Počela Katolička košarkaška liga

29.09.2012.

Danas je počela Katolička košarkaška liga Zagreb.
Prve utakmice odigrane su u 9 sati.
Blagoslov terena bio je u 10 sati.
Igra se 3x3 na jedan koš što je jedintveno u Hrvatskoj.
S ovime se počela pisat povijest 3x3 lige u Hrvatskoj.
Za želimo ovoj ligi puno uspjeha i neka postoji što duže.

Policija ispunila životnu želju dječaka s tumorom na mozgu

Odmah napomena. Ne radi se o Hrvatskoj policiji već kuluturnoj policiji SAD-a.

Gage Hancock-Stevens (13), dječak iz Everetta, već se 10 godina bori s tumorom na mozgu. Liječnici bolest drže pod kontrolom, ali je dosad već počinila veliku štetu

Tumor je Gagea nažalost učinio gotovo slijepim, danas tek još nešto malo vidi na lijevo oko, ali je i unatoč tom hendikepu dječak vedrog i neslomljivog duha silno uživao u ulozi policajca.
Gage je, zahvaljujući zakladi Make-A-Wish i srdačnim djelatnicima policijske postaje u Bellevueu, na dva dana dobio priliku postati ono što je oduvijek htio, a to je borac protiv nepravde i kriminala na usluzi građanima.

Izvor: 24 sata.

Terezianum

Terezianum je festival koji se održava u crkvi Sv. Terezije od Djeteta Isusa (Miromarska 92) u nedjelju 30.9.2012.
Festival se održava nakon večernje sv. Mise koja počinje u 18,30 sati.
A na Terezianumu nastupaju:
Zbor "Hrid"i Čedo Antolić,iz župe Kraljica sv. krunice- Borongaj;
Zbor ''Božja kapljica'' iz župe sv.Nikola Stenjevec 2;
Zbor ''Damask'' iz župe sv. Pavao Retkovec;
Zbor ''Amatus'' iz župe sv.Ivan Utrine,Zapruđe-Središće;
Zbor '' Advocata Croatie'' iz župe Uznesenje Blažene Djevice Marije- Remete;
Petra Lešković i Martin Justin;
grupa RiM te zbor domaćin, Haifa.

Braća kapucini otvorili su svoja vrata u Dubravi Vikend u samostanu

28.09.2012.

Pod motom „Vikend u samostanu kod kapucina“, od 21. do 23. održan je promotivni susret za duhovna zvanja Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića u istoimenom samostanu u Dubravi.

Organizator susreta, fra Juro Šimić, promicatelj zvanja, ističe kako je cilj ovoga susreta bio mladićima koji razmišljaju o duhovnom zvanju, omogućiti bolje upoznavanje s franjevcima kapucinima, s njihovim samostanom i redovničkim načinom života.

„Kroz sudjelovanje na zajedničkoj euharistiji, molitvi (osobnoj i zajedničkoj s braćom redovnicima), razgovor, predavanja, zajedničko druženje i rad nakana nam je bila pomoći im otkriti i spoznati volju Božju za njih i njihov život.“, rekao nam je fra Juro.

S druge strane, jedan od sudionika ovog susreta, ispričao nam je da je odlučio sudjelovati u njemu jer razmišlja o redovničkom pozivu te je želio izbliza vidjeti kako oni žive. Priznaje da je bio pun predrasuda prema franjevcima - kapucinima; očekivao je da u samostanu vlada strogi režim, da je tamo gotovo kao u kamenom dobu te da kapucini po cijele dane šute i mole. Tijekom dana provedenih u samostanu imao je priliku uvjeriti se da to nije tako.

„Moje predrasude o kapucinima pale su u vodu nakon što sam se nakon par sati provedeni u samostanu već osjećao kao kod kuće. Fratri su me oduševili svojom jednostavnošću i pristupačnošću. Posebno mi je bilo drago što postoji jednakost i svi sudjeluju u svim poslovima kao što je pospremanje stola nakon objeda, a zajednička molitva i razgovori uvelike pomažu u izgradnji svakog člana zajednice“, podijelio je s nama jedan od sudionika.

Tijekom tri dana, koliko je trajao susret mladići su imali prilike upoznati se s redovničkim načinom života, slušali su predavanja i životne priče braće kapucina te su obavljali 'sitne' poslove kao da su članovi njihove zajednice.

„Mnogi ljudi dolaze i nalaze utjehu kod njih. Oni su otvoreni i za siromašne i za manje siromašne ljude, ali ljudi iz tog samostana odlaze sa smiješkom na licu. Zahvalan sam što sam imao mogućnost vidjeti i doživjeti život u samostanu.“, zaključio je naš sugovornik.

Franjevci kapucini djeluju u Hrvatskoj od 1610.g. kada je izgrađen prvi samostan u Rijeci. Prošle godine, svečano su proslavili 700 godina svojega djelovanja u našoj domovini. Djelatnost braće kapucina u hrvatskoj danas je uglavnom vezana uz župni pastoral, ali i vode tipično franjevačko-kapucinske djelatnosti: pučke pobožnosti, pučke misije, vođenje duhovnih vježbi i obnova, rad s ministrantima, članovima Franjevačkog svjetovnog reda i Frame. Braća kapucini imaju svoje samostane u Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Karlobagu, Splitu, Dubrovniku, Topuskom te dva u Zagrebu: samostan sv. Leopolda Bogdana Mandića i samostan sv. Mihaela Arkanđela koji je 1941.g. dao izgraditi bl. Alojzije Stepinac.
Autor: Martina Andrijević

Župa Navještenje Velika Gorica - obavijest mladima

Hej ljudi, danas je prvi susret studenata i mladih koji rade :)
Jel se vidimo u pol 9 u Nazaretu??
Radujem se godini koja je pred nama!

Skup vjernika i nevjernika u Asizu pod nazivom „Predvorje naroda“

U Tiskovnom je uredu Svete Stolice u ponedjeljak, 24. rujna, predstavljen skup „Predvorje naroda“ koji će se 4. i 5. listopada održavati u Asizu. Riječ je o istoimenom vatikanskom tijelu ustanovljeno unutar Papinskoga vijeća za kulturu radi promicanja dijaloga između vjernika i onih koji ne vjeruju. Prošle godine održao se prvi skup s kojega su samo pozitivni pomaci u dijalogu vjernika i nevjernika.

U Tiskovnom uredu Svete Stolice o tome su govorili kardinal Gianfranco Ravasi, otac Enzo Fortunato i pisac Vincenzo Cerami. O skupu, na kojem će sudjelovati i talijanski predsjednik Giorgio Napolitano, govorili su kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Papinskoga vijeća za kulturu, otac Enzo Fortunato, ravnatelj tiskovnog ureda Franjevačkog samostana u Asizu i pisac Vincenzo Cerami.

Odgovarajući na upit jednoga novinara o bilanci „Predvorja naroda“, kardinal je Ravasi rekao da je dosadašnje iskustvo vrlo pozitivno, „naročito stoga jer se na raznim skupovima raspravljalo o temama vezanim uz mjesta održavanja 'Predvorja naroda', imale su dakle egzistencijalno obilježje“, istaknuo je kardinal te poželio da se nastavi dijalog između vjernika i nevjernika koji su bili vrlo aktivni u raspravama, osim toga, ustvrdio je da je ravnodušnost veliki problem današnjice.
Fra Enzo Fortunato u svom je govoru podsjetio da se skup održava usporedo s proslavom blagdana svetoga Franje.

„To da se skup održava 4. i 5 listopada, smatram nastavkom proslave lika svetoga Franje, ali na drukčiji način. Pisac Vicenzo Cerami rekao je pak da mu se čini da je 'Predvorje naroda' 'jedina stvar' koja se miče u talijanskoj kulturnoj panorami. Vjera uvijek privlači umjetnika, čak ako i ne vjeruje“, ustvrdio je Cerami.

Izvor: Radio Vatikan

Predstavljena slikovnica "Snježni drinski anđeli"

Predstavljanje slikovnice „Snježni Drinski anđeli“ što ju je o prvoj godišnjici beatifikacije Drinskih mučenica izdala Družba Kćeri Božje Ljubavi Provincija Božje providnosti održano je u četvrtak, 20. rujna u Dječjem vrtiću "Svetog Josipa" u Zagrebu kojeg vode Kćeri Božje Ljubavi. Uz vrtićku djecu i njihove roditelje, predstavljanju su nazočile i redovnice i djelatnice drugih katoličkih dječjih vrtića grada Zagreba.

Izražavajući dobrodošlicu, ravnateljica DV „Sveti Josip“ s. Danijela Koprek naglasila je važnost ovog događaja ne samo za DV „Sveti Josip“, nego i za čitavu Crkvu, tim više što su „Snježni Drinski anđeli“ blaženice kako ove Družbe, tako i čitave Crkve.

S divljenjem se sjećamo herojskog svjedočanstva naših pet sestara blaženica, naših Drinskih anđela i njihovog nesebičnog karitativnog djelovanja na Palama kraj Sarajeva bez obzira na vjeru i naciju, rekla je s. Koprek, te naglasila kako su one živjele načelo koje je ostavila Utemeljiteljica „činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo“. Ova slikovnica daje svima nama da u svom životu, bilo u redovništvu, obitelji, radnom mjestu živimo istinske vrednote da činimo dobro svima, da uvijek budemo poput djece, jer takvih je Kraljevstvo nebesko.

Provincijalna glavarica s. Elvira Tadić obratila se u ime Družbe, te izrazila radost okupljanje oko slikovnice.

Uslijedio je scenski prikaz svakodnevice pet sestara u Marijinom domu na Palama. Život sestara koje su djelotvorno svjedočile kršćansku ljubav u duhu svoje Družbe na vrlo upečatljiv način prikazala su djeca DV „Sveti Josip“.

Autorica teksta Brankica Blažević, pedagog katoličkih vrtića i viša savjetnica za vjerski odgoj djece predškolske dobi pri NKU – HBK, govoreći o poticaju pisanja teksta slikovnice istaknula je tri pojma: snijeg, ljudi koji čine dobra djela, anđeli.

Stoga, zato što je tada bila zima, a ove časne su bile dobre i činila dobra djela i što po dobrim djelima postajemo slični anđelima, odlučila sam napisati ovu priču. Uživala sam dok sam pisala. No, dok sam razmišljala kako obraditi temu, bila sam na mukama. Ali sam pred očima imala djecu, i tako je priča nastala, rekla je autorica.

Ilustratorica Alma Orlić, akademska slikarica rekla je kako ju je malo šokirala tematika.

Ako shvatimo da je ljepota i dobrota ono što pokreće i kist i boje, ne smijemo izostaviti ljudski faktor, tj. da taj događaj izbriše njihovu individualnost. Mislim da smo uspjeli ispoštovati svaku od tih divnih osoba i da smo ih u punom značenju njihove ljepote i dobrote uključile u priču. Ovo je i predivna poruka, da ono što moramo izdržati, moramo izdržati, međutim ljepota i dobrota nisu uništivi, rekla je ilustratorica.

Izvor: KTA

Laudato predstavlja film "Luka 2,25 - priča o sv. Šimunu"

Filmska produkcija Laudato predstavlja dokumentarni film pod nazivom "Luka 2,25 - priča o sv. Šimunu" u nedjelju, 7. listopada 2012., u 19 i 45, u svetištu sv. Šimuna u Zadru.

Otkrijte što povezuje Bibliju i Hrvatsku: kako su se relikvije starca Šimuna Pravednika, koji je u naručju držao dijete Isusa (usp.Lk 2, 27-28), našle u Zadru i doprinijele stvaranju jednog od najvećih remek-djela crkvene umjetnosti?

Film je snimljen i produciran na visokoj profesionalnoj razini pod vodstvom producentice Ksenije Abramović. Redatelj je Mario Raguž, urednik Religijskog programa Hrvatske televizije, a koji je ujedno i koscenarist filma, predstavljamo priču o sv. Šimunu koja traje više od dvije tisuće godina.

O omiljenom zadarskom svecu zaštitniku i molitvenom utočištu brojnih vjernika iz Hrvatske i svijeta govore zadarski nadbiskup mons. dr. Želimir Puljić, upravitelj svetišta, don Josip Lenkić, mons. dr. Eduard Peričić, profesor crkvene povijesti na Visokoj teološko-katehetskoj školi u Zadru i dr. Marijana Kovačević s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru.

Dokumentarni film "Luka 2,25 - priča o sv. Šimunu" bit će dostupan na četiri jezika – hrvatskom, engleskom, njemačkom i talijanskom.

Sada će na nov način hrvatskoj, ali i svjetskoj, javnosti biti dostupno kulturno bogatstvo hrvatske baštine. Naime, Škrinja svetog Šimuna smještena je na glavnom oltaru Svetišta sv. Šimuna u Zadru i najvrednije je djelo srednjovjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj. U njoj je sačuvano neraspadnuto tijelo sv. Šimuna, a na njoj su ovjekovječeni važni povijesni događaji za grad Zadar i njegove stanovnike u srednjem vijeku.

Izvor. Laudato

Za izgradnju Europe potrebno je pouzdanje u Boga!

Kršćani u službi europskog projekta, s uprtim pogledom u Boga, s tom je nakanom sinoć u Bruxellesu slavljena misa za Europu. Misu je predvodio belgijski primas i nadbiskup Buxellesa André Joseph Léonard koji je u pozdravnom govoru istaknuo da je u ljudskom djelu zajedničke izgradnje potrebna nada i pouzdanje u Boga.

Kako prenosi Agencija Sir, s primasom je uz brojne svećenike koncelebrirao i msgr. Joseph Soueif, maronitski nadbiskup Cipra, države koja predsjeda Europskom Unijom, msgr. Mario Ganci, tajnik apostolske nuncijature pri Europskoj uniji, te pomoćni biskup Bruxellesa Jean Kockerols, dopredsjednik Povjerenstva biskupskih konferencija Europske zajednice, koji je u propovijedi podsjetio na europske kršćanske temelje i na zauzimanje vjernika da budu ukorijenjeni u Kristu dok izgrađuju zajedničku kuću čuvajući temeljne vrijednosti, u prvom redu dostojanstvo osobe, i služeći općem dobru.

Izvor: Radio Vatikan

Sastanak predsjednika HBK Srakića i kardinala Bozanića s Linićem

Predsjednik HBK đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić i potpredsjednik HBK zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić održali su sastanak s ministrom financija Republike Hrvatske Slavkom Linićem u prostorima Hrvatske biskupske konferencije na Ksaveru u Zagrebu, u utorak, 25. rujna 2012. godine. Na sastanku su sudjelovali i generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis i pomoćnik ministra financija i glavni državni rizničar Miljenko Fičor.

Na sastanku je bilo riječi o potrebi usklađivanja postojećeg Sporazuma između Ministarstva financija i Hrvatske biskupske konferencije s odredbama zakona koji uređuju proračunske procese, priopćio je Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije.

Izvor: Laudato/TU HBK

Uvođenje "Josipologije" u redovni studij teologije

U povodu 325. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom hrvatskoga naroda, u Zagrebu je u srijedu, 26. rujna, održan znanstveni skup o štovanju sv. Josipa u hrvatskom narodu.

Dobrodošlicu je u ime organizatora skupa, koji se održao u dvorani Nadbiskupskoga duhovnog stola, zaželio predsjednik Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije "Tkalčić" dr. Stjepan Kožul, izvijestio je portal Glasa Koncila.

Sudionike je pozdravio i zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. "Budući da je sv. Josip zaštitnik hrvatskog naroda, dolično je da ga hrvatski narod pozna, i što ga više bude poznavao, to će ga više zazivati, danas kao i nekoć. Danas kada su nemale pošasti zala u kojima nam treba pomoć s Neba, neka Lijepa naša časti sv. Josipa a on neka moli blagoslov za Lijepu našu", istaknuo je biskup Pozaić.

U šesnaest predavanja razmatrani su život i djelo sv. Josipa u biblijskoj tradiciji te njegov utjecaj na duhovni, politički i kulturni život Hrvatske od 1687. godine, kada je proglašen nebeskim zaštitnikom hrvatskoga naroda, do novijeg vremena.

Kult štovanja sv. Josipa, rekao je dr. Josip Beljan, uspostavlja se od 13. stoljeća, a europsku je kulminaciju doživio u 17. stoljeću, između ostalih i u Hrvatskoj. Društveno-političke okolnosti uoči 9. i 10. lipnja 1687. godine, kada je Hrvatski sabor na čelu s banom Nikolom III. Erdödyjem prihvatio prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića o nebeskom zaštitniku Hrvatske, detaljno je iznijela dr. Agneza Sabo.

Predsjednik "Tkalčića" dr. Kožul iznio je podatke o crkvama i kapelama sv. Josipa u Hrvatskoj. Tako Zagrebačka nadbiskupija (do osnivanja novih biskupija) i Đakovačko-osječka nadbiskupija broje 76 lokaliteta, od kojih 68 sačuvanih; među njima je 26 župnih crkava, a 42 kapele. Na području dalmatinskih biskupija postoji 69 lokaliteta, očuvanih 64, među kojima je 15 crkava, a 49 kapela.

Govoreći o istoj temi na području Bosne i Hercegovine, dr. Pavo Jurišić je napomenuo kako je svako prethodno stoljeće donijelo barem tri rata prigodom kojih su u BiH najčešće uz ljudske žrtve rušena i svetišta. Dodao je kako se na području Vrhbosanske metropolije nalaze 23 crkve posvećene sv. Josipu.

Organizatori skupa napismeno su iznijeli ideju da se kao obvezni ili izborni predmet uvede "Josipologija" u redovni studij teologije na svim katoličkim bogoslovnim učilištima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Predmet bi se prema predlagačima bavio teološkom, ali i društvenom ulogom sv. Josipa.

"Smatramo da je neopravdana šutnja teologije o tom najvećem svecu među svetima, o njegovoj nezamjenljivoj i neprocjenjivoj ulozi u povijesti spasenja ljudskoga roda, u utjelovljenju Sina Božjega", stoji u tekstu molbe koju predavači sa skupa namjeravaju poslati HBK i BK BiH.

Izvor: Laudato/GK

Vrhunski akademski umjetnici na likovnoj koloniji u Zadru

Josip Botteri Dini, Tomislav Buntak, Svjetlan Junaković, Koraljka Kovač i Maja Vidović sudionici su likovne kolonije koju zajednički organiziraju Galerija hrvatske sakralne umjetnosti Laudato Corde i Falkensteiner Hotel & Spa Iadera od petka, 28. do nedjelje, 30. rujna. Umjetnici će slikati na temu krajolika, a njihova će djela biti izložena na izložbi u hotelu.

Na otvorenju izložbe u subotu, 29. rujna, s početkom u 20 sati, prisutne će pozdraviti generalna direktorica Falkensteiner Hotel & Spa Iadera, gđa Yvonne Tesch, vlasnica Galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato Corde, gđa Ksenija Abramović i likovni kritičar i kustos, Branko Franceschi, a u glazbenom dijelu programa sudjeluje zadarska klapa "Ardura".

Zašto je kao tema ove likovne kolonija odabrana upravo tema pejzaža pojašnjava se u uvodnoj riječi kataloga:
„Pejzaž je iz vizure sakralnog umjetnika nastavak izražavanja drugim sredstvima: priroda, od najsitnijeg bića do svemirskih prostranstava, prenosi šapat Stvaranja. Svijet i priroda, kako je opisano u Knjizi Postanka, izvorno su dobri, a svojoj će prvobitnoj dobroti biti privedeni i na kraju vremena. Biljke i životinje, palme i zvijezde, mudrije su od čovjeka, one svojim postojanjem svjedoče o vrhunskom umijeću Stvoritelja, kao i o njegovoj plemenitosti – daleko od čovjekove zbrke i nereda.“

U ugodnom okruženju prestižnog hotela posjetitelji će imati i mogućnost razgovora s umjetnicima - bit će ovo još jedan doprinos hrvatskoj suvremenoj likovnoj sceni, a ujedno i spoj odmora s užitkom u kulturi.

50 Planinarski križni put

Dragi prijatelju!
Kao što si već vjerojatno čuo, da istina je:
50. jubilarni PKP je pred nama! Iza nas je 25
godina pjesme, veselja, žuljeva, suza radosnica,
razmatranja postaja, klanjanja, molitava, osobnih
nakana, šutnje.....a sve to kroz zajednički hod sa
‘ i & - Isusom Kristom. Okupljali smo se od
početka pa sve do danas, kroz hod sa Prijateljem
koji nas je svaki put pratio kroz svoj križ, a kroz
nošenje križa pružao mogućnost da barem na
djelić trenutka osjetimo u puno blažoj mjeri kako
je bilo Njemu nositi križ. Kroz razmatranja
postaja još više nam je produbio spoznanje o
Njegovoj veličini i samim time produbio našu
vjeru.
Teško ti je na poslu, brineš se kako će proći
nova školska i akademska godina... Pridruži nam
se u hodu i prikaži Mu sva trpljenja za svoje
nakane, baš kao što je On prinio
svoju muku za
cijeli svijet. Tijekom godina dobili smo razne
milosti, znane i neznane, a sve to od najboljeg
prijatelja, Isusa Krista.
U ova teška vremena za crkvu, odazovimo se
Kristovom pozivu i pošaljimo poruku ljudima i
našim pastirima svećenicima i biskupima da ima
mladih koji se vođeni Duhom Svetim već 25
godina ne boje svjedočiti svoju vjeru bez
prestanka. Od srca se radujući susretu sa svima
vama i sa Kristom, organizatori PKP-a vam
svima žele dobrodošlicu!

Kontakti za informacije:
Josipa: 091/5977 259
Domagoj: 098/823 898

Cijena križnog puta je 30 kn + 40 kn za prijevoz
u oba smjera.

Prijave i uplate bit će u Uredu za pastoral mladih
u srijedu 3. 10. 2012. od 13 do 17h

MISA PRIPRAVE ZA PKP
Bit će 6. 10. (subota) u 18.30. h u župi sv.
Nikole biskupa, Stenjevec 2. Poslije te mise uz
druženje će još biti mogućnosti za prijave.
POLAZAK
Polazak iz Zagreba bit će u 6:00 h, a točno
mjesto polaska buseva će se dobiti nakon prijava.

OKUPLJANJE
Okupljanje će biti u subotu u 6:30 h u župnoj
crkvi sv. Ivana krstitelja (novoj), Lug
Samoborski.

KOL Zagreb - novosti

Ove sezone nastupa 5 ženskih ekipa i 9 mješovitih ekipa.
Kotizacija je 2200 kuna po ekipi.
Sezona počinje 13.10.
I dalje se igra u dvorani u Dobojskoj.
Psovka se naplačuje 10 kuna.
Pravila ostaju ista kao i prošle sezone.

KKL Zagreb - Novosti

U prvoj sezoni Katoličke košarkaške lige igra će 10 ekipa.
Kotizacija je 550 kuna za 9 utakmica.
Početak lige je 29.9.2012 u 10 sati blagoslovom terena.
Igra se jednokružno.
Igra se 3x3
Po dvije utakmice subotom.
Kako je dogovoreno ovisno o vremenu sve bi trebalo biti gotovo do kraja 10 mjeseca.

Misu služi uz pomoć iPada, a s vjernicima se druži i na Fejsu

Brazilski svećenik kaže da se morao približiti i mladima te mu u tome pomažu gadgeti. S mladima komunicira na Facebooku te im tako pomaže riješiti probleme.

Bibliju na oltaru crkve Gospe od mira u predgrađu Rio de Janeira zamijenili su tablet i pametni telefon, a otac Jorjao (51) uz pomoć tehnologije služi mise te obavlja vjenčanja i krštenja. Svi potrebni tekstovi dostupni su mu na aplikacijama koje ima na iPadu i iPhoneu. Moderni svećenik uz brojne aplikacije često koristi i Facebook kako bi komunicirao s mladima u župi. Kaže za O'Globo kako ga mladi uvijek mogu kontaktirati i pitati za savjet kako riješiti svoje probleme i nesigurnosti. Svećenik kojeg je osvojila tehnologija mladih objašnjava da u crkvu dolazi nekoliko generacija iste obitelji te je potrebno sa svima stvoriti dobre odnose pa mu u tome pomažu i gadgeti.

Osim liturgijskih tekstova, na tabletu čuva i fotografije koje je snimio za važnih obreda ili izleta. Sjeća se da je na jednom vjenčanju obitelj zaboravila fotoaparat te ih je on slikao iPadom i ljudima poslao na mail.

- Da Isus živi danas, vjerojatno bi koristio internet, što je odličan medij za prenijeti poruku. Lako se može doprijeti do puno ljudi - dodaje svećenik Jorjao.

Izvor: 24 sata.

U Novicijat u Splitu stupila petorica novih kandidata

Papa Pavao III. bulom Regimini militantis ecclesiae 27. rujna 1540. godine odobrio je Družbu Isusovu kao novi red Katoličke crkve. Hrvatska pokrajina Družbe Isusove radosna je i Bogu zahvalna što je uoči obilježavanja ove značajne obljetnice za cijeli Red, u Novicijat u Splitu stupilo pet novih kandidata, četvorica kandidata za svećeništvo i jedan kandidat za časnoga brata. To su: Mišo Biskup iz Dubrovnika, Luka Ilić iz Sitna Donjeg – Perković kraj Šibenika, Petar Klarić iz Vidovica kraj Orašja, Tomislav Vujeva iz Livna i Marko Koprčina iz Graba kraj Trilja. Njih petorica na taj su način započela svoju redovničku formaciju pridruživši se novacima Peri Lovriću, Šimi Rafiću i Draženu Volku, koji nastavljaju svoju drugu godinu novicijata. Neka ih Gospodin prati svojom milošću i podari im ustrajnost u Družbi Isusovoj.

Izvor: Isusovci.hr

KKL Zagreb - Novosti

26.09.2012.

Hvaljen Isus i Marija! Nažalost ove godine u prvoj ligi će nastupati 15 ekipa jer je odustala ekipa Sv. Blaža. Svi koji po rasporedu trebaju igrati sa Sv.Blažom su slobodni i njihove utakmice se neće unositi u tablicu. Nadalje odustala je i ekipa Isusovo Uskrsnuće iz 3.KMNL skupina B, te će također svi koji igraju s njima to kolo biti slobodni i te utakmice se neće unositi u tablicu. Pozdrav u Kristu!

Nick Vujičić pomaknuo je granice u Zagrebu Sijač nade

Jedan od najvećih motivacijskih govornika u svijetu sinoć je u prepunoj dvorani Doma sportova odgovorio na pitanje „Zašto baš ja?“, pitanje koje smo svi barem jednom u životu postavili.

„ŽIVOTE – DOBAR TI DAN!“

Večer je započela pjesmom i Gibinim stihovima: „U svemu sad moram naći nešto lipo i reći živote: Dobar ti dan!“. Sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac uz pomoć čak 130 zboraša srdačno su, pjevajući, dočekali Nicka Vujičića – čovjeka bez ruku, nogu i bez briga, kako se sam voli našaliti. Velikani hrvatskoga sporta – paraolimpijac Mihovil Španja i nogometni reprezentativac Josip Joe Šimunić imali su čast pozdraviti ga ispred otprilike 7 500 nazočnih znatiželjnika. Naime, ovo je prvi Nickov nastup u Hrvatskoj te je rijetko tko imao priliku slušati ga uživo, tako da publika nije znala što očekivati.
NADA SE NE MOŽE KUPITI

Nakon uvodnog pozdrava na hrvatskom jeziku, simpatičan Nick je već na samom početku istaknuo koliko cijeni svoju obitelj, naročito roditelje, koji su također bili prisutni. Na duhovit način Nick je kroz životne primjere iz vlastitog iskustva progovorio o prisutnim problemima današnjice. Posebno zanimljivo bilo je slušati kako se upravo njemu obraćaju ljudi različitih profesija iz različitih krugova, tražeći ga recept za sreću ili nadu. Jučer je sa nama podijelio susret sa više od tri tisuće bankara pred kojima je govorio. Poruka je bila jasna: novac nas ne čini sretnima. Posebno je istaknuo priču jednog nesretnog bankara, ujedno i nekadašnjeg vlasnika čak četiri banke, koji je u na samom početku recesije u kratkom periodu izgubio velik dio svog imetka. Prišao je Nicku vrlo tužan, ali ne zbog naglog osiromašenja, već zbog kćeri koja je patila od anoreksije. „Imao je novac, ali nije mogao kupiti nadu.“, kazao je Nick.

Petra, studentica ekonomije, dolazi iz bankarske obitelji gdje svi, osim majke, rade u bankama. Za nju je ova priča bila posebno dirljiva. „I sama sam nekoliko puta doživjela tu istinu o kojoj je Nick pričao. Novac nas može učiniti samo prividno sretnima. Lažna je to, i površna sreća!“, govori Petra.
PREDBRAČNA ČISTOĆA – ORIGINAL GUCCI SAT

HRT-ov novinar koji se za nedjeljni Dnevnik uživo javio iz Doma sportova i sam je rekao kako nikada nije doživio ovako pozitivnu atmosferu u kojoj se ljudi istovremeno i smiju i plaču od oduševljenja. Upravo jedan od takvih trenutaka je bio i kada je publika gromoglasnim pljeskom čestitala Nicku nakon što je objavio da će dobiti sina! Naime, Nick je ponovno „pomaknuo granice“ u veljači ove godine kada se oženio. Sada očekuju novog člana obitelji. Nick se dotaknuo i pitanja predbračne čistoće koju je metaforički, na šaljiv način, usporedio s kopijom i originalom Gucci sata. Govoreći iz vlastitog iskustva, potaknuo je mlade da zajedno prolaze kroza sve kušnje i teškoće s osobama koje vole.

