenosti i svom izoliranom obitavalištu, odnos otočana nikako nije, niti može biti, jednoznačan. Svaki je otočanin u sebi raspolućen između želje za odlaskom ('tamo gdje je bolje') i nemogućnosti napuštanja ('ovoga gdje je ljepše'). Za Karuzine bodule otok nije samo mjesto ljepote, sraslosti s prirodom i užitka već i mjesto tegobe i ograničenja prirodom uvjetovanih, što ih čini novovjekim Robinzonima, koji, iako nisu ostali bez broda, bijesno ustraju u ostanku, jer ne mogu ostaviti tu slobodu na cjedilu. Iako je, nažalost, nemaju više s kime dijeliti. Isto se tako za turiste i druge kratkotrajne dođoše otočna posebnost ne iskazuje isključivo u mnogovrsnom uživanju, lagodnosti i duševnoj i tjelesnoj okrijepi, već ih inzularnost često zatječe i začudnim otkrićima neočekivane jednoličnosti, dosade i neudobnosti.
Iako opisuje detalje, krajolike, običaje i podneblje jednog sasvim određenog otoka (svoga Visa), Karuza ga ne imenuje jer su njegovi zapisi prispodobivi svakom otoku na Mediteranu. Osim što donosi uvid u realije, stvari i pojave turističkim površnim okom teže spoznatljive i iz perspektive ležaljke na plaži, nevidljive, Karuza često i rado oživljava prošlost te od zaborava spašava drevne običaje, postupke i vjerovanja, donkihotovskom se upornošću ne mireći s promjenama kojima suvremenost ustaljene načine života i tradiciju rastače. Izolirani od šire zajednice, otočani su jače usmjereni jedni na druge i mnogo više od kopnene populacije (urbane pogotovo) ovisni o svom prirodnom staništu, njegovom bogatstvu ili oskudnosti. Duboko toga svjestan, Karuza ispisuje odu intimnoj geografiji otočkog svakodnevlja; kolažnim se postupkom fokusirajući na floru i faunu inzularnog krajolika on ispisuje pismo zahvale bićima, predmetima i pojavama koje svakom bodulu život znače i koji im egzistenciju obilježavaju ali i osmišljavaju, te uvjetuju vrlo osoben i specifičan životni svjetonazor.
Vinograd, trapula, vrša, balote, trg, brujet, gustirna, konoba, maništra… tek su neki od toponima i tvorbenih elemenata otočkog mikrosvijeta i svakodnevlja kojima Karuza svojim lirskim, toplim, nesvakidašnjim zapisima odaje počast, na posebno topao lirski način bilježeći esenciju Mediterana i sublimirajući sve specifičnosti načina života njegovih najupečatljivijih egzemplara, otočkih žitelja.
Iako okosnicu zapisa čini na vlastitom iskustvu utemeljena sublimacija bodulskog svjetonazora i načina života, Karuzin se pripovjedač ne libi ući u kožu i Zagrepčaninu (sa svojim otokom u džepu kao asom u rukavu), ili progovoriti kroz usta turista, kako bi, s osjetnom dozom dobrohotne humornosti prikazao zatečen i osupnut odnos drugoga spram svoje nesvakidašnje uobičajenosti, pritom se posebno usredotočujući i uživajući u onom posebnom trenutku kada ‘sjećanja postaju stvarnost a pitanja zamijenjuju želje’.
Karuzin inzularni kolektivni identitet je fluidan i promijenjiv, a glas nestalan; ovisan o raspoloženju, okolnostima, te jako često i meteorološki uvjetovan, ali uvijek, bez iznimke sasmosvojan, premda konstantno u funkciji predstavnika šire otočke zajednice. Njegovo 'mi' zna biti melankolično i rezignirano ali na momente i grubo i starački ogorčeno, ponekad je dječje zaigrano ili pak šeretski posprdno, drugi put sjetno i nostalgično, tu i tamo bijesno, ali najčešće mudro, mirno, toplo, staloženo i strpljivo, sa stoičkom pomirenošću, blagom nježnošću i tihim, potisnutim zadovoljstvom, bez prestanka svjesno posebnosti, privilegiranosti svoje pozicije. Ma koliko prokleta, burna, tegobna, trapljenjem i samoćom obilježena, ponekad ona znala biti.
Karuzin ‘Vodič po otoku’ nesvakidašnja je, svevremenska knjiga, lišena poriva za uspostavom dijaloga sa suvremenicima s kojima ništa osim vremenskog konteksta ne dijeli. Unatoč izvornoj žurnalističkoj namjeni ovih zapisa, sakupljeni u knjigu oni tvore zaokruženu, kompaktnu cjelinu kojoj su dugovječnost i poštovanje književnih sladokusaca zajamčeni… Jedino što na kraju možemo poželjeti jeste što skorije novo, dodatnim zapisima prošireno izdanje.
(Napisao : Božidar Alajbegović, ožujka 2006.
objavljeno u emisiji 'Bibliovizor' Trećeg programa Hrvatskog Radija, 15.04.2006.)
komentiraj (11) * ispiši * #
PROMOCIJA : Sonia Wild Bićanić - 'British Travellers in Dalmatia (1757 - 1935)' (Fraktura, 2006.)
Nakladnička kuća Fraktura nas poziva
u ponedjeljak 11. prosinca 2006. u 18.00 sati
u Profil Megastore, Bogovićeva 7, Zagreb
gdje će se održati promocija nove knjige Sonie Wild Bićanić
'British Travellers in Dalmatia (1757 - 1935)'
O knjizi će govoriti
Tonko Maroević,
Sonia Wild Bićanić
i Seid Serdarević
komentiraj (3) * ispiši * #
Jarkov 'Mali traktat o krimiću'
subota , 09.12.2006.Rade Jarak je na Knjigomat.com-u objavio 'Mali traktat o kritmiću' u kojemu komentira preveliku zastupljenost društvene kritičnosti u suvremenim domaćim romanima krimi-žanra.
Čitajte ovdje.
komentiraj (8) * ispiši * #
PROMOCIJA : Feđa Šehović - 'Ilijasbegovići - Cronica Travuniana' (Profil, 2006.)
Profil nas poziva
na predstavljanje knjige
'Ilijasbegovići - Cronica Travuniana' Feđe Šehovića
u ponedjeljak, 11. prosinca 2006. u 20 sati u Profil Megastoreu.
Knjigu će predstaviti: Feđa Šehović, Igor Mandić, Drago Glamuzina i Ivica Prtenjača.
Odabrane ulomke čitat će Vedran Mlikota.
O knjizi:
Feđa Šehović
'Ilijasbegovići'
izd. Profil
format: 14,5 x 19,5 cm
uvez: tvrdi
broj stranica: 1020
cijena: 199 kuna
Romanesknu sagu 'Ilijasbegovići' čini pet knjiga (Ilijas-beg, kapetan trebinjski; Inšallah; Begovina; Dubrovački intermezzo; Od Mostara do Haaga) koje na više od 1000 stranica prate 300 godina obitelji Ilijas bega, od 17. stoljeća do danas. Njezini članovi žive na granici, u Trebinju i Dubrovniku, i neprestano se lome u ratnim vrtlozima Vencije, Turske, Austrije... krvoprolićima Srba, Hrvata i Muslimana. Jučer su bili na jednoj, a sutra, hirom povijesnih okolnosti, na drugoj strani. Pri njihovim životnim odlukama ključna je ljubav prema Bosni i spremnost da se žrtvuju za nju, ali u velikim povijesnim igrama oni su, kao i zemlja koju vole, gotovo uvijek gubitnici. Prateći njihove uspone i padove, njihov kismet kojem ne mogu izmaći, Šehović je obiteljsku sagu uspio pretvoriti u veliku povijesnu priču o Bosni.
Ovo petoknjižje pravi je pothvat: za pisca koji ga je s prekidima pisao gotovo desetak godina, za izdavača kojemu je trebalo tek malo manje vremena da ga tiska, a i za onoga tko ga pročita! Tisuću stranica njegove obiteljsko-povijesne freske stoga i nisu samo zalogaj kojim se mogu nahraniti gladna čitateljska i kritička usta, nego i bjelodan dokaz da je posrijedi djelo i pisac izazovniji i veći no što su to karakteristike zavičajnoga ili lokalnoga pisca, na što tako nepravedno i nekritički pokušavaju svesti njegov književni prilog. Sagom o Ilijasbegovićima Šehović je, zapravo, želio progovoriti o Bosni, njezinu životu, tradiciji, ljudima i sudbinama, vjerama i nevjerama, njezinu kismetu. O onima koji su je čuvali i branili, ali i onima koji su je krčmili i prodavali iz najrazličitijih interesa i razloga koji su se isprepletali na tako malom prostoru "s tako mnogo smrti".
Petoknjižje Feđe Šehovića književni je pothvat koji potvrđuje da su veliki romani o prostorima i vremenima još mogući.
komentiraj (0) * ispiši * #
And 'Kiklop' goes to...
petak , 08.12.2006.
Preneseno sa MVinfo.hr:
Na Sajmu knjiga u Puli danas u podne objavljeni su dobitnici nagrade «Kiklop 2006.». «Kiklopom» su se okititi autori, urednici, prevoditelji, nakladnici i drugi zaslužni pojedinci, institucije i projekti čiji se rad, prema ocjeni struke, procjenjuje od posebne zasluge za postignuća u domaćoj knjižnoj produkciji. Štiks, Prtenjača, Crnković, Pamuk, Tomić... iznenađenja bilo nije.
Nagrada «Kiklop 2006.» se dodjeljuje za postignuća u knjižnoj produkciji nakladnika registriranih u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1. listopada 2005. do 1. listopada 2006. godine namijenjenih knjižarskoj prodaji u 13 kategorija.
Za urednika godine izabran je Zlatko Crnković (Algoritam), za prozu je nagrađen Igor Štiks ("Elijahova stolica", Fraktura), za pjesničku zbirku Ivica Prtenjača ("Uzimaj sve što te smiruje", Meandar), a za inozemnu knjigu Orhan Pamuk ("Istanbul", Vuković & Runjić).
Nagradu Kiklop za biblioteku godine osvojila je "Biblioteka Mitovi" (urednica Maja Šoljan, Vuković & Runjić), Igor Mandić ("Sebi pod kožu", Profil International) nagrađen je za publicističku knjigu godine, Dubravko Škiljan za znanstveno-popularnu knjigu godine ("Mappa mundi: Kartorgrafi i njihova publika", Antibarbarus), a Ivo Frangeš za knjigu eseja ("Riječ što traje: izabrane studije i rasprave", Školska knjiga).
Ekrem Čaušević nagrađen je za prijevod godine (Orhan Pamuk: "Istanbul: grad, sjećanja", Vuković & Runjić), debitantima godine proglašeni su Kristijan Vujičić i Željko Špoljar za knjigu "Welcome to Croatia: doživljaji jednog turističkog vodiča" (Naklada Ljevak), dok su Svjetlan Junaković i Vera Vujović zaslužili Kiklopa za dječju knjigu godine ("Nikola Tesla – snovi koji su nam donijeli struju", Kigen).
