Sanjam noćas kako netko u komšiluku zaliva vreo beton. Čujem ono ššššš i kako žedan beton upija vodu. Na početku toplu, pa sve svježiju. Pukotina betona je halapljivo upija. Šire se tračice vode i prave baru. Šlauf odbačen pored grma ruže. Cika i smjeh djece u susjedstvu. Kasno julsko popodne. Neka nostalgija u zraku. Lubenica se hladi u frižideru. Hladan sok, cigarete i internet.

Hvata me panika. Umirim je. Cigareta. Kriška lubenice. Vruće je.

Kriška lubenice, pa cigareta. Ne ide.

Ništa ne ide ovih dana. Čak ni vrijeme. Stoji zaglavljeno.

Ipak ono ššššš kao da se preliva preko mene.
Umiri me.
Sanjam julska popodneva u aprilu.