U utorak, 12. prosinca, u 19 sati, u Hrvatskom društvu pisaca (Basaričekova 24, Zg) održat će se promocija knjige priča 'Čovjek koji je kupovao kuću' Jozefine Dautbegović.
O knjizi govore: Željka Čorak, Branimir Donat, Velimir Visković.

Jozefina Dautbegović rođena je 1948. u Šušnjarima, BiH. Završila je Pedagošku akademiju, grupe za hrvatski jezik i povijest. U Doboju je radila kao nastavnica hrvatskog jezika i povijesti, kao knjižničarka te uređivala biblioteku Druga svjetlost i časopis za kulturu Značenja. Bila je voditeljica kulturne tribine i urednica muzeološkog časopisa Informatica Museologica (MDC, Zagreb). Živi i radi u Zagrebu kao arhivist-dokumentarist u MDC-u. Članica je Hrvatskog P.E.N. centra.
Ciklusi njenih pjesama objavljeni su na engleskom, francuskom, njemačkom, talijanskom, švedskom, slovenskom i makedonskom jeziku

O knjizi:
Tematika priča Josefine Dautbegović nije usko vezana za određenu društvenu sredinu, ili neki socijalni milje. Konstanta njezinog pričanja leži u tome što ona odabire obične ljude i svakodnevne događaje i lako uspostavlja odnos između teksta i čitatelja.
Tijekom devedesetih Jozefina Dautbegović afirmirala se svojim zbirkama kao jedna od ključnih autorskih osobnosti novije hrvatske poezije. Kao što je u pjesništvu vrlo uspješno tematizirala svakodnevicu, i u svojoj prozi ona se bavi običnim ljudima i svakodnevnim događajima. Stječe se dojam kako priča o ljudima iz neposrednog okruženja, «prisluškuje» dijaloge i «preslikava» događaje.
Međutim, njezin «dokumentaristički postupak» zapravo je mimikrijske naravi: određena zbivanja na trenutke prelaze granicu iskustvenog i autorica ulazi u svijet onostranog, ali s tako malim pomacima da je teško povući stvarnu crtu između događaja i fikcije, jer je kao u ogledalu stvarnost jedva odmaknuta od mogućeg.
Uz snažan osjećaj za realitet povremeno «iskliznuće» u metafizičko nije samo sebi svrha nego je u službi oblikovanja likova. Većina njezinih priča ima neočekivan obrat s uspjelom dozom prirodnog humora koji pokriva «povišene emocije». Posebna su kvaliteta ovih priča vrlo vješti i uvjerljivi dijalozi tako da se svaki događaj doimlje proživljenim, a čitatelj prepoznaje likove ili događaj kao autentično iskustvo.
Pojedine priče iz ove zbirke već su bile prepoznate u književnoj javnosti po visokim narativnim dometima: priča Odmor nagrađena je 1996. nagradom Večernjeg lista za kratku priču, a 2002. autorica je dobila nagradu Ranko Marinković za priču Čovjek koji je kupovao kuću, po kojoj je i naslovljena ova knjiga.