Za zaljubljeni mladi par – Nikolu i Renatu, ove su riječi imale snažan motivacijski učinak da hrabro nastave putem kojeg su odabrali gotovo na samom početku svoje veze. „Ako se pouzdate u Boga, On će vam dati svu snagu koju trebate za sve poteškoće u životu“, Nickove su riječi koje će posebno upamtiti, kažu.
KUŠNJA SAMOUBOJSTVA I POMOĆ OBITELJI

Nekada se pitao „Zašto baš ja?“, a danas je taj isti Nick nadahnuće brojnima. Govorio je pred auditorijem od čak sto tisuća ljudi, ali i sam kaže – nije uvijek bilo sjajno. Pred zagrebačkom je publikom progovorio i o kobnim idejama o samoubojstvu koje su mu se javljale kao dječaku između osme i desete godine. Pomislio je kako je teret roditeljima i društvu, a predomislio se kada je zamislio sliku svojih tužnih roditelja i obitelji.

Ana je došla u društvu mlađeg brata Matije i sestre Lucije te kaže kako joj je zbog toga naročito drago jer su im poticajne Nickove riječi bile kamen u daljnjoj izgradnji njihove vjere. „Na taj način zajedno kao obitelj potičemo napredak u našoj vjeri“, istaknula je Ana.
„BOŽE, PROMIJENI NAŠE SRCE!“

„U svom ormaru čuvam par cipela, za slučaj da Bog usliša moje molbe“, govori Vujičić. U publici je bilo mnogo osoba s invaliditetom ili hendikepom. Njima su takve molitve i prošnje sigurno dobro znane. No, vedar i nasmijan Nick jednostavno poručuje: „Ako se ne promijene okolnosti, molite Boga da promijeni vaše srce. Ako ne doživite čudo, vi možete biti čudo nekome drugome!“. Svjedočio je Nick i o brojnim vidljivim znakovima Božje milosti koji su se odvijali pred njegovim očima: bolesni su ozdravljali, duševne boli zacjelile, a sve uz pomoć zajedničke molitve.

Vlč. Milan, oduševljen Nickovim nastupom, pohvalio je Nickovu ustrajnost u svjedočenju Boga kroz sve što mu se događa u životu. „Ispunio je moja očekivanja i rado bih ga ponovno poslušao.“, komentirao je vlč. Milan.
„ČINIMO POGREŠKE, ALI NITKO NIJE POGREŠKA!“

Za sam kraj, Nick poručuje: „Činimo pogreške, ali nitko nije pogreška!“, aludirajući na greške koje svatko kao pojedinac svakodnevno čini, ali i na još relativno svježu ranu s ovih prostora – rat. Pozvao je na mir i iscjeljenje koje treba mnogim zemljama, pa tako i našoj domovini. „Sve što trebamo je Njegov mir i ljubav, a ne ono što mi mislimo da nam treba!“, zaključuje Nick. Zajedničkom molitvom i pjesmom završio je ovaj susret od više tisuća ljudi s Nickom Vujičićem – čovjekom koji nema ruke, ali je ipak Guinessov rekorder u grljenju; koji nema noge, ali je uspješno došetao do svakog srca kako bi ga svojim primjerom, duhovitošću i utješnom rječju ohrabrio.

Večer koja će se još dugo pamtiti zajedničkom je molitvom za mir i dobro naše zemlje i naroda zasigurno mnogima nanovo otvorila srce za Kristove riječi iz Maslinskog vrta: „Oče, budi volja Tvoja!“
Autor: Natalija Bačić

Izvor: Pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije.

posjet hrvatskoj završio predavanjem u zagrebačkoj gimnaziji Nick Vujičić srednjoškolcima: I ja sam bio predmet ruganja u školi

25.09.2012.

Svoj posjet Hrvatskoj najpoznatiji svjetski motivacijski govornik Nick Vujičić završio je u zagrebačkoj VII. gimnaziji. U dupkom punoj dvorani srednjoškolaca u polusatnom govoru pokazao je kako vjerovati u sebe i nikad ne gubiti nadu.

– Mnogi od vas misle da su cool ako zadirkuju svoje kolege, ako piju alkohol ili se drogiraju. Reći ću vam samo jedno – cool ste samo ako znate što želite i trudite se to postići – rekao je Vujičić iznijevši zabrinjavajuću statistiku da je više od 80 posto djece u školi psihičku zlostavljano. I on sam bio je predmet ruganja u školi.

– Rekli su mi: Pogledaj se, nikad nećeš moći ženu primiti za ruku, a ni čuvati svoju djecu – objasnio je Vujičić te rekao da ga je to gotovo dovelo do samoubojstva kad je imao 10 godina. Učenicima je pokazao kako je svatko od njih poseban i lijep na svoj način, a zajedno su izmolili i molitvu za školu.

– Sve vas volim i svakog od vas bih zagrlio, ali ima vas puno pa se bojim da bi mi otpale ruke – našalio se Nick te dodao kako nikada ne treba gubiti vjeru u sebe jer svatko je na svijetu nekom posebnom čudo.

Izvor: Večernji list

Razgovor sa zlatnim vaterpolistom, Marom Jokovićem Vjera je pokretač mojega života

Ovogodišnja Olimpijada u Londonu Hrvatskoj je s mnogo osvojenih medalja donijela i mnoštvo radosti. Jednu od tih radosti donijeli su nam i naši zlatni vaterpolisti. Svoje dojmove s Olimpijskih igara s nama je podijelio Maro Joković s kojime smo razgovarali i o važnosti vjere u njegovu životu, a zlatni Dubrovčanin pozvao nas je i na Susret hrvatske katoličke mladeži koji se 2014. godine održava u njegovu gradu.
Prošlo je više od mjesec dana od Olimpijskih igara, zlatna medalja je tu... Cijela zemlja je ponosna na svoje zlatne vaterpoliste... Sad kada su se dojmovi i emocije malo slegle, možeš li se prisjetiti tih trenutaka s Olimpijade, što si prvo učinio kada ste pobijedili, koje emocije su te prožimale? I što ovo olimpijsko zlato za tebe znači?

Prvo moram naglasiti da je Olimpijada za mene, a vjerujem i za moje suigrače, bila najljepši period u mome sportskom životu. Cijeli ciklus, počevši od priprema pa do samog zlata, prošao je neobično brzo, ali sam u svakom trenutku maksimalno uživao. Olimpijada je natjecanje koje se održava svake četiri godine i tu se natječu samo najbolji od najboljih. Ona predstavlja vrhunac karijere za svakog sportaša i medalja na Olimpijadi se ne može usporediti ni sa kojom drugom nagradom. Za mene osobno to znači ući u krug odabranih sportaša koji su svojim trudom i rezultatima uspjeli doći u poziciju za borbu za medalju na tako važnom natjecanju. Sav uloženi trud se na kraju isplatio i Olimpijadu smo okončali na najbolji mogući način – ZLATOM. Nažalost, ne mogu Vam riječima opisati osjećaje koji su me tada prožimali jer jednostavno ne postoji izraz kojim bih opisao tu sreću i euforiju koju sam doživio onog trenutka kada sam stavljao medalju oko vrata. Dugogodišnji san je napokon postao java!
Pri dodjeli medalja, istaknuli ste zastavu sv. Vlaha pokazavši time cijelome svijetu zahvalnost prema svojemu zaštitniku koji je bio uz vas tokom cijele igre i doveo vas do pobjede. Što vjera znači u tvome životu?

Sv. Vlaho je simbol grada Dubrovnika i njegov zaštitnik, i ovom gestom smo mu iskazali poštovanje i zahvalnost što godinama bdije i brižno motri na naš Grad. Sigurno je i on imao „svoje prste“ u osvajanju ovog zlata i mislim da je itekako zaslužio da bude s nama na postolju. Vjera je osobna stvar svakog pojedinca i svatko je tumači na svoj način, pa tako i ja. Vjera je pokretač u životu koji nam iznova daje snage da se dignemo kad pokleknemo pred problemima i omogućuje nam da se bez straha uhvatimo u koštac sa životom i svime što on nosi.
Igraš vaterpolo od malih nogu, počeo si u VK Gusaru iz Mlina, danas si u Jugu, od 2006. u reprezentaciji. Profesionalno bavljenje sportom zahtjeva mnogo žrtve i odricanja. Žališ li za čime u životu? Misliš li da si nešto propustio?

Vaterpolom se bavim cijeli život i kroz sport sam doživio mnogo uspjeha i neuspjeha, putovanja, poznanstava i lijepih trenutaka. Sport me, uz roditelje, oblikovao kao osobu jer sam se naučio disciplini, vrednovanju uspjeha, odgovornosti, timskom radu i nositi se s porazima koji su mi bili još veći motiv da budem bolji. U životu ne možemo imati sve. Svakako da je bilo i propuštenih trenutaka, ali ne žalim ni za čim.
U Dubrovniku vaterpoliste smatraju zvijezdama, poglavito nakon osvajanja olimpijskog zlata. Je li teško biti nečiji idol u gradu, poglavito što neki mediji često zadiru u vaš privatni život i često pišu o noćnim zabavama koje pohodite čime kompromitiraju status koji gradite godinama?

Profesionalni sport zahtijeva mnogo odricanja, žrtvovanja i zdravlja da bi se postigao neki cilj i dobar rezultat. Svaki sportaš koji je tako predan onome što radi, bilo u privatnom ili u sportskom životu, ima sve odlike da nekome bude uzor, posebno ako se iza takvoga načina života nalaze rezultati. Svaki čovjek ima pravo na trenutke opuštanja, pa tako i mi sportaši, i ne mislim da radimo nešto nedolično i neprimjereno sportskom duhu čime bismo na bilo koji način kompromitirali sebe ili naš status.
Sa kolegama iz kluba se uvijek rado odazivaš akcijama dubrovačke Crkve, a aktivan si i u pastoralu mladih svoje biskupije. U čemu sve sudjeluješ?

Proteklih par godina moje kolege iz kluba i ja sudjelujemo u humanitarnoj akciji „Podijelimo radost Božića“ koju organizira Dubrovačka biskupija za pomoć obiteljima slabijeg imovinskog stanja. Drago mi je da je iz godine u godinu odaziv sve veći i nadam se da ćemo u sljedećim akcijama zabilježiti još bolje rezultate.
U Dubrovniku se iduće godine održava Susret hrvatske katoličke mladeži. Za susret je osmišljen i poseban promotivni video u čijem snimanju si i ti sudjelovao. Raduješ li se tome susretu? Možeš li pozvati mlade da dođu u Dubrovnik na susret?

Pratio sam ovogodišnji susret mladih što se održavao u Sisku i ugodno sam se iznenadio brojem mladih koji su hodočastili i bili prisutni na tom slavlju i druženju. Veseli me što je Dubrovnik izabran za organizaciju idućeg susreta mladih i ovim putem ih pozivam da nam se pridruže iduće godine i da svi zajedno slavimo Krista.

Svjedočanstvo poznatog meksičkog glumca: Iz svijeta slave u svijet vjere

Eduardo Verastegui, danas poznat kao snažan zagovornik nerođene djece, popularan je glumac i producent koji o svom obraćenju svjedoči kao o najvećem Božjem daru. U mladosti je počeo svirati u bendu skojim je obišao svijet, da bi potom počeo glumiti u sapunicama i u glazbenim video-spotovima. Bio je sve popularniji te se činilo kao da je ostvario svoje snove potpisom filmskog ugovora u Hollywoodu. Međutim, kako je meksički glumac posvjedočio u razgovoru objavljenom na njegovoj službenoj web stranici, tada se osjećao vrlo nemirnim i nezadovoljnim.

„Pitao sam se što mi nedostaje? Ali tada nisam dobio odgovor“, prisjetio se Verastegui.

Nakon nekog vremena razmišljanja o tim životnim pitanjima, Eduardo Verastegui susreo je osobu preko koje je došao do traženih odgovora i Boga – to je bila njegova profesorica engleskog jezika. Tada je uslijedilo razdoblje velikih promjena u njegovom životu.

Verastegui je u početku pomišljao na odustajanju od življenja u holivudskom svijetu. Međutim, umjesto toga 2004. godine osnovao je vlastitu produkcijsku kuću „Metanoia film“ u kojoj snima dugometražne i kratke s naglaskom na promoviranje pro-life vrijednosti.

Neki od najpoznatijh filmova koje je Eduardo Verastegui producirao su: „Bella“ (2006.) - koji izravno govori o abortusu; „Cirkus leptira“ (2009.) – u kojem je glavni glumac Nick Vujičić a u kojem se progovora o diskrimaciji i vrednovanju svakog čovjeka; „Cristiada“, (2010.) i „Dječak“ (2012.) - zadnji film koji je izašao prošli mjesec u Sjedinjenim Američkim Državama i u Meksiku u kojem su glavni glumci Emily Watson i Ben Chaplin, a riječ je o trpljenju tijekom Drugog svjetskog rata.

Uz to, Eduardo Verastegui osnovao je razne dobrotvorne udruge, od kojih je „Manto de Guadalupe“ najveća. Danas putuje po svijetu svjedočeći svoju vjeru, organizira i sudjeluje u različitim inicijativama vezanim uz obranu životu i borbu protiv siromaštva.

Izvor: Laudato/l.k.

Nick Vujičić pomaknuo je granice u Zagrebu Sijač nade

Jedan od najvećih motivacijskih govornika u svijetu sinoć je u prepunoj dvorani Doma sportova odgovorio na pitanje „Zašto baš ja?“, pitanje koje smo svi barem jednom u životu postavili.
„ŽIVOTE – DOBAR TI DAN!“

Večer je započela pjesmom i Gibinim stihovima: „U svemu sad moram naći nešto lipo i reći živote: Dobar ti dan!“. Sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac uz pomoć čak 130 zboraša srdačno su, pjevajući, dočekali Nicka Vujičića – čovjeka bez ruku, nogu i bez briga, kako se sam voli našaliti. Velikani hrvatskoga sporta – paraolimpijac Mihovil Španja i nogometni reprezentativac Josip Joe Šimunić imali su čast pozdraviti ga ispred otprilike 7 500 nazočnih znatiželjnika. Naime, ovo je prvi Nickov nastup u Hrvatskoj te je rijetko tko imao priliku slušati ga uživo, tako da publika nije znala što očekivati.
NADA SE NE MOŽE KUPITI

Nakon uvodnog pozdrava na hrvatskom jeziku, simpatičan Nick je već na samom početku istaknuo koliko cijeni svoju obitelj, naročito roditelje, koji su također bili prisutni. Na duhovit način Nick je kroz životne primjere iz vlastitog iskustva progovorio o prisutnim problemima današnjice. Posebno zanimljivo bilo je slušati kako se upravo njemu obraćaju ljudi različitih profesija iz različitih krugova, tražeći ga recept za sreću ili nadu. Jučer je sa nama podijelio susret sa više od tri tisuće bankara pred kojima je govorio. Poruka je bila jasna: novac nas ne čini sretnima. Posebno je istaknuo priču jednog nesretnog bankara, ujedno i nekadašnjeg vlasnika čak četiri banke, koji je u na samom početku recesije u kratkom periodu izgubio velik dio svog imetka. Prišao je Nicku vrlo tužan, ali ne zbog naglog osiromašenja, već zbog kćeri koja je patila od anoreksije. „Imao je novac, ali nije mogao kupiti nadu.“, kazao je Nick.

Petra, studentica ekonomije, dolazi iz bankarske obitelji gdje svi, osim majke, rade u bankama. Za nju je ova priča bila posebno dirljiva. „I sama sam nekoliko puta doživjela tu istinu o kojoj je Nick pričao. Novac nas može učiniti samo prividno sretnima. Lažna je to, i površna sreća!“, govori Petra.
PREDBRAČNA ČISTOĆA – ORIGINAL GUCCI SAT

HRT-ov novinar koji se za nedjeljni Dnevnik uživo javio iz Doma sportova i sam je rekao kako nikada nije doživio ovako pozitivnu atmosferu u kojoj se ljudi istovremeno i smiju i plaču od oduševljenja. Upravo jedan od takvih trenutaka je bio i kada je publika gromoglasnim pljeskom čestitala Nicku nakon što je objavio da će dobiti sina! Naime, Nick je ponovno „pomaknuo granice“ u veljači ove godine kada se oženio. Sada očekuju novog člana obitelji. Nick se dotaknuo i pitanja predbračne čistoće koju je metaforički, na šaljiv način, usporedio s kopijom i originalom Gucci sata. Govoreći iz vlastitog iskustva, potaknuo je mlade da zajedno prolaze kroza sve kušnje i teškoće s osobama koje vole.

Za zaljubljeni mladi par – Nikolu i Renatu, ove su riječi imale snažan motivacijski učinak da hrabro nastave putem kojeg su odabrali gotovo na samom početku svoje veze. „Ako se pouzdate u Boga, On će vam dati svu snagu koju trebate za sve poteškoće u životu“, Nickove su riječi koje će posebno upamtiti, kažu.
KUŠNJA SAMOUBOJSTVA I POMOĆ OBITELJI

Nekada se pitao „Zašto baš ja?“, a danas je taj isti Nick nadahnuće brojnima. Govorio je pred auditorijem od čak sto tisuća ljudi, ali i sam kaže – nije uvijek bilo sjajno. Pred zagrebačkom je publikom progovorio i o kobnim idejama o samoubojstvu koje su mu se javljale kao dječaku između osme i desete godine. Pomislio je kako je teret roditeljima i društvu, a predomislio se kada je zamislio sliku svojih tužnih roditelja i obitelji.

Ana je došla u društvu mlađeg brata Matije i sestre Lucije te kaže kako joj je zbog toga naročito drago jer su im poticajne Nickove riječi bile kamen u daljnjoj izgradnji njihove vjere. „Na taj način zajedno kao obitelj potičemo napredak u našoj vjeri“, istaknula je Ana.
„BOŽE, PROMIJENI NAŠE SRCE!“

„U svom ormaru čuvam par cipela, za slučaj da Bog usliša moje molbe“, govori Vujičić. U publici je bilo mnogo osoba s invaliditetom ili hendikepom. Njima su takve molitve i prošnje sigurno dobro znane. No, vedar i nasmijan Nick jednostavno poručuje: „Ako se ne promijene okolnosti, molite Boga da promijeni vaše srce. Ako ne doživite čudo, vi možete biti čudo nekome drugome!“. Svjedočio je Nick i o brojnim vidljivim znakovima Božje milosti koji su se odvijali pred njegovim očima: bolesni su ozdravljali, duševne boli zacjelile, a sve uz pomoć zajedničke molitve.

Vlč. Milan, oduševljen Nickovim nastupom, pohvalio je Nickovu ustrajnost u svjedočenju Boga kroz sve što mu se događa u životu. „Ispunio je moja očekivanja i rado bih ga ponovno poslušao.“, komentirao je vlč. Milan.
„ČINIMO POGREŠKE, ALI NITKO NIJE POGREŠKA!“

Za sam kraj, Nick poručuje: „Činimo pogreške, ali nitko nije pogreška!“, aludirajući na greške koje svatko kao pojedinac svakodnevno čini, ali i na još relativno svježu ranu s ovih prostora – rat. Pozvao je na mir i iscjeljenje koje treba mnogim zemljama, pa tako i našoj domovini. „Sve što trebamo je Njegov mir i ljubav, a ne ono što mi mislimo da nam treba!“, zaključuje Nick. Zajedničkom molitvom i pjesmom završio je ovaj susret od više tisuća ljudi s Nickom Vujičićem – čovjekom koji nema ruke, ali je ipak Guinessov rekorder u grljenju; koji nema noge, ali je uspješno došetao do svakog srca kako bi ga svojim primjerom, duhovitošću i utješnom rječju ohrabrio.

Večer koja će se još dugo pamtiti zajedničkom je molitvom za mir i dobro naše zemlje i naroda zasigurno mnogima nanovo otvorila srce za Kristove riječi iz Maslinskog crta: „Oče, budi volja Tvoja!“
Autor: Natalija Bačić

HTC promo

HTC promo tim vas očekuje u VIP dućanu u Gajevoj ulici u Zagrebu! Sutra od 12 do 20 sati možete isprobati HTC One X, HTC One S i HTC Desire C, te vidjeti novu VIP ponudu za iste uređaje. Vidimo se!

Karlo dao crveni karton Slavku Goluži

Uspješno je završen i treći dan humanitarnog putovanja u Spa & Sport Resortu Sveti Martin s malim i velikim zvijezdama. Na poziv idejnih začetnika i organizatora, urednice i novinarke HTV-a Tamare Peras i fotografa Pixsella Vjerana Žganec-Rogulje, nakon glumaca, pjevača i medijskih lica, u Svetom su se Martinu okupili sportaši.


Svoje veliko humano srce današnjim su snimanjem kalendara za mališane sa sindromom down pokazali naši najbolji rukometaši, RK Croatia Osiguranje Zagreb i naš proslavljeni olimpijac Filip Ude.


Iako je trener rukometaša Slavko Goluža, na setu dobio crveni karton od Karla, naše male zvijezde, oduševljen cijelim projektom, komentirao je kako se njegov tim, jednako kao na terenu za pobjedu, u privatnom životu zalaže za bolesnu te za djecu s posebnim potrebama. To su već više puta dokazali obilazeći bolesne mališane koji se liječe u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici.


Rado smo se odazvali snimanju kalendara, dodao je, a bit ćemo partneri i iduće godine u projektu „Ne mogu mi(je)njat boju neba“ kojem je cilj izgradnja Regionalnog centra za djecu s posebnim potrebama. Rukometni reprezentativac Zlatko Horvat dodao je kako su Zagrepčani stari prijatelji s djecom s posebnim potrebama, štićenici karlovačkog Doma redoviti su navijači na njihovim utakmicama.


Naš najbolji gimnastičar, olimpijac Filip Ude također je oduševljen projektom ali i atmosferom i malim zvijezdama. Uvijek se, kad mu obveze to dopuštaju, rado odaziva na sve humanitarne akcije i dodaje da kad bi ljudi samo 20 posto svog vremena i energije usmjerili na druge ljude čineći dobro, svijet bi postao bolje mjesto. Nama, javnim osobama, to bi trebalo biti poslanje, dodao je raspoloženi Ude.


Druženje malih i velikih zvijezda nastavlja se danas 25.9.2012. kad u Spa & Sport Resort Sveti Martin stižu Natali Dizdar, Nevena Rendeli i sestre Marija i Ivana Husar. Došlo je do izmjene u rasporedu. Naime, urednik HTV-a Aleksandar Stanković, zbog privatnih razloga neće moći sudjelovati u realizaciji kalendara, no pronađena je dostojna zamjena - stranicu jednog od mjeseci kalendara krasit će prelijepa voditeljica HTV-a, Nevena Rendeli.

KKL Zagreb - Novosti

Hvaljen Isus i Marija.

Poštovani voditelji,

želimo Vas obavijestiti da je sutra sastanak voditelja Katoličke košarkaške lige s početkom u 18 sati na već dobro poznatoj adresi Ureda za pastoral mladih, Branjugovoj 1 (ulaz sa Vlaške). Molimo ako ima još zainteresiranih za ovu novu ligu koja će se igrati subotom prijepodne također na terenima u Kušlanovoj da dođu sutra na sastanak, a prijave ekipa primamo još do srijede. Nadamo se da će ova nova liga zaživjeti u punom smislu već ove godine uz Vašu pomoć.

Molimo još jednom da prenesete ovu obavijest među mladima u Vašoj župnoj zajednici.

Sve upite vezane uz Katolički košarkašku ligu šaljite na mail: kkl.zagreb@gmail.com.

Srdačan pozdrav!

KOL Zagreb - novosti

Hvaljen Isus i Marija!

Zadnji je dan prijava! Dosad prijavljene ekipe su:
liga za djevojke - BDM Žalosna *Špansko, Sv. Mati Slobode *Jarun, Sv. N. Tavelić *Kustošija, Sv. Petar *Centar
mješovita liga - BDM Žalosna *Špansko, Maria Auxilium *Knežija, Navještenje BDM *V. Gorica, Sv. A. Padovanski *Sesv. Sela, Sv. I. Nepomuk *Stupnik, Sv. Josip *Trešnjevka, Sv. N. Tavelić *Kustošija, Sv. Obitelj *Trnje, Sv. Petar *Centar

Večeras ćemo se na sastanku dogovoriti oko ženske lige, a mješovita - očekujte prve utakmice u subotu! Također večeras i sve želje oko satnice, detalji oko plaćanja i sve ostalo što vas zanima.

Vidimo se u 19h!

'Ne samo da hodam, nego skačem, plivam, igram golf!'

24.09.2012.

Čudo od čovjeka kako su ga prozvali, rođen je bez ruku i nogu, a danas je jedan od najboljih motivacijskih govornika u svijetu. Ukratko je to opis 28-godišnjeg Nicka Vujičića koji ovih dana gostuje u Hrvatskoj.

Pokazao je cijelom svijetu da su ograničenja samo u našim glavama. Nakon Zagreba, posjetio je i Rijeku, gdje se susreo s petstotinjak djece, koja su za njega imala zanimljiva pitanja.
Zapljeskali su mu svom snagom. Nick upravo djeci rado predaje, jer mu je i samom to razdoblje bilo najteže. Želi da znaju kako će u životu biti padova, ali treba znati i ustati. Pa iako mu nisu davali šansu za život, osim u nekoj instituciji, Nick je snagom volje pokazao da tako ne mora biti. Danas može gotovo sve.

'Ne samo da hodam, nego skačem, plivam, igram golf, ribarim, surfam, ronim. Skočio sam i s padobranom. Bilo je malo strašno, dlanovi su mi se znojili', rekao je Nick djeci.
Kako pere zube, tušira se, pliva. Djecu su zanimale sve pojedinosti, ali i one najintimnije, poput toga kako je upoznao suprugu. 'Pogledao sam je u oči, ona je pogledala mene i to je bilo to!', kazao je Nick. Ove godine su se vjenčali i čekaju sina. Nick Vujičić doista je čovjek koji ljudima najbolje može prenijeti nadu u sutra.
'Mislim da je ovo bilo super, ako bi jedan drugoga zagrlili', zaključio je Nick svoj nastup s djecom.

Nick Vujičić oduševio Hrvate: Kada vam Bog ne da čudo, vi možete biti čudo za nekog drugog!

Sinoć je Nick Vujičić nastupio pred prepunom dvoranom Doma sportova u Zagrebu, a večeras je oduševio i riječku publiku.

Čim je došao na pozornicu Nick je šalom nasmijao publiku. 'Da vas sve zagrlim, ruke bi mi otpale', našalio se Nick. 'Prema Guinnesovoj knjizi rekorda ja sam čovjek koji je zagrlio najviše ljudi', dodao je.
Iako tijekom motivacijskih govora priča engleskim jezikom, prisutnima se obratio i na hrvatskom. Ispričao je kako je naš jezik naučio od bake i djeda te je rekao: ' Volim vas!'
'Ljudi se mogu držati za ruke, ali ne i za srce. Ne trebaju vam ruke da biste se držali za srca', savjetovao je ovaj motivacijski govornik.
'Kada vam Bog ne da čudo, vi možete biti čudo za nekog drugog', poručio je Nick.
Pojasnio je kako je prije nekoliko godina upoznao jednog dječaka koji nije imao ruke i noge kao i on. 'Nikada nisam upoznao nikoga poput sebe. I shvatio sam da kada sam bio mali, volio bi da sam vidio nekoga kao što sam ja. Tada bih znao da nisam sam. Znam da sam ja sada to čudo za tog dječaka', kazao je Nick.

'Nikada nemojte odustati od Boga, jer Bog nikada neće odustati od vas, vaše obitelji, od Hrvatske. Bog voli Hrvatsku, voli svaku naciju', rekao je Nick.
'Treba biti zahvalan. Teško je. Očevima, ne čekajte da vam se sin zaposli prije nego mu kažete da ste ponosni na njega, da ga volite, da vjerujte u njega. Tinejdžeri, svaki roditelj čini pogreške. Učite od njihovih grešaka kako biste znali što ne činiti sa svojom djecom... ', zaključio je Nick te poručio da će se vratiti u Hrvatsku.
Motivacijske govore održava diljem svijeta
Nick je rođen bez ruku i nogu i svojim motivacijskim govorima ljudima diljem svijeta poručuje kako je moguće naučiti nositi se s tim i živjeti normalnim životom. 28-godišnje čudo od čovjeka, kako ga mnogi nazivaju, sinoć je održao nastup pred zagrebačkom publikom i oduševio je.

Iako danas, kamo god ide, unosi promjenu u živote ljudi, nije mu uvijek bilo lako, posebice u razdoblju djetinjstva kada se suočavao s depresijama. 'Nisam mislio da ću se ikada vjenčati. A ako se i vjenčam, nikada neću moći držati ruku svoje žene. Kako izliječiti slomljeno srce? Imao sam prijatelje i roditelje koji su me uvijek grlili, ali zagrljaj nije mogao mnogo pomoći. Čak sam pokušao s deset godina počiniti samoubojstvo, utopiti se u kadi jer sam htio prekinuti svoju bol', ispričao je Vujčić.

Đakonsko ređenje palotinca fra Ivana Kuterovca SAC

Mons. dr. Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup je u nedjelju 23. rujna 2012. u crkvi BDM Kraljice apostola u Zaprešiću zaredio za đakona fra Ivana Kuterovca SAC iz zajednice Družbe katoličkog apostolata – palotinaca.

