Pa krenimo od najsvježijih događanja :
što se tiče moje prepiske s Majom Hrgović, možda sa moralnog stanovišta nisam postupio korektno, ali nimalo me ne grize savjest. Savjest me ne grize iz razoga što Hrgovićkim postupak smatram licemjernim.
Draga moja Majo Hrgović, ako si bila u stanju mjesecima u komentarima (na mom blogu i brojnim drugim blogovima) iznositi omalovažavajuće, uvredljive, pa čak i prostačke komentare na moj račun, onda sada kada si shvatila da si pretjerala i kad si se zbog grižnje savjesti odlučila obratiti mi se s pokajničkom porukom, licemjerno je od tebe što I TO nisi iznijela u komentarima, nego si mi poslala e-mail poruku.
No, prihvaćam tvoj mail koji sam ovdje prenijeo kao svojevrsni izraz kajanja i nadam se da je ova priča gotova. A je li ona uistinu gotova ovisi o tebi i o tome hoćeš li se možda ponovo prepustiti, kako si sama rekla, vlastitoj 'obijesti i lakrdijanju' . Ja se nadam da je ipak kraj djetinjarijama...

*******

2006. godinu na neki su način obilježile i gomile uvredljivih i prostačkih komentara koje su na moj račun, što na mom blogu, što na brojnim drugim, izrekli raznorazni 'markizi, liječenikatolici, književni teroristi, inhibitori, izgnanici...' (i kako se još sve ne nazivaju kako bi stvorili dojam da ih je jako puno). Svjestan sam da 'nam sve mogu oprostiti ali uspjeh nikako' i svjestan sam da nerealizirani zavidnici neće propustiti mogućnost koju im blogosfera pruža kako bi anonimno vrijeđali uspješnije od njih.
No, dragi moji gorenabrojani, jedno vam mora biti jasno : mene neizmjerno veseli i neizmjerno mi imponira to što ste u zadnjih 30-tak mjeseci koliko postoji ovaj blog, na najmanje tisuću vaših prostakluka na moj račun utrošili isto tako najmanje tisuću minuta svojih života.
Zar vam to nije jasno?
Npr. bloger koji se potpisuje kao Izgnanik samo je ove noći u razdoblju od cca 2:15 do cca 2:50 ostavio 40 prostačkih poruka. Eeee, taj je bijednik na moju malenkost potrošio više od pola sata svoga života i to u gluho doba noći. A meni je trebalo otprilike 15 sekundi ovoga jutra (negdje od 8:12:25 do 8:12:43 h) da sav njegov dugotrajan noćni trud izbrišem s par klikova miša. Pa zar to nije krajnje dirljivo? (Oprostit ćete mi na osjećajnosti, ali pomisao kako neispunjen i jadan život ta individua vodi, meni tjera suze na oči...)

U vremenu kada su kulturne teme i književna kritika istjerani iz tiskovina, meni je uspjelo u zadnjih 6-7 godina u 16 različitih medija objaviti oko 270 književnih kritika. Naravno, nije na meni da sudim o kvaliteti tih kritika, tu prosudbu ostavljam urednicima svih tih 16 medija koji ih vrlo rado objavljuju. Ali, mislim da nikako ne može biti da su baš svi ti urednici u tih 16 medija nekompetentni. A većina mi tih medija, zamislite, isplaćuju i honorare za te kritike. Meni je to sasvim dovoljna potvrda da ti moji tekstovi nekog vraga vrijede i zbog toga se smatram uspješnim u ovome što radim.
A kako bih dodatno potpalio zavist gorenabrojenih prostaka, reći ću i ovo : od početka ove godine na moj žiro račun od honorara za objavljene kritike uplaćeno mi je cca 13.200 kn (s tim da neke zaostale honorare još uvijek čekam, što ukupnu cifru još povećava). Slovima : trinaest-tisuća-i-dvjesto-kuna sasvim je pristojan džeparac, za nešto što radim iz hobija, u slobodno vrijeme. Slažate li se?

