Sutra će se na kioscima diljem Hrvatske naći novi roman osječkog književnika Davora Špišića "Put s mladom" u nakladi VBZ-a. Roman je više nego aktualan, u njemu se konkretno govori o osječkim ratnim zbivanjima koja ovih dana dominiraju hrvatskom političkom i pravosudnom zbiljom.

VL: Vaš "Ples s mladom" očito je roman s ključem, a u svom najdramatičnijem dijelu govori o tamnoj strani rata u Osijeku. Je li slučajno što izlazi u vrijeme sudskih procesa u vezi sa zbivanjima u Osijeku?

ŠPIŠIĆ: Konkretno, nigdje ne navodim točnu lokaciju tamne strane moje priče. Ali da, svakako, reference postoje. Garažiranje nedužnih građana, ispiranje njihovih grla akumulatorskim kiselinama, meci u zatiljak i plivanje Dravom, sve te bestijalnosti koje bacaju ružne mrlje kakve bi Osijek i Hrvatska najradije gurnuli pod tepih... Naravno da su činjenice prejake a da bi im pisac odolio. No, htio bih reći da me u "Plesu s mladom" istovremeno zanima i priča o ljubavi i nadi. Koliko god to utopijski zvučalo, mislim da nas one jedino mogu izvući. Roman je nastajao u posljednjih godinu dana i imao je svoj ritam, nekad sporiji, nekad brži, a eto, izlazi baš kad se stvar oko ratnih zločina zapetljala do apsurda.

VL: Gotovo kirurški precizno opisujete zločine u Babinu dvoru kako Vi to nazivate, a kojima dirigira pukovnik Rašić, koji je prije Domovinskog rata bio peti referent u općinskom sekretarijatu za narodnu obranu. Otkuda ta preciznost?

ŠPIŠIĆ: Referenti iz Babinih dvorova i garaža, predvođeni pukovnikom Rašićem, daleko su precizniji od mene. Pa, oni su bili u stanju u jednoj večeri zapakirati posmrtne ostatke nevinih u burad i transportirati ih miljama daleko da bi sakrili svoje prljave tragove.

VL: Je li, dakle, Vaš roman fikcija ili reportaža napisana, doduše, s vremenskim otklonom?

ŠPIŠIĆ: Čista fikcija. S time da je stvarnost maštovitija. Nema tog pisca koji bi te gadove nadmašio u mašti.

VL: Što Vas je potaklo da napišete roman koji vrlo direktno secira današnju poslijeratnu Hrvatsku, a kojim možete izazvati razne postratne reakcije?

ŠPIŠIĆ: Ne vjerujem u generalnu terapiju literaturom, ali vjerujem u svoju. Sranja u kojima pliva Hrvatska ne čine me sretnim. Ovo je jedan od načina da se o tome progovori. Reakcijama se nadam. Dobrim i gadnim.

(Razgovarao Denis Derk)