U euharistijskom slavlju sudjelovali su roditelji, rodbina ređenika, redovnice, prijatelji i ostali vjernici.

Prije početka misnoga slavlja sve je pozdravio domaći župnik p. Vinko Sudar SAC. Misno slavlje i ređenje je predvodio mons. Pozaić koji je prigodnom homilijom pozvao fra Ivana na vjerno služenje i čuvanje riječi Evanđelja, da Evanđelje navješćuje bez straha, te da ne zaboravi riječi svetog oca Benedikta XVI da je svećenik dar Kristove ljubavi.

Uputio mu je i molbu da vjerno živi u tom Kristovom zagrljaju. Pozdravne riječi na kraju misnog slavlja mons. Pozaiću i narodu je uputio župni vikar p. Jozo Ivić SAC posebno upućujući vjernike da mole za svećenička i redovnička zvanja, jer kakve svećenike, redovnike, pa čak i biskupe izmolimo, takve ćemo i imati.

Fra. Ivan Kuterovac SAC rođen je 6. svibnja 1982. god. u Vinkovcima gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. U zajednicu palotinaca stupio je 2002. god., a novicijat je obavljao u Vinkovcima i Zaprešiću. Nakon novicijata 2007. god. započeo je studij na palotinskom teološkom fakultetu u Vallendaru u Njemačkoj. Vječne zavjete položio je 2009. god., a 2012. je diplomirao teologiju u Vallendaru. Đakonsku pastoralnu službu obavljat će u Njemačkoj.

Martina Kikić

Karizmatik bez ruku i nogu na dar dobio dres hrvatske 'repke'

Zbog svog hendikepa u školi sam si pokušao oduzeti život. Bio sam depresivan, a onda sam shvatio da imati ruke i noge ne znači sreću, rekao je Nick Vujičić.

Zbog svog hendikepa u školi sam si pokušao oduzeti život. Bio sam depresivan, a onda sam shvatio da imati ruke i noge ne znači sreću. Sreća je temeljena na nadi, rekao je u nedjelju motivacijski govornik Nick Vujičić na predavanju u prepunoj dvorani zagrebačkog Doma Sportova. Na turneji su mu se pridružili i roditelji. Ovo je njegov prvi posjet Hrvatskoj, a u ponedjeljak gostuje u Rijeci.

Ispričao je kako je kao dječak svakog dana molio da dobije ruke i noge misleći kako mu samo udovi nedostaju da bi bio sretan.

- Mislio sam da bih onda imao sve. Ali pogledajte vas, imate i ruke i noge, a i dalje ste ponekad nesretni - poručio je Nick i dodao kako ga je iz teške depresije i osjećaja bespomoćnosti izvukla nada.

- Nije stvar u imanju pozitivnog stava. Zamislite nekog tko je tri dana nije jeo i zbog toga je nesretan. Zar ćete mu reći da ima pozitivan stav i da će tako riješiti svoje okolnosti? Potrebna mu je nada. To je ono što je mene izvuklo. Strahovao sam kako će moj život izgledati nakon škole. A u veljači sam se oženio i čekamo dijete. I bit će dječak! - rekao je Nick Vujičić i istaknuo kako život i svoje mogućnosti uzimamo 'zdravo za gotovo'.

- Sigurno ste čuli za onu 'Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš'. Vjerujem da sve olako shvaćamo. Sam sam se u to uvjerio kada sam prije dvije godine ozlijedio stopalo dok sam igrao nogomet. Svoje malo i jedino stopalo sam ozlijedio i dva tjedna se nisam mogao kretati. Tada sam shvatio koliko moram biti zahvalan što ga imam. Vi isto primijenite na sebi - rekao je.

Reprezentativac Joe Šimunić poklonio mu je dres hrvatske reprezentacije.

Izvor: 24sata.hr

Otvorene prijave za Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi prijatelji Svjetskog dana mladih!

Vjerujemo da ste s nestrpljenjem dočekali informacije o prijavama za Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru 2013. godine na razini Hrvatske. Podataka je mnogo, stoga vas molimo da redke koji slijede pažljivo i detaljno pročitate.

Ured za mlade HBK (u nastavku Ured) zajedno s agencijom Ulix travel u okviru svima prepoznatljivog branda Aviokarte.hr (u nastavku Agencija) organizira odlazak na Svjetski dan mladih u srpnju 2013. godine na nacionalnoj razini. Prijaviti se, dakle, mogu mladi iz svih krajeva Lijepe naše, a prijavama će se pridružiti i mladi iz Bosne i Hercegovine.

Prijave za Svjetski dan mladih u navedenoj organizaciji kreću s danom 24.9.2012. i završavaju zaključno s 7.12.2012.godine.

U sklopu ovog aranžmana mogu se prijaviti mladi između 18 i 35 godina. Osoba koja se prijavljuje mora imati navršenih 18 godina do 10.7.2013.godine.

Ured odgovara za prijavljene mlade samo u sklopu ovog aranžmana i brine o svemu što se navodi u nastavku. Svi ostali mladi, koji žele svoje hodočašće organizirati samostalno ili u nekoj svojoj grupi, o svim će se dijelovima svog aranžmana morati samostalno pobrinuti. To podrazumijeva da Ured ne zaprima uplate hodočasničkih paketa od tih pojedinaca/grupa, niti pak iste izvršava naspram brazilskih organizatora. No, informacije u slučaju dvojbi i/ili nerazumijevanja sustava prijava brazilskim organizatorima i sl. su u Uredu svima dostupne i možete ih uvijek zatražiti i dobiti. Svaki je upit i više nego dobrodošao.

Svatko tko je odlučio poći na susret/hodočašće u sklopu ovog aranžmana prijavljuje se direktno putem obrasca dostupnog na web stranici Ureda za mlade HBK: http://mladi.hbk.hr/rio2013/checkin.php

Prijave zaprimaju SDM tim Ureda te Agencija koja zatim kreće s potragom avionske karte. Naime, prijave nisu grupne već će u ovom dijelu aranžmana odnosno u području avionskih karata biti individualne. Drugim riječima, može se dogoditi da više osoba u sklopu ovih prijava putuje zajedno (da im se poklapaju letovi), a i ne mora. Sigurno je da svi ukupno prijavljeni u ovom aranžmanu ne lete zajedno.
Zaprimljenom prijavom (podacima osobe) Agencija pronalazi ponudu i šalje je na mail prijavljene osobe. Molimo sve prijavljene da svoje e-mail adrese od trenutka prijave provjeravaju redovito, jer rezervacija ponuđene vam avionske karte vrijedi od 24 do 72 sata od trenutka izrade rezervacije (točno trajanje rezervacije bit će naznačeno u samoj ponudi, ovisno o uvjetima tarife).

S Agencijom također dogovarate i način plaćanja svoje avionske karte.
Mogućnosti su sljedeće:
• jednokratno plaćanje, popust 5%;
• plaćanje kreditnim karticama (Master, Diners, Visa, Amex);
• virman na račun Ulix d.o.o.;
• plaćanje u gotovini u nekoj od poslovnica Agencije;
• plaćanje na rate.

Na cijenu same povratne avionske karte utječe polazni grad. Svaka osoba koja se prijavi na navedenoj web adresi putem dostupnog obrasca dobit će ponudu s najpovoljnijom cijenom za tražene datume u tom trenutku. U obrascu prijave možete odabrati jedan od ponuđenih gradova polaska, a u polju „Napomena“ staviti i neki svoj prijedlog/želju.

Nadalje, uvjeti kupljene avionske karte su:
• kupljena karta ne omogućava povrat sredstava u slučaju otkaza;
• promjene imena i prezimena putnika nisu moguće.

U prijavnom obrascu ćete primijetiti mogućnost postavljanja željenog datuma kretanja i željenog datuma povratka.. Naime, u sklopu ovog aranžmana mogući datumi polaska su 14.7. 2013./ 15.7.2013. /16.7. 2013. te vas molimo da neki od tih datuma odaberete u tom dijelu svoje prijave. Isto tako, mogući datumi povratka su 28.7.2013. (kasno navečer i noćni let)/29.7.2013./30.7.2012./31.7.2013. te vas također molimo da u području određivanja datuma povratka odaberete željeni datum među ponuđenima. Vaš odabir ponuđenih datuma ne garantira u trenutku prijave polazak/povratak tih datuma, no zasigurno je dobar orijentir Agenciji u prioritetu datuma kod traženja vaših avionskih karata. Svi će polasci kao i povratak mladih u sklopu ovog aranžmana nastojani biti realizirani unutar netom navedenih datuma.

Mjesto slijetanja na brazilsko tlo jest Sao Paulo, a kako 17.7.2013. započinje program Tjedan misija, nastojat će se da do tad svi prijavljeni u ovom aranžmanu budu u nadbiskupiji Sao Paulo.

Poznato je, naime, kako se ključni tjedan susreta u gradu Rio de Janeiro održava od 23.7. do 28.7.2013.godine. No, prije toga se u određenim brazilskim nad/biskupijama održava i Tjedan misija. Tjedan misija program je koji prethodi Svjetskom danu mladih i traje od 17.7.do 21.7.2013. Odabrana nadbiskupija mladima u sklopu ovog aranžmana jest nadbiskupija Sao Paulo. Pet dana druženja s mladima nadbiskupije Sao Paulo u dodijeljenoj župi obilovat će kulturnim, društvenim, duhovnim sadržajem te zajedničkim pripremanjem za odlazak u grad Rio de Janeiro. Svaka nad/biskupija od svih prijavljenih za program Tjedan misija zatražit će određeni iznos kotizacije. U ovom trenutku iznos nije poznat (očekujemo informacije u listopadu/studenome/prosincu 2012.), no možemo računati na iznos cca 100 Eura (procjena), detalji će prijavljenima stići na osobni mail u tijeku. Iznos kotizacije moći će se uplatiti od trenutka definiranog iznosa do 20.12.2012. Molimo sve mlade da naknadno određeni i javljeni iznos kotizacije osobno uplate u Uredu za pastoral mladih svoje nad/biskupije do navedenog datuma.

Mjesto odlaska jest grad Rio de Janeiro po završetku Svjetskog dana mladih, a odlasci u ovom aranžmanu će biti mogući sve do 31.7.2013. Razlog navodimo kasnije.

Dana 22.7.2013. organizaran će biti odlazak autobusima iz nadbiskupije Sao Paulo prema gradu Rio de Janeiru. Na otprilike pola puta posjetit će se najveće nacionalno svetište Nossa Senhora da Aparecida, svetište glavne zaštitnice Svjetskog dana mladih u Brazilu- Naše Gospe iz Aparecide. Cjelodnevni put završava mjestom dolaska na odredište u Rio de Janeiru i preuzimanjem hodočasničkih paketa.

Svi prijavljeni u sklopu ovog aranžmana obvezuju se na prihvaćanje i uplatu iznosa A1 hodočasničkog paketa, koji je najkompletniji i obuhvaća smještaj, hranu, prijevoz, osnovno zdravstveno osiguranje(osnova u sanaciji nastalog problema; zaprimanje, ne i zadržavanje) te hodočasnički ruksak. Hodočasnički paket A1 važeći je od 23.7.2013. do 28.7.2013., s tim da brazilski organizatori omogućuju osiguravanje smještaja mladim hodočasnicima s uplaćenim A1 paketom zaključno do 13:00h dana 31.7.2013. Iz navedenog razloga jest povratak u Hrvatsku u sklopu ovog aranžmana moguć zaključno s 31.7.2013. Hrana i prijevoz od završetka susreta pa do 31.7.2013. bit će o vlastitom trošku. Cijena hodočasnikog paketa A1 iznosi 511, 10 brazilskih reala (iznos je s popustom uplatimo li pakete brazilskim organizatorima do određenog datuma i zbog toga je vrlo važno pridržavanje dogovorenih datuma). Iznos od 1 600 kuna svaki prijavljeni hodočasnik mora do 7.12.2012.uplatiti u Uredu za pastoral mladih svoje nad/biskupije. Zbog varijabilnosti tečaja stavljen je malo veći iznos u kunskoj protuvrijednosti. Razlika u uplaćenim iznosima za pakete u odnosu na tečaj na dan uplate hodočasničkih paketa organizatorima u Brazil uplatit će se za autobusni prijevoz od Sao Paula do Rio de Janeira, što bi značilo da bi svakom hodočasniku iznos uplate za taj dio bio nešto manji te nijedan prijavljeni hodočasnik neće biti zakinut za eventualno preplaćeni iznos paketa.

Još jedan važan dio prijava jest i cijepljenje protiv žute groznice. Cijepljenje o vlastitom trošku svaki prijavljeni hodočasnik mora obaviti 10 dana prije polaska u Brazil u prostorijama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i cijena cijepiva iznosi preko 300kuna (detaljnije dobivene informacije podijelit ćemo s vama u tijeku, ovaj dio plaćanja je ionako posljednji na listi i bit će krajem lipnja/početkom srpnja 2013.godine). Bez potvrde o cijepljenju nije moguć ulazak u Brazil.

Vize za Brazil nisu potrebne.

Mlade iz Bosne i Hercegovine molimo da se prije popunjavanja prijavnog obrasca jave Uredu za mlade BK BiH gdje će dobiti još nekoliko informacija.

Preporuka mladima koji su se prijavljivali brazilskim organizatorima za ulogu volontera za vrijeme Svjetskog dana mladih, a potvrdu o primljenosti još nisu dobili, jest da pokušaju provjeriti s tamošnjim sektorom za volontere kada će im otprilike stići informacije i sl., tako da se oni koji neće biti primljeni mogu još prijaviti kao hodočasnici.

Napominjemo kako smještaj, kako za vrijeme Tjedna misija, tako i za vrijeme samog Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru, može biti različite prirode (obitelj, dvorana, škola, centar i sl.) i dodijeljen je od strane brazilskih organizatora. Ured u suradnji s brazilskim organizatorima pokušava dogovoriti bolji smještaj, međutim ne može u tom pogledu ništa obećati. Ovaj dio ističemo kako ne bi bilo prevelikih očekivanja i kasnije razočarenja. Vjerujemo kako mnogi mladi koji su već bili dio nekog od dosadašnjih susreta imaju lijepe uspomene gdje god bili smješteni.

Sve mlade koji će na Svjetski dan mladih u Rio de Janeiro hodočastiti u vlastitom aranžmanu potičemo da se unatoč tome jave Uredu za mlade HBK. Na taj način moći ćemo znati koliko će otprilike mladih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine sudjelovati na susretu, a i podsjećamo, možemo vam pomoći s informacijama.

Pregršt raspisanih informacija vas sigurno zbunjuje, stoga slijedi sumirani pregled od čega se sastoji konačan iznos hodočašća na Svjetski dan mladih te hodogram zajedničkih aktivnosti.

POVRATNA AVIONSKA KARTA S UKLJUČENIM IZNOSOM PUTNOG OSIGURANJA

- prijave putem obrasca na : http://mladi.hbk.hr/rio2013/checkin.php
- rezervacija ponuđene vam avionske karte vrijedi od 24 do 72 sata od trenutka izrade rezervacije (točno trajanje rezervacije bit će naznačeno u samoj ponudi, ovisno o uvjetima tarife)
- uplate Agenciji, mogući načini plaćanja su: jednokratno plaćanje, popust 5%; plaćanje kreditnim karticama (Master, Diners, Visa, Amex); virman na račun Ulix d.o.o.; plaćanje u gotovini u nekoj od poslovnica Agencije; plaćanje na rate
- na cijenu same povratne avionske karte utječe polazni grad, svaka osoba koja se prijavi na navedenoj web adresi putem dostupnog obrasca dobit će ponudu s najpovoljnijom cijenom za tražene datume u tom trenutku, cijena ovisi o gradu polaska; redovito provjeravajte e-mail od trenutka prijave
- uvjeti kupljene avionske karte su: kupljena karta ne omogućava povrat sredstava u slučaju otkaza; promjene imena i prezimena putnika nisu moguće;
- u prijavi kao mogući datum polaska odabrati jedan od ovih datuma: 14.7.2013./15.7.2013./16.7.2013.
- u prijavi kao mogući datum povratka odabrati jedan od ovih datuma:28.7.2013. (kasno navečer)/29.7.2013./30.7.2013./ 31.7.2013.
- mjesto slijetanja: Sao Paulo
- mjesto povratka: Rio de Janeiro
- upiti Agenciji u vezi avionskih karata prije ispunjavanja prijave mogući su na: rio2013@aviokarte.hr
SADRŽAJ/PRIJEVOZ IZ NADBISKUPIJE SAO PAULO DO GRADA RIO DE JANEIRA 22.7.2013.

- troškovi prijevoza u ovom trenutku teško su predvidivi, ovisit će o broju prijavljenih
- u busu će biti mladi koji sačinjavaju jednu grupu prijavljenu organizatorima u Rio de Janeiru, tako da zajedno dođu na određeno mjesto u Riju, preuzmu hodočasničke pakete
- posjet svetištu Nossa Senhora da Aparecida tijekom tog jednodnevnog puta (cca pola puta između Sao Paula i Rio de Janeira)
- uplata na račun Agencije
- razlika (ako će je biti) koja će ostati od cjelokupnog iznosa uplaćenih
hodočasničkih paketa bit će preusmjerena u ovaj dio
KOTIZACIJA NADBISKUPIJI SAO PAULO ZA TJEDAN MISIJA

- iznos će biti poznat u listopadu/studenome/prosinc 2012.
- mogući/očekivani znos: cca 100 Eura, nepotvrđeno
- informacije prijavljenima stižu na e-mail adrese
- uplata osobno u Uredu za pastoral mladih vaše nad/biskupije do 20.12.2012.
IZNOS CJEPIVA PROTIV ŽUTE GROZNICE

- svaki hodočasnik obavlja samostalno 10 dana prije polaska u prostorijama HZJZ (kraj lipnja/početak srpnja 2013.)
- cijena: preko 300kn
- bez potvrde o cijepljenju nije moguće ulazak u Brazil!!!
- dodatne informacije u tijeku na e-mail adrese
HODOČASNIČKI PAKET A1 ZA GLAVNI TJEDAN U RIO DE JANEIRU OD 23.7. DO 28.7.2013.

- A1 paket najkompletniji je hodočasnički paket
- vrijedi od 23.7.2013. do 28.7.2013., s tim da će smještaj biti osiguran do 31.7.2013. za sve koji su uplatili taj paket, hrana i prijevoz od 28.7.2013. do 31.7.2013. nisu pokriveni i svaki hodočasnik samostalno pokriva troškove istog
- cijena A1 paketa= 511, 10 brazilskih reala, no prijavljeni iznos od
1 600 kuna uplaćuju osobno u Uredu za pastoral mladih svoje nad/biskupije zaključno s 7.12.2012., a razlika u uplaćenom iznosu i tečaju na dan uplate Organizatorima bit će uplaćena za autobusni prijevoz od Sao Paula do Rio de Janeira pa će iznos koji svaki hodočasnik treba uplatiti za taj dio biti nešto manji

PREDVIĐENI HODOGRAM AKTIVNOSTI

24.9.2012.-7.12.2012.
Prijave
na razini Hrvatske đ objašnjeno sve u informacijama (tekst/tabela)

Od trenutka prijave do 7.12.2012.
Uplata iznosa A1 hodočasničkog paketa na račun Ureda za mlade HBK đ iznos od 1 600 kuna uplatiti osobno u Uredu za pastoral mladih nad/biskupije kojoj prijavljena osoba pripada
đ kontakt i adresu povjerenika/Ureda za pastoral mladih nadbiskupije prijavljeni mladi dobit će na e-mail

Od trenutka dobivanja točne informacije o iznosu kotizacije za sudjelovanje u programu Tjedan misija (dobit ćete informaciju na e-mail adresu) do 20.12.2012.
Uplata kotizacije za Tjedan misija u nadbiskupiji Sao Paulo đ iznos koji ćemo naknadno saznati uplatiti do 20.12.2012. u Uredu za Pastoral mladih nad/biskupije kojoj prijavljena osoba pripada


Po završetku prijava (nakon 7.12.2012., početak 2013.godine) Uplata programa/puta autobusom od nadbiskupije Sao Paulo do grada Rio de Janeira đ uplate na račun Agencije
đ prema dogovoru
Deset dana prije puta Cijepljenje protiv žute groznice đ obavezno za ulazak u Brazil
đ HZJZ
đ cijena: preko 300kn
đ svaki hodočasnik obavlja samostalno

U 2013. godini predviđeno je i organiziranje zajedničkih pripremnih susreta mladih hodočasnika, no informacije o konkretnim dogovorima i načinu realizacije ove ideje svi prijavljeni saznat će na vrijeme. Osim što najavljujemo zajedničke susrete, sve prijavljene pozivamo i na osobne molitvene pripreme za hodočašće.

Mole se svi prijavljeni da svoje e-mail adrese provjeravaju redovito, kao i to da se poštuju svi određeni datumi. Ukoliko će doći do nekih promjena u tom pogledu, sve informacije prijavljenima stižu upravo na njihove e-mail adrese.

Ukoliko prijavljenima slučajno ne stigne potvrdni e-mail kroz dan ili dva o zaprimanju prijave, molimo da nam se svakako obrate na sdm@hbk.hr.
Navedena e-mail adresa otvorena je za sve vaše upite, nedoumice, potrebe pojašnjenja i sl.

Za možebitne upite o okvirnim cijenama avionskih karata i sl. prije samih prijava Agenciji se možete obratiti na sljedeću e-mail adresu: rio2013@aviokarte.hr .

Iskoristite također mogućnost napomene u prijavnici te nam skrenite pozornost na neku od vaših želja u vezi hodočašća ili pak podijelite s nama neku od važnih činjenica koje nismo pitali, a smatrate da bismo je trebali znati (npr. volio/la bi da netko od tvojih prijavljenih prijatelja putuje istim letom ili možda boluješ od neke kronične bolesti i sl.).

Sva važna komunikacija s prijavljenima ići će putem e-mail adresa, kao što će na e-mail adrese stići i sve navedene informacije te kontakt i adresa Ureda za mlade nad/biskupije kojoj prijavljena osoba pripada (važno za uplate kotizacija i iznosa hodočasičkog paketa).

Zahvaljujemo vam na pažnji, strpljivosti i razumijevanju.

Pozdrav u Gospodinu!


Aviokarte.hr
Ured za mlade HBK

Biskupijsko hodočašće mladih u Svetište Majke Božje Goričke

U subotu 22. rujna i nedjelju 23. rujna o.g. održano je biskupijsko hodočašće mladih u Svetište Majke Božje Goričke u Batomlju kraj Baške. Polazak je bio u subotu ujutro ispred župne crkve Presvetog Trojstva u Puntu, a put je vodio preko brda: prema vrhu Obzovi (pastirkim stazama), preko brdskog platoa (s kojega se s jedne strane uživa pogledom prema otocima: Rabu, Cresu i Lošinju, a s druge strane prema Bašćanskoj kotlini i Velebitu) sve do vrha iznad Svetišta gdje počinje polagano i strmo spuštanje na odredište.
Cijeli put bio je obogaćen radionicama, razmatranjem Otajstva Svijetla, pjesmom i igrom. Na dolasku dočekao ih je vlč. Marinko Barbiš, rektor svetišta, te su slavili Svetu Misu. Susret je nastavljen uz druženje i pjesmu. Mladi su noćili u prostorima Svetišta.

U nedjelju ujutro povjerenik za mlade vlč. Saša Ilijić predstavio je Pastoralni programa Povjerenstva za mlade u godini Vjere. U ovom dijelu susretu se pridružio i biskup Valter Župan koji je i predslavio svečanu Svetu Misu u Svetištu u konbelebraciji sa vlč. Sašom Ilijićem, vlč. Marinkom Barbišem i biskupovim tajnikom.
U prigodnoj homiliji osvrnuo se na evanđelje i usporedio što znači biti velik u Božjim očima i biti velik u očima ljudi, posebno uzimajući u obzir značaj medija u društvu koji često puta pokazuju lažnu veličinu bilo pojedinih osoba, bilo događaja. Potaknuo je mlade da budu odvažni i hrabro učine preokret u svojim životima izabirujući ono što je vrijedno i veliko u Božjim očima.

Izvor: http://biskupijakrk.hr

Prvi Forum mladih katolika Hrvatske Neka bude Forum!

U Splitu je u subotu, 22. rujna započeo prvi Forum mladih katolika Hrvatske u organizaciji Studentskog katoličkog centra Split i Palma, pod geslom „U svijetu, ali ne od svijeta“ (Iv 17, 16.18). Otvaranju Foruma nazočila je i dogradonačelnica Splita, gospođa Anđelka Visković, ravnateljica Studentskog centra Split, gospođa Gordana Raos te povjerenik za pastoral mladih don Mihael Prović.
Znajte što želite!

Dogradonačelnica je mladima poručila kako su gradskim vlastima studenti katolici vrlo važni potaknuvši ih da promoviraju svoje kršćanske vrijednosti ohrabreni vrhunskim predavačima koji gostuju na Forumu, a koji se nisu libili svoje stavove jasno i glasno reći. „Budite takvi i vi, znajte što želite“, poručila je mladima gospođa Visković. Mlade je pozdravio i don Mihael ohrabrivši ih da otvorena srca sudjeluju u tjednu koji je pred njima te da plodove Foruma prenesu u svoje zajednice u kojima djeluju.
Budite sijači!

Nakon otvaranja Foruma, slijedilo je i otvaranje srdaca na svetoj misi koju je u splitskoj katedrali sv. Duje predvodio p. Ivan Mandurić, duhovnik zagrebačkog SKAC-a. U svojoj homiliji p. Ivan mladima je poručio kako su oni odabrani od Boga. „Bog ne želi druge, On hoće baš tebe, želi da budeš sijač sjemena sjetvenog“, rekao je mladima p. Ike te ih pohvalio što je upravo od mladih došla inicijativa za ovaj Forum.
Upoznajte ljepotu Crkve!

Prvo predavanje Foruma na temu mladi i Crkva održao je don Damir Stojić, studentski kapelan Sveučilišta u Zagrebu. Poručivši im da se „Krista ne može u punini upoznati bez Crkve“, don Damir je mladima ponudio odgovore na pitanja što ih drži u Crkvi te zašto je lijepo biti u Crkvi. Naša je Crkva prema don Damiru lijepa jer je to Crkva koja je sakramentalna, univerzalna, poziva nas da težimo za savršenstvom, naša Crkva je obitelj koja ima svoje heroje, koja zna kada je vrijeme za slavlje, a kada je vrijeme za post, Crkvu tvore bogate i različite duhovnosti, ona nas opominje, ali i oprašta te su u njoj prisutne plodonosne napetosti. „Vi ste tu doma (…) pripadate Crkvi koja je ogromna, ali koja je uspjela sačuvati obiteljski hod“, naglasio je don Damir mladima. „Obiteljsko stablo katoličke Crkve ima fantastične heroje“, rekao je don Damir objasnivši kako današnja generacija vapi za herojima koji su jedna od najvećih ljepota Crkve. Upozorivši mlade na krive heroje koje im nudi svijet, don Damir je postavio pred mlade Isusa Krista kao prvog heroja, a zatim istaknuo i neke svece u kojima se očituje slavna i sjajna povijest katoličke Crkve, poručivši im da su oni dio te obitelji i da je njihov poziv da postanu sveti.
Duboki susret s Kristom

Drugi dan Foruma bio je rezerviran za kratku duhovnu obnovu koju je vodio fra Ante Vučković, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Kroz ulomak iz Ivanova evanđelja koji govori o susretu Isusa sa Samarijankom, fra Ante je mlade forumaše želio dovesti do susreta s Kristom raslojivši evanđeoski tekst kako bi mogli dublje proniknuti u Radosnu Vijest. „Mladi katolici su tu da budu dobra hrana svijetu“, rekao je fra Ante te dodao kako „mladi katolici moraju moći disati s onim što dolazi iz Novog zavjeta“ jer nas „susret s Božjom Riječju ne smije zasititi nego ostaviti gladnima“. Fra Ante je zaključio kako „mladi katolici u susretu s drugima moraju tažiti njihovu žeđ za Bogom jer nose odgovore i izvor koji drugim ljudima treba“.

Cilj Foruma+ je umrežavanje najaktivnijih mladih vjernika laika, njihova edukacija i informiranje te pokretanje novih inicijativa. Forum se održava uz potporu Ureda za pastoral mladih Splitske nadbiskupije te grada Splita, a u programu sudjeluje pedeset mladih iz više od sedam gradova u Hrvatskoj, među kojima i 18 mladih iz Zagrebačke nadbiskupije. Uz svakodnevna predavanja vrsnih predavača, mladi imaju priliku aktivno sudjelovati i u raspravi, tj. forumu, izreći svoje mišljenje i razraditi ideje koje bi trebale rezultirati osnivanjem novih inicijativa i projekata koje će mlade privući Crkvi te ih ohrabriti da svoje kršćanske vrijednosti autentičnije žive u svojoj svakodnevici i društvu u kojemu se kreću.
Autor: vg/em

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/

OPEN SHOW ZAGREB

Open Show organizira besplatne projekcije fotografskih i multimedijalnih radova te otvara prostor druženju i upoznavanju fotografa s publikom te međusobno. U tom kontekstu pozivaju se fotografi da prijave svoje fotografske projekte (fotografske reportaže, serije, eseje, setove primjenjenih ilustracija, naručene ili samoinicijativne projekte). Radovi koji predstavljaju presjek portfolija, tj. nepovezane pojedinačne fotografije neće biti uzete u obzir za pojavljivanje na Open Showu Zagreb.