I malo ekskluzive za kraj. Zamolili smo Antu Tomića, autora knjige "Građanin pokorni" (V.B.Z.) koja je proglašena hitom godine, da nam iznese svoje prve dojmove. Kao vješt pisac sažeo ih je u jednoj rečenici:
"Sad sam jeo pa mi je dobro".
Rečenica koja slikovito ukazuje na (pretežit) položaj hrvatskog pisca u suvremenom tranzicijskom hrvatskom društvu?
Napisao : Nenad Bartolčić
komentiraj (6) * ispiši * #
Eco u Titolandu
Nino Raspudić imao je zadovoljstvo i čast tokom pulskog sajma knjiga provesti izvjesno vrijeme u društvu Umberta Eca.
Njegove dojmove objavljene u novom Feralu pročitajte ovdje.
komentiraj (0) * ispiši * #
Sutra na kioscima novi roman Davora Špišića
Preneseno iz Večernjeg lista :
Sutra će se na kioscima diljem Hrvatske naći novi roman osječkog književnika Davora Špišića "Put s mladom" u nakladi VBZ-a. Roman je više nego aktualan, u njemu se konkretno govori o osječkim ratnim zbivanjima koja ovih dana dominiraju hrvatskom političkom i pravosudnom zbiljom.
VL: Vaš "Ples s mladom" očito je roman s ključem, a u svom najdramatičnijem dijelu govori o tamnoj strani rata u Osijeku. Je li slučajno što izlazi u vrijeme sudskih procesa u vezi sa zbivanjima u Osijeku?
ŠPIŠIĆ: Konkretno, nigdje ne navodim točnu lokaciju tamne strane moje priče. Ali da, svakako, reference postoje. Garažiranje nedužnih građana, ispiranje njihovih grla akumulatorskim kiselinama, meci u zatiljak i plivanje Dravom, sve te bestijalnosti koje bacaju ružne mrlje kakve bi Osijek i Hrvatska najradije gurnuli pod tepih... Naravno da su činjenice prejake a da bi im pisac odolio. No, htio bih reći da me u "Plesu s mladom" istovremeno zanima i priča o ljubavi i nadi. Koliko god to utopijski zvučalo, mislim da nas one jedino mogu izvući. Roman je nastajao u posljednjih godinu dana i imao je svoj ritam, nekad sporiji, nekad brži, a eto, izlazi baš kad se stvar oko ratnih zločina zapetljala do apsurda.
VL: Gotovo kirurški precizno opisujete zločine u Babinu dvoru kako Vi to nazivate, a kojima dirigira pukovnik Rašić, koji je prije Domovinskog rata bio peti referent u općinskom sekretarijatu za narodnu obranu. Otkuda ta preciznost?
ŠPIŠIĆ: Referenti iz Babinih dvorova i garaža, predvođeni pukovnikom Rašićem, daleko su precizniji od mene. Pa, oni su bili u stanju u jednoj večeri zapakirati posmrtne ostatke nevinih u burad i transportirati ih miljama daleko da bi sakrili svoje prljave tragove.
VL: Je li, dakle, Vaš roman fikcija ili reportaža napisana, doduše, s vremenskim otklonom?
ŠPIŠIĆ: Čista fikcija. S time da je stvarnost maštovitija. Nema tog pisca koji bi te gadove nadmašio u mašti.
VL: Što Vas je potaklo da napišete roman koji vrlo direktno secira današnju poslijeratnu Hrvatsku, a kojim možete izazvati razne postratne reakcije?
ŠPIŠIĆ: Ne vjerujem u generalnu terapiju literaturom, ali vjerujem u svoju. Sranja u kojima pliva Hrvatska ne čine me sretnim. Ovo je jedan od načina da se o tome progovori. Reakcijama se nadam. Dobrim i gadnim.
(Razgovarao Denis Derk)
komentiraj (4) * ispiši * #
KRITIKA : Gabriel Garcia Marquez - 'Sjećanje na moje tužne kurve' (V.B.Z., 2006.)
KRITIKA : Gabriel Garcia Marquez - 'Sjećanje na moje tužne kurve' (V.B.Z., 2006.)
Glavni junak novog romana slavnog kolumbijskog nobelovca Gabriela Garcie Marqueza “Sjećanje na moje tužne kurve” je 90-godišnji neimenovani novinar koji je, zakoračivši u 10. desetljeće života odlučio da si daruje “noć razuzdane strasti s mlađahnom djevicom”. Vlasnica ilegalnog bordela kojoj se u tu svrhu obratio, unatoč iskazanoj skepsi (jer kako kaže : ‘jedine Djevice koje još postoje ste vi rođeni u kolovozu’) ipak uspijeva pronaći jednu 14-godišnju kandidatkinju. S njom, međutim, umjesto noći razuzdane strasti, Marquezov novinar doživljava ljubav. Prvu, odistinsku, pravu ljubav u životu, jer je dotad, kao zakleti samac i neženja, kupovao seks bez emocija, u bordelima. Iako veza s maloljetnicom naposljetku ostaje nekonzumirana, zaljubivši se, 90-godišnji novinar je, kako misli, ipak ''započeo novi život, u dobi u kojoj je većina smrtnika već umrla''. No, je li tome uistinu tako?
Djevojčica Delgadina, kako je novinar prema jednoj pjesmi naziva, svaki susret s njim prespava, umorna od cjelodnevnog rada u tvornici košulja, a novinar se u nju, noćima je zaneseno promatrajući bez da je ijednom probudi, bezglavo zaljubljuje. On se ne trudi saznati čak ni njeno pravo ime, a ona nikad ne vidi njegovo lice jer joj on dolazi kad je već usnula, pa na ulici vjerovatno jedno drugo ne bi ni prepoznali. Kako je novinar zaljubljen u nepomično, gotovo pa beživotno, usnulo tijelo na krevetu, može se zaključiti da umjesto u početku nagovještene pedofilije, Marquez ustvari tematizira nekrofiliju. Epizoda u kojoj tragove znoja na plahti na kojoj njegova ljubovca spava Marquezov novinar greškom zamijeni za krv, takav zaključak dodatno potvrđuje. Između njih dvoje nema komunikacije niti ikakve interakcije, tako da ljubav nije, niti u takvim uvjetima može biti, uzvraćena. Ostarjeli novinar tako unatoč svojoj zaljubljenosti ostaje tragičnim usamljenikom, a njegov zaključak o ''početku novog života'' ipak se ispostavlja tlapnjom. No, to tlapnjom ipak vidi samo čitatelj jer Marquez svog ostarjelog junaka dobrohotno do kraja ostavlja opijenog dražima iluzije samozavaravanja.
Osim ljubavi i samoće kao tematskih preokupacija gotovo pa cjelokupnog Marquezovog opusa, on ovdje putem nekih naznaka i motiva uspostavlja i dodatne analogije sa svojim slavnim prijašnjim djelima. Tako nam motiv nerazjašnjenog ubojstva u bordelu u sjećanje vraća ‘Kroniku najavljene smrti’, vremešni narator zaziva slavnu ‘Patrijarhovu jesen’, staračka zaljubljenost podsjeća nas na ‘Ljubav u doba kolere’, motiv pedofilije bio je prisutan i u ‘Sto godina samoće’, a potonje remek-djelo zazivaju i tajanstvene poruke na zrcalu u bordelskoj sobi napisane od strane, kako bordelska madam objašnjava, duhova osoba davno umrlih u toj prostoriji.
No, za razliku od prijespomenutih naslova, ‘Sjećanje na moje tužne kurve’ ostat će zapamćeno tek kao prosječno Marquezovo djelo. Iako romanu ne manjka poetičnosti, lijepih rečenica i stilskih majstorija u kojima prepoznajemo pero slavnog Kolumbijca, roman se ne odmiče dalje od sentimentalne i povremeno patetične pričice o staračkoj zaljubljenosti. Marquez je izbjegao ozbiljnije obraditi teme starenja i samoće, a i u književnosti vrlo rijetko beletrizirana tematika nekrofilije ostala je tek u nagovještaju. On se u romanu dotiče i tematizacije procesa pisanja i umjetničkog stvaranja ali i to nažalost također čini tek ovlaš i površno. Također treba žaliti što vlasnici javne kuće, potencijalno vrlo zanimljivom liku bogatom iskustvima i intrigantnim životopisom, Marquez nije pridao više pozornosti. Previše otvorenih ali samo ovlaš dotaknutih i nedovoljno razrađenih tema i motiva na koncu je posljedovalo tek solidnim i dopadljivim romanom, koji je mogao i trebao biti ipak nešto više.
(Napisao: Božidar Alajbegović, rujna 2006.)
komentiraj (1) * ispiši * #
Natječaj za neobjavljenu zbirku pjesama
Grad Požega i Društvo hrvatskih književnika
raspisuju natječaj Dobriša Cesarić
za neobjavljenu zbirku pjesama.
Na natječaj se šalje cjelovit, neobjavljen pjesnički rukopis
(s kratkom biografijom) napisan na hrvatskom jeziku i
otipkan na pisaćem striju ili PC-u u tri primjerka.
Rukopisi se ne vraćaju.
Nagrada Dobriša Cesarić sastoji se
od objavljivanja pjesničkog rukopisa, priznanja i
novčanog iznosa od 15.000,00 kuna, a dodijelit će se
na 5. danima Dobriše Cesarića
u Požegi, 13.siječnja 2007.
Rok za slanje radova je 20.12.2006.
Adresa:
Gradsko poglavarstvo
Trg Svetog Trojstva 1
34 000 Požega
komentiraj (8) * ispiši * #
KRITIKA : Olja Savičević-Ivančević - 'Nasmijati psa' (AGM, 2006.)
četvrtak , 07.12.2006.
KRITIKA : Olja Savičević-Ivančević - 'Nasmijati psa' (AGM, 2006.)
Većina hrvatskih izdavača objavljuje samo one knjige za koje dobije financijsku injekciju od Ministarstva kulture pa je unatoč brojnosti nakladnika mladim autorima danas iznimno teško doći do svoje prve knjige. Iz tog je razloga prije nešto više od godinu dana Matičin dvotjednik za kulturu Vijenac u suradnji sa zagrebačkim izdavačem AGM-om pokrenuo prozni i poetski natječaj za autore mlađe od 35 godina koji pobjednicima kao nagradu donosi ukoričenje. Zbirka priča 'Nasmijati psa' rezultat je proznog ogranka tog natječaja, a 22 priče sakupljene u njoj potpisuje 32-godišnja Splićanka Olja Savičević-Ivančević. Olja iza sebe već ima tri poetske zbirke (od kojih je prvu objavila još kao četrnaestogodišnjakinja), a 'Nasmijati psa' njezin je prozni prvijenac.
