'Gola vučica', drugi roman Vesne Ćuro-Tomić, zanimljiva je, uzbudljiva i istodobno promišljena, inteligentna priča o tvrdoj suvremenoj zbilji i uznemirenim unutarnjim svjetovima njezinih protagonista. Napisana je tako da se čita nadušak a ispušta iz ruku samo ako se mora!
Kao na nekoj novinskoj naslovnici – što nije slučajno – složeno kompozicijsko ustrojstvo romana nagoviješteno je specifičnom segmentacijom teksta već na njegovoj prvoj stranici. Na samom je početku diskretno naznačen »efekt leptira« (u meteorologiji, slikovito, udarac krilima leptira može prouzročiti olujno nevrijeme na drugom kontinentu) – obuhvatna metafora kojom se sugerira da su odnosi između uzrokâ i posljedicâ u životu fluidni, slojeviti, nepredvidivi. Radnja romana vrlo je dinamična, a u njezinu su središtu novinari kulturne rubrike jednog zagrebačkog dnevnog lista. Autorica prati njihove odnose na poslu i u privatnom životu, obiteljske prilike, propale brakove i brakove u krizi, njihove snove i depresije, uspjehe i strahove.

O hrvatskom novinarstvu kao profesiji, o mehanizmima žiriranja, nagrađivanja i hipokriziji književnog života, o bešćutnosti koja proizvodi kandidate za psihijatriju i vodi u ludilo, ovaj roman govori intrigantno i uvjerljivo. »Kad pišete, najvažnije je da pišete o onome što vas se tiče i što vas uzbuđuje«, kaže jedna od junakinja romana, darovita književnica i silno frustrirana djevojka Ana, žilava »gola vučica« koja neprestano ratuje i sa stvarnim i s umišljenim vukovima. Kao snažan kontrapunkt ovoj liniji privatnoga stoje ubačeni dijelovi novinskih članaka i naslovi vijesti, najčešće funkcionalno vezani uz teme osnovnog pripovijednog toka – o pedofiliji, o ekologiji, o medicini, o političkim događajima itd. Inkorporirani u tkivo romana, oni čine čvrst okvir i poveznicu sa svijetom u kojem živimo – medijskom civilizacijom čiji smo ovisnici i koja sve čega se takne pretvara u grotesku.