Prijaviti se mogu i video/multimedijalni radovi koji, opet, uključuju ili se temelje na fotografskom radu. Na natječaj se prihvaćaju radovi u trajanju do 5 min. Svaki od pet odabranih autora ima 10 do 15 min za prezentaciju svog projekta što uključuje i vrijeme za pitanja, reakcije i feedback iz publike.

POZIV ZA PRIJAVE
Primamo prijave za ČETVRTI Open Show u Zagrebu! Prijave se zatvaraju u ponoć 28.09. Odabrani će biti obaviješteni do 1.10. Saznajte više o specifikacijama prijave i prijavite svoj projekte http://openshow.org/submissions/.

GDJE
Točna lokacija objavit će se uskoro.

KADA
Početkom listopada, točan datum objavit ćemo uskoro. Rok za prijave je 28.09. a odabrani će biti obaviješteni do 01.10.

TKO
Koproducentice Open Showa su: Maja Bosnić, Marina Paulenka / Organ Vida, Barbara Šarić / Renegade Media Laborotory.

KONTAKT
http://openshow.org/zagreb/

Zanimljiva i originalna svjedočanstva Susreti za mlade na Šalati

Međubiskupijsko sjemenište na zagrebačkoj Šalati prošle školske godine započelo je organizirati mjesečne susrete za mlade na kojima su gostovali i svoju vjeru posvjedočili tenisač Mario Ančić, bračni par Iva i Mladen Brčić i pjevač Alan Hržica. Susreti su se sastojali od svjedočanstva, euharistijskog klanjanja posvećenog novim duhovnim zvanjima te druženja.

Niste sudjelovali niti na jednom od susreta?

Ne brinite! I ove školske godine na Šalati imat ćete priliku svakoga mjeseca slušati zanimljiva i originalna svjedočanstva ljudi koji su na osobit način doživjeli Boga! Stoga vas pozivamo na sljedeći susret koji će se održati u četvrtak, 27. rujna u 20 sati u crkvi Presvetog Srca Isusova (Međubiskupijsko sjemenište na Šalati – Voćarska 106). Gošća večeri je naša poznata pjevačica Tatjana Matejaš Cameron – Tajči.

Radosno vas očekujemo!
Autor: Branimir Šarić

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr

Akcije dobrovoljnog davanja krvi.

Srdačan pozdrav svim darivateljima i ljudima dobre volje, ma gdje god bili! :)) Želimo vam lijepu jesen ispunjenu dobrom voljom, ljubavi, zdravljem i humanošću za podijeliti, širiti i umnažati, ako treba i primiti nazad! Donosimo vam nove ovotjedne akcije darivanja krvi u organizaciji HZTM -a Zagreb:

ponedjeljak, 24.09.2012.
ZAGREB, Bolnica Sv.Ivan, Jankomir 11, 13:30-15:00

utorak, 25.09.2012.
IVANIĆ GRAD, Kloštar, Pučki dom, 08:00-11:00
IVANIĆ GRAD, Graberje Restoran Ine, 12:30-15:00
ZAGREB, Policijska uprava zagrebačka, Heinzlova 98, 10:00-14:00
ZAGREB, Tekstilpromet, Grada Gospića 14, 13:00-14:30
ZAGREB, Hvidra Meksička 2, 16:30-19:00
ZAGREB, T-Mobile -Buzin, Cebini 37, 11:00-14:00

srijeda, 26.09.2012.
IVANIĆ GRAD, Dom umirovljenika, 08:00-16:00
ZAGREB, EL-TO, Zagorska 1, 12:00-13:30
ZAGREB, MZ Horvati-Srednjaci, Horvaćanska 54, 17:00-19:00
ZAGREB, Bol.za dječije bolesti, Klaićeva bb, 12:30-15:00

četvrtak, 27.09.2012.
KARLOVAC, Pol.uprava, V.Mačeka 13, 08:00-10:30
KARLOVAC, Crveni križ, Smičiklasova 25, 12:00-16:00
ČAKOVEC, Mala Subotica (matični ured), Glavna 31a, 08:00-10:30
ČAKOVEC, Mursko Središče (Cimper), Rudarska 1, 12:00-15:00
ZAGREB, Zatvor u Zagrebu, Dr.L.Naletilića bb, 13:30-16:00
ZAGREB, Franck, Vodovodna 20, 12:00-15:00

petak, 28.09.2012.
ČAKOVEC, Prelog, Gradska kavana Lovac, 08:00-13:00
SAMOBOR, MZ Bestovje, Trg A.Starčevića bb, 14:00-18:00
ZAGREB, Končar-Fallerovo, Fallerovo šetalište 22, 08:00-12:00

Radnim danima krv možete darovati u HZTM-u, Petrova 3, Zagreb, od 7:30 do 19:00, a subotom od 07:30 do 15:00.

Svjedočanstvo Nicka Vujičića Čovjek koji pomiče granice

Nick Vujičić je čovjek koji donosi poruku nade! Svi koji su ga doživjeli kao izuzetnog motivacijskog govornika potvrdili su da je u njihove živote unio mnoge pozitivne promjene. To je čovjek, koji unatoč svojim fizičkim nedostacima, vjeruje i potiče druge ljude da vjeruju. Stoga nije nimalo čudno kada je njegovo gostovanje danas u Zagrebu izazvalo veliko zanimanje. Grad Zagreb je također podržao projekt, a gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić izrazio je svoje divljenje Nicku zbog „dijamantne volje, nade i vjere koju on propagira“.
Bog ima plan za sve

Nakon što se zahvalio medijima na njihovoj otvorenosti Nick je progovorio o cilju svog dolaska. „Moja želja nije da ljudi budu oduševljeni mojim dolaskom, moja je želja da ljudi tokom ovog posjeta osjete nešto u srcu. Bog ima plan za sve pa tako ima plan i za ljude u Hrvatskoj“, započeo je Nick. „Ja sam ovdje da nadahnem buduće generacije da postanu ono što mogu biti, a Bog će učiniti sve ostalo.“

„Prije svega želim reći da nisam superheroj, svi mi imamo uspone i padove. I vjerojatno ste upoznati s mojom pričom o samoubojstvu. Imao sam period kada sam jedva preživio dan, no zahvaljujući svojim roditeljima i Bogu koji je bio na njihovoj strani, uspio sam se izvući“, podijelio je dio svoje priče s nama Nick. „I iako puno ljudi kaže da je dovoljan samo pozitivan stav, nije! Robovima u Indiji, prisiljenima na prostituciju, otetima i prodanima, kada ih vidite, kao što sam ih ja vidio… Takva srca samo Bog može promijeniti i dati im nadu.“
Ljubav počinje sa srcem

Ekskluzivno za Pastoral mladih Nick je pokušao objasniti tko je za njega Isus te kako razumjeti ljubav. Objašnjavajući Isusovo uskrsnuće kao nešto što ga izdiže, Nick je naglasio i kako Isus utječe na njega samoga. „Sada znam da nije prouzrokovao svu ovu bol, ona je posljedica grijeha. On loše pretvara u dobro i, mada ne razumijem cijelu Bibliju iako je dobro poznajem, ono što razumijem toga se čvrsto držim i to me čini takvim kakav jesam.“ „Razmišljao sam o tome koliko Bog mene ljubi i kako je meni oprostio mnoge stvari, stoga sam se zapitao tko sam ja da ne oprostim svome bližnjemu. Ponekad pogledam u oči svog bivšeg zlostavljača, nasmijem se i kažem mu da ga volim, a on onda ne zna kako reagirati. Ljubav počinje sa srcem, a njemu nitko nikad nije pokazao ljubav“, zaključio je Nick.

Za kraj, kao poruku svima, naglasio je da nadu u sebi možemo održati opraštajući drugima, ali i sebi, jednako kao što nam i Bog oprašta, a Nick mu vjeruje jer tako stoji u Njegovoj Riječi. „Kada oprostite, zaboravite, nemojte pamtiti. Krenite naprijed, nemojte se obeshrabriti, činite najbolje i sanjajte. Imamo velikog Boga koji ne odustaje od nas pa nemojmo ni mi odustati od njega!“
Autor: Ivana Postružin

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr

Nick Vujičić u Hrvatskoj Čovjek koji pomiče granice

Nick Vujičić, čovjek rođen bez udova i inspiracija mnogima diljem svijeta, nastupio je pred punom dvoranom Doma sportova u Zagrebu.

Na pozornici se nakon glazbenih nastupa pojavio nešto iza 19 sati i 45 minuta i dočekan je ovacijama, a publiku je pozdravio na hrvatskom jeziku. Na pozornici mu se pridružio hrvatski nogometni reprezentativac Joe Šimunić i poklonio mu dres hrvatske nogometne reprezentacije.

Vujičić je poručio da je svaki čovjek, bez obzira na određene hendikepe, normalna osoba i da može doseći ispunjenje života i sreću kao i svatko drugi. Seminar je završio zajedničkom molitvom na hrvatskom jeziku, a motivator je na oproštaju publiku pozdravio sa 'volim vas puno' i zahvalio na posjeti. Sutra će održati seminar u Rijeci.

Život bez ruku i nogu mnogima je nezamisliv, no upravo takav život koji već trideset godina živi Nick Vujičić. Nick je diljem svijeta poznat kao jedan od najboljih motivacijskih govornika današnjice čije su riječi primijenile živote milijuna ljudi diljem svijeta, a svoje poruke odašilje danas iz Zagreba, a sutra iz Rijeke.

Rođen je 4. prosinca 1982. godine u Melbourneu. Njegovim roditeljima tijekom majčine trudnoće nisu bili spominjani nikakvi problemi s djetetom, zbog čega su ostali u šoku kada su saznali da je Nick rođen bez ruku i nogu. Tada nisu mogli ni slutiti da će njihov sin nadahnuti milijune ljude.

U djetinjstvu susretao s brojnim problemima, često su ga maltretirali zbog čega je u jednom trenu zapao u tešku depresiju i dalje ne shvaćajući zašto je rođen s takvim invaliditetom. Kako bi se lakše uklopio među svoje vršnjake dobio je umjetne udove, no uskoro je shvatio da su mu preteški, te da se s njim vrlo teško kreće, te ih je odbacio.

Kako su prolazile godine Nick je naučio kako se nositi sa svojim invaliditetom, te je snagom volje naučio raditi neke svakodnevne stvari kao što je pranje zubi, tipkanje na računalu i slično. On sad, pliva, igra golf, vozi skateboard., završio je dva fakulteta. Shvatio je kako svojim primjerom može pomoći i drugima.

S 19 godina počeo je održavati motivacijske seminare koji su mnogima promijenili živote i naučili ih kako se nositi s teškoćama koje su ih zadesile u životu. Nick se danas često i šali na račun svog invaliditeta kako bi pokazao da je život mnogo više od onoga što je vidljivo golim okom.

Izvor: duhovna glazba fejs profil

Zoran Vakula: „Svi bismo morali činiti više jedni za druge“

Uspješno je završena druga serija snimanja humanitarnog kalendara „Male i velike zvijezde“ za djecu sa sindromom down Međimurske županije, koji je započeo u petak, 21. rujna 2012. u Spa & Sport Resortu Sveti Martin. Na poziv idejnih začetnika i organizatora, urednice i novinarke HTV-a Tamare Peras i fotografa Pixela Vjerana Žganec-Rogulje, u idućih će se tjedan dana u Svetom Martinu okupiti zvijezde iz svijeta glazbe, sporta, glume, medija.


Drugi dan snimanja mališanima su se pridružili meteorolog Zoran Vakula i urednik HRT-a Zoran Šprajc. Zoran Vakula istaknuo je kako bismo svi morali više činiti jedni za druge, a posebice za djecu s posebnim potrebama. Nažalost, ne možemo se puno osloniti na institucije već se sami moramo organizirati, solidarizirati i pomoći najpotrebnijima. Divno je ovo što rade ovi mladi ljudi, i sretan sam što mogu biti dio te lijepe priče, dodao je.


HTV-ov urednik Zoran Šprajc odlično se snašao u ulozi reportera intervjuirajući malog udomljenog Roma Ivana. Šprajc je istaknuo da bi zapravo sudjelovanje u ovakvim akcijama svima trebalo biti primjer i prioritet, te dodao da su prave zvijezde ovi mališani sa sindromom down i njihovi roditelji. Pozvao je sve na sudjelovanje u akciji, jer svatko tko se uključi postaje dio priče i istinska zvijezda.


Velike i male zvijezde druženje nastavljaju već sutra ujutro kad u Spa & Sport Resort Sveti Martin stižu rukometaši RK CO Zagreb, a nakon njih i naš proslavljeni gimnastičar, olimpijac Filip Ude.

Izvor: eMedjimurje.hr

Forum+ - umrežavanje mladih katolika intelektualaca

Studentski katolički centar Split (Skac_St) i Studentski katolički centar Zagreb (Skac_Palma) organiziraju "Forum+ 2012" – Forum mladih katolika Hrvatske se održava u Splitu od 22. do 29. rujna 2012. godine pod geslom "U svijetu, ali ne od svijeta" na kojem sudjeluje 50 mladih iz cijele Hrvatske.

Forum+ je inicijativa mladih katolika iz različitih dijelova Hrvatske, odgovor na potrebu veće povezanosti i suradnje s ciljem efikasnijeg djelovanja unutar sredina u kojima se mladi nalaze te rađanje novih ideja za poboljšanje života mladih nudeći im duhovne sadržaje kao i projekte protkane katoličkim vrijednostima. Ideja je rasla i razvijala se tijekom nekoliko godina. Zahvaljujući upornosti mladih i podršci mnogih ove će se godine po prvi puta i realizirati.

Kako je u razgovoru za Laudato.hr istaknup predsjednik Skac_St Silvio Puljić, fokus sedmodnevnog susreta je na Forumu; vrijeme i mjesto gdje će sudionici nakon svakog predavanja i radionice razgovarati, izmjenjivati iskustva, raspravljati na osnovu onoga što su prethodno čuli.

"Svakako u samom centru cijelog susreta su sudionici. Smatramo da je to jako bitno jer mladi rijetko imaju priliku na ovaj način komunicirati, braniti i dalje razvijati svoj kritički stav. Tjedni koncept zasnovan je na tri bitna elementa: 'Stanje-Primjer-Edukacija'. Prvih nekoliko dana slušat ćemo o stanju u Crkvi i društvu, poslanju laika, nakon toga slijede dva dana kada će sudionici imati priliku upoznati uspješne projekte koji su zaživili u Hrvatskoj i na globalnoj razini, a zadnja dva dana slijedi blok predavanja i radionica praktične naravi kao što su odnosi s javnošću, vještine komuniciranja...", rekao je Puljić.

Uz radni program, cijeli tjedan bit će prožet i mnogim zanimljivim sadržajima kao što su cjelodnevni izlet, zabavne večeri, rekreacija, izlasci, druženja,mini duhovna obnova, obilasci kulturnih znamenitosti...

"Za budućnost Foruma+ očekujemo stvaranje jedne jake mreže mladih katolika-intelektualaca koja se već ovim Forumom+ 2012 počinje formirati. Želja nam je da se Forum+ održava bar jednom godišnje. Tako pripreme za Forum+ 2013 počinju već u prosincu. Vjerujemo da će se kroz sedam dana Foruma izroditi još neke nove ideje i vizije u kojem smjeru bi ovaj projekt trebao ići", poručio je naš sugovornik.

Predavači na ovogodišnjem forumu su: mr. sc. don Damir Stojić (studentski kapelan u Zagrebu), prof. dr. sc. fra Ante Vučković, mr. sc. don Saša Ilijić (povjerenik za pastoral mladih Krčke biskupije), Ladislav Ilčić (predsjednik građanske udruge roditelja „Grozd“), Krešimir Miletić (voditelj građanske inicijative „I ja sam bio embrij“), Marijana Petir, Sophia Kuby (izvršna direktorica u nevladinoj organizaciji „European Dignity Watch“) te dr.sc. Božo Skoko.

Izvor: Laudato

HosanaFest 2012.: Mladi žele pjesmom slaviti Gospodina!

Glavnu nagradu 7. festivala duhovne glazbe HosanaFesta, koji je održan u nedjelju, 23. rujna, dobio je VS Matheus za pjesmu "Uzdam se u tebe", nagradu stručnog povjerenstva dobili su Aid band "Glasnici" koji su pjevali pjesmu "Nek' mu pjeva svijet", nagradu publike dobili su vokalno-instrumentalni sastav "Ritam vjere" koji su izveli pjesmu "Ljubi Boga svog", a duhovni sastav "Apostoli mira" s pjesmom "Glasnici Božji" osvojili su nagradu za najbolji tekst. Za pjesmu "Kristov mir" sastav "Imakulata" dobio je nagradu za najbolju pjesmu od štićenika udruge "Hosana" za koji je namijenjen sav financijski prihod od ovog festivala.

Kako nam je otkrio predsjednik Organizacijskog odbora Marinko Stantić, HosanaFest je humanitarnog karaktera jer sav prihod od prodanih ulaznica, CD-a i DVD-a odlazi na terapijsko liječenje štićenika udruge Hosana koja djeluje na području Subotičke biskupije i bori se protiv raznih vrsta ovisnosti i to protiv droge, alkohola i kocke.

"Ovim festivalom štićenicima udruge Hosana želimo poručiti da su dobrodošli natrag u društvo i da ih Crkva prihvaća. Naime, svaka pjesma je molitva za njih i njihov povratak u normalan život, a poznato je kako je pjesma dvostruka molitva. To je bio glavni motiv za pokretanjem ovog festivala, a dodatni je motiv činjenica da je ovaj festival natjecateljskog karaktera, a to ja zato kako bi se mlade potaklo na što ostvarivanje svoga talenta."

Na ovogodišnjoj prelijepoj pozornici nalazili su se križ, srce i sidro koji simboliziraju vjeru, ufanje i ljubav u jednom cvijetu.

"Izgledom pozornice željeli smo dati najljepše za svoju vjeru. Tako smo i ovogodišnjim sloganom 'Jer kada sam slab, onda sam jak!' (2 Kor 12,10) željeli pokazati da su štićenici udruge "Hosana" iako slabi, ali u bratskoj ljubavi su jači."

Zadovoljstvo ovim prelijepim festivalom izrazio je subotički gradonačelnik Modest Dulić koji vrednuje kreativnost kod mladih istaknuo da se ovim festivalom nagrađuje talent koji slavi Boga, a to je izuzetno važno jer, kako je rekao, ovim se festivalom uvažava irad vlč. Marinka, i njega kao upravitelja zajednice Hosana koja pruža drugu šansu mladim ljudima.

"Zahvaljujem mu na njegovoj energiji jer on je gradu i dao novu kulturnu dimenziju. Okuplja i velik broj mladih ljudi, koji su kao gosti smještenih kod naših ljudi i to je zalog novih prijateljstava", poručio je.

Sandra Lovrinčević, voditeljica vokalnog sastava Matheusa koji je dobio glavnu nagradu na ovogodišnjem HosanaFestu, istaknula je da su svojom pjesmom pjesmom željeli proslaviti milosrdnog Isusa.

"Veliki nam je poticaj bio ovogodišnji slogan 'Jer kada sam slab, onda sam jak!' (2 Kor 12,10). Svi mi u životu imamo takve poteškoće. Pjesmom smo Gospodinu htjeli dati svoje slabosti. Jer kad smo slabi trebamo se prepustiti Gospodinu i ne samo tada, već uvijek", poručila je Lovrinčević.

Tri mladića okupljena u Band Aid Boris Dević iz Subotice, Zvonimir Kalić iz Vrpolja i Slaven Katić iz Vukovara osvojili su nagradu stručnog povjerenstva i kako nam je otkrio Katić, oni su već dugi niz godina prijatelji te je ovo okupljanje svojevrstan projekt koji je uspio.

Ovogodišnjim HosanaFestom posebno je oduševljena Janja Turković iz duhovnog sastava "Apostoli mira".

"Dobili smo nagradu za pjesmu 'Glasnici Božjii' za najbolji tekst i jako smo sretni zbog toga. Čestitala bih našim dragim prijateljima 'Matheusima' na glavnoj nagradi i veselimo se zajedno s njima", nadodala je.

Nagrada publike otišla je simpatičnoj mladoj grupi "Ritam ljubavi" koja je osvojila srdaca publike. Kako nam je rekla Elizabeta Načkanas, članica tog duhovnog sastava, prvi puta su se prijavili na ovaj festival i osvojile nagradu.

"Pjevamo tek tri godine i ova nam je nagrada velik poticaj za daljnji rad i sudjelovanje na festivalima duhovne glazbe", nadodala je.

Monika Bošnjaka iz mladog sastava "Imakulata" kazala je da je dobivanje nagrade za najbolju pjesmu od štićenika iz udruge "Hosana" odličan osjećaj. Naime, otkrila nam je da su bili na druženju sa štićenicima iz te zajednice te im je bilo jako lijepo družiti se s njima na radionici.

Na HosanaFestu 2012. nastupili su:

1. VIS "Apostoli mira" - "Glasnici Božji"
2. VIS "Totuus Tuus" - "Po Duhu Svetom"
3. VIS "Novo Nebo" - "Ruka spasa"
4. fra Ilija Mijatović i VIS "Familias" - Prema Nebu
5. VIS "Imakulata" - "Kristov mir"
6. VIS "Ritam vjere" - "Ljubi Boga svoga"
7. VIS "Matheus" - "Uzdam se u Tebe"
8. Jelena Barić - "Ješka"
9. VIS "Savao" - "Tvoj Sveti Duh"
10. Ljubo Vuković i VIS "Credo" - "Sluga Tvoj"
11. Tajana Šarić - "Otvori oči"
12. Josipa Jakić - "Utisni lik svoj Isuse"
13. VIS "Damjan" - "Prepoznajem te, Kriste"
14. VIS "Kristovo Jato" - "Krila ljubavi"
15. Band AID "Glasnici" - "Nek' Mu pjeva svijet"

Izvor: Laudato

Humanitarni koncert "Neka se čuje do neba glas" održan u punom sjaju

Više od tisuću posjetitelja podržalo je humanitarni koncert popularne duhovne glazbe pod nazivom "Neka se čuje do neba glas" koji je održan u subotu, 22. rujna, u Sportskoj dvorani u Samoboru. Koncert, na kojem su nastupila najpoznatija imena hrvatske duhovne glazbe, organizirala je udruga "U duhu s Kristom", a dio prihoda namijenjen je za pomoć u školovanju djece dviju samoborskih katoličkih obitelji.

"Neizmjerno mi je drago da se zaista svaki glazbenik odazvao našem pozivu da nastupi na ovom prvom velikom humanitarnom koncertu popularne duhovne glazbe u Samoboru. Naglasila bih da ovaj koncert nije slučajan, već vođen Duhom Svetim i da po prvi put u Samoboru okupio glazbenu pratnju sastavljenu od svirača koji djeluju u svojim župama, a na koncertu su se pokazali u glazbenom zajedništvu te su uživo pratili naše drage izvođače", istaknula je Silvija Sečen, predsjednica Udruge "U duhu s Kristom".

Kako nam je otkrila Sečen, udruga ovim koncertom proslavila je svoj prvi rođendan te se nada još mnogim akcijama.

Da je koncert bio izvrstan, potvrdio nam je Slavko Nedić, urednik glazbenog programa na Hrvatskom katoličkom radiju.

„Organizatori su odabrali jako dobro izvođače koji su imali dobar odjek kod publike. Ovo je nešto što bi za Samobor mogla postati tradicija. Vjerujem da je Samobor ovo odavno zaslužio. Osobno sam jako uživao“, nadodao je Nedić.

Koncertu su prisustvovali mnogi iz političkog i društvenog života grada Samobora. Samoborski gradonačelnik Krešo Beljak za Laudato.hr je rekao da je oduševljen ovakvom inicijativom te je uživao u koncertu.

„Drago mi je podržati ovakvu humanitarnu inicijativu te vjerujem da će i skora Samoborska glazbena jesen našem gradu pridonijeti turističkoj ponudi“, istaknuo je Beljak.

Čestitkama udruzi „U duhu s Kristom“ pridružio se i Željko Žarko, predsjednik Gradskog vijeća Grada Samobora.

„Organizatori su napravili odličan posao. Jako mi je drago da su se meni obratili i da sam im mogao pomoći. Koncert je imao humanitarnu notu i to jako cijenim“, rekao je Žarko.

U Samoboru su nastupila najpoznatija imena hrvatske duhovne scene i to s dvije pjesme. Na koncertu su sudjelovali: Apostoli mira, Luka Balvan, grupa Emanuel, Max Hozić, grupa Kristina, klapa Levanda i Damir Topić, grupa RiM, Antonio Tkalec i Daniela Sisgoreo Morsan.

Domagoj Pavin iz grupe Emanuel rekao je da mu se jako svidio malo laganiji pristup.

„Poznati smo da inače pjevamo puno glasnije, ali ovoga puta smo bili nešto tiši i to nam se jako svidjelo. I drugi puta ćemo se pridružiti ovakvom humanitarnom koncertu“, naglasio je Pavić.

Rahela Grozdanov iz grupe Kristina izuzetno je zadovoljna uspjehom organizacije ove hvalevrijedne inicijative i razinom nastupa izvođača.

Atmosferom za vrijeme koncertom posebno je bila oduševljena Ružica Nedić iz grupe RiM.

„Bilo mi je jako drago što sam bila dio lijepog zajedništva na koncertu. Sve mi se sviđalo -od izvođača do pjesama i publike“, nadodala je.

Da je koncert bio velika molitva, istaknula je Danijela Sisgoreo Morsan nadodavši: „Dok sam pratila koncert, pala mi je na pamet ideja kako bi se trebao oragnizirati maraton duhovne glazbe na kojem bi nastupili mnogi izvođači duhovne glazbe, ali i kako bi izmolili snagu od Boga u ovim teškim vremenima.“

Čestitke organizatorima zbog uspješnog koncerta uputio je i Antonio Tkalec koji je rekao da je jako sretan zbog velikog odaziva publike.

„Oduševljen sam bio kad sam vidio da je ova velika sportska dvorana u Samoboru puna ljudi. Sretan sam što ljudi danas žele sudjelovati u humanitarnoj akciji, ali i istodobno ovaj koncert pokazuje da postoji interes za duhovnu glazbu“, nadodao je Tkalec.

Svoje zadovoljstvo koncertom izrazio je i Max Hozić koji je istaknuo je oduševljen publikom i cijelom organizacijom.

Janja Turković iz duhovnog sastava „Apostoli mira“ naglasila je da je jako sretna što mnogi žele pomoći dvjema obiteljima istaknuvši: „Prekrasno mi je bilo na koncertu. Drago mi je zbog velikog broja publike i nadam se da će biti još ovakvih koncerata duhovne glazbe.“

Izvor: Laudato

ljubav na prvi pogled Vjenčanje pod kišom granata: Snajperist i medicinarka rekli 'da'

Naša je ljubav zaista velika i htjeli smo je okruniti vjenčanjem pa makar taj brak trajao i jedan dan, istaknula je Hanan

Kako prava ljubav ne zna za granice te je ništa ne može spriječiti pa niti rat niti razaranja dokaz su i neobični svatovi u razorenom sirijskom gradu Aleppu. Dok je dio pobunjeničkih boraca vodio žestoke sukobe protiv režimske snage u tom gradu, drugi dio prisustvovao je svatovima jedng od njihovih suboraca.

Snajperist Abu Khaled, koji je svoju djevojku, inače medicinsku sestru Hanan, zaprosio pod kišom granata odlučio je u istom stilu ući u bračnu zajednicu. Naime, upoznali su se u improviziranoj ambulanti u školi Al-Konajtara gdje je Hanan ranjenom Abu Khalidu svaki dan previjala rane.

– Iako je rat u gradu Aleppu uzeo svoj danak, kada sam vidio Hanan zaljubio sam se na prvi pogled i sam sebi odmah rekao da je to moja buduća žena, kazao je Abu Khaled i priznao kako joj iako je svaki dan bila uz njega nije ništa govorio zbog straha da ga ne odbije sve do dana kada je trebao izaći iz bolnice i otići na ratište.

–Kad je pristala, taj dan je bilo veliko slavlje i pucalo se iz svega raspoloživog naoružanja, kroz smjeh je govorio Abu Khaled dodajuči:

Čim je Hanan rekla da i pristala se udati za mene, režimska vojska pokrenula je opći napad na grad koristeći zrakoplove i raketne bacače te gađala kvart gdje smo se mi nalazili i nismo imali vremena za veselje.

Hanan je sramežljivo priznala kako se i ona u njega zaljubila na prvi pogled zbog njegovog dobrog karaktera ne znajući da je upravo on taj veliki heroj o kojem priča cijela Sirija.

– Prije nego što sam ga upoznala i znala tko je on, čula sam puno o njemu i njegovim podvizima. Moj pokojni brat koji se borio uz njega imao je samo riječi hvale o njemu a i cijeli Alepp je pričao kako je dao dobru lekciju Assadovim vojnicima te usporio njihov ulazak u grad. Toliko smo sretno zaljubljeni da su nas već u gradu Aleppu proglasili Romeom i Juliom. Iako je za mnoge naše vjenčanje bio sulud potez, jer vjenčali smo se u vrijeme dok ljudi ginu, odlučili smo se za to jer ni mi sami ne znamo da li ćemo preživjeti taj rat. Naša je ljubav zaista velika i htjeli smo je okruniti vjenčanjem pa makar taj brak trajao i jedan dan, istaknula je Hanan koja je samo dva dana prije vjenčanja pokopala svog brata.