Već sam naslov, svojom štulićevskom asocijacijom, sugerira pop-referencijalnost kao jednu od temeljnih značajki većine priča, što se čitanjem i potvrđuje. Osim što se u pričama često referira na glazbene idole svoga odrastanja, parafrazira stihove nekih od njih (Haustor) ili čak fabulu priče temelji na motivu iz pjesme Nicka Cavea ('Christina The Astonishing') autorica također i neke od priča strukturira stripovski (priča 'Z-majka u epizodi: fantomska gospođa Ukurcija') ili po uzoru na filmski žanr noir-krimića (priča 'Vilma Gjerek, mučena strastima, priziva ljubav i očekuje smrt'), odnosno tzv. filmove ceste (priče 'Cesta, paviljoni', 'Djetinjstvo režisera filmova ceste', 'Poslovni put u Tamburu'). Međutim, unatoč prepoznatljivosti žanrovskih motiva i situacija autorica u većini slučajeva uspijeva izbjeći deja-vu efekt služeći se suptilnim postupkom očuđenja - bilo upotrebom dječjeg, infantilnog pripovjedača, bilo crnohumornom duhovitošću ili pak laganim otklonom u apsurd i fantastiku.
Sve su priče urbano ambijentirane, a većina ih tematizira djetinjstvo i odrastanje iz ženske perspektive. No, kad to i nije iz dječjeg kuta već s vremenskim odmakom, opet je potpuno u skladu s naslovom jedne od autoričinih pjesničkih zbirki – 'Vječna djeca' akteri su većine priča koji i u svojoj zrelijoj dobi na život još uvijek gledaju ležernošću zanesenjaka, sanjarski, s još neusahlim porivom za avanturom i bar privremenim bijegom od obaveza. Ali ponekad je, uslijed protoka godina, ipak potreban i izvanjski poticaj – npr. šetnja psa u naslovnoj priči – kako bi se skriveno dijete trgnulo i sivilo svakodnevice odraslosti osvježilo kolorističkim šarenilom djetinjstva.
No, zbirka sadrži i priče duboko usidrene u stvarnost te lišene eskapizma i nostalgije, u kojima se tematizira anoreksija, narkomanija, starenje, samoubojstvo, bolest i homofobija. Međutim, i takvi su primjeri redovito depatetizirani, cijepljeni od moralizatorstva i dociranja te obavezno omekšani crnim humorom. Kod Olje Savičević-Ivančević satirizacijski je poriv primjetan, ali njezina anarhičnost nije gruba, ogorčena i prevratnička već zanesenjačka i optimistična, svakako bliža bonvivanskom hedonizmu negoli pesimističnom fatalizmu.
Svoj poetski habitus i pjesmotvorno iskustvo autorica uglavnom zatomljuje ali to pažljivom čitaču ipak ne izmiče, a prepoznaje se u ekonomičnosti i eleganciji izričaja te ritmičnosti rečenica. No, ipak su tu i dvije vrlo uspjele, iznimno poetične priče koje slobodno možemo okarakterizirati svojevrsnom 'poezijom u prozi', a u kojima Olja Savičević-Ivančević iskazuje dvojinu svoje pjesničke osobnosti - lepršava zaigranost i nesputana, zanesenjačka maštovitost zaključne priče 'Zabava za dokone kćeri' naspram dirljive, melankolične suptilnosti 'Vrelih snjegova kolovoza'. Uz te dvije priče, vrhunci zbirke svakako su 'on-the-road' filmovima inspirirane 'Cesta, paviljoni', 'Poslovni put u Tamburu' i 'Djetinjstvo režisera filmova ceste', na stvarnom događaju temeljena 'Pederi' (a koja atmosferom pomalo zaziva Ammanitijevu uspješnicu 'Ja se ne bojim'), te uvodna 'Moglo bi se reći da je ovo priča'. Potonja nas priča - po osobnom sudu i najuspjelija u zbirci - svojom metafikcionalnošću i ironizacijom odnosa autor-pripovjedač podsjeća da je autorica apsolventica postdiplomskog studija književnosti. No, unatoč očiglednoj pripovjednoj osviještenosti i znanju, njezine priče lepršave su, zaokružene, efektne i duhovite prozne minijature, cijepljene od akademske suhoparnosti i pretencioznosti kakva bi se od skorašnje magistrice književnosti mogla očekivati.
Ipak, kao i najveći broj kratkometražnih prvijenaca uostalom, zbirka 'Nasmijati psa' nije potpuno ujednačena a njezinu koherentnost razbija nekoliko nedovoljno razrađenih priča ('Ukočene krafne' , 'Amerikandrim', 'Profesionalni Cyrano') koje se baziraju tek na duhovitoj dosjetki ali se autorica ne trudi odmaknuti dalje od toga. Priča se 'Muha' pak, nažalost, od posvete idolima odrastanja postupno pretvara u kontraproduktivnu mistifikaciju uvelike obilježenu za ostatak zbirke potpuno neprimjerenim, kičastim sentimentalizmom, prispodobivim kakvoj nezreloj šiparici a ne ironičnom odraslom 'vječnom djetetu' kakvom se Olja Savičević-Ivančević u ostalim pričama p(d)okazuje.
Sve u svemu 'Nasmijati psa' nepretenciozna je, raznovrsna i simpatična zbirka u kojoj autorica s lakoćom mijenja žanrove, vješto fabulira, efektno poentira te osvaja lepršavom ležernošću i pomaknutom humornošću. Hoćemo još... i to što prije!
Napisao : Božidar Alajbegović
objavljeno u Vijencu, broj 331, 23.11.2006.)
komentiraj (5) * ispiši * #
PROMOCIJA : Zbornik Eventualista - 'Nagni se kroz prozor' (Celeber, 2006.)
Turneja Eventualista se nastavlja :
novi spektakl danas, u 19 sati u knjižari Profil Megastore (Bogovićeva 7, ZG)
Naćulite uši, izoštrite vid i krenite kako biste saznali o čemu govori skupina
mladih autora u Zborniku eventualizma 'Nagni se kroz prozor'.
Više o svemu ovdje.
komentiraj (9) * ispiši * #
NOVO : Carlos Ruiz Zafon - 'Sjena vjetra' (Fraktura, 2006.)
Carlos Ruiz Zafón: 'Sjena vjetra'
roman
izd. fraktura
prevela sa španjolskog: Maja Tančik
Broj stranica: 480
meki uvez
Redovna cijena: 139,00 kn
Cijena preko weba izdavača : 111,20 kn
Riječ izdavača
Jedan od najvećih svjetskih hitova posljednjih nekoliko godina, roman 'Sjena vjetra' Carlosa Ruiza Zafóna, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Pričajući priču o knjigama, zabranjenoj ljubavi, sudbini, a sve u Barceloni nakon španjolskoga građanskog rata, Zafón je stvorio nezaboravno djelo. Zafón predstavlja panoramu zamamnih i okrutnih likova i priča. Njegov roman kovitla se u brzacima strasti, osvete i tajni čiji se slojevi ljušte poput luka, ali uporno iznova izrastaju. Tajne povremeno poprimaju nadnaravna obilježja. Čini se da likove proganjaju duhovi, sve dok ne uzmaknu pred nečim mnogo strašnijim: škripanjem pravih podova nagrizenih pravom truleži i neumoljivosti ljudskih sudbina sablasnijih od bilo koje prikaze.
New York Times Book Review
Ono što ovaj roman čini tako neodoljivo zanimljivim jest emotivna energija koju stvaraju usponi i padovi velike i raznolike postave nezaboravnih likova. Prošećete li bilo kojom ulicom Zafónove Barcelone, ugledat ćete sjene prošlosti i tajne sadašnjosti, upisane u gradsko tkivo i živote njegovih stanovnika.
Guardian
Dobro staro pripovijedanje ponovno je u modi... ova priča ima dramatsku napetost koja, čini se, nedostaje mnogim suvremenim romanima. To je iznimno sofisticirano, zabavno štivo koje se ne ispušta iz ruku, a istovremeno ispituje moždane ćelije. Što biste više mogli poželjeti?
Scotsman
Zafón osigurava golemu porciju ljubavi i dovoljno magije, ubojstava i ludila da čak i najnesklonijeg čitatelja posve zaokupi. Vraški dobro.
Elle
Čudesno bujan roman Carlosa Ruiza Zafóna 'Sjena vjetra 'započinje s potragom za tajanstvenim autorom u Barceloni koja je pretrpjela građanski rat i zatim razvija onoliko zapleta i likova koliko i žanrova : gotičku melodramu, priču o odrastanju, povijesni triler i više. To je duboko zadovoljavajuće, bogato, puno štivo.
Sunday Telegraph
Zaokreti priče koja se uvijek ponovno preklapa poput komplicirana origamija, u konačnici razotkrivaju jednostavan oblik. Ljubav i prijevara u srcu su književne misterije : nisu li uvijek?
Scotland on Sunday
Dijelom gotička misterija, dijelom komedija, dijelom politički triler, dijelom borgesovska parabola, u cjelini čudesna.
Sunday Times
komentiraj (0) * ispiši * #
Blogeri na pulskom samu knjiga
srijeda , 06.12.2006.Pulski sajam knjiga u subotu je pohodila i tamo svoje stvaralaštvo predstavila blogerska književna reprezentacija - Zrinka, NoisyD, Macan, Eugen, Denis Lalić, Drito Konj, Bookaleta, Leb i Porto.
Potonji je na svoj karakteristično lucidan i duhovit način prozno ovjekovječio dva pulska dana rečenih trudbenika kompjuterskog miša i tipkovnice, pa ako vam znatiželju rajca Eugenovo tiltovanje pred Škuncom i Portov otvoren šlic pred Umbertom Ecom ili pak želite naučiti nešto o pulskim WC-ima ili što je po istrijanski Šuga, svakako klikajte
ovdje.
Bukaleta je na uvid stavio i foto-galeriju s pulsog nastupa blogera, a Drito konj i Zrinka također su iznijeli svoja pulska iskustva.
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA : Miloš Đurđević: 'Rušenje orfičkog hrama' + Sanjin Sorel: 'Isto i različito' (VBZ, 2006.)
V.B.Z. je nedavno objavio dvije antologije suvremenog hrvatskog pjesništva koje će sutra biti predstavljene na sajmu knjiga u Puli :
Četvrtak, 7. prosinca 2006.
13.00 h Istarsko narodno kazalište, foaje kazališta
Poezija kod Domenica:
Miloš Đurđević: 'Rušenje orfičkog hrama' i Sanjin Sorel: 'Isto i različito'
Sudjeluju: Ervin Jahić, Miloš Đurđević i Sanjin Sorel, Sibila Petlevski, Miroslav Kirin, Tomislav Bajsić, Dorta Jagić, Alan Galović i Ivan Herceg
Predstavljaju: Fritz&Vlado i Aljoša Pužar
komentiraj (1) * ispiši * #
NOVO: Vesna Ćuro-Tomić - 'Gola vučica' (V.B.Z., 2006.)
Vesna Ćuro - Tomić: 'Gola vučica'
Izdavač: V.B.Z.
