Bez velikog razmišljanja, bogzna zašto, počnem zamišljati – ni uz najbolju volju vam ne mogu objasniti gdje sam izvukla upravo ovu sliku – kako sjedim s Tomom za istim stolom u praznoj školskoj menzi... (str. 73)
Oduvijek pristupam životu sasvim racionalno i pragmatično, ipak, u ovom slučaju ne mogu se osloboditi dojma da iz tih vjekovitih stabala zrači golem, mističan, nekako načelan mir. (str. 99)
Veselim se zbog njega i valjda se zato prestanem kontrolirati: napravim facu (ružne) djevojčice koja je nešto skrivila i sladokusno isplazim jezik (str. 101)
Michal Viewegh - 'Izvan igre' (izd. Profil, 2006.)