Revolucionarne pjesme

Zbog rata i žestokih sukoba te opsade grada od strane režimske vojske Abu Khaled i Hanan prilagodili su svoje vjenčanje ratnim okolnostima. Umjesto tradicionalne vjenčanice i odjela, Abu Khaled je bio u maskirnoj uniformi pod punom ratnom opremom, a Hanan u liječničkoj kuti, oboje spremni da odmah izvrše svoju dužnost u slučaju da to zatreba.

Iako su se u kvartu Saif Al-Daula, u starom dijelu Aleppa, gdje su se odvijali svatovi vodile žestoke borbe, ništa nije moglo omesti slavlje i veselje mladenaca te njihovih uzvanika. S obzirom da zbog borbi nisu mogli dovesti bend i trbušne plesačice kao što je to u Siriji tradicionalni običaj, mladenci i uzvanici su se zabavljali slušajući revolucionarne pjesme uz pomoć sterea. Iako su to naizgled bili neobični svatovi, sve je teklo kao u svatova u mirodobskim vremenima tako da čak niti torta u razorenom gradu nije izostala.

Naime, sami borci, iako nisu slastičari, potrudili su se napraviti čokoladnu tortu na dva kata te napisali na njoj „I mi volimo živjeti“.

Nakon rezanja torte i uzvikivanja „Sloboda, sloboda...“, stavili su jedan drugome blagoslovljeni vjenčani prsten te izrekli zavjete i nakon kraćeg slavlja svaki je otišao na svoju dužnost, Abu Khaled sa svojom snajperskom puškom na položaj a Hanan u svoju improviziranu ambulantu.

Izvor: Piše: Hassan Haidar Diab/VLM i Večernji list

u kolicima do svjetskog trona Anđela Mužinić: Znam da nikad više neću hodati, ali ne predajem se!

Cesta je bila skliska, vožnja neoprezna, a jarak dubok. Na cesti opel corsa, za volanom trener kadetkinja Odbojkaškoga kluba Split 1700, a do dna jarka šest metara. Bilo je vrijeme objeda, te je Anđela Mužinić SMS porukom obavijestila roditelje da postave stol. Taj je ručak, međutim, propustila, baš kao i mnoge nakon toga. Sve dok joj jednoga dana, na rehabilitaciji u Varaždinskim toplicama, nije prekipjelo: “Tata, vodi me doma!”

Anđela Mužinić imala je samo 13 godina kada je, sanjajući o karijeri vrhunske odbojkašice, postala vijest u crnoj kronici. Toga 3. lipnja 2006. godine, samo koji kilometar daleko od kuće u Srinjinama, nastradala je u teškoj prometnoj nesreći. Poslala je poruku ocu i probudila se u bolničkoj postelji.

Anđela Mužinić danas ima 19 godina i o snovima ne govori. Ona ih, naime, živi. Prije tjedan dana vratila se iz Londona s Paraolimpijskih igara gdje je bila ne samo najmlađa hrvatska predstavnica, nego joj je i Europski paraolimpijski odbor dodijelio nagradu za najbolju mladu sportašicu Staroga kontinenta. Tu vijest, za razliku od opširnih izvješća s mjesta jeze u Tugarima, teško da ste igdje mogli pročitati. Stoga ćemo je još jednom ponoviti: Anđela Mužinić proglašena je najboljom mladom europskom paraolimpijkom! A nagrada se, ako vam nije dosta, službeno zove “Best of the Best Award 2012”. Najbolja od najboljih.

Dijagnoza je bila grozna. Lom sedmog i osmog prsnog kralješka prouzročili su oduzetost nogu, a krv se izlila u pluća. Bez respiratora nije mogla disati. Kod Anđelina trenera i vozača corse Marija Stipkova također se sumnjalo na ozljede kralježnice, dok su njezine suigračice i sumještanke Milena Aljinović i Antonela Žure – koja je Anđeli i danas ne samo najbolja prijateljica, nego, kako kaže, sve u životu – zadobile teške ozljede glave. Petra Vladušić čudom je prošla sa samo dvije ogrebotine na nozi.

– Kad san je vidija u bolnici priključenu na aparate, pa san u nesvist – prisjeća se Željan Mužinić, Anđelin otac i čovjek koji ju je uvijek vozio na utakmice. I nikad, a to je nekoliko puta tijekom intervjua ponovio, neće sebi oprostiti što isto nije učinio i te kišne subote kada su Splićanke igrale prijateljski susret u Makarskoj.

– Trener mi je reka da će čitava ekipa ić jednin kombijen, no posli je iz Kaštela svojin auton doša u Srinjine kako bi pokupija naše cure jer je naručeni kombi bija premal. Ma, bar da je nazva, ja bi odveja cure. A grizen se i šta nisan iša gledat tu utakmicu, a skoro sve san Anđeline utakmice gleda – cijedi Željan Mužinić riječi iz knjige tužnih sjećanja.
Anđela ga sluša i – smije se. U trenucima kad se i novinarima, tim profesionalno izdeformiranim bešćutnicima, cakle oči, ona se smije!

– Nisan plakala ni kad san svatila da više neću moć hodat, niti san ikad zažalila šta mi se ovo dogodilo. Bila je s menon u toplicama jedna cura koja nije tila iz sobe izać, a ja san, eto, svoju invalidnost prihvatila ka da je nešto skroz normalno. Sićan se ka sad da san ocu u šali rekla kako ću za deset godina, kad stanen na noge, imat zbog jakih ruku najjači smeš koji je iko ikad vidija – veli Anđela. I ne prestaje se smijati.

Depresiju, tvrdi, ne poznaje. Za razliku od oca koji samo što nije potrčao za Vladinim zrakoplovom kojim je, uz dozvolu premijera Sanadera (eto, nek mu bude oprošten barem jedan grijeh), Anđela iz Splita, nakon četverosatne operacije, prebačena na Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj.

– Život mi je skroz bija pa. Ostavija san se baluna, prista san ić u lov, ma nisan ima volje za ništa, prida san se. A onda me ona digla, spasila me. Rekla mi je: “Tata, a šta ako se ja pridan?!” Te riči nikad neću zaboravit. Umisto da ja nju vraćan, ona je mene vratila u život – ponosno će Željan Mužinić.

Rehabilitacija u Varaždinu trajala je četiri mjeseca, sve do onog jutra kada je Anđela odlučila da je vrijeme za povratak. Bolje toplice od rodnih Srinjina i bolju njegu od obiteljske ionako nije mogla zamisliti.

– Kad san došla doma, cilo misto me u dvoru dočekalo, a u školi mi je bilo tako dobro da ću sedmi i osmi razred zapamtit ka dvi najbolje godine u životu – govori Anđela.

Stolni tenis u početku je nije zanimao. Još u Varaždinu joj je hrvatska reprezentativka Helena Dretar ponudila da proba koji put prebaciti ping-pong lopticu preko mrežice, no Anđela je to odbila. Ni sama ne zna zašto. Ali svi znamo da je pet godina kasnije u paru upravo s gospođom Dretar osvojila broncu na Europskom prvenstvu za osobe s invaliditetom održanom u Splitu. Na Paraolimpijskim igrama u Londonu do medalje nije mogla, no njezina trenerica, Mirela Šikoronja, uvjerena je kako će Anđela za koju godinu pokoriti stolnoteniski svijet. Bit će, a to javno tvrdi, bolja i od najboljih Kineskinja.
Segregacijska politika
– Lipo je to čut, ali bilo bi lipo i da se odnos u našoj državi prema sportašima s invaliditetom promini. Evo, već nam je rečeno kako za dogodine nema novca, pa ćemo sve morat sami plaćat, a dolaze nam kvalifikacijska natjecanja za Svjetsko prvenstvo. Iskreno, ne znan koliko to ima smisla – razočarano će plavokosa stolnotenisačica.

Otac Željan domeće, pak, kako su uvjeti za treniranje u Splitu, a Anđela je članica Stolnoteniskog kluba za osobe s invaliditetom Nec, doslovno katastrofalni. Unatoč tome, naša junakinja dvaput je bila zlatna na Europskim igrama mladih u Brnu, što joj je i omogućilo da, uz 19-godišnjeg češkog plivača Milana Manna, dobije priznanje o kojemu mnogi razvikaniji sportaši mogu tek maštati pred sobnim ogledalom.

Neke od njih, međutim, čeka dobra penzija. Za razliku od Anđelinih paraolimpijaca koji su predloženim zakonskim aktima grubo zakinuti. Prvo ih uopće nije bilo, da bi potom medaljonošama s invaliditetom, u najboljoj maniri segregacijske politike, bilo ponuđeno upola manje novca nego zdravim sportašima. Premda, dajemo vam riječ, od Anđele zdravije nema.

– Ko zna, možda se do donošenja zakona nešto i promini jer je ministar Jovanović sad u Londonu reka kako nije moga virovat da je među paraolimpijcima tako velika konkurencija i da se tako teško dolazi na Igre – zaključuje Anđela Mužinić, priznajući kako, za razliku od nas, ne razmišlja o tome što bi bilo da cesta nije bila skliska, da je vožnja bila opreznija ili da barem jarak nije bio tako dubok.

VINKO VUKOVIĆ

Izvor: Slobodna dalmacija

čudo od čovjeka Nick Vujčić, motivator rođen bez ruku i nogu, održao predavanje u Domu sportova

Nick Vujčić, jedan od najboljih motivacijskih govornika današnjice, održao je predavanje u Dvorani sportova u Zagrebu. Nick je 28-godišnjak rođen bez ruku i nogu, kojega mnogi nazivaju čudom od čovjeka. Njegovo životno iskustvo i pozitivan stav kojim je predvladao većini ljudi nezamislive prepreke nadahnuli su tisuće...

- Kada je život težak, i dalje možemo biti zahvalni za neke stvari. Imam svoje malo stopalo i ono mi omogućuje da vozim kolica, pišem, tipkam i mogu napisati 23 riječi u minuti na računalu. Moji roditelji uvijek kažu "Nick, u životu uvijek imaš izbor, možeš biti ljutiti zbog toga što nemaš ili zahvalan zbog onog što imaš" - izjavio je jednom prilikom Vujčić.

Izvor: Slobodna dalmacija

Program stručnog osposobljavanja u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka

Sveučilišna knjižnica Rjeka traži nezaposlene osobe zainteresirane za pohađanje Programa stručnog osposobljavanja u knjižničarskoj struci, radi stjecanja stručnih zvanja: pomoćni knjižničar, knjižničar i diplomirani knjižničar.

Program stručnog osposobljavanja u knjižničarskoj struci u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka

Sukladno Zakonu o poticanju zapošljavanja (NN 57/12), Sveučilišna knjižnica Rjeka, traži nezaposlene osobe zainteresirane za pohađanje Programa stručnog osposobljavanja u knjižničarskoj struci, radi stjecanja stručnih zvanja:

pomoćni knjižničar
- prijaviti se mogu osobe sa završenom četverogodišnjom srednjom školom
- osobe koje se prijavljuju sa završenim diplomskim studijem iz područja različitog od knjižničarstva, a prethodno nisu završile preddiplomski studij, odnosno nisu stekle višu stručnu spremu, također se osposobljavaju za zvanje pomoćni knjižničar

knjižničar
- prijaviti se mogu osobe sa završenim preddiplomskim studijem, odnosno osobe koje su stekle višu stručnu spremu bilo kojeg usmjerenja
- prednost imaju osobe koje su završile studij knjižničarskog usmjerenja

diplomirani knjižničar
- prijaviti se mogu osobe koje su završile diplomski studij knjižničarskog usmjerenja

Primaju se isključivo osobe bez radnog iskustva.

Znanja, vještine i navike koje očekujemo:
- znanje stranih jezika
- znanje rada na računalu
- poznavanje filozofije, sociologije, prava i ekonomije
- točnost
- marljvost
- upornost
- komunikativnost
- kreativnost

Postupak prijave
- prijava se sastoji od EUROPASS životopisa i motivacijskog pisma (do 250 riječi)
- prijave se šalju isključivo e-poštom na adresu ravnatelj@svkri.hr
- prijave se primaju do 15. listopada 2012.
- dodatne informacije na telefon 051/336-911
- kandidati/kinje koji prođu prvi krug odabira bit će kontaktirani e-poštom i pozvani na intervju
- izabrani kandidati/kinje počinju volontirati od 1. studenoga 2012.

čeka je novi život Sakupili dva milijuna kuna: Stephanie u utorak ide za SAD

Stephanie će u utorak odletjeti za Chicago gdje će biti operirana, a osim operacije glave čeka ju i operacija kralježnice.

Višednevna humanitarna akcija "Mi smo Zadrani, Stephanie je naša“, u kojoj se diljem Hrvatske skupljao novac za operaciju malene Stephanie Milda iz Zadra koja boluje od teške malformacije mozga, završila je u nedjelju navečer košarkaškom utakmicom između ekipa dvaju zadarskih internetskih portala. Nakon nekoliko godina košarka se vratila u legendarnu zadarsku dvoranu Jazine, a semafori su bili isključeni jer ionako nije bilo važno tko će pobijediti.

Kako nam je rekao Borut Gatara, jedan od organizatora humanitarne akcije, pobjedinici su malena malena Stephanie i ljudi velika srca koji su pomogli obitelji Milda.

– Ova utakmica bila je kruna humanitarne akcije kakva dosad nije viđena ni u ovome gradu ni u Hrvatskoj. Odazvali su se svi, i znani i neznani, a večeras su na parket istrčali Dino Rađa, Arijan Komazec, Gordan Giriček, Nikola Vujčić, Dario Šarić, Aco Petrović. Akcija je gotova, ali vjerujem da će u ponedjeljak i utorak još mnogi ljudi uplatiti novac na žiro-račun obitelji Milda. Još uvijek ne znamo koliko je točno uplaćeno, ali sigurno je prikupljeno "debelo“ iznad dva milijuna kuna – potvrdio nam je Gatara. Dodao je da obitelj Milda razmišlja o osnivanju zaklade u koju namjeravaju uplatiti višak novca prikupljen u ovoj akciji.

A Ivica Milda, otac malene Stephanie, večeras je naglasio kako nije očekivao da će akcija prerasti lokalne, zadarske okvire.

– Hvala svima, kako Zadranima tako i svim ljudima dobre volje iz cijele Hrvatske koji su pomogli da naše dijete napokon ima sretno i bezbrižno djetinjstvo – kazao je Milda koji sa suprugom Anitom i malenom Stephanie sutra putuje u Zagreb, a u utorak u Chicago gdje je za 27. rujna dogovorena operacija njihove bolesne djevojčice.

Izvor: Večernji.hr

POSEBAN GOST NA KUPU DRAŽENA PETROVIĆA Iznenađenje u Draženovu domu: Dolazi i Nick Vujičić!

Organizatori Kupa Dražena Petrovića priredili su neočekivano iznenađenje: publici će se obratiti jedan od najvećih motivatora - Nick Vujčić, rođen bez ruku i nogu...

U Draženovom domu večeras su se pomicale granice! Izravno iz dvorane u kojoj se Cedevita i Cibona bore za naslov Kupa Dražena Petrovića dolazi vijest:

Kao poseban gost stiže - Nick Vujčić, čovjek koji pomiče granice! Radi se o 29-godišnjem Australskom Srbinu koji je rođen bez ruku i nogu. Nakon što je prebrodio osobne krize u kojima je zbog tjelesnog hendikepa htio počiniti samoubojstvo nekoliko puta, Nick je sretan i svoju sreću dijeli s drugima, osobito mladima diljem svijeta kojima pokušava ukazati kako i gdje naći smisao života, ne dati se pokolebati u teškim trenucima... Njegovo pojavljivanje na mjestu gdje se njegovi vršnjaci bore rukama i nogama da postignu koš, itekako je simbolično..

Prepunu dvoranu pozdravio je na hrvatskom i dobio dres 'kockastih'!

Nick Vujičić, čovjek rođen bez udova i inspiracija mnogima diljem svijeta, nastupio je pred punom dvoranom Doma sportova u Zagrebu.

Na pozornici se nakon glazbenih nastupa pojavio nešto iza 19 sati i 45 minuta i dočekan je ovacijama, a publiku je pozdravio na hrvatskom jeziku. Na pozornici mu se pridružio hrvatski nogometni reprezentativac Joe Šimunić i poklonio mu dres hrvatske nogometne reprezentacije.

Vujičić je poručio da je svaki čovjek, bez obzira na određene hendikepe, normalna osoba i da može doseći ispunjenje života i sreću kao i svatko drugi. Seminar je završio zajedničkom molitvom na hrvatskom jeziku, a motivator je na oproštaju publiku pozdravio sa 'volim vas puno' i zahvalio na posjeti. Danas će održati seminar u Rijeci.

Život bez ruku i nogu mnogima je nezamisliv, no upravo takav život koji već trideset godina živi Nick Vujičić. Nick je diljem svijeta poznat kao jedan od najboljih motivacijskih govornika današnjice čije su riječi primijenile živote milijuna ljudi diljem svijeta, a svoje poruke odašilje danas iz Zagreba, a sutra iz Rijeke.

Rođen je 4. prosinca 1982. godine u Melbourneu. Njegovim roditeljima tijekom majčine trudnoće nisu bili spominjani nikakvi problemi s djetetom, zbog čega su ostali u šoku kada su saznali da je Nick rođen bez ruku i nogu. Tada nisu mogli ni slutiti da će njihov sin nadahnuti milijune ljude.

U djetinjstvu susretao s brojnim problemima, često su ga maltretirali zbog čega je u jednom trenu zapao u tešku depresiju i dalje ne shvaćajući zašto je rođen s takvim invaliditetom. Kako bi se lakše uklopio među svoje vršnjake dobio je umjetne udove, no uskoro je shvatio da su mu preteški, te da se s njim vrlo teško kreće, te ih je odbacio.

Kako su prolazile godine Nick je naučio kako se nositi sa svojim invaliditetom, te je snagom volje naučio raditi neke svakodnevne stvari kao što je pranje zubi, tipkanje na računalu i slično. On sad, pliva, igra golf, vozi skateboard., završio je dva fakulteta. Shvatio je kako svojim primjerom može pomoći i drugima.

S 19 godina počeo je održavati motivacijske seminare koji su mnogima promijenili živote i naučili ih kako se nositi s teškoćama koje su ih zadesile u životu. Nick se danas često i šali na račun svog invaliditeta kako bi pokazao da je život mnogo više od onoga što je vidljivo golim okom.

čeka je novi život Sakupili dva milijuna kuna: Stephanie u utorak ide za SAD

Stephanie će u utorak odletjeti za Chicago gdje će biti operirana, a osim operacije glave čeka ju i operacija kralježnice.

Višednevna humanitarna akcija "Mi smo Zadrani, Stephanie je naša“, u kojoj se diljem Hrvatske skupljao novac za operaciju malene Stephanie Milda iz Zadra koja boluje od teške malformacije mozga, završila je u nedjelju navečer košarkaškom utakmicom između ekipa dvaju zadarskih internetskih portala. Nakon nekoliko godina košarka se vratila u legendarnu zadarsku dvoranu Jazine, a semafori su bili isključeni jer ionako nije bilo važno tko će pobijediti.

Kako nam je rekao Borut Gatara, jedan od organizatora humanitarne akcije, pobjedinici su malena malena Stephanie i ljudi velika srca koji su pomogli obitelji Milda.

– Ova utakmica bila je kruna humanitarne akcije kakva dosad nije viđena ni u ovome gradu ni u Hrvatskoj. Odazvali su se svi, i znani i neznani, a večeras su na parket istrčali Dino Rađa, Arijan Komazec, Gordan Giriček, Nikola Vujčić, Dario Šarić, Aco Petrović. Akcija je gotova, ali vjerujem da će u ponedjeljak i utorak još mnogi ljudi uplatiti novac na žiro-račun obitelji Milda. Još uvijek ne znamo koliko je točno uplaćeno, ali sigurno je prikupljeno "debelo“ iznad dva milijuna kuna – potvrdio nam je Gatara. Dodao je da obitelj Milda razmišlja o osnivanju zaklade u koju namjeravaju uplatiti višak novca prikupljen u ovoj akciji.

A Ivica Milda, otac malene Stephanie, večeras je naglasio kako nije očekivao da će akcija prerasti lokalne, zadarske okvire.

– Hvala svima, kako Zadranima tako i svim ljudima dobre volje iz cijele Hrvatske koji su pomogli da naše dijete napokon ima sretno i bezbrižno djetinjstvo – kazao je Milda koji sa suprugom Anitom i malenom Stephanie sutra putuje u Zagreb, a u utorak u Chicago gdje je za 27. rujna dogovorena operacija njihove bolesne djevojčice.

Izvor: Večernji.hr

Nick Vujičić: Kao mali sam se htio utopiti, a sad sam oženjen i čekam sina

Nicka Vujičića mnogi nazivaju čudom od čovjeka. Nick je, naime, rođen bez ruku i nogu, ali svojim primjerom svakim danom dokazuje kako je nemoguće - moguće.

Jednog od najboljih motivacijskih govornika današnjice, hrvatska je javnost upoznala u Provjerenom prošle godine, a večeras ga imaju priliku slušati u Zagrebu. Njegove će vas riječi natjerati da se zamislite nad svojim životom, svojim problemima, vjerojatno i posramite.

On doista pokazuje da je i nemoguće moguće. Iako je rođen bez ruku i nogu, to ga u životu nije omelo, štoviše, pokazao je i drugima da život itekako ima smisla. 28-godišnje čudo od čovjeka, kako ga mnogi nazivaju, prvi put je u Hrvatskoj. Hrvatskoj publici prenijet će svoje životno iskustvo, ali sigurno i ohrabriti sve one koji imaju slične probleme da ih prihvate i krenu dalje.

'Kada je život težak, i dalje možemo biti zahvalni za neke stvari. Imam svoje malo stopalo ovdje i ono mi omogućuje da vozim kolica, pišem, tipkam i mogu napisati 23 riječi u minuti na računalu. Svojim stopalom mogu se pokretati i pomaže mi mnogo. Moji roditelji uvijek kažu, Nick, u životu uvijek imaš izbor, možeš biti ljutiti zbog toga što nemaš ili zahvalan zbog onog što imaš', kaže Vujčić.

Nije uvijek bilo lako, posebno u djetinjstvu kada je Nick prolazio depresije. 'Nisam mislio da ću se ikada vjenčati. A ako se i vjenčam, nikada neću moći držati ruku svoje žene. Kako izliječiti slomljeno srce? Imao sam prijatelje i roditelje koji su me uvijek grlili, ali zagrljaj nije mogao mnogo pomoći. Čak sam pokušao s deset godina počiniti samoubojstvo, utopiti se u kadi jer sam htio prekinuti svoju bol', ispričao je Vujčić.

Shvatio je da time ipak neće ništa riješiti, osim što će obitelji nanijeti bol. Prihvaćanje sebe bio je tako za Nicka prvi korak prema ljepšoj strani života. 'Siguran sam da znate da sam se ove godine u veljači oženio. Očekujemo dijete, čekamo sina. Moja supruga je trudna 20 tjedana. Trebala bi roditi u veljači sljedeće godine. Ako Bog da', rekao je Vujčić.

Danas njegove motivacijske govore svi rado slušaju. Hrvatska je 44 zemlja koju je posjetio. I to nakon Vojvodine, odakle su njegovi roditelji koji sada žive u Australiji. 'Ja sam hrvatski naučio od svoje bake i djeda kada sam imao šest godina. Razumijem malo, ali ne govorim jako dobro', rekao je Vujičić.

Dok je bio dijete, Nicku nisu davali šanse za život, osim u nekakvoj instituciji. Snagom volje pokazao je cijelom svijetu da ne mora tako biti. Jedina ograničenja koja postoje, očito su samo u našim glavama.

Izvor: Dnevnik.hr

ŽIVOTNA PRIČA – NIK VUJIČIĆ: Saznajte sve o čoveku koji je pomerio sve granice!

22.09.2012.

Kad ga je prvi put video, njegov otac Borislav se onesvestio. Majka Duška nije želela očima da ga vidi. A danas je uspešan poslovni čovek čija je predavanja posetilo više od tri miliona ljudi u 24 zemlje.

- Zdravo, ja sam Nik! Ako vam je neko rekao da granice postoje, znajte da vas laže… jer ih nema! Ove reči Nika Vujičića najbolje odslikavaju volju i prkos sa kojima se ovaj genijalac upustio u bitku sa životom. Bez ruku i nogu, ali sa velikim srcem. Uspeo je da dokaže ono u šta ni njegovi roditelji nisu verovali, izborio se za život dostojan čoveka!

- Istina je, nije lako, ali hej, pa život i nije lagan. Bilo je teških trenutaka, bio sam depresivan, nekoliko puta sam čak hteo i da se ubijem. Sećam se, bilo je to kada sam imao deset godina. Napunio sam kadu i hteo da se udavim, ali sam odustao. Stojeći ispred kade pune vode, shvatio sam koliko bi to rastužilo moje roditelje – ovim rečima objašnjava on smisao i lepotu življenja.

Nik Vujičić, najpoznatiji svetski motivacioni govornik, rođen sa retkim poremećajem – tetra amelija sindromom, zbog čega nema ni ruke ni noge, uspeo je da pomogne sebi, ali i milionima ljudi širom sveta da pronađu snagu i inspiraciju, suoče se sa svojim problemima i prevaziđu ih.

Nik je rođen u Melburnu i prvo je dete Borisava i Duške, koji su Srbiju napustili davne 1964. godine kao iseljenici. U Australiju su otišli trbuhom za kruhom. Kada se rodio 4. decembra 1982. bili su očajni. Nije postojao ni jedan jedini medicinski razlog zbog koga bi njihov prvenac imao ovaj poremećaj. Ono što je trebalo da bude najsrećniji dan u njihovom životu pretvorio se u traumu i šok.

- Moj tata, inače sveštenik, bio je pored mame kad sam se rodio – priča Nik. – I video je moje rame. Nije mogao da veruje u ono što gleda. Video je da fali ruka, da je jednostavno nema. Od tog prizora mu je pripala muka i izašao je napolje. Medicinske sestre su počele da plaču. Nisu znale šta da rade. Doktor je otišao do mog oca, a on je rekao: “Moj sin… on nema ruku”, na šta je doktor odgovorio: “Ne, u stvari, on nema ni ruke, ni noge”. Tata se onesvestio.

Ipak, Nikovo rođenje je najteže palo njegovoj mami Duški.

- Sestre su me stavile da ležim do nje, a ona nije mogla, nije htela ni da me dodirne – priča Nik. – Samo je rekla: “Ne, ne želim da ga vidim”. Stavili su me u inkubator, a tata je došao da me vidi. Zatim je otišao do moje mame i rekao joj: “On je prelep”. Ipak, oboma je trebalo oko četiri meseca da se priviknu na moje stanje – priča Nik.

Uplašeni za njega i njegovu budućnost, nisu ni očekivali da će im sin postati savremeni superjunak u kom će inspiraciju pronalaziti milioni ljudi širom sveta. A, kako su i mogli… Nikovo detinjstvo je ispunjeno nebrojenim teškoćama i problemima. Kao dečak stalno je molio Boga da mu podari ruke i noge… nadajući se da će ujutru kada se probudi imati laktove, ruke, šake i prste. Želju je Nik ponavljao nemumorno.

- Video sam slepe ljude kako su progledali, nemoćne kako su progovorili, obolele od najtežih bolesti da su se izlečili, pa i meni stoji par cipela u ormaru. Čovek jednostavno nikad ne može da bude siguran – kaže Nik sa osmehom.

Ipak, nije uvek bilo razloga za smeh.

Jedna od teškoća sa kojima se susreo je bila i ta što mu je prema australijskom zakonu bilo zabranjeno da pohađa redovnu školu uprkos tome što ima samo fizički, ne i mentalni nedostatak. Tek kada se zakon promenio, bio je jedan od prvih učenika sa invaliditetom koji je završio osnovnu školu “Viktorija” u Melburnu. Za njega je ustajanje na “levu nogu” dobilo potpun novi smisao, jer je naučio da piše upravo sa jedina dva prsta koja ima na levom stopalu.

Ali to nije sve. Levim stopalom naučio je i da kuca na kompjuteru (može da ukuca 43 reči u minutu), igra fudbal, surfuje, vozi skejtbord, baca teniske lopte, javlja se na telefon, brije se i sipa sebi vodu… Zbog toga što su ga učenici maltretirali, rekao je roditeljima da želi da umre. Imao je tada osam godina. Nakon toga usledio je mračni period teške depresije. U desetoj je pokušao da izvrši samoubistvo. A od te ideje ga je odvratila ljubav prema roditeljima i vera u Boga.

VERA U BOGA

Nik uvek kaže da je vera veoma važan deo njegovog života. On i njegova porodica su protestanti, a on je već sa 17 godina počeo da drži govore u protestantskoj crkvi, da bi nešto kasnije osnovao i svoju nevladinu organizaciju “Život bez ekstremiteta”.

Diplomirao je računovodstvo i finansijsko planiranje kada je imao 21. Nakon toga je krenuo da drži motivaciona predavanja po čitavom svetu fokusirajući se na probleme sa kojima se susreću tinejdžeri. Nikova predavanja čulo je više od četiri i po miliona ljudi, posetio je 43 zemlje i pet kontinenata. A upravo je ne jednom od tih predavanja upoznao i svoju suprugu koja će mu uskoro podariti sina.

Pre nego što je upoznao prelepu Kane Mijaharo, Nikov ljubavni život je bio pun uspona i padova.