Uvez: meki
Format: 15,5x23,5
Broj stranica: 280
Cijena: 125,00 kn
Internet cijena: 100,00 kn
Riječ izdavača
'Gola vučica', drugi roman Vesne Ćuro-Tomić, zanimljiva je, uzbudljiva i istodobno promišljena, inteligentna priča o tvrdoj suvremenoj zbilji i uznemirenim unutarnjim svjetovima njezinih protagonista. Napisana je tako da se čita nadušak a ispušta iz ruku samo ako se mora!
Kao na nekoj novinskoj naslovnici – što nije slučajno – složeno kompozicijsko ustrojstvo romana nagoviješteno je specifičnom segmentacijom teksta već na njegovoj prvoj stranici. Na samom je početku diskretno naznačen »efekt leptira« (u meteorologiji, slikovito, udarac krilima leptira može prouzročiti olujno nevrijeme na drugom kontinentu) – obuhvatna metafora kojom se sugerira da su odnosi između uzrokâ i posljedicâ u životu fluidni, slojeviti, nepredvidivi. Radnja romana vrlo je dinamična, a u njezinu su središtu novinari kulturne rubrike jednog zagrebačkog dnevnog lista. Autorica prati njihove odnose na poslu i u privatnom životu, obiteljske prilike, propale brakove i brakove u krizi, njihove snove i depresije, uspjehe i strahove.
O hrvatskom novinarstvu kao profesiji, o mehanizmima žiriranja, nagrađivanja i hipokriziji književnog života, o bešćutnosti koja proizvodi kandidate za psihijatriju i vodi u ludilo, ovaj roman govori intrigantno i uvjerljivo. »Kad pišete, najvažnije je da pišete o onome što vas se tiče i što vas uzbuđuje«, kaže jedna od junakinja romana, darovita književnica i silno frustrirana djevojka Ana, žilava »gola vučica« koja neprestano ratuje i sa stvarnim i s umišljenim vukovima. Kao snažan kontrapunkt ovoj liniji privatnoga stoje ubačeni dijelovi novinskih članaka i naslovi vijesti, najčešće funkcionalno vezani uz teme osnovnog pripovijednog toka – o pedofiliji, o ekologiji, o medicini, o političkim događajima itd. Inkorporirani u tkivo romana, oni čine čvrst okvir i poveznicu sa svijetom u kojem živimo – medijskom civilizacijom čiji smo ovisnici i koja sve čega se takne pretvara u grotesku.
komentiraj (6) * ispiši * #
9 novih naslova Naklade Meandar
Naklada Meandar objavila je pregršt zanimljivih novih naslova :
- 6. izdanje knjige iz školske lektire : Damir Miloš - 'Bijeli klaun'
Dječak svijet promatra vizurom ozbiljnosti i čuđenja, i jedino što može vidjeti jest potpuno sivilo: ljude koji su izgubili sustav vrijednosti i u žurbi da zgrnu što više novca zaboravljaju smijeh, dobrotu, ljubav i ljepotu; vide sive i prljave gradske ulice na kojima nemilosrdno juri bezbroj automobila... I kada uz pomoć Starca spozna vlastitu boju, bijelu boju djetinjstva i nevinosti, Dječak u odori klauna — potpuno bijel, tek s plavom suzom na obrazu, odlazi iz cirkusa, korača svijetom, gleda ljude i čudi se. A priča se da će bijeli klaun hodati svijetom sve dok oko njega ne budu živjeli sretni ljudi.
Kristina Peternai
******
Kultni roman Bore Ćosića :
'Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji'
roman
158 str./ 125x200
broširano, šivano
Pogled na revoluciju, rat, velika povijesna zbivanja opisana su iz perspektive dječaka. Njegovo pričanje, šturo i jednostavno, otkriva svu apsurdnost i laži svijeta “izvan obitelji”. Roman koji osvaja svojim jednostavnim, čitkim stilom, nasmijat će vas gotovo doslovno “do suza”, do otkrivanja potpunog besmisla i dehumanizacije jednog sistema. Za vrijeme balkanskih ratova autor tako utjecajnih knjiga kao što je Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji i na kraju svih iluzija oslobođene knjige Nulta zemlja postao je jednim od najvažnijih intelektualnih glasova s jugoistoka Europe.
Sybille Cramer, Frankfurter Rundschau
Nitko nije zdvojnije demantirao cijelu svoju biografiju i svoje djelo, ali nitko nije ni zabavnije pisao o apsurdnosti književničke egzistencije u ludoj Srednjoj Europi.
Norbert Wehr, Suddeutsche Zeitung
*******
Željko Ivanković - 'Dodirom i svijet poče'
roman
192 str./ 113x195
broširano, šivano
Roman je napisan da bi se svijest prožela minulim i da bi se minulo proželo sviješću, koja zapravo dovršava život. Daje mu konačan oblik. Stoga u ovom romanu zbivanja bivaju prirodno raspoređena u komentare koji obuhvaćaju i ja i ne-ja kao dijelove jednadžbe koja kaže da nas nema ni u nama ni u svijetu, nego u neprestanim susretima tih dviju veličina.
Marko Vešović
Ivanković razvija čak četiri važna ženska lika, od kojih su dva uglavnom, a treći posve, tek funkcije, ali je prvi projektiran kao uvjerljiva osoba čiji motivacijski i instinktivni potencijal nije papirnat.
Vlaho Bogišić
******
Snežana Bukal - 'Milion, libar Marka Pola'
roman
118 str./ 113x195
broširano, šivano
To je proza građena na izrazitom senzibilitetu za jezik i širokom spektru emocija.
Jos van Damme, Des Idee
To je dokument velike ljepote o složenom značenju sjećanja i nostalgije, dva različita života u jednom životu.
Lara de Bruin, Leeuwarder Courant
Nema mnogo autora koji su u stanju da to, obično, svakodnevno, tako besprijekorno zapišu... Niti ima mnogo autora koji su napisali stranice takve ljepote...
Herman Jacobs, De Morgen
Kvaliteta cjeline ostvaruje se na kvalitetu stranice kako bi rekao Italo Calvino. Bukalova, važno je to napomenuti, ide još niže od stranice, ona kvalitetu dijela bazira na rečenici, u kojoj je, kako bi rekao Andrić, riječima tijesno, a mislima široko.
Enver Kazaz, Sarajevske Sveske
******
Josip Cvenić - 'Obrnuto prepisivanje'
roman
188 str./ 125x200
broširano, šivano
Najnovija knjiga Josipa Cvenića 'Obrnuto prepisivanje' po žanru je “stvarnosni” roman u kojem glavni lik, ali i ostali likovi oko njega, bježe u imaginaciju, halucinaciju, ali i u “magiju” Interneta. Glavni lik Juraj (četrdesetogodišnjak), doktor je medicine u Zavodu za mikrobiologiju i genetiku Kliničke bolnice gdje je glavni stručnjak za određivanje DNA kod pronađenih leševa branitelja.
Juraj ima “hobi” primjereno njegovu zanimanju, u svom laboratoriju uzgaja genetski modificiranu metvicu. Biljku Mentu piperitu (paprenu metvicu) drži u lončanicama na prozoru i od sušenog lišća kuha čaj. Od tog čaja, kojeg tajno pripravlja, halucinira, jer je u nju ubačen gen iz meksičkog kaktusa koji sadržava meskalin.
Uglavnom, roman se odvija kroz dva paralelna toka, od kojih svako razotkriva jednu od dimenzija života glavnoga lika, a Cvenića otkriva kao prozaika koji je spreman zakoračiti u prostore novoga iskustva, kako privatnog, tako i literarnog.
******
Anđelko Vuletić - 'Plamen i slamka'
roman
184 str./ 115x195
broširano, šivano
Stari revolucionar Vladimir Gal, već u dubokim godinama, na bolesničkoj postelji, a ojađen kretanjima u društvu (demokratizacija, pad Berlinskog zida, tranzicija...) snatri o povratku u svoju mladost (političku mladost!), i zato mu je stalno na usnama bolni uzdah: ah, umrijeti u Rusiji, zapravo u Moskvi, pobliže u hotelu Luks gdje su se nekad udomljavali zanesenjaci cijelog svijeta, s jednom jedinom zadaćom, onom koju im je Marx namro: promijeniti svijet! Vladimir Gal, nazvan u ilegali Vozduh, jer je za neprijatelja bio jednako i neuhvatljiv i nevidljiv u izvršavanju svojih revolucionarnih zadaća, uzalud traži oslonac i pomoć među svojim bivšim suborcima koji su ili biološki “dotrajali” ili napustili nekadašnje ideale, pa osamljen, slomljen bolešću i ogorčen zbivanjima u svijetu i domovini, koju ne priznaje takvom, i sam konačno shvaća da je bio tek jedna mala slamka u velikom svjetskom “plamenu”. Za sve to vrijeme nižu se, ili pak obnavljaju, događaji na stazi njegovog životnog puta, od Moskve do Zagreba, na stazi koja obiluje okrutnošću, preusmjerenom vjerom, zaslijepljenošću, fantazmom, i konačno padom.
******
Peter Zilahy - 'Tri'
antologija
158 str./ 125x200
broširano, šivano
prevela s mađarskog Kristina Peternai
'Tri' obuhvaća tekstove takve vrste među kojima — osim toga što se radi o mojoj trećoj knjizi, koja se objavljuje 2003. godine, u vrijeme kada je i moj kućni broj i kućni broj moga izdavača upravo 3 — na prvi pogled ne postoje nikakve poveznice. Svaki djelić ove knjige nastao je usput, jedan od drugog udaljen i vremenskim i prostornim koordinatama, u različitim dijelovima svijeta. Svaki je tekst naručen, većina naručitelja međusobno se ne poznaje, čak se nikada nisu ni sreli. Izdavač mi je dao tri mjeseca da tekstove posložim u konačan oblik, a posao sam danas uspio završiti. Tako nastao organizam sastoji se iz tri dijela, od kojih svaki sadrži tri teksta. Tri putopisne zgode, tri dnevnika i tri govora napisana povodom nekog otvaranja. Tri je broj Mađara.
Péter Zilahy
*******
Miroslav Mićanović - 'Zapadni kolodvor'
priče
210 str./ 125x200
broširano, šivano
Naime, u svojim morskim pripovijetkama iz pozicije ‘’kontinentalca’’ oslikava situacije u kojima smo se na ovaj ili onaj način našli i svi mi, njegovi čitaoci kontinentalne provinijence. Nije čudno da se onda njegove priče čitaju s posebnim osjećajem sudioništva i da nas mame na ponovno čitanje, budeći u nama i vlastite reminiscencije i asocijacije.
Radovan Marčić
Riječ je o pričama koje svjedoče o čestim promjenama prostora, odsutnim prolaženjima kroz njih, ali i o onim bliskim intimističkim zapisima vezanim uz osobno traganje, osobnu žudnju i povremenu prazninu.