Pa se svi vi 'markizi, književniteroristi, lijecenikatolici, inhibitori, izgnanici itd.' slobodno pjenite i dalje i vrijeđajte me i dalje, te trošite svoje vrijeme na te prostačke užitke. S par klikova miša ti se prostakluci brzo i lako brišu.

******

Na kraju si uzimam slobodu još nešto razjasniti i ustvari, zahvaliti se nekim ljudima. Naime, pred Interliber i pred pulski sajam knjiga primio sam dvadesetak pozivnica, što od urednika u nakladničkim kućama, što od autora, što od kritičara, pa čak i od dvije prevoditeljice. Neki od njih čak su se potrudili pozivnice mi poslati u pismu, a ne samo e-mailom. Svima se njima od srca zahvaljujem, ali bih volio i nešto razjasniti, kako moje nepojavljivanje na tim sajmovima ne bi krivo protumačili i ne-daj-b(l)ože, smatrali me nepristojnim zbog neodazivanja na pozive.

Ovako : već se duže vrijeme priča o svakojakim zakulisnim igrama, klanovima, sukobima interesa i raznim 'ti-meni-ja-tebi' i 'ruka-ruku-mije' igricama na književnoj sceni. Moja mi izmještena pozicija (Forza Fiume!) dodatno omogućuje da to izbjegnem i ja ustrajavam na svojoj neutralnosti i nepristranosti, odnosno, kao što sam u intervjuu za Knjigomat.com rekao : trudim se da 'sa strane samo posmatram taj svet'.
Ja se želim koncentrirati isključivo na književno djelo, a osoba koja ga je napisala me ne zanima. Nikako ne bih želio da dojam koji bi neki pisac pri osobnom kontaktu (bilo pozitivan, bilo negativan) ostavio na mene, utječe na moj doživljaj njegova djela. To je jedini i isključivi razlog što ne pohodim promocije, predstavljanja, javna čitanja i slične događaje koji bi mogli dovesti do toga da se upoznam s nekim autorom. Možda pretjerujem što isti odnos imam i prema urednicima koji su te knjige objavili, ali, eto, takav je moj stav. Za sada i još uvijek... (Znam da time sam sebi čak i zatvaram neka vrata, ali eto, što je tu je...)

Posebno se ispričavam autorima i urednicima koji su me pozivali da učestvujem i govorim na promocijama njihovih knjiga i izdanja, a što sam već u nekoliko navrata odbio. Čak mi je bio nuđen besplatan smještaj i prehrana u Puli tijekom sajma knjiga, a kako bih na mom blogu s lica mjesta izvještavao o sajamskim događanjima, ali sam i to odbio. Isto tako, nedavno me je primjerice voditelj jedne riječke kulturne institucije kontaktirao jer je zainteresiran upriličiti promociju 'Eventualista' ali ne zna kako doći do njih. Ja sam mu vrlo rado dostavio e-mail adresu jedne 'Eventualistice' i biti će mi jako drago ako oni nastupe u Rijeci. Međutim, unaprijed se ispričavam 'Eventualistima' jer neću prisustvovati tom događaju – naime, ne bih želio da njihov nastup i dojam koji bih stekao prisustvujući javnom čitanju njihovih priča utječe na moje mišljenje o tim pričama.

Nadam se da sam bio jasan. Nazovite to ekscentričnošću, glupošću, čudaštvom, donkihotovštinom – nazovite to kako vam drago, ja to zovem principijelnost.

(Be yourself no matter what they say, pjevušio je jedan Englez šećući New Yorkom)

Hvala na razumijevanju!!!

*****

Na kraju još i zahvala mojoj sve brojnijoj publici – u trećem mjesecu 2006. kada me Lokotar u intervjuu za Vijenac pitao o čitanosti moga bloga, dnevno ste me posjećivali 300 – 500 puta, a sada se, eto, ta brojka popela na 500 – 800 dnevnih čitanja.

Thanx!!


A kako bih u nečemu bio i prvi :

Puno zdravlja, ljubavi, sreće, uspjeha i...
DOBROG ŠTIVA u 2007.
želi vam Moljac!!!