Priseća da je sa 15 godina često prilazio devojkama i bivao odbijen. Tek sa 19 godina je prvi put u životu imao vezu koja nije uspela. A onda je na jednom od predavanja u Dalasu, na kom je bilo svega 16 ljudi, ugledao svoju prelepu, buduću suprugu.

- Odmah se osetio fluid među nama – kaže kroz smeh Nik.

On se izabranicom svoga srca oženio u Sent Barbari, tako što je prsten stavio u krofnu i to svoju. Nakon što je pojeo kolač, zubima je stavio prsten na ruku i pitao je da bude njegova žena. Ona je sa suzama u očima pristala.

Tokom svog boravka u Srbiji ostvario je još jednu svoju veliku želju – upoznao je Novaka Đokovića. Do kraja života, kako kaže, planira da ostvari sve svoje želje. Da mu verujemo? Naravno.

Izvor: Telegraf.rs

NIKA ZA PREDSEDNIKA: Supruga Tome Nikolića plakala dok je slušala Vujičića

Pored bračnog para Divac, čija je fondacija organizovala predavanje čuvenog motivacionog govornika, na Pravnom fakultetu inspiraciju je crpela i supruga predsednika Srbije Dragica Nikolić, koja je u jednom trenutku govora maestralnog Nika Vujičića pustila suzu.

Čuveni motivacioni govornik, Australijanac srpskog porekla, Nik Vujičić poručio je danas studentima u prepunoj sali beogradskog Pravnog fakulteta da nikad ne odustaju od svojih ideja, ali da ne odustaju ni od Srbije.

Predavanju u organizaciji Fondacije Ana i Vlade Divac, pored tog poznatog bračnog para, prisustvovala je supruga predsednika Republike Dragica Nikolić, rektori i dekani, Nikovi roditelji, kao i veliki broj studenata.

Nik je rođen s retkim poremećajem, nema ruke od ramena, a umesto nogu ima mala stopala, ali, po sopstvenom priznanju, to ga nije demoralisalo.

U inspirativnom i duhovitom govoru, Vujičić je govorio o svom hendikepu, problemima tokom školovanja i pronalaska posla, o stalnoj podršci roditelja.

- I kada sam gubio volju, imao sam podršku roditelja – rekao je Vujičić u prepunoj sali, čije je predavanje nekoliko puta prekidano burnim aplauzom.

Prva dama Srbije u jednom trenutku dirljivog govora Nika Vujičića nije mogla da zadrži suze, a očigledno ju je mnogo potresla priča najboljeg motivacionog govornika.

Divac nije jedini srpski sportista oduševljen Nikovom snagom i voljom. Vujičića je juče dočekao i najbolji srpski teniser Novak Đoković.

Izvor: Telegraf.rs

MOLITVA ZA SRBIJU: Nik Vujičić rasplakao ceo Sava Centar!

Svetski poznat motivacioni govornik poručio je okupljenima u Centru "Sava" da nikada, ni pod kojim uslovima, ne odustaju od svojih ciljeva i ideja, ali ni od Srbije, za koju se na samom kraju besede pomolio.


Svetski poznat motivacioni govornik Nik Vujičić održao je večeras predavanje u velikoj dvorani Centra “Sava” pod naslovom “Život bez ograničenja”. Autor knjige “Živeti slobodno”, koji je rođen bez udova, doputovao je juče u Beograd, kako bi prvi put održao svoju besedu u humanitarne svrhe u organizaciji Fondacije “Ana i Vlade Divac”. Vujičića je prepuna sala pozdravila na nogama gromoglasnim aplauzom.

- Voleo bih da su moji baka i deka večeras ovde, ali znam da će mi reći, kada ih jednom budem sreo na nebu, da su ponosni što sam posetio Srbiju – započeo je svoju motivacionu besedu Vujičić.

Australijanac srpskog porekla, poznat po inspirativnim govorima širom sveta, poručio je večeras okupljenima u prepunoj sali beogradskog Centra “Sava” da nikada ne odustaju od svojih ideja, ali da ne odustaju ni od Srbije. Predavanje je nekoliko puta u toku večeri prekidano aplauzom, dok je govornik duhovitim opaskama na srpskom jeziku zasmejavao sve prisutne.

Smeh, suze i aplauzi smenjivali su se neprestano večeras među publikom. Osnovne poruke, na koje je ukazivao i na skupovima koje je do sada posetilo oko pet miliona ljudi iz 43 zemlje, su snaga volje, nada, upornost i vera u sebe. U inspirativnom, duhovitom govoru, Vujičić je govorio o svom hendikepu, problemima tokom školovanja, u pronalasku posla, o stalnoj podršci roditelja.

- I kada sam gubio volju, imao sam podršku roditelja. Svi imamo uspone i padove i svima nam je potrebna nada, ali ponekad ne ide. Zašto? Zato što u našim umovima i srcima postoji zid. Nisam ja ovde da podignem nacionalni ponos, ali sam ovde da vas motivišem da ne odustajete od Srbije - istakao je Vujičić.

On je naglasio da nije oduvek cenio sebe, ali je shvatio da mora biti zahvalan na onome što ima.

- Kada me je majka rodila, nije bilo lako biti zahvalan. Iako su moji roditelji davali sve od sebe, ja sam ponekad bio veoma depresivan. Ali, onda sam shvatio da mi u svom umu imamo sposobnost da prebrodimo teškoće – priseća se on, i dodaje:

- Ako ne možete sami biti čudo, budite pomoć drugima da naprave čudo.

Motivacionu besedu Vujičić je završio molitvom za Srbiju, a sa njim se na nogama molila čitava hala.

- Ovim povodom Nik Vujačić vam obećava da će se od sada češće vraćati u Srbiju. Hvala vam i želim da znate da vas sve volim. Ne bih mogao sve da vas zagrlim, otpale bi mi ruke – našalio se na samom kraju i obećao da će usavršiti srpski jezik do sledeće posete.

Ovom prilikom u Centru “Sava” nastupili su horovi “Lifesong” i “Kolegium Musicum”, kao i hor “ISON” u kome pevaju deca sa posebnim potrebama.

Predavanju su prisustvovali NJ.K. V. prestolonaslednik Aleksandar II Karađorđević sa suprugom princezom Katarinom, članovi porodice Đoković, Ana Divac i igrači fudbalskog kluba “Partizan“.

Kako ističe Vujičić, vizija, upornost i vera u boga su ključni da se ostvari uspešan život i ispune snovi, čak i kada postoje velika ograničenja i životni izazovi. Gledanost Vujičićevih predavanja na internetu meri se desetinama miliona poseta, a uspeo je i da snimi kratkometražni film „Butterfly circus” za koji je i dobio nagradu za najboljeg glumca.

Izvor: Telegraf.rs

NOVAK VUJIČIĆU: Srbi su izgubili veru, nadam se da će naći snagu u tebi!

21.09.2012.

- Tvoja snaga, vera u ljude, život i ljubav kojom zračiš su prosto neverovatni i zaista mi je drago da te poznajem i da si tu sa nama - poručio naš najbolji teniser svetski poznatom motivacionom govorniku

Najbolji srpski teniser Novak Đoković i najpoznatiji motivacioni govornik Nik Vujičić, svega sat vremena po sletanju Vujičića u Beograd, sreli su se u hotelu “Hajat”.

- Mnogo mi je drago da si došao i da te vidim! Veliki broj ljudi u Srbiji izgubio je veru i ovo je pravi trenutak da te čuju i pronađu snagu u tebi. Tvoja snaga, vera u ljude, život i ljubav kojom zračiš su prosto neverovatni i zaista mi je drago da te poznajem i da si tu s nama – rekao je Novak

On je dodao da se nada da će veliki broj ljudi doći da čuje Nikovo predavanje (ulaznica – 500 dinara) koje će biti održanu sutra u 19 sati u Centru “Sava”.

Vujičić, svetski poznati motivacioni govornik srpskog porekla koji je rođen bez udova, istakao je da mu je veoma drago što je u Srbiji, a da mu je posebno drago što ima priliku da vidi Novaka. Pored Novaka, Nika su došli da pozdrave i Đokovićevi roditelji Srđan i Dijana.

Nik je pre susreta s Novakom iskoristio vreme da poseti Patrijaršiju i da ode do crkve, što je Novaka posebno oduševilo:

- Drago mi je da si bio tamo, nadam se da ti se svidelo.

Dok je Nik bio u poseti Patrijaršiji, njegovi roditelji Duška i Borislav proveli su vreme u Belom dvoru, gde su ih dočekali princ Aleksandar i princeza Katarina. Kako kažu, oduševio ih je izgled i istorija ovog zdanja.

NIK VUJIČIĆ U SRBIJI: Put je bio naporan, ne osećam noge!

NIK VUJIČIĆ U SRBIJI: Put je bio naporan, ne osećam noge!
Odmah po sletanju na beogradski aerodrom, najpoznatiji svetski motivacioni govornik poreklom iz Srbije našalio se u svom stilu
Nik Vujičić


Nik Vujičić, svetski poznati motivacioni govornik srpskog porekla, koji je rođen bez udova, doputovao je u Beograd, gde će prvi put održati svoju besedu u humanitarne svrhe. Ekipa Telegrafa ga je sačekala na aerodromu “Nikola Tesla”.

- Zdravo, kako ste? – prve su reči kojima je nasmejani Vujičić pozdravio prisutne, da bi se odmah nadovezao:

- Ljudi, drago mi je što sam ovde, srećan sam što sam napokon u zemlji mojih predaka! – da bi na pitanje o tome kako je putovao i da li mu je let bio naporan, Nik odgovorio u svom šeretskom stilu:

- Da, strašno, toliko je bio naporan da ne osećam noge!

Nakon što se pozdravio sa ljudima koji su ga dočekali, Vujičić je otišao da se sretne sa teniskim šampioniom Novakom Đokovićem (o tom susretu čitajte uskoro na Telegrafu)

Inače, pre dva dana u Beograd su stigli i Nikovi roditelji Duška i Borislav, kojima je ovo prvi put da borave u našoj zemlji od 1964. godine, kada su je i napustili.

- Kada se Nik rodio, mislili smo da mu život neće pružiti mnogo i da će uvek zavisiti od drugih, ali nije tako. Naš najveći strah je nestao, a on je postao nezaustavljiv. On radi stvari koje mi ni sami ne bi mogli ni da zamislimo, a osnovao je i porodicu i čekamo naše prvo unuče – izjavio je po dolasku u Beograd Borislav Vujičić, koji je s ćerkom posetio Srbiju, a ovo mu je drugi put, otkako je 1969. napustio zemlju.

Mandžukić oduševio malenu Stephanie velikodušnom donacijom: Donirao joj 10.000 eura!

Dva dana prije kraja velike humanitarne akcije za malenu Stephanie Milda (5), svota prikupljenog novca narasla je na 1,3 milijuna kuna, a cilj se čini sve bližim, javlja zadarski portal 057info.

Naime, za liječenje djevojčice oboljele od rijetke bolesti mozga - Arnold-Chiarijeve malformacije, potrebno je 300 tisuća dolara, odnosno oko 1,8 milijuna kuna. Trošak operacije iznosi 250 000 dolara, a ostatak pregled koji prethodi operaciji.

Rezultati humanitarne akcije oduševili su Stephanine roditelje. Naime, na koncertu na Višnjiku prikupljeno je 280.000 kuna, a na sinoćnjem koncertu u klubu Arsenal prikupljeno je 30 000 kuna.

Tu priči nije kraj - za košarkaški spektakl u Jazinama ulaznice se prodaju iznad svih očekivanja, a NK Zadar donirat će obitelji Milda kompletan prihod s prvenstvene utakmice protiv Intera.

Roditelje male Stephanie najviše je dirnula donacija hrvatskog nogometnog reprezentativca Marija Mandžukića, pa su mu zahvalili i na Facebook stranici podrške 'Pomozite maloj Stephanie iz Zadra'.

'Hvala Mandžo! Teško je sakriti osmijehe na licu svih nas u organizaciji i roditelja male Stephanie koje nam je omogućio hrvatski nogometni reprezentativac i najnoviji napadač u slavnom Bayernu sa svojom velikodušnom i nesebičnom donacijom za Stephanie. Bravo Mandžo! Hvala Mandžo!'

S ovako velikim srcima, ova gotovo nemoguća misija sve je bliže ostvarenju.

Casillas nije slavio golove jer je umro dječak kojem je bio idol...

Dawid Zapisek (14) bio je prikovan za kolica. Znao je da će umrijeti. Sa sobom je uvijek imao fotografiju Casillasa. Upoznao ga je na Euru. Preminuo je u utorak...

Znao je da će umrijeti. Imao je još samo jednu želju. Upoznati svog idola, kapetana madridskog Reala Ikera Casillasa. Casillas mu je ispunio želju na Euru 2012. Poljski dječak Dawid Zapisek (14) bolovao je od spinalne mišićne atrofije, bio je prikovan za kolica i sa sobom je uvijek nosio fotografiju Casillasa. Preminuo je nekoliko sati uoči utakmice Reala i Manchester Cityja u Ligi prvaka.

Cristiano Ronaldo zabio je pobjednički gol u 90. minuti utakmice protiv Manchester Cityja za veliki preokret Reala. "Proključao" je Santiago Bernabeu. Svi su slavili osim jednog čovjeka. Golman i kapetan "kraljevskog kluba" Iker Casillas stajao je kao ukopan. Nije slavio niti jedan od tri gola Reala te večeri. Nije mu bilo do slavlja.

U španjolskim medijima već su krenule priče o novom nezadovoljnom igraču u svlačionici madridskog Reala. Neki su nagađali kako je Casillas "prosvjedovao" jer je Sergio Ramos ostao na klupi, no nakon utakmice saznala se prava istina.

Kad je saznao da je njegov prijatelj izgubio borbu s bolešću, odao mu je počast ne slaveći golove. Na Twitteru je napisao: "Moja sućut familiji. Prijatelju, počivao u miru".

Izvor: 24sata.hr

Prelat zaredio tri nova svećenika

Tri učitelja s dugogodišnjim iskustvom nastave, dvojica iz Španjolske i jedan iz Meksika, zaređeni su od biskupa Javiera Echevarríe u nedjelju u svetištu Torreciudad.

Novi svećenici su Baltasar Moros, 48 godina, rođen u Valenciji u Španjolskoj, Meksikanac René Adrianensés, 37 godina, i José María Esteban, 43 godine, iz Madrida.

U svojoj propovijedi, biskup Javier Echevarria je pozvao sve "živjeti vrlo dobro Godinu vjere koju je proglasio Benedikt XVI. za sljedeći listopad." Navodeći riječi Pape, prelat Opusa Dei naglasio "da je neizmjeran dar taj da svećenici ne zastupaju samo Crkvu, nego i cijelo čovječanstvo."

Biskup Echevarria potaknuo je nove svećenike da slave liturgiju s velikom pažnjom, i da "budu vrlo odani rimskom papi, ma tko on bio."

Podsjetio ih je da je "kroz općinstvo svetih, gdje god da se nađemo, možemo poslati čistu, zdravu krv - duhovnu pomoć koja proizlazi iz života dajući krv Kristovu za cijelo čovječanstvo."

Sva trojica novih svećenika učili su nekoliko godina u školama kojima upravljaju vjernici Prelature uz pomoć suradnika i mnogih drugih ljudi. Novi svećenik iz Meksika, René Adrianensés, učio je 13 godina u "Dječjem gradu", u Monterreyu. René je sam pohađao ovu školu s još tisuću učenika, koja nudi obrazovanje za djecu koja dolaze iz obitelji s ograničenim mogućnostima.

Izvor: Opus Dei

Katolička stolnoteniska liga- PRIJAVE!

Hvaljen Isus i Marija!
Tokom 10 mjeseca ćemo početi sa Katoličkom stolnoteniskom ligom.
Molim ekipe koje se žele sudjelovati da se obavezno prijave do 10.10.2012. na mail: kstl.zagreb@gmail.com.
Kotizacija je i dalje 200,00 kn za cijelu sezonu.
Ukoliko imate bilo kakvih dodatnih pitanja, stojim na raspolaganju.
Pozdrav u Kristu! Marko Čmarec 091/524-5982

Sastanak sa voditeljima ekipa Katoličke košarkaške lige Zagreb

Poštovani voditelji momčadi, pozivamo Vas sve na sastanak uoči početka Katoličke košarkaške lige, koji će se održati u utorak, 25.9. u 18 sati u Uredu za pastoral mladih, Branjugova 1. Molimo sve zainteresirane momčadi da nam se prije sastanka jave na službeni mail lige: kkl.zagreb@gmail.com, tako da ih znamo uputiti u sva pravila natjecanja. Početak lige se planira u subotu 29.9. na terenima 3. gimnazije u Kušlanovoj ulici 52 gdje se već godinama održava i malonogometna liga. Termini odigravnaja ove lige će biti subotom od 9 do 14 sati, a sve po želji i u dogovoru sa ekipama. Kotizacija za ligu iznosi 500,00 kn.

SAVRŠEN DAN ZA SHIITAKE

20.09.2012.

Ovo preuzimam sa bloga: Kučanica u Japanu.
Tekst je dirljiv i barem meni jako lijep pa Vam ga prenosim u cijelosti.

Takeo, krepki sedamdesetogodišnjak, živio je u seoskoj kući s metalnim valovitim krovom. Iza kuće imao je nešto zemlje na kojoj je uzgajao povrće: slatki krumpir, brokulu, kupus, azuki grah, gljive. U voćnjaku je raslo i nekoliko stabala mikan mandarina i krušaka. Takeo je prodavao svoje povrće i voće i tako prehranjivao sebe i unuka, devetogodišnjeg dječaka koji se zvao Taro i koji je bio siroče.

Takeov štand s povrćem nalazio se podalje od njegove kuće, na mjestu gdje uska planinska cesta oštro zavija i ulazi u zaselak. Nešto dalje počinjale su kuće susjeda. Da bi došao do štanda, trebao je dopješačiti do tog mjesta gdje se cesta savija poput hirovite žute zmije. Na štandu su se opskrbljivali kupci iz sela, njih pedesetak. Većinom su to bili starci u poznim godinama.

Takeo i njegov unuk bili su najmlađi mještani u selu. Takeo je iz dobroćudnosti zbijao šale na svoj račun kad god bi susreo nekog starca iz sela. Štand je i postavio tako da bude bliže susjedima. Lako za nas mladiće, smijao se, mi ćemo pješice.

Takeo je imao ustaljen radni ritam kojeg se pridržavao već godinama. Oko sedam sati ujutro ubirao je svježe povrće u polju i vrtu i tovario ga u tačke. Zatim je otegnutim korakom gurao tačke do štanda. Ondje je po nekoliko plodova pakirao u prozirne plastične vrećice, slagao ih u plitke košarice i izlagao za prodaju. Već oko osam sati bio je natrag kod kuće. Ostatak dana marljivo je radio u vrtu: okopavao, plijevio, zalijevao ili vezivao prignute stabljike povrtnica.

Oko šest sati navečer umoran i zaprašen vraćao se do štanda da pokupi dnevni utržak. Nažalost, u posljednje vrijeme sve se češće događalo da iznos novca u škrabici ne odgovara vrijednosti povrća koje je Takeo nudio na prodaju. Očito su neki kupci uzimali robu ne plativši za nju.

Zar opet, pomislio bi Takeo kad bi zbrojivši utržak utvrdio da je taj dan uskraćen za 200, 300, nekad i 500 jena.

Već više od dvadeset godina Takeo je prodavao svoje povrće i voće na štandu bez nadzora. Nudio ga je na improviziranoj polici načinjenoj od plastičnih sanduka, zaštićenoj od kiše i vjetra samo običnom prostirkom od pruća. Cijene je Takeo ispisivao na pločici kredom. Rijetko ih je mijenjao, već su godinama bile iste. Za tri-četiri veća slatka krumpira tražio je 150 jena. Za glavicu zelja 50 jena. Veliko pakiranje shiitake gljiva koštalo je 200 jena. Novac je trebalo ubaciti u metalnu škrabicu pričvršćenu o kolac. To je bilo sve.

Imao je puno povjerenje u svoje sumještane. Jednako su tako i oni s povjerenjem kupovali od njega. Znali su da nudi samo svježe i domaće uzgojeno povrće. Među njima nije bilo kradljivaca, Takeo je bio siguran. Uz malo dobre volje, bio je uvjeren, svaki se problem mogao riješiti.

Nije mu bio običaj jadati se. Bila je topla, plodna jesen i starac je kao i svaki ratar bio zaposlen berbom i skladištenjem povrća, prebiranjem i sušenjem gljiva, sortiranjem voća. Imao je toliko posla da mu je unuk Taro povremeno morao priskočiti u pomoć nakon škole.

Ipak, na štandu se ništa nije mijenjalo. Roba je još uvijek nestajala bez plaćanja. Takea je to zbunjivalo.

Jednog sunčanog jutra spremio je unuka i rekao mu:

Taro, danas ne ideš u školu. Pomagat ćeš djedu!

Dječak je bio privržen i marljiv pa je s veseljem prihvatio zadaću koju mu je naložio djed. Iako malen rastom, vješto je vozio tačke s povrćem i pazio da ništa ne prevrne. Kad su zaokrenuli za okuku i stigli do štanda, najprije su raspremili povrće. Djed zatim zamoli dječaka da malo pripazi na dućan, dade mu klupčicu da sjedne i strip da čita pa se sam vrati kući.

Taro nije bio dječak koji bi olako shvatio povjereni zadatak. Niti je bio od djece koja se brzo dosađuju. Sjedio je na klupčici i čitao svoju mangu. S vremena na vrijeme dolazili su seljani kupiti povrća i čudili se što ondje vide dječaka. Taro je ozbiljna lica govorio: danas pomažem djedu.

Tek predvečer Takeo se vratio na štand po unuka. Ovaj mu se odmah pohvali i reče: danas sam ti dobro pomagao, djede. Prodao sam svo povrće.

Takeo, umoran od cjelodnevnog rada u polju, ovlaš zaviri u košarice za povrće i uvidje da dječak govori istinu. Onda iza svojih debelih naočala zaškilji u škrabicu i prebroji novac. Ništa nije nedostajalo.

Sljedeći dan bio je opet lijep i sunčan. Takeo nije poslao unuka u školu, već ga je kao i prethodnog dana otpratio s tačkama do štanda i naložio mu da se svojski potrudi.

Danas kad je ovako lijepo vrijeme, siguran sam da ćeš imati mnogo kupaca, reče i ode ostavivši dječaka da sam čuva štand.

Djed je bio u pravu. Dolazili su seljani i kupovali crveni slatki krumpir, zlatnožute klipove kukuruza, svježe zeleno lišće komatsune. U škrabicu su ubacivali sitni novac koji je veselo zvečao.

Oko jedanaest sati automobilom se dovezla neka mlađa gospođa. Nosila je crne rukavice do lakta za zaštitu od sunca i tamne naočale. Stala je pred štand i neodlučno gledala povrće, pa dječaka, pa opet povrće, kao da se nećka hoće li što kupiti.

Dječače! Ti ne ideš danas u školu, upita najzad gospođa.

Danas pomažem djedu, reče Taro i nastavi: Sunčan je dan i djed kaže da ćemo danas prodati mnogo povrća. Zatim se vrati čitanju.

Gospođa nije ništa više rekla. Nije tog dana ništa ni kupila. Ali vratila se već sutradan. Taro je kao i obično sjedio na svojoj klupčici i čitao mangu.

Ona je neodlučno pregledavala vrećice sušenih shiitake gljiva, rukom odvagivala lijepe narančaste kakije, mirisala nashi kruške. Kako toj gospođi dugo treba da se odluči, mislio je Taro, ali nije ništa rekao. Svojim djetinje ozbiljnim licem promatrao ju je dok je ondje stajala.

Pomažeš li djedu svaki dan, upita gospođa.

Kad puše tajfun ili pada snijeg, djed ne može voziti tačke s povrćem. Prestar je. Te dane ostajemo kod kuće i ne prodajemo povrće, odgovori Taro.

Žena malo pošuti pa konačno ispruži ruku i dohvati dvije-tri kruške, spusti novac u škrabicu i sjedne za upravljač automobila. Vozilo brzo nestade iza okuke u oblaku praha.

Sutradan je vrijeme bilo loše. Puhao je jak vjetar koji je divlje povijao bambuse uz cestu. Činilo se da će ih polomiti, ali črvrste grane odolijevale su žustrim naletima vjetra. Takeo je poslao dječaka u školu i sam ostao prebirati jabuke u podrumu. Njegov štand s povrćem dva je dana bio bez nadzora.

Trećeg dana rano ujutro Takeo je unuka najprije spremio u školu, potom je po običaju natovario povrće na tačke i tromim korakom otpješačio do okuke. Dok je pripremao povrće za taj dan, u plitkoj košarici pronašao je žućkastu omotnicu. U njoj je bilo pismo ispunjeno pravilnim karakterima i tri novčanice od po 1000 jena. U pismu je stajalo:

Nisam mogla odmah platiti sve što sam kod vas uzela. Zato vam plaćam danas. Hvala vam za vaše ukusno povrće.

Takeo se nasmiješi u sebi. Bit će lijep dan za prodaju povrća, pomisli.

Predstavljen program 42. Varaždinskih baroknih večeri


Na konferenciji za novinare u varaždinskoj Gradskoj vijećnici predstavljen je program 42. Varaždinskih baroknih večeri koje počinju u petak 21.rujna u 20 sati svečanim koncertom Zbora bečkih dječaka i Bach Consorta u varaždinskoj Katedrali.Konferenciji su nazočili: veleposlanica Republike Austrije u RH Andrea Ilkić-Bohm i direktor Austrijskog kulturnog foruma Georg Christian Lack, gradonačelnik Varaždina Goran Habuš i zamjenik Vjeran Radelić, zamjenica župana Blanka Glavica-Ječmenica,predstavnica Ministarstva kulture RH Iva Hraste-Sočo, članica Festivalskog vijeća VBV muzikologinja i čembalistica Višnja Mažuran, predstavnik generalnog sponzora VBV ZABE Pavao Parat,v.d.pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Varaždina Ružica Radelić, direktorica Turističke zajednica Varaždin Branka Tropp,predsjednica žirija VBV dr.sc.Zdenka Weber i predstavnik medijskog pokrovitelja Večernjeg lista Kristijan Skočibušić. Program i programski katalog predstavili su ravnatelj Festivala Davor Bobić i izvršnog organizatora VBV Koncertnog ureda Raymond Rojnik. Varaždinske barokne večeri jaki su kulturni brand grada Varaždina naglasio je na početku konferencije za novinare u varaždinskoj gradskoj vijećnici gradonačelnik Goran Habuš zaključivši kako su zahvaljujući Festivalu ostvarena velika prijateljstva, a varaždinski je festival postao hvalevrijedna manifestacija općeg društvenog karaktera. 42. Varaždinske barokne večeri pripremane su dvije godine, istaknuo je ravnatelj Festivala Davor Bobić, dodajući kako je svaki program pomno biran i dovodi u Varaždin ansamble i glazbenika iz Beča i svih dijelova Austrije. "Vjerujem da će ovogodišni festival ostaviti dubok trag u hrvatskoj kulturi i profilirati Varaždin kao baroknu prijestolnicu Hrvatske, a Varaždinske barokne večeri kao elitni kulturni festival koji iz godine u godinu privlači sve veći broj posjetitelja ne samo iz Hrvatske, već i gostiju iz inozemstva", naglasio je Bobić. Zadovoljstvo ovogodišnjim festivalom u ime Ministarstva kulture istaknula je i Iva Hraste Sočo iz sektora za izvedbenu, likovnu i muzejsku djelatnost, pozdravljajući međunarodnu suradnju Festivala i njegovu internacionalizaciju. Ovogodišnja zemlja partner Festivala je Austrija, čija je veleposlanica u Republici Hrvatskoj Andrea Ikić Bohm u vijećnici naglasila kako je suradnjom iznimno zadovoljna, kao i činjenicom da će na varaždinski festival stići vrhunski austrijski glazbenici. "Jako sam sretna što je Austrija ovogodišnja zemlja partner Varaždinskih baroknih večeri i što Bečki dječaci, zbor s 500 godina dugom tradicijom rada stiže u vaš grad. Austriju i Varaždin vežu dugogodišnje veze i uspješna suradnja na političkoj gospodarskoj i kulturnoj razini. Varaždin uspješno surađuje s Bad Radkesburgom, a Varaždinska županija s pokrajinom Štajerska.", rekla je veleposlanica koja je kao ljubitelj glazbe još prije punog desetljeća upoznala varaždinski festival i oduševila se njime. Ni ove godine na VBV-u neće izostati koncerti uz baroknu kavu, održat će se i prvi koncert koji će spojiti glazbu i vino, a nastavlja se i tradicija izvođenja djela iz hrvatskog baroknog razdoblja. Osim iz Austrije glazbenici na varaždinski festival stižu iz Engleske, Izraela, Poljske, Srbije, Španjolske, uz neizostavne domaće glazbene snage. "Varaždinske barokne večeri nastavljaju tradiciju da su međunarodni festival koji predstavlja djelau lepezi od publici možda manje poznatih skladatelja pa do baroknih velikana poput Bacha, Telemanna i Handela", istaknula je dr. sc. Zdenka Weber, predsjednica Festivalskog žirija koja je na konferenciji za novinare provela kroz program ovogodišnjeg festivala na kojem će se naći brojni zanimljivi i atraktivni koncerti, a bit će postavljena i barokna opera. Osim svečanog otvorenja uz Bečke dječake u Katedrali, u petak će otvorenje 42. Varaždinskih baroknih večeri obuhvatiti i vanjski dio otvaranja uz Teatar metamorfoze, program studenata osječke Umjetničke akademije i audiovizualni program u Kranjčevićevoj ulici, ostvaren uz potporu Varaždinske turističke zajednice. Oko 22 sata u petak varaždinsko će nebo obasjati i vatromet tvrtke Orion, kojim će biti zaključeno otvaranje 42. varaždinskog festivala barokne glazbe.