Helena Sablić Tomić
Tu se izmjenjuju, nadopunjuju i prepleću javno i privatno, opće i posebno, riječi i stvari, mirovanje i putovanje, sadašnjost i prošlost, konkretno i apstraktno, san i java. U njegovim pričama zbilja je najčešće polazište, ali ono uzmiče pred asocijativnošću, sugeriranjem slutnji i naznakama atmosfera, što oplemenjuje tekst i čini ga atraktivnim i privlačnim.
Strahimir Primorac
*******
Mario Suško - 'Vječnost na čekanju'
poezija
131 str./ 165x200
broširano, šivano, ovitak
Nova pjesnička knjiga uglednog pjesnika i prevoditelja Marija Suška naslovljena Vječnost na čekanju nosi od samoga naslova stanovitu metafizičku projekciju koja dakako kontrastira s naglašenom fizičnošću (pa i naturalizmima) niza pobuđenih prizora. Bez oštrih međusobnih rezova, pjesme u njoj okupljene tipološki se dijele na tri različite razine. Na jednoj razini bi bile čiste i čvrste narativne sekvence, kadrovi gotovo filmski kadrirani i fokusirani, kojih su agonisti najčešće članovi njegove uže obitelji, imenovani ili podrazumijevani otac, majka, djed, baka ili supruga. Takve pjesme (od kojih se jedna, primjerice, a vrlo indikativno, čak zove “život”), ispisane ozbiljno poput proze, kao da ispunjavaju Poundov zahtjev o dostojanstvu stiha, što se ne smije razmetati suvišnim ukrasima. Kao svojevrsne “tranches du vie” još dolazi i nekoliko izrazitih opsadnih reminiscencija: “Tunel”, “Obraćenje”, “Strah”, “Upitanost”. Nekolicina pjesama uvest će nas u razinu refleksivnih reakcija, iako starta od ratnog motiva izbjegavanja položaja da se postane metom, a svojom završnom riječju “ništa” paradoksalno će se rimovati s vlastitim naslovom. Dio pjesama ispisan je intertekstualno ili metakritički i u njima je imenovana nelagoda zbog neprimjerene recepcije. Premda je čitavo Suškovo pjesnikovanje i ovaj put uokvireno tekstom stanovitog Jozefa Klema kako bilo, nikad nije bio kompleksniji i kompletniji, zaokruženiji i žešći.
Tonko Maroević
Isto ovo ali sa slikama naslovnica knjiga možete pronaći ovdje .
komentiraj (0) * ispiši * #
Opet ja na HRT-u!!! (vol. 9)
HRVATSKI RADIO, TREĆI PROGRAM
EMISIJA: BIBLIOVIZOR
AUTORI: DARIJA ŽILIĆ, DAMIR RADIĆ, BOŽIDAR ALAJBEGOVIĆ
TEMA: NOVE PROZNE KNJIGE ANDREJA NIKOLAIDISA I JURICE PAVIČIĆA
UREDNIK: GORDANA CRNKOVIĆ
ZA: 9. 12. 2006.
OD: 16 SATI
NAJAVA
U romanu pod naslovom «Sin» Andrej Nikolaidis ne ustručava se raspravljati o temama krivnje i grijeha; bespoštedno prikazati ono stanje kada čovjek postaje smetnja i samome sebi, ali i afirmirati upućenost čovjeka na čovjeka, tvrdi u svojoj recenziji Darija Žilić. Roman «Sin» objavljen je u izdanju zagrebačkog Durieuxa i Otvorenog kulturnog foruma iz Cetinja.
O socijalnom trileru «Crvenkapica» Jurice Pavičića u izdanju VBZ-a pišu Damir Radić i Božidar Alajbegović.
Baš me zanima u kojoj će se mjeri moji dojmovi o Pavičićevoj 'Crvenkapici' razlikovati od Radićevih...
komentiraj (1) * ispiši * #
Nova književna večer SC-a : nastupa Ana Tomić!
utorak , 05.12.2006.Književne večeri u SC-u idu dalje, a novi književni dejt je 7.12. u 21 sat, u KLUBU SC-a!
Prvo književno druženje u prosincu u svoje će ruke uzeti mlada spisateljica i pjesnikinja Ana Tomić, poznata svima onima koji su pohodili Književne večeri u SC-u ili Booksu, gdje je već čitala pjesme i priče. Osim čitanja, Ana je i objavljivala na www.knjigomat.com te elektorničkom časopisu “Treći trg”.
Ovaj će četvrtak pročitat će i neke novitete, a vi se pripremite za ugodnu književnu i pjesničku poslasticu te se fino smjestite u vaše književne sofice. Prije, za vrijeme i nakon opustit ćemo se uz književnu slušaonicu koja će izvrsno sjesti uz vašu pifu ili čaj.
Voditeljica večeri je Mirna Bačun.
Najava književnih večeri u prosincu, u sklopu Velesajma kulture:
14.12. 2006. u 20 sati, KLUB SC-a! :
Večer queer književnosti i veselja!
Samo za vas, u skopu Velesajma kulture i Književnih večeri u SC-u, održat će se jedinstveni queer događaj obojen ženskom nogometnom groznicom! Vaše književne uši zadovoljit će poezija Saške Rojc koju će čitati i interpretirati Gabe, proza Ivke K. uz pokoju žensku nogometnu anegnotu! Vaše će muzičke uši u popunosti zaokupiti ovrnuto, drugačije – Queer! - Live on stage presenting Bura Bend, lezbijski cover i ženski nogometni bend, koji osim lopte praši i po pozornici!
17.12. 2006 u 21 sat, KLUB SC-a!:
Kavana Beirut!
Virtualna Kavana Beirut ( beirut.blog.hr) odvijat će se pred vašim očima! Priče i senzacije inspirirane sjevernom Afrikom, bliskim istokom, mistikom i sufizmom s bloga će se utjeloviti u stvarnu kavanu, samo na tren, u KLUBU SC-a!
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA : Cynthia Lennon - 'JOHN' (Naklada Ljevak/Otvoreni radio, 2006.)
U sklopu novopokrenute Biblioteke POP, nakon biografija grupa QUEEN i U2, Naklada Ljevak i Otvoreni radio objavili su knjigu o još jednoj ikoni pop-kulture - JOHNU LENNONU, osnivaču legendarnih Beatlesa. Knjigu "JOHN" napisala je Lennonova prva supruga, Cynthia, koja je bila integralni dio zbivanja neodvojivo povezanih s poviješću rock'n'rolla. U ovoj knjizi Cynthia Lennon otkriva mnoge dosad nepoznate pojedinosti o Johnu, njihovom braku, Beatlesima, te životu nakon njegove smrti 8. prosinca 1980. godine.
Knjiga "John" biti će i službeno predstavljena u sklopu "Tribute to Beatles" večeri u zagrebačkom KSET-u, u srijedu 6.12.2006. Naklada Ljevak nas poziva da uživamo u tradicionalnom koncertu The Beatles Revival Banda, te u promociji novog albuma grupe The Beatles "LOVE" (Dallas Rec.).
Naravno, knjigu i CD moći ćemo ovom prigodom kupiti i po posebno promotivnim cijenama.
******
O knjizi - riječ izdavača
Kad joj je bilo osamnaest, Cynthia Powell susrela je Johna Lennona i rodila se ljubav. Njihov zajednički život koji je trajao 10 godina koincidirao je s rađanjem fenomena The Beatles - od liverpulskih klubova uz dokove do vrtoglave svjetske slave koja je uslijedila. Cynthia Lennon, Johnova prva žena, bila je integralni dio zbivanja koja su danas neodvojivo povezana s poviješću rock and rolla.
U svojoj knjizi Cynthia se prisjeća tih vremena iz pozicije sudionika, nudeći nove i fascinantne uvide u život Johna Lennona i prve godine planetarne slave Beatlesa, iznoseći zanimljivu priču o svom braku s čovjekom koji će postati glazbena legenda, kultni heroj i jedna od ključnih ličnosti 20. stoljeća. Više od četvrt stoljeća nakon Johnove smrti, ona iskreno otkriva sve dobre i loše, nježne i okrutne crte Johna Lennona. Govori o njihovu razvodu i početku Johnove veze s Yoko Ono, otkrivajući mnoge dosad nepoznate pojedinosti, iznoseći sve teškoće koje je udaljavanje od Johna - i njegova smrt 1980. godine - donijelo njoj i njihovom sinu Julianu.
komentiraj (0) * ispiši * #
PROMOCIJA: Sanja Lovrenčić - 'U potrazi za Ivanom' (Autorska kuća, 2006.)
U srijedu, 6. prosinca, u 19 sati, u prostorima Gradske knjižnice u Zagrebu, Starčevićev trg 6, Autorska kuća predstavlja knjigu Sanje Lovrenčić 'U potrazi za Ivanom'.
Iz pogovora knjizi:
"Sanja Lovrenčić je, poput mnogih, odmalena čitala Ivanine tekstove. Otada je gotovo čitav život razmišljala o Ivani (Brlić Mažuranić, op.K.moljac), stalno joj se iznova vraćajući. Istraživala je godinama, pokušavajući razumjeti umjetnicu u čijem je životu pisanje u bilo kojem obliku vrlo rano zauzelo trajno mjesto. Nakon pročitanih stranica i stranica dnevničkih zapisa, bilježaka i pisama, putovanja na mjesta na kojima je Ivana bila i koja su joj bila važna, razgovora sa svakim tko je želio i mogao pomoći u sastavljanju mozaika, nastao je izuzetno provokativan, a istovremeno stilski dorađen biografski roman čitak na mnogim razinama. Priča o umjetnici u njemu se isprepliće s pričom o ženi, o normama, uzusima i očekivanjima društva u vrijeme njezina života.
U knjizi strukturiranoj poput glazbenog komada, gotovo kotrapunkta, isprepliću se zapisi i pravi život, sadašnjost i prošlost, današnja perspektiva i živa povijest, što na osobit način dinamizira potragu za likom Ivane Brlić Mažuranić."
Anita Peti Stantić
Neobičan biografski roman, napisan na temelju ospežnih arhivskih istraživanja te uz potporu Ministarstva kulture, prvi put iznosi u javnost niz dosad nepoznatih podatka o znamenitoj književnici.
U predstavljanju knjige sudjeluju Anita Peti Stantić, urednica, Ana Đokić Pongrašić, umjetnička vodteljica Autorske kuće, Jelena Miholjević, dramska umjetnica i Sanja Lovrenčić, autorica.
U glazbenom dijelu programa: Adrian Pelc (violončelo) uz klavirsku pratnju Veljka Glodića
komentiraj (1) * ispiši * #
Pogovor 'Mediteranskom brevijaru' + PROMOCIJA
Nakon 15 godina i prijevoda na 20-tak jezika, 'Mediteranski brevijar' Predraga Matvejevića doživio je novo hrvatsko izdanje, triput duže od prvoga.
Jutarnji list objavio je Matvejevićev pogovor novom izdanju te izvrsne knjige.
Pogovor pročitajte ovdje .
*****
Gost sajma knjiga u Puli je i Predrag Matvejević :
Subota, 9. prosinca 2006.
