' Književna kritika, dakle, vene i to ne samo zbog razine obavljena posla. Je li blog, da se vratim jednoj staroj temi, moguća protuteža? Možda jest, ali se neodoljivo podvrgava logici dijalektike prosvjetiteljstva. Radikalniji bi mogli reći da je propao onoga trenutka kad je prvi bloger potpisao autorski ugovor i objavio svoje zapise u knjizi. Oni mekši bi mogli opovrgnuti da blog savršeno funkcionira kao najdemokratskija burza rada ili neograničeni natječaj za budući plaćeni posao u kojemu se kvalifikacije stječu isključivo kontinuiranim i dobrim radom. U toj izmjeni toploga i hladnog ipak nastaju i književnokritički impulsi koji barem zasad imaju više smisla i mirisa nego ocvala medijska književna kritika.'
Prethodne rečenice izvadak su iz teksta
Deana Dude na temu
pozicije književnih kritičara u društvu koje ih zapravo uopće ne treba. Cjelovit tekst objavljen u novom
Feralu pročitajte
ovdje.