Izvor: vbv.hr

Obilježavanje 21. obljetnice oslobođenja Varaždina

U petak, 21. rujna 2012. godine u 10 sati ispred križa podignutog prošle godine na Trgu slobode kod crkve Svetog Nikole, bit će obilježena 21. obljetnica oslobođenja Grada Varaždina i Varaždinske županije. U spomen na 22. rujna – Dan oslobođenja grada Varaždina i Varaždinske županije bit će održan prigodan program s kojim su se složile sve braniteljske udruge proistekle iz Domovinskog rata. Tijekom svečanosti bit će položeni vijenci i upaljene svijeće za poginule branitelje, a najavljeni su i prigodni govori kojima će se evocirati uspomene na varaždinsku pobjedu koja je ocijenjena kao jedna od značajnijih pobjeda u Domovinskom ratu. Uz gradonačelnika Gorana Habuša i župana Predraga Štromara, uzvanicima i građanima obratit će se Ivan Rukljić, zapovjednik obrane grada i Čedomil Cesarec, predsjednik Kriznog štaba 1991. godine.

Izvor: Varazdin.hr

PROGRAM ZELJARIJADE 2012. u Varaždinu

PROGRAM ZELJARIJADE 2012.

21.09.2012.- PETAK

10.00 – Dolazak pozvanih sudionika projekta ACT4EU – Akcije i razmjene znanja izmeđuneuropskih zajednica u području poljoprivrede, obrta, folklora i tradicionalne hrane u Vidovec i njihov smještaj
12.00 - Priprema i kuhanje ''male sarme'' – učenici OŠ Vidovec
- Organizirani ručak za sudionike projekta ACT4EU
13.00 -Sudjelovanje svih sudionika projekta na manifestaciji '' Dani polja Pioneer hibrida''
- Okrugli stol poljoprivrednih proizvođača i sudionika projekta ACT4EU
15.00 - Svečano otvaranje ''Zeljarijade 2012.''
- Podizanje zastave
- Prezentacija aktivnosti udruga koje djeluju na području općine Vidovec
- Organizirana dobrodošlica za sve sudionike projekta ACT4EU- govori
čelnih ljudi Vidovca, Karaševa, Ohrida
16.00 - ''Mala Zeljarijada''- Zeljarske igre
- Veselica uz ansambl Faringaši
17.00 – Neformalni sastanci sudionika projekta ACT4EU
19.00 – Večera sudinika projekta ACT4EU
21.00 - Zabavna večer uz Acustic band
22.00 - Megatomanija – izravan prijenos radija Megaton

Uz obljetnicu smrti Johanna Weicharda Valvasora

Više od 1500 svezaka, 2600 naslova i 7300 grafika samo je dio građe iz velike knjižnice kranjskog plemića, geografa, topografa, povjesničara, etnografa i crtača Johanna Weicharda Valvasora koji je umro na jučerašnji dan, 19. rujna 1693. godine.
Valvasor, jedno od šesnaestero djece Ana-Marije Rauber i Bartolomeja Valvasora, potomka stare plemićke obitelji iz Bergama u Italiji, rodio se u Ljubljani 1641. godine.
Školovao se kod isusovaca u rodnom gradu, no obrazovanje nije nastavio, već se u sedamnaestoj godini odlučio uputiti na putovanje Europom na kojem se susretao s mnogim učenjacima. Tijekom četrnaestogodišnjeg putovanja upoznao je gotovo cijelu Europu, ali i dio Afrike, pa su se u njegovoj knjižnici nalazile knjige iz gotovo svih europskih tiskarskih mjesta – Frankfurta, Amsterdama, Augsburga, Venecije, Basela itd. Na svako svoje putovanje obvezno je nosio knjigu za skiciranje i olovku te su
njegova djela najčešće bogata crtežima koje je sam nacrtao.
Vrhunac njegova djelovanja predstavlja djelo Slava vojvodine Kranjske u kojem je na 3532 stranice podijeljene u 15 svezaka predstavio svoju domovinu. Djelo je pisano na njemačkome jeziku i čini neprocjenjiv izvor istraživačima prostora današnje Slovenije krajem 17. stoljeća. Osim knjiga skupljao je instrumente, stari novac te druge zanimljivosti. U svojim tekstovima bavio se različitim zanimljivostima pa je tako prvi zapisao tekst o postojanju vampira na području Istre.
Jedino priznanje koje je Valvasor stekao za života primio je od engleskog Kraljevskog društva kada je 1687. godine izabran za njegova člana. To je priznanje dobio zbog svoje bitne uloge u proučavanju Cerkniškog jezera.
Pred kraj je života Valvasor zapao u financijske teškoće pa je bio prisiljen ponuditi svoju bogatu knjižnicu na otkup kranjskim državnim staležima koji za nju nisu bili zainteresirani. Pozivu se odazvao zagrebački biskup Mikulić te je zbirku 1690. godine otkupio i od tada se ona čuva u zagrebačkoj Metropolitani, knjižnici zagrebačke nadbiskupije.
Metropolitana je do preseljenja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u novu zgradu bila njezin sastavni dio, a sada se nalazi u sklopu Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevu trgu.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u svojim zbirkama posjeduje više Valvasorovih radova , a 1995. godine u suradnji s Valvasorjevim odborom pri Slovenskoj akademiji znanosti i umjetnosti izdala ja katalog knjižnice Janeza Vajkarda Valvasorja Bibliotheca Valvasoriana.

Izvor: Fejs NSK

"Berba knjiga" u Zagrebu

Povodom Dana otvorenih vrata Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, posjetiteljima je ponuđeno više od 50 različitih naslova u nekoliko stotina primjeraka knjiga najrazličitijih sadržaja.

Mnogi su radoznalo razgledavali i uzimali pregršt knjiga koje su visjele s grana, jer su rijetke prigode u kojima se mogu kvalitetne knjige "ubrati" besplatno. Među beračima bilo je i akademika.

Pozvani u "berbu" posjetitelji su mogli prisustvovati i sudjelovati u nizu drugih obrazovno-kulturnih događanja: najmlađi su slikali, dok je srednja generacija sudjelovala u brojnim akcijama "sam svoj majstor" i savjetima za uređenje vlastitog doma.

Izvor: Laudato

Daj i dat' će ti se – druga volonterska akcija "72 sata bez kompromisa"

Pet stotina volontera u BiH podijeljenih u skupine sudjelovat će u razmjeni između više od 20 župa i organizacija, te volontirati na više od 50 projekata, pored toga oko 300 volontera će ostati u svojim župama i dočekati druge volontere, te zajedno s njima sudjelovati u trodnevnom programu druge volonterske akcije mladih pod nazivom "72 sata bez kompromisa".

Mladi koji su se prijavili za volontiranje još uvijek nisu saznali što će točno biti njihov zadatak, s obzirom da su beskompromisno, kako i stoji u samom nazivu akcije, pristali na to. Župni timovi su u pripremi programa za volontere, koji će mladima pri dočeku u župama biti predstavljen i tada će im se otkriti što će točno biti njihov projekt i trodnevni zadatak.

Cilj akcije je ne samo volontirati tri dana, nego i probuditi u mladim katolicima osjećaje humanizma i kršćanske solidarnosti, te isto tako povezati ih sa svim drugim mladima iz različitih gradova/mjesta, koji će zajedno s njima ova tri dana provesti volontirajući, odnosno besplatno služeći svima kojima je potrebno pružiti ruku i pomoći na bilo koji način. Pored toga mladi, sudjelujući u volonterskoj akciji, imaju mogućnost razvijati svoje sposobnosti i talente.

Akciju organizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih "Ivan Pavao II."

Izvor: kta i laudato.hr

Papa pozvao kršćane i muslimane da se zajedno odupru nasilju i ratu

Na općoj audijenciji u Vatikanu, Sveti Otac govorio je o apostolskom putovanju u Libanon koje je, kako je rekao, žarko želio unatoč teškim okolnostima, smatrajući da otac ima biti uz svoju djecu kad im je teško. Nosila me želja da navijestim mir koji je uskrsli Gospodin ostavio svojim učenicima, istaknuo je Benedikt XVI. dodajući da je glavni razlog apostolskoga putovanja u Libanon bio potpis i uručenje posindske pobudnice 'Crkva na Srednjem istoku'.

Govoreći o boravku u Libanonu, Papa je istaknuo da je bliskoistočnom stanovništvu želio prenijeti poruku ohrabrenja i mira. Posebno mislim na krvavi sukob u Siriji, s tisuće žrtva i više od milijun izbjeglica, a ne zaboravljam ni Irak. Tijekom apostolskog putovanja, narod je Libanona i Srednjeg istoka zanosno živio u vedrom i poticajnom ozračju, bilo je to važno iskustvo uzajamnog poštivanja, razumijevanja i bratstva, što je veliki znak nade za cijelo čovječanstvo, istaknuo je Benedikt XVI. i dodao da zahvaljuje Gospodinu na tom dragocjenu daru, koji je nada za budućnost Crkve u tim krajevima.

Papa je ponovno zahvalio libanonskom predsjedniku Michelu Suleimanu i libanonskom narodu na srdačnom dočeku, te što su ga i muslimani prihvatili s velikim poštovanjem. Njihova mi je ustrajna prisutnost omogućila uputiti poruku dijaloga i suradnje između kršćanstva i islama. Čini mi se da je kucnuo trenutak za zajedničko, iskreno i odlučno svjedočanstvo protiv podjela, nasilja i ratova, ustvrdio je Benedikt XVI.

Ohrabrio sam mlade da budu postojani u vjeri, da se ufaju u Krista, izvor naše radosti, te da osobno u molitvi produbljuju odnos s Njim, da budu otvoreni idealima života, obitelji, prijateljstva i solidarnosti. Gledajući zajedno kršćanske i muslimanske mlade, potaknuo sam ih da zajedno izgrađuju budućnost Libanona i Srednjega istoka te da se zajedno opiru nasilju i ratu. Sloga i pomirba moraju biti jači od guranja u smrt, ustvrdio je Benedikt XVI.

Želio bih da moje poruke mira pomognu upraviteljima Bliskog istoka da odlučno krenu prema miru i boljem razumijevanju između kršćana i muslimana. Molim se za drage bliskoistočne stanovnike da ostanu vjerni prihvaćenim obvezama, zaključio je Sveti Otac, a potom na raznim jezicima pozdravio hodočasnike.

Hrvatske je hodočasnike pozdravio riječima: Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a osobito vjernike iz župe Svete Jelene iz Šenkovca. Dragi prijatelji, neka vam posjet grobovima svetih apostola i njihov primjer mučeništva budu nadahnuće za još jače svjedočenje vjere u Isusa Krista, jedinog Spasitelja. Hvaljen Isus i Marija!

Izvor: rv i laudato.hr

Mobilna početnica

U promociji Škola 2012. Tele2 daruje roditeljima učenika prvih, drugih i trećih razreda osnovne škole školske godine 2012./2013. mobilni telefon Alcatel OT 217 i Tele2 SIM karticu na bonove s uključenih 5 kuna na računu, s početnom tarifom Revolucija.

Promociju mogu iskoristiti roditelji učenika prvog, drugog i trećeg razreda osnovne škole, odnosno djece rođene u razdoblju od 1. travnja 2003. do 31. ožujka 2006.:
- prvi razred, djeca rođena od 1.4.2005. do 31.3.2006.
- drugi razred, djeca rođena od 1.4.2004. do 31.3.2005.
- treći razred, djeca rođena od 1.4.2003. do 31.3.2004.

Dodatno, promociju mogu iskoristiti i roditelji:
- djece rođene od 1.4.2006. do 31.8.2006. koja ranije kreću u školu (prijevremeni upis u 1. razred šk. g. 2012./2013.)
- djece rođene od 1.4.2002. do 31.3.2003. koja su odgodila upis u školu (prije 3 godine su odgodili upis te su sada 3. razred)
- djece koja pohađaju prvi, drugi ili treći razred a nisu u niti jednoj od već navedenih skupina djece.

Za aktivaciju promocije na Tele2 prodajnom mjestu roditelj treba:
- registrirati se uz predočenje osobne iskaznice ili putovnice
- predočiti rodni list djeteta i po potrebi drugi odgovarajući dokument (Rješenje u prijevremenom upisu u prvi razred, Rješenje o odgodi upisa u prvi razred, đačku knjižicu ili svjedodžbu)

Promocija vrijedi od 15. rujna do isteka zaliha ili najkasnije do 15. listopada 2012., a možete ju aktivirati isključivo u Tele2 centrima.

Zanimljivost

Pattie Mallete, majka Justina Biebera otkrila je medijima da su ju svi nagovarali da pobaci jer je ostala trudna sa samo 17 godina, ali ona je od početka znala da dijete treba zadržati.

Izvor: RTL

Pošta u Jurišićevoj postaje luksuzni hotel

19.09.2012.

U sklopu plana restrukturiranja upravna zgrada Hrvatske pošte u Jurišićevoj ulici prodaje se i trebala bi postati luksuzni hotel.

Ova vijest objavljena je u novom broju tjednika Globus, a plan prenamjene zagrebačke palače sigurno će izazvati puno interesa s obzirom na atraktivnu lokaciju zgrade.

Zgrada Hrvatske pošte u Jurišićevoj izgrađena je početkom prošlog stoljeća za potrebe pošte, a danas je zaštićeni spomenik kulture.

Prema pisanju Globusa, predsjednik uprave Premužak već je predstavio program restrukturiranja resornom ministru, a cilj nove uprave je maknuti poštu iz središta grada i izgraditi novi moderan logistički centar na periferiji Zagreba. (foto: Vitek)

Kupac.hr

Photokina ja moguća i u anigota.hr dućanu

U petak, 21. rujna 2012, u anigota.hr dućanu u Zagrebu, Maksimirska 112a, u vremenu od 09.00 do 13.00 sati održati će se presdtavljanje Canon profesionalnih fotografskih aparata poput EOS 1Dx, EOS 5D MARK III i EOS 7D modela, kao i velik izbor profesionalnih EF i EF-S objektiva, Speedlite bljeskalica i ostale EOS dodatne opreme.

Tijekom predstavljanja ovih Canon najmodernijih fotografskih proizvoda iste če biti moguće testirati, te će zainteresirani posjetioci biti upoznati sa mogućnosšću prijave u Canonov europski CPS proram namjenjen svim zainteresiranim profesionalnim fotografima i video snimateljima.

Uz posebne akcijske cijene profesionalnih modela fotoaparata, svaki kupac koji na predstavljanju kupi ili naruči jedan od navedenih modela EOS 1Dx, EOS 5D MARK III ili EOS 7D na poklon će dobiti profesionalni Canon fotografski prsluk.

Svi profesionalci, a i oni koji to žele jednoga dana postati, srdačno su dobrodošli na objavljeno druženje. Pa i ako niste profesionalac, a želite se upoznati sa najnovijim dostignućima, probati "pravi" fotoaparat ili "ogromni" objektiv, ovo je idealna prilika da nas posjetite i ugodno se podružite.

ŽELJNO VAS OČEKUJEMO U PETAK!

Canon Authorised Distributor
anigota.hr
Kodak Centar d.o.o.
Maksimirska 112a, Zagreb

Rujanski broj KANE donosi:

U rujanskome broju Kane Josip Grbac osvrće se na javno objavljeni popis poreznih dužnika i problematizira plaćanje poreza kao moralnu obvezu, pri čemu je neplaćanje poreza grijeh. Grijeh propusta u tom pogledu ima i država koja je dopustila da se nađe manji broj onih koji nisu uredno plaćali poreze, ali Grbac nekoliko puta napominje da je, s moralnoga gledišta, još problematičnije neplaćanje obveza prema radnicima te predlaže da se na „stupove srama“ stavi i sve one koji su „donošenjem zakona o umjetnoj oplodnji omogućili eliminaciju života prije rođenja“. Slično bi trebalo učiniti i sa svima koji omalovažavaju Domovinski rat i hrvatske branitelje, a sustavno prešućuju nedjela komunističkog sustava. „Golemi stup srama bio bi potreban da se na njega stave svi koji su profitirali nepravednom privatizacijom ili nekom političkom funkcijom i obogatili se preko noći. A što reći o nebrojenim državnim službenicima u državnoj administraciji koji ništa ne rade i primaju slasna primanja?“, zaključuje Grbac.

Kritički se na praksu kadroviranja vladajuće Kukuriku koalicije osvrnuo Stjepan Baloban u svojoj kolumni u kojoj progovara i o korupciji i kriminalu te o amoralnome familizmu.

O novome zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji (MPO) vrlo oštro je progovorio Tonči Matulić. „Glavni razlozi moralne osude zakona o MPO jesu sljedeći. Pravna norma koja dopušta vrijeđanje dostojanstva ljudskoga života u njegovu nastanku nemoralna je i stoga je apsolutno neprihvatljiva (…) Pravna norma koja dopušta vrijeđanje dostojanstva bračne ljubavi za vrijeme provođenja postupka takozvanog MPO nemoralna je i stoga je apsolutno neprihvatljiva (…) Pravna norma koja dopušta da dijete bude unaprijed lišeno jednoga roditelja nemoralna je i stoga je apsolutno neprihvatljiva (…) Pravna norma koja dopušta ginekolozima hiperovulaciju i uzimanje najmanje dvanaest jajnih stanica, a zatim dopušta inženjerima biologije da in vitro (u epruveti) oplode svih dvanaest jajnih stanca sjemenom muškarca, uzeta bilo od zakonitoga muža bilo od nekoga nepoznatog davatelja sjemena, nemoralna je i stoga je apsolutno neprihvatljiva“ pa Matulić zaključuje da je srpanjski zakon o MPO „krcat nemoralnim rješenjima“.

O tome zašto je liturgija lijepa u teološkome razmišljanju analizira o. Bono Zvonimir Šagi koji se prilično kritički odnosi i prema svećenicima koji predvode liturgijska slavlja, ali i prema onima koji uvijek traže izvanjski ili organizacijski lijepo dok je u liturgiji lijepa Riječ Kristova te citira sadašnjega Papu zaključujući kako je istinska ljepota „Božja ljubav koja nam se konačno objavila u vazmenom otajstvu“.

O povijesnim dokazima i razlozima proslave 800. obljetnice dolaska sv. Franje u naše krajeve u velikome razgovoru progovorio je povjesničar, fra Emanuel Hoško, a više nego aktualan članak o religijama i mržnji napisao je Vladimir Pavlenić. On, među ostalim, donosi i podatke koji jasno pokazuju da su danas kršćani u svijetu najprogonjeniji i da su ti progoni najprešućivaniji u svjetskim medijima i općenito u javnosti.

Tonči Tadić u svojoj kolumni piše o suši koja je zahvatila Hrvatsku, ali koja se odnosi i na sušu ideja, odnosno na birokratsku tupost i iznenađenost predstavnika državne vlasti.

U novoj Kani doneseno je više reportaža, a jedna od njih posvećena je 15. obljetnici Kuće susreta „Tabor“ u Samoboru i njezinom spiritusu movensu fra Zvjezdanu Liniću.

O tome što se sve podrazumijeva pod pojmom „islamist“ piše Josip Sanko Rabar, a o Jakuševcui kao lokaciji najvećega smeća piše Stanko Uršić.

U ovom broju Kana počinje objavljivati feljton „Ususret 50. godišnjici Drugoga vatikanskog koncila“ s prikazom života i djelovanja pape Ivana XXIII.

U Kani na 76 stranica u boji još ima priloga o obiteljskome životu, o arhitekturi, hortikulturi, medicini, slikarstvu i drugim temama koje su korisne za svakoga člana kršćanske obitelji.

Vrhunski akademski slikari na likovnoj koloniji u Zadru

18.09.2012.

U Falkensteiner hotelu Iadera u Zadru od 28. do 30. rujna 2012. održat će se likovna kolonija Galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato i hotela Iadera.

Na koloniji sudjeluje pet vrhunskih akademskih slikara: Josip Botteri Dini, Tomislav Buntak, Svjetlan Junaković, Koraljka Kovač i Maja Vidović. Umjetnici će imati potpunu tematsku i stilsku slobodu, a njihova će djela biti izložena na prodajnoj izložbi u hotelu u večernjim satima 29. rujna.

U ugodnom okruženju prestižnog hotela posjetitelji će imati i mogućnost razgovora s umjetnicima - bit će ovo još jedan doprinos hrvatskoj suvremenoj likovnoj sceni, a ujedno i spoj odmora s uživanjem u kulturi.

Izvor: Laudato.hr

Najveće kolo na svijetu

Spuštanjem stijega u Vinkovcima su završile 47. Vinkovačke jeseni, manifestacija tradicijske kulture koja se od 7. rujna održavala pod geslom "U kolu i oko njega", a u sklopu koje je održano 50-ak folklornih, kuturnih, gospodarskih i zabavnih priredbi.

Prije zatvaranja manifestacije na Trgu Vinkovačkih jeseni održan je drugi dio Državne smotre hrvatskog izvornog folklora, na kojoj se u dva dana predstavilo ukupno 36 kulturno-umjetničkih društava, koji su kao najbolji izabrani na županijskim i regionalnim smotrama folklora.

U svečanom mimohodu sudionika 47. Vinkovačkih jeseni i reviji konjskih zaprega danas ulicama i trgovima Vinkovaca prošlo je više od 4.000 članova ukupno 80 folklornih skupina iz Hrvatske, BiH i Vojvodine koja njeguju hrvatski izvorni folklor. Njihove nastupe pratilo je oko 55.000 posjetitelja od kojih su mnogi, nakon mimohoda, zaplesali u slavonskom kolu, koje gradske vlasti Vinkovaca smatraju "najvećim kolom u svijetu".

U dužini od tri kilometra, "najveće kolo na svijetu" plesalo se na stadionu HNK „Cibalia" s više od 4.000 sudionika u narodnim nošnjama.

Istodobno, na Trgu dr. Franje Tuđmana, pješačkoj zoni Grada Vinkovaca te na kružnom toku na raskrižju Genscherove i Hrvatinićeve ulice, posjetitelji su formirali svoja kola te su tako iz Vinkovaca svijetu poslali poruku svehrvatskog zajedništva, ljubavi i jednakosti.

Prema procjeni organizatora 47. Vinkovačkih jeseni, Grada Vinkovaca i Zajednice kulturno-umjetničkih društava (ZAKUD) Vukovarsko-srijemske županije, na toj je manifestaciji sudjelovalo više od 10.000 sudionika, a priredbe je vidjelo više od 140.000 posjetitelja.

Izvor: Hina i laudato.hr

"Svi se moramo truditi stvarati mir"

Za mir treba trajno moliti, oko njega nastojati, ali mir treba i njegovati i čuvati, ističe zadarski nadbiskup Želimir Puljić koji je kao izaslanik Hrvatske biskupske konferencije sudjelovao na Svjetskom međureligijskom skupu za mir, sabirući dojmove po povratku iz Sarajeva.

"Svjesni smo da je mir Božji dar, ali svi se moramo truditi stvarati mir. No, nemoćni smo kad se radi o ratu. Rat ne vode predstavnici vjerskih vođa. Rat nikome ne donosi sreću, ne može se povezati s vjerom i religijom i zato je dobro da se religijski vođe okupljaju, razmišljaju i mole. Mi smo u Sarajevu i molili. Zato je lijepo da je skup okupio ne samo katolike i pravoslavne iz zemalja bivše države, nego i šire, pravoslavne iz Grčke, Rusije, Bjelorusije, predstavnike islama i Židova iz Svete zemlje, budiste iz Azije: predstavnike dva bloka, kršćana i nekršćanskih religija. Ali svi zajedno u borbi za mir koji nam je kruh svagdašnji", kaže mons. Puljić. Smatra da je srpski patrijarh Irinej svojim dolaskom prevladao nešto što nije lako, znajući da su njegovi sunarodnjaci držali Sarajevo u okruženju. "No, Irinej je rekao što svi vjerski vođe moraju imati na pameti - distancirati se od svih koji vjeru žele manipulirati i vjerom se poslužiti u nečasne svrhe. To je rekao i Benedikt XVI. protekle godine u Asizu. Opasnost da se vjerom i vjernicima manipulira ili da se vjeru i Boga niječe. Bez Boga se čini loše. Patrijarh je govorom to htio pokazati. To je smisao međuvjerskih okupljanja", istaknuo je mons. Puljić.

Na skupu je istaknuta važnost vjere i religije u ozračju i stvaranju mira, no mir nije samo stvarnost koju treba izmoliti. "Vjernici mole Boga 'Daruj nam mir', u misi se moli više puta 'Udijeli nam mir'. Bog je darovatelj mira. Ali, mir je krhak, slaba stabljika. Ako je ne zalijevaš i ne njeguješ, uvenut će. Zato treba učiniti i s ljudske strane što ide", smatra nadbiskup Puljić.

Na skupu se nije govorilo o analizi rata u BiH. Pokušalo se ići dalje. Nadbiskupa se dojmila poruka kardinala Rogera Echegaraya, suradnika Ivana Pavla II. "Rekao je 'Hrabro Sarajevo!' kao da je pred sobom gledao živu osobu. I završio je s 'Podajte ruku svom bližnjemu, zajedno podignite vaše ruke, ujedinjene prema Bogu'. To nije lako. Ali veliko je da su se za istim stolom našli članovi naroda koji je bio napadnut i onoga koji je izvršio agresiju. Vjernici su se okupili da kažu rat je najveće zlo i treba sve učiniti da se ne ponovi. Ponovljena je misao Ivana Pavla II. iz Sarajeva da se ne može zaboraviti kako je Sarajevo postalo znak patnje čitave Europe i u ovom stoljeću. To je velika rečenica. I upravo radi tog znaka mnogi su se okupili. I u ime tog znaka poslana je poruka, učinimo sve da se nikad više ne ponovi", rekao je mons. Puljić.

Ističe da je Sarajevo simbol, novi europski Jeruzalem radi multikulturalnosti i multireligioznosti. "Treba stvarati suživot, pozitivno ozračje, njegovati demokraciju, vrednovati različite ljude. Može se živjeti zajedno ako su uvjeti osigurani. I treba. Europa mora prihvatiti raznolikost i učiniti sve da Bosna i Hercegovina preživi.“

Izvor: IKA i laudato.hr

U Njemačkoj godišnje 70 tisuća volonterskih mjesta za mlade i odrasle

Godišnje u Njemačkoj bude otvoreno oko 35 tisuća volonterskih mjesta za mlade, a isto toliko i za starije od 27 godina. Dakle ukupno 70 tisuća. Samo u ovoj volonterskoj godini u biskupiji Münster više je od 850 prijavljenih volontera.

Takozvana volonterska dobrovoljna socijalna godina ("Freiwilliges Soziales Jahr", FSJ), namijenjena je mladima od 16. do napunjene 27. godine života. Može trajati najmanje 6 mjeseci, a najviše 18 mjeseci. Počinje svake godine 1. kolovoza ili 1. rujna. Za starije od 27 godina je to "Bundesfreiwilligendienst" (BFD).

S volonterskom osobom se sklapa ugovor. Osoba dobiva mjesečni džeparac u visini od 336 eura, te se za nju uplaćuje mjesečni propisani doprinos za zdravstveno, mirovinsko i socijalno osiguranje. U nekim slučajevima osoba, ako je iz inozemstva ili nekog drugog grada, dobiva još besplatan stan i hranu.

Volonteri rade u socijalnim ustanovama kao npr. u pučkim kuhinjama, s beskućnicima, staračkim domovima, Caritasu, ali i na drugim mjestima. Primjerice ima onih koji ispomažu u Njemačkom Marijanskom Svetištu Tješiteljice žalosnih u Kevelaeru.

Izvor: Laudato/fp

Osvrt na putovanje pape Benedikta XVI. u Libanon

Papa Benedikt XVI. umoran se vratio sa svoga napornog, ali uspješnog putovanja u Libanon u svoj ljetnikovac Castel Gandolfo, gdje će uz kratki odmor nastaviti sa svojim djelatnostima, jer će mjesec listopad s redovitom Biskupskom sinodom, proglašenjem Godine vjere i novih svetaca te raznim primanjima biti vrlo naporan. U svjetskoj javnosti još uvijek, međutim, odjekuju reakcije na njegov posjet Libanonu.

Bilanca 24. međunarodnog Papina posjeta Libanonu, a u stanovitom smislu i čitavom Bliskom istoku, je pozitivna i nadilazi sva predviđanja, tako da ih je predstojnik Tiskovnog ureda Svete Stolice otac Federico Lombardi nazvao "povijesnim danima". Uz posinodsku poruku nade i viziju religije bez nasilja, Papa je pokazao i veliku sposobnost političkog shvaćanja međuvjerskih odnosa na području cijeloga Bliskog istoka. Predviđeni su susreti ostvareni, pa i onaj ekumenski u siro-katoličkom patrijarhatu, koji je organiziran uz ne male teškoće, jer među kršćanima na Bliskom istoku vlada velika podijeljenost, pa svaki potez za sobom povlači niz problema. Svakako, Papa je mnoge iznenadio svojom hrabrošću i odlučnošću da ostvari to putovanje, koje je istina bilo planirano već odavno, u trenutku velikih napetosti u raznim islamskim zemljama, a napose u susjednoj Siriji. U ovo nemirno doba za arapski svijest, a i šire vidjeli smo kršćane i muslimane ujedinjene u slavljenju mira. Sveti Otac je zadovoljan, sretan, zahvalan i ganut srdačnim prijemom ne samo od strane kršćana, već i muslimana, primijetivši kako je njihova nazočnost pridonijela uspjehu tog apostolskog putovanja. Tom je prilikom stvoreno i savezništvo između muslimana i kršćana protiv rata.