10.00 h, Kavana Mozart
Doručak s autorom - Predrag Matvejević
Voditelj: Aljoša Pužar
18.00 h, Koncertna dvorana
Suton uz knjigu (oproštajni, dugi)
Predrag Matvejević: 'Mediteranski brevijar'
Predstavljaju: Predrag Matvejević, Inoslav Bešker, Velimir Visković, Jurica Pavičić, Aljoša Pužar i Nenad Rizvanović
komentiraj (0) * ispiši * #
INTERVJU : 'Eventualist' Andrija Škare
Ako još ne znate tko su 'Eventualisti', koji im je cilj, što misle o FAK-u, DHK-u i HDP-u, političkoj korektnosti u literaturi i inim stvarima, informirajte se putem intervjua kojega je jedan od njih, Andrija Škare, dao T-portalu
Vidi ovdje
komentiraj (4) * ispiši * #
Njemačka turneja Ede Popovića
Krajem tjedna Edo Popović kreće na turneju njemačkim gradovima gdje će predstaviti svoj roman Izlaz Zagreb jug koji je upravo doživio njemačko izdanje. Za prijevod je zaslužna Alida Bremer koja je i organizatorica jednog dijela Popovićeve turneje. Itinerer turneje pogledajte na ovome linku , a dalje slijedi moja kritika Popovićevog romana :
KRITIKA : Edo Popović - 'Izlaz Zagreb jug' (Meandar, 2003.)
Kao što znademo, ove godine “slavi” se 25 godina od pojave Novog Vala. Edo Popović predstavnik je generacije koja je osamdesetih godina tabane derala, a "muda im zaprašivala cestu" na relaciji Kavkaz-Zvečka-Blato, a njegova proza i intervjui puni su referenci na to razdoblje njegova života. Zato nimalo ne čudi činjenica da je upravo Edo taj koji je za tematsku okosnicu svog romana Izlaz Zagreb jug odabrao pokazati nam kako danas živi novovalna publika, svi oni ondašnji mladi buntovnici puni ambicija i ideala.
U tu svrhu Edo je odabrao nekolicinu protagonista svoje generacije, rezignirane fircigere nimalo blistavih karijera koji svoje sive i bezlične egzistencije otaljavaju u okružju urbane periferije, na betonu Utrina i Zapruđa.
Radi se o nizu ljudi koji su odustali, predali se i sada samo traju. Tako kao nosećeg protagonista imamo Babu, novinara i nerealiziranog pisca, kojega ponajbolje karakterizira njegova vlastita konstatacija kako je, kad se sve zbroji i oduzme, jedina spomena vrijedna promjena u Zagrebu (nastala nakon pada komunističkog sustava) smanjenje broja kafića u kojima možete dobiti domaće pivo, pa “ta legendarna demokracija nije ništa drugo nego odjebavanje domaćeg piva”. Dakle, radi se o tipu koji kroz pivsku pjenu promatra svijet, ujedno u krigli topeći sve svoje izgubljene ideale, nade i iluzije, dok istovremeno boluje od (još neistražene) bolesti – straha od povratka kući. Gdje ga čeka žena. Vera. S kojom ima odnos hladniji od orošene flaše Ožujskog netom izvađene iz hladnjaka.
A Vera? Ona je u svojim kasnim četrdesetima još uvijek mlađi asistent na anglistici, sa velikim izgledima da taj atribut “mlađi” zadrži do penzije. A Babinih pijanstava već joj je “puna kapa”. Popovićevu luzersku galeriju likova proširuje još i Kančeli, čije ime, valjda po onoj nomen est omen, o njemu dovoljno govori. Kančeli je tip koji je (tal. cancellare – otkazati) otfikario suvremenost. Otkako ga je zbog njegova alkoholizma napustila žena i odvela dijete, on živi u “pećini” na 9. katu nebodera, bez radija, TV-a, telefona i kompjutera, sa petrolejkom umjesto žarulje, obroke si pripravljajući na kamperskom kuhalu, a radi kad mu se hoće, odnosno koliko mu je potrebno, pomažući na tržnici ili u autopraonici.
Kao što vidimo Popović je i dalje zastupnik marginalizirane luzerske većine, a spomenuta tri lika samo su dio mnogobrojnih (njih ukupno 9) karaktera, stanovnika Utrina čije sive egzistencije pratimo u romanu.
Roman je sastavljen od ukupno 28 kratkih poglavlja, koja su vrlo šarmantno, ali i pomalo enigmatično naslovljena (npr. "O bakrenoj pčelici i ljudima s očima škarpine” ili “O Alahovom poklonu, G-točki i tajfunu muškog imena” ), a naslovom jednog od njih Popović se čak duhovito referira i na jednog, po senzibilitetu sebi bliskog, kolegu po peru ( "O tome zašto je Robiju muka od eks generacije").
No, ti zgodni naslovi imaju i sasvim praktičnu funkciju – nakon što poglavlje pročitate, vratite se njegovu naslovu, i ako vam je on i dalje zagonetan - znak je da poglavlju morate pristupiti još jednom, ovaj put malo koncentriranije (da vas utješim, poglavlja ne prelaze 5 stranica).
Popovićev stil ponajviše karakterizira fragmentarnost, on rabi strategiju brze skokovite naracije s čestim izmjenama karaktera na koji je trenutačno fokusiran, a riječ je o prozi bez čvršće fabule koja se koncentrira na stanje i trenutačnu realnost koju likovi proživljavaju. Njihovi životi ne teku, nema tu velikih događaja i promjena, svakodnevica im je prilično ustajala, močvarna, i ne pretjerano zanimljiva (o njihovom gubitništvu dovoljno govori činjenica da je radnja romana smještena u sredinu ljeta, a nitko od njih nije na moru), ali svjetlosnim godinama daleko od toga da je riječ o dosadnom i nezanimljivom štivu.
Dapače, Popović ne oskudijeva u duhovitostima ( “na licu mu izraz kineskog hrčka koji je upravo svršio”) i trudi se gotovo svaku svoju stranicu napuniti aforizmima i dosjetkama, koje su nerijetko vrlo cinične ( “Baba više vjeruje instinktu nego razumu. Kuži da je instinkt omogućio opstanak tolikih vrsta, dok je razum, ponos ljudske vrste, uglavnom zadužen za obmane i samoobmane” ili “Ljubav je vječna – do braka”).
Neki su kritičari Popoviću već zamjerili pomalo neuvjerljiv sretan završetak romana. To je happy end u kojem se ženski likovi ispostavljaju puno stabilnijima i u kojem su one te koje generiraju kakve-takve promjene i pomake nabolje u životima svojih partnera (Kančeli uz Elzu naposljetku napušta pećinski način života, Suzi je ta koja Robiju otvara oči i nagoni ga da se otrgne od majčinih skuta, a Magda Stjepana potiče da napokon emocijama zamijeni posustali libido).
No, taj Popovićev happy end osobno iščitavam kao prkos dešperaciji, apatiji i rezignaciji na koju su likovi osuđeni; on kao da sretnim krajem, kojim nagrađuje svoje antijunake, želi poručiti – “Evo, kad moju generaciju fircigera stvarnost neprestano kažnjava, nek im sunce zasja barem na stranicama moje proze”. Koliko dugo, veliko je pitanje.
Edo Popović, svojim minimalističkim stilom, iznimno bogat duhom i karizmom, kao i izoštrenim smislom za ironiju, legitimni je domaći baštinik bardova urbane melankolije poput Carvera, Waitsa, Wendersa, Jarmuscha ili Austera.
A da je Štulić kojim slučajem (u svom najlucidnijem periodu, negdje do 1984. g.) pisao prozu, vjerujem da bi to bilo štivo umnogome nalik upravo ovom Popovićevom romanu.
(Napisao Božidar Alajbegović, listopada 2003.)
komentiraj (1) * ispiši * #
V.B.Z. otvara Znanstvenu knjižaru
ponedjeljak , 04.12.2006.V.B.Z. nas sve poziva na
svečano otvorenje svoje Znanstvene knjižare
u utorak, 5. prosinca 2006. u 12 sati
u Frankopanskoj 26 u Zagrebu
U suradnji s Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža izdavačka i knjižarska kuća V.B.Z. otvara novu knjižaru na lokaciji u centru Zagreba, u Frankopanskoj 26.
Treća knjižara nakladnika V.B.Z. u Zagrebu bit će specijalizirana knjižara za znanstvenu literaturu na hrvatskom i stranim jezicima i nudit će bogat izbor leksikona, enciklopedija, rječnika i znanstvene literature iz područja umjetnosti, dizajna, arhitekture i prava te ostalih humanističkih, medicinskih i tehničkih znanosti. Prigodom otvorenja knjižare posjetitelji mogu razgledati i reprezentativne enciklopedije iz ponude nove znanstvene knjižare u Frankopanskoj 26.
komentiraj (1) * ispiši * #
PROMOCIJA : Gordana Slabinac + Krešimir Nemec
Društvo hrvatskih književnika i Naklada Ljevak
nas pozivaju na predstavljanje knjiga iz biblioteke Razotkrivanja
u utorak, 5. prosinca 2006. u 12 sati
u prostorijama DHK-a (Trg bana Jelačića 7/I)
Krešimir Nemec
PUTOVI PORED ZNAKOVA
i
Gordana Slabinac
SUGOVOR S LITERARNIM ĐAVLOM
O knjigama će govoriti:
akademik Tonko Maroević
prof. dr. sci. Dubravka Oraić Tolić
prof. dr. sci. Andrea Zlatar
Nives Tomašević, urednica
i autori
Voditelj : Tito Bilopavlović
komentiraj (5) * ispiši * #
Natječaj za kratku priču autora/ica do 29 godina
U cilju promicanja kulture pisane riječi, te povodom 750. obljetnice prvog pisanog spomena grada Kutine, Kulturni centar mladih raspisuje natječaj za kratku priču mladih autora/ica.
Na natječaj se primaju neobjavljene kratke priče, opsega od 2 do 5 kartica teksta, a natječaj je otvoren do 22. prosinca 2006. Pristup ovisi o autoru - priče mogu biti realistične, fantastične, humoristične, satirične, erotske ili kakvog drugog žanra, ali tematski moraju govoriti o Kutini.
Pravo sudjelovanja imaju svi/ državljani/ke Republike Hrvatske, u starosti od 15-29 godina. Stručni ocjenjivački žiri, koji će sačinjavati kutinski profesori/ce hrvatskog jezika, novinari/ke, kulturnjaci i predstavnici/e KCM-a, izabrat će najbolje od pristiglih radova, koji će biti objavljeni u posebnoj zbirci početkom iduće godine. Osim toga, troje najuspješnijih autora/ica dobiti će nagrade sponzora ovog natječaja.
Radovi se šalju na adresu :
Kulturni centar mladih
Radićeva 3, p.p. 132
HR - 44320 Kutina
za 'Natječaj za kratku priču'
Uvjeti natječaja
ovdje.
Izvor : Culturenet.hr
komentiraj (7) * ispiši * #
'Eckermann' - internet časopis za književni intervju
Internet je prepun svakojakog blaga, pa tako, npr. u međumrežju postoji i internet časopis koji donosi isključivo književne intervjue. Ta poslastica za knjigoljupce smještena je na adresi www.eckermann.org.yu, a svoje ime duguje Johannu Peteru Eckermannu, Goetheovom prijatelju čija je knjiga 'Razgovori s Goetheom' bila prva knjiga intervjua u povijesti književnosti.
Internet časopis Eckermann uređuje Jahja Fehratović, a ideju je dobio od pisca Enesa Halilovića. U časopisu je dosad objavljeno dvadesetak razgovora s poetskim i proznim piscima te kritičarima i teoretičarima s ex-jugoslavenskih prostora.
Časopis čitajte ovdje.
komentiraj (0) * ispiši * #
Međunarodne razmjene Hrvatskog društva pisaca
nedjelja , 03.12.2006.1. Članovi HDP-a u Sarajevu i Tešnju
U sklopu godišnje međunarodne razmjene Hrvatskog društva pisaca i Društva pisaca Bosne i Hercegovine, 28. – 30. 11. 2006., Daša Drndić, Dražen Katunarić, Željko Ivanjek i Marina Šur Puhlovski imat će tri nastupa u Sarajevu: prvog dana u Domu pisaca, a drugog dana na Filozofskom fakultetu, pred studentima I-IV godine komparativne književnosti, na odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda BiH, te na književnoj večeri u Collegiumu Artisticumu.
U četvrtak, trećeg dana, nastupit će još i u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.
Ovo je uzvratna posjeta – nedavno su u Zagrebu (na FF i u HDP-u), i Rijeci (na FF-u), gostovali Amir Brka, Gradimir Gojer, Irfan Horozović i Ljubica Ostojić.
2. Članovi HDP-a u Skoplju
U sklopu međunarodne razmjene između Hrvatskog društva pisaca i Nezavisnih pisaca Makedonije, članovi HDP-a: Dorta Jagić, Sanjin Sorel i Jagoda Zamoda boravit će u Makedoniji, u uzvratnoj posjeti od 4. do 6.12. 2006. (u Zagrebu su nedavno nastupili Liljana Dirjan, Bogomil Gjuzel i Elizabeta Šeleva u HDP-u i na FF-u).).
Naši će pisci nastupiti u Multimedijalnom centru "Mala stanica" za građanstvo, a sutradan na Filološkom fakultetu za studente.
3. Članovi HDP-a u Beogradu
U okviru međunarodne razmjene izmedju Hrvatskog društva pisaca i Srpskog književnog društva (čiji članovi Gojko Tešić, predsjednik; Duško Novaković, tajnik; Radmila Lazić i Vladimir Kopicl gostuju ovog četvrtka u Zagrebu, na FF-u i u HDP-u), u ponedjeljak, 4. 12. 2006, članovi HDP-a: Vesna Biga, Ana Brnardić, Igor Mandić, Slobodan Šnajder i Vladimir Stojsavljević nastupiti će u Kulturnom centru Beograd.
Večer će voditi urednica KCB Dobrila Ibrajter.
U utorak, 5.12.2006. planirana je radna posjeta Filološkom fakultetu u Beogradu i razgovor pisaca sa studentima koji pohađaju kurs kreativnog pisanja kod prof. dr Mihajla Pantića.
Izvor : MVinfo.hr
komentiraj (1) * ispiši * #
PROMOCIJA : Ante Perković - 'Volite li Zadar?' (VBZ, 2006.)
Izdavačka kuća V.B.Z. i Zadarski klub u Zagrebu
pozivaju nas na
promociju monografije Ante Perkovića «Volite li Zadar?»,
koja će se održati u ponedjeljak, 04. prosinca 2006. godine u 18.00 sati
u Zadarskom klubu u Zagrebu (Kukuljevićeva 8/I).
Sudjeluju:
Ante Perković - autor
Roman Simić Bodrožić - pisac
Ervin Jahić – urednik knjige
komentiraj (2) * ispiši * #
KRITIKA : Viktor Ivančić - 'Vita activa' (Feral Tribune, 2005.)
KRITIKA : Viktor Ivančić - 'Vita activa' (Feral Tribune, 2005.)
Zadnju petoljetku hrvatske proze obilježila je tzv. stvarnosna matrica. Međutim, iako je domaća proza vrlo rado i često tematizirala porazno nam svakodnevlje, autori su u širokom luku zaobilazili uzrok koji je stvarnost činio takvom kakva jeste. A taj je uzrok, dakako, politika. Tako se ovog trenutka uspijevam sjetiti tek dva romana koja u svojoj osnovi imaju kritiku Tuđmanove političke ere ("Bijela Vanesa" Srećka Cuculića i "Gnjida" Đorđa Ličine). Viktor Ivančić svojim romanom "Vita activa" taj preoskudan niz sada produžuje.
Za temu svog romana Ivančić uzima prisluškivanje novinara, sramotnu metodu koju je Tuđmanov režim na tom Feralovu uredniku vrlo uporno i zdušno prakticirao. Ulogu nositelja radnje autor daje agentu tajne službe Edmordu (slutnja prijetnje i straha u imenu, njem. Mord = smrt) koji za zadatak dobiva uhoditi svog poznanika iz mladosti, ''nepodobnog'' pisca i novinara oštrih oporbenjačkih stavova. Roman započinje kao špijunski triler da bi se ubrzo prometnuo u duboku psihološku studiju karaktera sluge režima, uhode.
Ivančićeva je teza da uhoda, infiltrirajući se u život svoga nepodobnika, postupno gubi svoj identitet i postaje podstanarom vlastitog života. Postupci špijuna definirani su navadama ''lovine'', špicl neizostavno postaje zarobljenikom volje onoga kojega uhodi, a gubitak tih leđa iz vidokruga postaje ravan smrtnoj presudi. Kako vrijeme odmiče dužnost se pretvara u opsesiju, uhoda propušta živjeti vlastiti život, a povratak samome sebi postaje sve neizgledniji jer se intime tih ljudi u potpunosti isprepliću a uhodina vlastitost biva trajno dokinuta. Sve to Ivančić efektno dočarava kroz epizodu u kojoj, tajno švrljajući po piščevu stanu Edmord poseže u njegov ormar te oblači piščevu odjeću da bi naposljetku zaspao u njegovu krevetu...
Identificirajući se s uhođenikom Edmord sparuje mimikriju i pobunu; u njegovim se postupcima ideološki uvjetovana mržnja bori s fascinacijom, što je idealan teren za frustraciju, dodatno potenciranu vlastitom ''griješnom'' mladošću kada je sa sadašnjim uhođenikom stajao na istoj strani barikade. Istina, tek kratkotrajno, ali ipak dovoljno dugo da zbog toga, kada konačno postane slugom režima, Edmord bude primoran još zdušnije dokazivati svoju odanost novom poretku. U istoj, špiclovskoj ulozi, dakako, čime je napravio cijeli krug.
Nimalo slučajno, i roman kojega uhođeni pisac piše zove se ''Krug''. Kroz ulomke tog nedovršenog romana Ivančić nas podsjeća na kronologiju Tuđmanova uspona na predsjednički tron, sugerirajući kako je ''predsjednikom svih Hrvata'' Tuđman postao uz veliku asistenciju, podršku i kontrolu UDBA-e. Ti žurnalistički fragmenti (koji predstavljaju strano tijelo u tkivu romana) danak su Ivančićeva detuđmanizacijskog poslanja i nastavak su njegova novinarskog truda (u ovom slučaju, književnim sredstvima) na osvjetljavanju mraka Tuđmanove ''mlade demokracije''.
Glede i unatoč, ne treba čuditi što je kod Ivančića ''telefon boje ptičjeg izmeta, a kravata boje usirene krvi'', ''gradske su zgrade potamnjele od smoga, s visećim dijelovima oljuštene fasade'' , ''zastave se ljuljaju i sudaraju poput podivljalih jedara u oluji'', dok su ''fleke na prljavom prozorskom staklu nalik smrskanim komarcima''... jer je Ivančić svjestan snage riječi, njihove teksture, izražajnosti i moći, a njihov pažljiv odabir otkriva i funkciju : naglašavanje sablasne, prijeteće, nelagodne atmosfere koja je karakterizirala cijeli period Tuđmanove vlasti. Takvo prevladavajuće tjeskobno ozračje romana svoju kulminaciju doseže u mučnom, obimnom, višestraničnom, zaključnom opisu smetlišta kao metafore cjelokupne državne zajednice – cloaca maxima croatica (Inače, to smetlište koje pruža pipke i nezaustavljivo se širi u prostor grada umnogome je nalik groblju iz Saramagova izvrsna romana "Sva imena", kao što i Ivančićev Edmord, baš poput Saramagovog Josea, katalogizira informacije o osobi kojom je opsjednut. Slučajna sličnost ili hommage portugalskom nobelovcu? ).
"Vita activa" je roman kojim se Viktor Ivančić ponovo iskazuje najupornijim (ako ne i posljednjim) higijeničarom savjesti nacije, nacije koja ima prokletu navadu vrlo kratkog, i što je još gore, selektivnog pamćenja...
(Napisao Božidar Alajbegović, listopada 2005.
objavljeno na Kupus.net-u)
komentiraj (0) * ispiši * #
'Eventualisti' razočarali...
subota , 02.12.2006.Barbara Matejčić, novinarka Vjesnika, ponukana atraktivnim najavama javnih nastupa 'Eventualista', zaputila se na njihovu promociju u Močvaru i... ostala razočarana.
Njezin prilično kritičan osvrt pročitajte ovdje
komentiraj (4) * ispiši * #
Stazama revolucije do Umaga
Gradska knjižnica Umag
poziva nas na uživanje u monodrami
Ivica Jakšić Čokrić Puko - 'Paloc: kuća u kući (Stazama revolucije)'
u ponedjeljak, 04. prosinca 2006. u 20:00 h
Osim monodrame, autor će predstaviti
i novo, prošireno izdanje svoje knjige poezije 'Samer tajm'
upravo objavljeno u nakladi AGM-a.
*****
Ivica Jakšić Čokrić Puko je likovni umjetnik, pisac, aktivist, kazališni redatelj i voditelj multimedijalne putujuće artističke skupine za mentalnu higijenu, fizikalnu terapiju i brzu prehranu Šušur iz Bola i prije svega najjači i najduhovitiji kritičar svakodnevnog života na apartmaniziranoj dalmatinskoj obali i otocima.
Puko i Šušur bave se kazalištem koristeći se njime kao mjestom društvene i umjetničke subverzije; poigravaju se kazališnom ignorancijom mještana, ali su kritični i prema kazalištu samu, vlastitu neznanju i amaterskim nesigurnostima.
Bio-bibliografija :
KNJIGE: "Čovik", poezija, Mabacom, 2000.; "Gujin rode", prikazanje, Mabacom, 2001.; "Put od križa", pjesme-priče, Mabacom, 2002.; "Zlatni kalendar", fotodokumentacija premještanja plaže Zlatni rat izvan dosega birokratskih struktura, 2002.; "Samer Tajm" poezija, Ghetaldus, 2003.; "Škuoj", poezija, AGM, 2004.; "Ježeva kućica (za Hrvate)" AGM, 2006.
PREDSTAVE (izbor): Biblijska trilogija:"Gujin rode" - 1998.; "Svi smo mi judi" - 2002.; "Apokalipsa" - 2003.; Krok opera "Cimer fraj" - 2004.; Monadrama "Paloc - Kuća u kući (per le strade di revolucione)" 2005.; ("Ježeva kućica za Hrvate" praizvedba 25.2.2006.)
KARNEVALI: svi od 1975.
IZLOŽBE (izbor): "Ratni muzej" - 1991.; "Muzej Zlatnog rata" - 1995.; "K-AMEN" (muzej kamena) - 1996.; "FRANCEk '98" (Hrvatska - brončano doba) - 1998.; "Genetski modificirani Zlatni rat" - 2003
komentiraj (1) * ispiši * #
KRITIKA : Ivana Sajko - 'Rio bar' (Meandar, 2006.)
U sklopu netom otvorenog sajma knjiga u Puli dodijelit će se i nagrada Kiklop. Slijedi moja kritika romana kojega nema među nominiranima, a mišljenja sam da uz Štiksov roman zaslužuje epitet najbolje ovogodišnje domaće prozne knjige :
KRITIKA : Ivana Sajko - 'Rio bar' (Meandar, 2006.)
Ivana Sajko najuspješnija je dramska spisateljica mlađe generacije (rođ. 1975.), usto još i dramaturginja, kazališna režiserka, predavačica na Akademiji dramske umjetnosti te urednica dva časopisa. Nakon cijelog niza drama postavljenih u teatrima diljem svijeta Sajko se nedavno okušala i u pisanju romana. 'Rio bar' je naslov njezinog vrlo uspjelog prvog romanesknog pokušaja.
"Pisanje je za mene teritorij bijesa, teritorij borbe u kojem neprestano pokušavam izmaknuti modelima i prisilama, ne samo kroz ono o čemu pišem, već i kako pišem'' citat je iz jednog Sajkinog novinskog intervjua koji ponajbolje definira njezin stvaralački nerv i autorske postupke. Pa krenimo od onoga o čemu Ivana Sajko u svom romanu prvijencu piše.
'Rio bar' je polifonijski tekst s tri noseća pripovjedna glasa koji iz različitih vremenskih perspektiva progovaraju o nagnjiloj, usmrđenoj ikebani neuralgičnih točaka, deformacija i anomalija hrvatskog rata i poraća. Ratni zločini (obiju strana), pretvorbeni kriminal, ksenofobija, slom gospodarstva, opća besperspektivnost i svakovrsna zapuštenost, mafijaški obračuni, stradalničke sudbine prognanih i nestalih (obiju strana, ponovo) ... tek su neke od tema kojih se Sajko u romanu dotiče. Sva su tri pripovjedna glasa, naravno, ženska, s time da dvije progovaraju iz pozicije otprilike deset godina nakon Oluje, a treća je situirana u vrijeme te oslobodilačke vojne akcije, što autorici omogućava da podjednak prostor i pažnju prida današnjici i njezinim problemima, kao i stanju i realnosti od prije deset godina.
Sva tri pripovjedna glasa dijele istu gorčinu, tjeskobu, mučninu i razočarenje, te su međusobno teško raspoznatljivi, a razlikujemo ih tek po pažljivo raspoređenim i kasnije ponavljanim detaljima, poput rane na prstu ili zavoja načinjenih od svile s vjenčanice. Dok jedna od njih u alkoholnom magnovenju i u okružju mafijaških obračuna i ksenofobije čezne za ljubavlju, a druga se pišući "Osam monologa o ratu za osam glumica odjevenih u vjenčanice" dotiče razorene mladosti i ugaslih nada, treća nastoji prizvati vrijeme kada joj je prva ratna granata razorila svadbeno slavlje te ju otjerala u progonstvo, a supruga na preduge popise nestalih ... da bi se sve tri naposljetku stopile u jedan te isti glas bijesa i optužbe. Podudarne u istim žudnjama, željama, porivima i snovima, Sajkine pripovjedačice predstavljaju cijelu jednu generaciju, zakinutu i obespravljenu, i što je najbolnije, okljaštrenu za mladost.
Autorica ne bježi od etiketa 'političke autorice' i u intervjuima priznaje da je u pisanju vode i politički, aktivistički razlozi (jer kako kaže, 'baviti se politikom da bi se oslobodilo od njenih interesa – to smatram prvim korakom pobune ...'). Zato ne čudi što romanom prevladavaju gorčina, bijes i sarkazam (u smislu gnušanja, zgražanja i gađenja) kao krajnje, radikalno sredstvo otpora odnosno najviši stupanj nepristajanja, nepomirenosti sa nametnutim stanjem. No, rukopis se također odlikuje i fragmentima izrazito lirski obojenima, autorica u cilju naglašavanja kaotičnosti često svjesno zanemaruje gramatička pravila, a snažan emocionalni naboj postiže upotrebom vulgarizama i slenga.
Po snazi i upečatljivosti svakako se izdvaja tzv. ''Zdravo Marijo'' dionica u kojoj se ratna stradalnica kojoj je agresorski napad uništio vjenčanje, s mješavinom gorčine i tuge direktno obraća kipu majke Božje u srušenoj crkvi, dovodeći u pitanje ideju oprosta i otvoreno se suprotstavljajući potiskivanju svijesti o istini i zatvaranju očiju pred njom. Kad smo kod toga, svakako treba spomenuti i faktografiju koju Ivana Sajko u obliku fusnota donosi na kraju knjige jer je tamo putem citata iz novina i transkripata sakupljena dokumentacija o nekim nečasnim potezima i zločinima naše strane tokom Domovinskog rata. Ti materijali, upravo uslijed dugogodišnjeg većinskog zatvaranja očiju pred istinom i faktima, ovakvom izdvojenom pozicijom na kraju knjige te dokumentarističkom objektivnošću kao kontrastu naspram subjektivnih iskaza od kojih se glavnina teksta sastoji, poprimaju neočekivani ironični predznak.
Ivana Sajko u svojim je tekstovima zaokupljena propitivanjem prostora slobode pojedinca i pobunom protiv svakog ukalupljivanja i stege, a ista se motivacijska pokretačka snaga prepoznaje u njezinom posezanju za žanrovskim hibridima i pokušajima pronalaženja novih autorskih modusa i postupaka. Nemirenje s učmalošću, nepristajanje na status quo, protivljenje konvencijama, poriv za promjenom, najkraće rečeno – bunt i subverzivnost su uvijek u temelju Sajkinog stvaralaštva, kako tematski tako i strukturalno.
U 'Rio baru' ona se na mučnu zbilju i dvonožne uzročnike iste okomljuje s mnogo više oštrine negoli se itko od njezinih suvremenih kolega po peru (tzv. neorealista i mimetičara) dosad usudio. Njezin otklon od jednoobraznosti i ustaljenih modela te spajanje žanrova i kombiniranje različitih autorskih postupaka, odnosno njezinu posvemašnju anarhičnost na planu forme možemo uzeti kao još jedan oblik aktivizma, u ovom slučaju u smislu otpora simplifikaciji koja u posljednje vrijeme obilježava sve sfere naših života.
(Napisao Božidar Alajbegović,
objavljeno u Bibliovizoru trećeg programa hrv. radija, svibnja 2006.)
komentiraj (5) * ispiši * #
Radio 101 o knjigama blogera
petak , 01.12.2006.Radio 101 na svom se webu dotakao netom ukoričenih blogera, a nepotpisani novinar za mišljenje je priupitao i dvoje od njih - Zrinku i Leba, te Katarinu Peović Vuković, asistenticu na Odsjeku za kulturalne studije na riječkom Filozofskom fakultetu.
Vrlo profesionalno i korektno odrađen posao, za razliku od tendencioznog Čadežovog izvještaja s promocije knjiga blogera, objavljenog u Jutarnjem listu
komentiraj (4) * ispiši * #
REWIND : Brojni blogeri u programu 12. Sajma knjiga u Puli
Vjerovatno već znate, ali neki možda i ne, da je poezija glavna tema ovogodišnjeg pulskog sajma knjige, sa sloganom Poezija je pitanje srca. Tako će se u programima sajma održati brojne promocije domaćih i inozemnih pjesnika, a naći će se mjesta i za poeziju blogosfere. Naime, u subotu 02.12. s početkom u 13 sati u sklopu programa Poezija kod Domenica u foajeu kazališta INK Krešimir Vugrinc i Davor Mandić predstavit će novi broj časopisa za umjetnost i kulturu :Re: koji donosi tematski prilog o poeziji koja nastaje na blogu. Tom prilikom biti će predstavljena poezija koju ispisuju autori u blogosferi poznati kao Satie, Carica vrta, Echoe, Carica, Koe, Medusa, Pg, Huryet, Focus, Gawrun, Zmajevna, Korvin, Misericordia i Porto.
Nakon toga uslijedit će programski dio pod nazivom BLOGERI u kojem će Fritz & Vlado, Alida Bremer i Kruno Lokotar predstaviti svoje goste iz svijeta blogosfere pa će tako sajmom prodefilirati Vlado Bulić (Denis Lalić), Drito konj, Nepoznati pjesnik, Igor Kokoruš (Dr. Lebowsky), Davor Šišović (Bookaleta), Zrinka Pavlić (Zrine), Dario Rukavina (Porto), Darko Macan i Damir Markulj (NoisyD).
Toliko o blogerima na Sajmu, a cjelovit program svih događanja pogledati možete ovdje.
komentiraj (3) * ispiši * #
Dean Duda o poziciji književnih kritičara i ulozi blogova u toj priči
' Književna kritika, dakle, vene i to ne samo zbog razine obavljena posla. Je li blog, da se vratim jednoj staroj temi, moguća protuteža? Možda jest, ali se neodoljivo podvrgava logici dijalektike prosvjetiteljstva. Radikalniji bi mogli reći da je propao onoga trenutka kad je prvi bloger potpisao autorski ugovor i objavio svoje zapise u knjizi. Oni mekši bi mogli opovrgnuti da blog savršeno funkcionira kao najdemokratskija burza rada ili neograničeni natječaj za budući plaćeni posao u kojemu se kvalifikacije stječu isključivo kontinuiranim i dobrim radom. U toj izmjeni toploga i hladnog ipak nastaju i književnokritički impulsi koji barem zasad imaju više smisla i mirisa nego ocvala medijska književna kritika.'
Prethodne rečenice izvadak su iz teksta Deana Dude na temu pozicije književnih kritičara u društvu koje ih zapravo uopće ne treba. Cjelovit tekst objavljen u novom Feralu pročitajte ovdje.
komentiraj (1) * ispiši * #
Moja nova kritika na Knjigomat.com-u
komentiraj (1) * ispiši * #