Putovanje je proteklo kako je bilo i zamišljeno, u ozračju hodočašća mira i suživota među raznim vjerskim i etničkim sastavnicama tog područja. Stječe se dojam da su svi Papinu poruku prihvatili i dobronamjerno shvatili. Papa je nastojao ohrabriti iznemoglo pučanstvo, pa se je nadati da će njegove riječi, istina nekada dosta tvrde, pravo shvatiti i izvan libanonskih granica na cijelom području Bliskog istoka i donijeti željene mirovne plodove. Za to su potrebni pravi mirotvorci. Primjer suživota u Libanonu trebao bi poslužiti i ostalim narodima Bliskog istoka. To naravno vrijedi posebno za kršćane, koje je tijekom mise na obali Bejruta pozvao da budu svjedoci mira na Bliskom istoku, gdje još uvijek odjekuje buka oružja i prevladava nasilje, što se posebno odrazilo ovih dana. Papa je oštro osudio sve vrste nasilja i oružanih sukoba i poručio da vjernik ne ubija. Ponovio je da ljubav mora nadvladati mržnju te je potrebno prekinuti s verbalnim i fizičkim nasiljem. To su posebno osjetili mladi, koji su sa strepnjom i nadom slušali Papine riječi.

To je potvrdio jedan patrijarh, izjavivši kako je činjenica da je Papa došao u njihovu sredinu ohrabrila kršćane Bliskog istoka. To im je bilo jako potrebno, jer su osjetili da nisu sami, jer su ustanovili da je i zapadna Crkva uz njih. Nije mimoišao ni dramatično stanje u Siriji te je tražio da joj susjedne zemlje, međunarodna zajednica i arapska unija pomognu pronaći prihvatljiva rješenja kako bi u toj zemlji došlo do poštovanja dostojanstva, prava i vjere svake osobe i pitao se zašto i u ime koga tolike strahote i smrti. Papa je i među pučanstvom u Siriji, kako je potvrdio šijitski predstavnik u Rimu Muhamed Zaraket, ostavio pozitivan dojam. Opraštajući se, Sveti Otac potaknuo je Libanon, čije stanovništvo, kako je rekao, čini prekrasan i bogat mozaik, i cijeli Bliski istok da se hrabro odupru svemu što može ugroziti ili razoriti mir i ugroziti pluralizam vjerskih tradicija.

Izvor: IKA i laudato.hr

Zatvoreni otvoreni muzeji

O temi ovog teksta sam htjela pisati s ushitom, a završih u sjeti i tuzi. Htjedoh s radošću pisati o tome što sve i koliko imamo, posjedujemo, a razgovor s Vesnom Matešić, vrsnom hrvatskom kulturnom djelatnicom me deprimirao u spoznaji koliko smo na dnu. Kad znate da je tako malo potrebno, i da baš toga malo nema. Koja frustracija!? Jer suočen si, ne s nedostatkom sredstava, nego s nedostatkom volje. Znanja. A, tek entuzijazma!? To rastužuje! Neke i boli!

Htjedoh pisati o raskoši (domovinske) kulture, a samo tako se ubacio jad (javnog) upravljanja. To se isprepliće! Kako je sve oko nas zapečaćeno, neotkriveno, nepoštovano. Ništa nismo otvorili. A, blago je svuda oko nas. „Vi koji imate priliku gospodariti i upravljati našim novcem, stavite sebi u svoju s(a)vijest i zadaću da to radite za dobrobit svih nas. Izgleda da su svima koji dođu na vlast najveći problem ljudi koji su ih izabrali. Najbolje bi bilo da njih nema. Ali to ne može biti. Mi tu postojimo. I mi tu ostajemo“ poručuje Vesna, iznimna poznavateljica bîla i baštine hrvatskog čovjeka, aktivna u djelovanju i afirmaciji kulturno umjetničkih društava. Žalosno je da vlastodršci (baš pravi izraz – držači vlasti) nemaju osjećaj da je svako dobro koje bi svojom odlukom učinili, dobro i za njih. Je li toliko sljepilo i odvojenost od naroda iz kojeg potječeš, da misle da će vječno imati trenutne povlastice? Čemu će se diviti, kad siđu s trona? U Hrvatskoj postoje brojne, ne legende, nego istinite priče. Treba samo zagrabiti u škrinju. A, škrinje su zatvorene. I muzeji naših mjesta. Ne muzej ustanova, zatvoreno zdanje. Nego, otvoreni muzej našeg prirodnog okruženja.

Traperice i vuštan

Oblačno je vrijeme ovih dana izmamilo na ulice dalmatinskih gradova mnoštvo turista. U rujnu, više nego usred ljeta, dolaze do izražaja lica turista. Jer su u razgledavanjima, a ne uz more na plažama. I žao mi ih je vidjeti, kao da lutaju. Kao da nemaju domaćina, vodiča, pripovjedača o mjestu koje su htjeli posjetiti, upoznati... Za čiji su pohod sredstva svoga rada izdvajali. Što smo im ponudili? Što vide osim naših povijesnih zdanja, koja se brzo obiđu? Čemu su poučeni, osim govoru vodiča koji malo čuju malo ne, u poput nabijenih košnica pčelinjem kretanju svojih grupa.

„Za KUD-ove svi misle da su organizirana skupina ljudi koja pleše neka kola i dobro se zabavlja. Ne! Kroz KUD se događa i promocija knjige, filma. KUD-ovi otvaraju cijeli jedan svijet onima koji ga žele vidjeti! Tu se odvija život!“ poručuje Vesna. Narodnu nošnju većina ljudi doživljava dijelom folklora, feštice, pa ćemo se nasmijati, čak i narugati kako se prije govorilo, radilo. No, ta je nošnja doslovno život. Po dijelovima odjeće može se zemljopisno i povijesno nacrtati krajolik. „Do prve polovice 19. st. to je narodno ruho bilo sasvim uobičajeno. Danas to nazivamo nošnja. Ali, to je odjeća koju su nosili naši stari. Zato bi bilo pravilnije reći narodno ruho. Crni vuštan u kojem i danas sretnemo žene najobičniji je i svakodnevni oblik nošnje“ ističe Vesna i dodaje: „Nedavno je francuska saborska zastupnica na veliko primanje došla u trapericama. Upitana je li to primjereno, odgovorila je: 'Da, jer su to traperice proizvedene u Francuskoj'. Talijani se voze u svojim automobilima. Vole li svi Zadrani piti Maraskine sokove? Ili Hrvati jesti svoju, domaću proizvedenu hranu? Mi smo poljoprivredna i turistička zemlja. Živjeli smo od toga. Jedini u Europi imamo dovoljno vode za sebe. Imamo posla za sebe. Samo ga treba pravilno rasporediti. U uništenim mjestima i u zadnjoj obrani od agresora, nije bilo puža, ptice, ičega što je davalo život. Sve srušeno. Za koliko je to hrvatski čovjek pretvorio u 'raj'? Nije problem u ljudima. Problem je u dobrom pravcu, smjernicama. Odnosno, onima koji usmjeravaju. Poljoprivreda treba biti poticaj za industriju“. Vesna smatra pogubnim da se seljaka otrgnulo sa zemlje i stavilo u tvornice. Tvornice propadoše, zemlja opustješe. Seljak postade 'čardak ni na nebu ni na zemlji'. No zemlja uvijek čeka! Jedino ona na napušta. Zemlja je uvijek vjerna supruga, a ne ljubavnica.

Na pola puta

Maslina je uspjela u Ravnim Kotarima jer se uključila struka. Educirali su ljude. Uključila se općina, pomogli su kupiti sadnice. Uključili su se stručnjaci za proizvodnju ulja. Naši ljudi su izvrsni maslinari. A, zna li netko da može kupiti djevičansko maslinovo ulje u Briševu, pet minuta udaljenom od Zadra? Ne zna. Jer nismo napravili ambalažu, bocu i ne prodajemo proizvod kao autohtoni. Hrvatska je uvijek na pola puta! Mi se nikad ne skidamo sa svog križnog puta! Jer sve napravimo djelomično! Imamo replike naših bunara, naš kamen, koji je sam po sebi umjetnost. Bi li stranac mogao razumjeti, kad kažemo da je naš kamen mek, pita Vesna. Puna je ideja za promidžbu našeg identiteta.

Nadin u zadarskom zaleđu, s više od četiri milijuna čokota trsa, proglašen je najekološkijim selom u Europi. „Ne vjerujem da dva autobusa ljudi ne bi otišli u berbu grožđa. Živjeli s tim ljudima, razgovarali s njima. Turisti traže sadržaj. Autohtoni. Amerikanci su za pokazivanje turistima izradili cijela sela, kako su izgledala u 19. st., potočiće, konje, kočije, ambulantu. (kod nas sve to još postoji, op.a.). U toj ambulanti je lutka. Novinari su pitali čemu. Etnolozi u tim tzv. otvorenim muzejima kažu da tada žene nisu dozvoljavale da ih liječnik dotakne pa je na lutki pokazivao gdje je boli. Znači, postoji priča“, pripovijeda Vesna. Ali, trgovački centri organiziraju besplatne prijevoze u svoje hale izvan gradskih središta. Valjda bi u proračunu turističkih zajednica, najmanja stavka mogla biti baš ta: organizirati besplatni prijevoz gostima da ljeti vide žetvu, u jesen berbu grožđa i maslina. Koji bi to doživljaj bio za stranca koji je sav u sivilu industrijskih pogona. Dotaknuti svojom ruku zemlju, hodati po travi, poljima... Ne samo organizirati izlet u Kornatsko otočje. Nego i u zaleđa, gdje im naši ljubazni ljudi prirede večeru. Malo je potrebno.

„KUD uvijek može postaviti kako su živjeli i radili naši stari. Možemo prati robu u kablu s tri uva, presti, šišati ovce, pokazati kad se ovca ošiša, opere vuna, raspreda, prede, kad dođe na preslicu. Rođen u Belgiji prije 50 godina nikad nije vidio motiku. Blago njemu! (je li zaista? op.a). Ali ta motika je održala naš narod! Put od motike do freze je velik. Čovjek u selu rođen 1955. godine vidio je auto u gradu u svojoj 20. godini života. Bude na kraju da smo mi interesantni samima sebi. Pa, novinar dođe i bude mu zanimljivo vidjeti takve situacije. A, kako ne bi bilo zanimljivo strancu“, kaže Vesna. Sjećam se prizora iz djetinjstva, smeđih, zelenih i plavih bačvi za vino na Gospinom mulu u Ninu. Koji špalir, pokraj mora. Nije više drvo u konobi, nego sivi lim i bijela plastika u podrumu. A, kažu 'Nema do drva...' Kvaliteta je sama po sebi jaka. Kako je to netko jači od nje, da je tako uspješno diskvalificira?

Nismo neuki, nego zapušteni!

Toliki poslovni prostori u gradovima su zatvoreni. Zašto grad i turistička zajednica ne osposobe te prostore da budu radionice i prodavaonice suvenira? Ne privlači li upravo takav sadržaj i način manifestacije varaždinski Špancirfest? Da turist vidi kako se plete boca Maraskina, pa zna da je bio u Zadru, gradu Maraskina. Jer samo tu se pravi takav liker od vrhunske višnje koji je došao i do Vatikana. Pročitano u vodiču se zaboravi. Ali ispleteno vlastitom rukom nikad! Da čovjek to vidi, sudjeluje u izradi. Sam sebi napravi suvenir, i još ga plati. „Ako netko ima voćnjak i proda prvu klasu breskvi, zašto se druga i treća klasa ne prerađuju u marmeladu i slatko? Ta nas industrija treba pratiti! Od čovjeka su napravili ni seljaka ni građanina. To je djelovalo na njegov način života i svjetonazor. Govorili su im da su nazadni jer djeca nisu išla u školu. A, nisu mogla ići zbog nedostatka cesta. Bukovica u zadarskom zaleđu je najbesputniji i najbezvodniji kraj u Hrvatskoj, a okružuju ga rijeke Krka i Zrmanja, s nizom tokova. Sustavno se zatirao identitet naroda! Zato je dobro da postoje KUD-ovi. Ekspanzijom KUD-ova počelo se uopće i pripovijedati o našoj tradicijskoj kulturi, jer sve što je imalo predznak hrvatskog htjelo se zataškati, zabraniti, ljudima oduzeti“, ističe Vesna. Proporcionalno broju stanovništva, Bukovica i Ravni Kotari Hrvatskoj su dali najviše intelektualaca i svećenika. „Znači, nismo bili neuki, nego zapušteni ili zabranjivani. Nitko se nije ni danas potrudio ulagati u ljude. Država je nakon Domovinskog rata uložila u kuće, infrastrukturu. Ali, nisam srela nikoga tko je ulagao u ljude! Nije uzalud da su baš svi htjeli taj komadić zemlje. Tu su raskrižja puteva, plodna zemlja, voda, neophodni za život“, ističe Vesna. Naši su ljudi u tim mjestima živjeli bez vode, puta, telefona, a svakih pedeset godina u ratovima su ginuli, davali se. Zapravo, stalno daješ. „Koji uzimaju, neka i vrate. Na način koji će olakšati njihov život. Dijete koje pohađa osnovnu školu u Donjim Raštanima, strunjaču ili kozlić prvi put vidi u petom razredu kad dođe u školu u susjedni sv. Filip i Jakov. To je dijete u startu zakinuto za osnovna znanja. Kako će gradsko dijete razumijeti ono koje donese svoja tradicijska ponašanja, jer njegov djed i sad ide na sprovod bilo tko da umre u selu, i danas na svadbenim običajima svi pomažu jedno drugome, i danas zvoni mrtvo zvono. I danas miriše kruh ispod peke. Još uvijek su živi običaji. Zašto mislimo da stranac ne bi uživao u tom kruhu? Tko daje pravo ljudima koji odlučuju misliti da ne bi nekoga zanimalo zastati na bunaru, slušati pjev ptica... Nema vanjske rasvjete, pa se jasno vide zvijezde. U europskim gradovima ljudi ne vide zvijezde“, zbori Vesna. Zato ih valjda tolike umjetne moraju producirati. Da stalno u njih gledamo, sa svih ekrana i stranica. No, kad čovjek spozna sjaj i visinu prave zvijezde, ne stvara umjetno ikoju koja bi narušavala veličinu izvorne na nebu.

I sjećanje je kultura

Nedavno je obilježen Međunarodni dan nestalih osoba, kao posljedica sukoba, zločina protiv čovječnosti i kršenja ljudskih prava. Vesna poznaje te sudbine. U zadarskom županijskom uredu državne uprave mnogim prognanima je pomogla da obnove kuće srušene u Domovinskom ratu. Susretala je ljude u najbolnijim trenucima progonstva. „Razbijete dio pokućstva, pa ste tužni. A, zamislite da ste cijeli život gradili život, ne samo kuću. Fotografije s vjenčanja, krštenja. Netko je došao, sve to zapalio, uništio. Otišao. I nije nikad za to odgovarao“, kaže. U razgovorima dok je rješavala dokumentaciju shvatila je koliko su ljudi u dijelovima naše zemlje pogođenima ratom zapušteni, ostavljeni sami sebi. „I sad čujem dobili su kuće, besplatno knjige za djecu... A, svi ratovi u Europi prošli su kroz ta mjesta. Zašto napadaju uvijek baš ta područja, ako su tako nebitna, ako su ljudi koji tu žive nebitni? Uvijek su ti ljudi davali žrtvu, za sve nas. Dakle, postoji kontinuirana borba tih ljudi za opstanak. Postoje djed, sin i unuk koji su u jednom stoljeću uvijek počimali ispočetka“, kaže Vesna. To ju je vodilo u želji da zagrabi ispod površine. I dovelo ju je do ljubavi prema KUD-ovima.

„Mi imamo svoje. Moramo se preobraziti. Izbaciti iz glave da si loš ako voliš Hrvatsku, ako misliš i govoriš hrvatski. Jednak si kao Englez, Francuz, Talijan, Nijemac. To svi narodi rade. Svi narodi imaju kulturu sjećanja! Osim nas! Jer i sjećanje i spomenici spadaju u kulturu! Na mjestu gdje je spomenik odvija se život, susreti. 'Čekat ću te, naći ću te kod spomenika. Jelačića, Tomislava... Spomenik govori o našoj tradiciji, povijesti. O susretima. To je poruka!“ ističe Vesna. Nin, grad star više od 3.000 godina. Naši su se kraljevi tamo krunili, biskupi na saborima čuvali narodni jezik u liturgiji. Pitao me začudno Nijemac pet puta je li zaista točan taj podatak od 3.000 godina? Dotle da je mene zbunio jesam li sigurna u to što znam. Čovjek ne može vjerovati u postojanje grada od 3.000 godina. U Kninu postoji manifestacija 'Zvonimirovi dani', mjuzikl KUD-a o Zvonimiru i kraljici Jeleni Lipoj. Prođe se gradom, osvaja kninska tvrđava. Ali, nitko od predstavnika vlasti ne dođe, niti turističke zajednice pošalju turiste da to vide. U zagrljaju svoje kraljice Jelene Lipe umro je kralj Zvonimir, kojeg je kao suverenog hrvatskog vladara priznao i papa. Jelena mu je pritom pjevala 'Zvonimire, digni pogled!'.Ne može li takav zagrljaj biti broš, statua... Ljubav na djelu, poput Pieta. Priča i poruka... Ili, ulazeći u EU – there are so many croatian stories to be told...

Ples (pod) maskama

„Mi bi sve naše otoke i zaleđa mogli pretvoriti u muzeje. To su sve otvoreni muzeji! S mirisima. Zvukovima. Vizualnom i audio percepcijom. Sa svime što taj kraj pruža. Ljeto je uspješno ako na trgovima pjevaju strani pjevači. Kako bi izgledalo da npr. petnaestog u mjesecu, od svibnja do listopada, 40 KUD-a, a u svakom je prosječno 30 ljudi, prođe u narodnoj nošnji glavnim ulicama većih gradova“, priželjkuje Vesna. Ne samo za Đakovačke vezove u srpnju i Vinkovačke jeseni u rujnu. Grad ne bi trebao baš ništa učiniti. Ti ljudi u vlastitim aranžmanima dolaze, SAMO ih treba pozvati! Oni ne naplaćuju. Oni se daruju! Grad i turističke zajednice to ne bi koštalo. Samo vrata svoje volje otvoriti; da središtem grada 1.200 ljudi koji imaju vlastitu nošnju, prođu višestoljetnim ulicama: Zrinjevcem, Kaleragom, Korzom, Stradunom. Povorka narodne nošnje može postati suvenir, fotografija obilazi svijet. Bez da smo u tu promidžbu proračunske kune uložili. Koliki milijuni se baš u promidžbu ulažu. Nema bolje predaje od one živih usana, kad čovjek povuče čovjeka, bez pritiska. Kad ti je drugi promotor zbog doživljenoga, a ne ti sam svoj lobist. Koliki bi stranci blicali aparatima, koliko osmijeha i zadivljenosti. Poštovanja! Kao što u predsezoni zainteresirano promatraju Tijelovsku procesiju. Uspredbe radi, karnevale s maskama nije teško ni problem organizirati. Kako se samo za to polakome turističke i ine zajednice - za brazilsku Copacabanu usred Hrvatske. Štoviše, ta stavka lokalnog budžeta toliko košta da je treba godinu dana unaprijed ukalkulirati. Za izmišljeno treba unaprijed osigurati sredstva! A, originalnome, živim licima, koja su omogućila današnji ples maskama, niti omogućiti da dođu do izražaja.

Hrvatska baština će biti tema još kojeg nastavka Kapi. I povodom sakralno-kulturne priče koju će uskoro domovini i svijetu pričati baš Laudato. Jer naša kultura se tkala stoljećima. Priča se pripovijeda u poglavljima. Uči se iz niza lekcija. Škola se pohađa u više razreda. A, tek obrazovanje? Ono nikad ne prestaje. Nego traje život cijeli. Sve do trenutka sklapanja očiju iznad naših obraza... I baš tada slijedi najveća ocjena o čistoći istog.
Autor: Ines Grbić

Izvor: Laudato.hr

"Krunica je uvijek bila moja medalja i stalno će trčati uz mene"

Među brojnim dirljivim pričama sportaša na Paraolimpijskim igrama u Lodonu, posebno se izdvaja ona osvajačice brončane medalje u utrci na 1.500 metara slijepe Talijanke Annalise Minetti, koja je rekla da više drži do svoje krunice nego do bilo koje nagrade.

U intervjuu za RaiSport nakon natjecanja, Annalisa je rekla da medalja koja je nikad ne ostavlja krunica, koju uvijek drži u ruci.

"To je uvijek bila i bit će moja medalja i uvijek će trčati uz mene. Kad imate vjere, možete izdržati patnju. Neke patnje se uopće ne mogu imenovati ni opisati, ali kada vjerujete u Boga, prestanete pitati - zašto ja, a ne netko drugi – i to je veliko postignuće", istaknula je Minetti.

Annalisa je udana i majka jednog djeteta, a u Italiji je poznata ne samo kao sportašica već i kao pjevačica.

Rođena je 27. prosinca 1976. godine u mjestu Ro blizu Milana, a u dobi od 20 godina dijagnosticirana joj je degerativna bolest očiju koja je dovela do potpune sljepoće.

Godine 1998. Annalisa je pobijedila na poznatom festivalu San Remo.

"Isus je uvijek uz mene, osjećala sam ga duž cijelih 1.500 metara utrke i kroz čitavo iskustvo Paraolimpijskih igara", zaključila je Annalisa.

Izvor: EWTN i laudato.hr

Odabran 31 naslov za izložbe Book Art International i Best Designed Books All Over The World

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu privela je kraju natječaj Hrvatska lijepa knjiga, koji je organiziran kako bi se izabrale knjige hrvatskih nakladnika za sudjelovanje na izložbi Book Art International, koja se održava u sklopu Međunarodnog sajma knjiga u Frankfurtu od 10. do 14. listopada 2012., te na izložbi Best Designed Books All Over The World, koja će se tijekom ožujka iduće godine održati u Leipzigu.
Ocjenjivački sud, u čijem su sastavu bili akademski slikar Marcel Bačić, akademik Josip Bratulić, akademik Tonko Maroević, dr. sc. Mikica Maštrović, akademski grafičar Luka Gusić, dr. sc. Jasna Galjer te akademski slikar – grafičar Danijel Srdarev, izabrao je sljedeće naslove:

1. PROTISTA – PROTOZOA – METAZOA – INVERTEBRATA strukture i funkcija, nakladnik ALFA d.d.
2. Vuizam, nakladnik Jesenski i Turk
3. Statut Paške općine/Statuta Communitatis Pagi, nakladnik Matica hrvatska Pag i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
4. Before the first Light, nakladnik Muzej – Muzeo Lapidarium, Novigrad
5. Bečka akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma. Hrvatski učenici Friedricha von Schmidta, nakladnik HAZU, Gliptoteka
6. NEVIDLJIVA TIPOGRAFIJA – Božji pečat i kristogram u hrvatskoglagoljskoj inkunabuli, nakladnik Katedra Čakavskog sabora Roč
7. 46. zagrebački salon – Rukopisi novog doba, nakladnik ULUPUH
8. Kosta Angeli Radovani, nakladnik Disput
9. Filmske lekcije, nakladnik Meandar media
10. Arhitekt Ignjat Fischer, nakladnik Meandar media
11. 6. hrvatski trijenale grafike, nakladnik HAZU, Kabinet grafike
12. Šačica riječi, nakladnik Društvo prijatelja knjige “Milivoj Cvetnić” Hrv. Kostajnica
13. Biblija i hrvatska tradicijska kultura, nakladnik Školska knjiga d.d.
14. K, nakladnik Naklada OceanMore d.o.o.
15. Praško groblje, nakladnik Mozaik knjiga
16. Sjeverozapadni vjetar, nakladnik Planetopija d.o.o.
17. Prva tiskana hrvatska pjesmarica „Pisni“ Atanazija Jurjevića iz 1635. godine, nakladnik Udruga hrvatskih himnologa – „Pavao Štoos“
18. Antička i novovjekovna epistemologija, nakladnik Jesenski i Turk
19. Tko je bio Marin Držić?, nakladnik Matica hrvatska
20. Reminiscencije/Maja S. Franković, nakladnik HAZU, Kabinet grafike
21. Čudak Šumek, nakladnik Naklada Nika
22. Zaljubljeni duhovi, nakladnik VBZ
23. Horror, porno, ennui: kulturne prakse postsocijalizma, nakladnik Institut za etnologiju i folkloristiku
24. Marčelina, nakladnik Jesenski i Turk
25. Ljubav, nakladnik Kašmir promet
26. Izgubljena glava Damascena Monteira, nakladnik Meandar media
27. Paz’te sad, paz’te sad, nakladnik Meandar media
28. Zagrebački grafiti EKSKURZIJA, nakladnik Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima
29. Podrijetlo arhitekture, nakladnik Školska knjiga d.d.
30. Carske i Kraljevske Povelje Grada Karlovca 1774.-1837., nakladnik Državni arhiv u Karlovcu
31. Beneventanski notirani misal dubrovačke katedrale iz 12. st., nakladnik Dubrovačke knjižnice Dubrovnik

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu zahvaljuje svima koji su poslali knjige na natječaj te čestita nakladnicima koji su uvršteni u izbor.
Podsjećamo da je Zaklada Stiftung Buchkunst iz Frankfurta na Majni i ove godine povjerila Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu organizaciju izbora knjiga za izložbe Book Art International te Best Designed Books All Over The World. Riječ je o izložbama na kojima se predstavljaju dosegnute razine stvaralaštva likovnih urednika, dizajnera te tiskarskog umijeća. Svi zainteresirani hrvatski nakladnici mogli su do 17. srpnja 2012. prijaviti svoje lijepo oblikovane knjige na natječaj Hrvatska lijepa knjiga, u kategorijama književnost, znanost, monografije o umjetnosti i umjetnicima i fotomonografije, knjige za djecu i mladež, školske knjige, bibliofilska i reprint izdanja te katalozi.
Odabrani naslovi bit će izloženi od utorka, 18. rujna 2012. do kraja mjeseca u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, a nakon sajmova u Frankfurtu i u Leipzigu postaju dio fonda German Book and Type Museum, koji je dio Njemačke nacionalne knjižnice (Die Deutsche Nationalbibliothek).

Izvor: nsk.hr

Počelo je, počelo… Otvorena nova sezona KMNL-a

17.09.2012.

Ni kiša, koja je od ranog jutra dosadno paduckala dok se sunce borilo za prevlast nad kišnim oblacima, nije uspjela omesti početak nove sezone Katoličke malonogometne lige niti umanjiti radost ponovnog zajedništva koje su mladi nogometaši nestrpljivo čekali nakon ljetne stanke.

U kišno subotnje jutro, 15. rujna na sportskim terenima zagrebačke III. gimnazije započela je četrnaesta sezona KMNL-a. Liga je otvorena u katoličkom duhu – blagoslovom terena kojega je predvodio povjerenik za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije Marijan Spehnjak, tđ., a četrnaesti početak donio je KMNL-u ukupno 52 seniorske ekipe raspoređene u tri lige.

Sportska kršćanska jakost
Mladi nogometaši igraju na dobro poznatim, ali preuređenim terenima, a njihov se Povjerenik nada kako će to doprinijeti da se „bolje ponašaju na terenu i postignu bolje rezultate“. Ponosan što su se neke ekipe igrački pojačale, povjerenik Marijan se nada kako će i kvaliteta igre ove godine biti bolja nego prošle. Zaželjevši svima sreću na početku nove sezone, Povjerenik je istaknuo kako su svi sportaši, tako i nogometaši jedan „poseban sloj ljudi koji živi na jedan poseban način“. „Ne moraju u konačnici svi sportaši uspjeti, ali svi imaju jednu dozu strpljivosti, jedne kršćanske jakosti“, istaknuo je povjerenik Marijan dodajući kako su pravi sportaši uvijek spremni na pomoć i župniku i zajednici u kojoj žive.

Škola odgoja
Papa Benedikt XVI. jednom je prilikom rekao kako je nogomet veoma važna škola odgoja za poštivanje drugoga, a mladi nogometaši tu vrijednost nogometa itekako prepoznaju. „Igramo u Katoličkoj malonogometnoj ligi zato što se tu promiče jedan duh fair-playa, katoličanstva… I onda se na taj način – kroz igru i sportsko natjecanje, još i izgrađujemo kao osobe. Mislim da je to jedan veliki plus ove lige - što u njoj nije jedini cilj biti prvi, biti najbolji, nije samo sportski motiv u prvom planu, već se osjeti duh katoličanstva koji nam pomaže da se izgradimo kao zreli mladi ljudi i uči nas međusobnom poštovanju“, rekao nam je Bruno Abaz. Brunina ekipa izgubila je prvu utakmicu. Iako tužan zbog poraza, Bruno ne može sakriti radost koja se krije u KMNL-u jer, kako kaže, ljubav prema nogometu je ono što mlade povezuje na župi, a kroz nogomet se stvaraju i nova prijateljstva među župama.
Red, rad i disciplina > nogomet, zabava, druženje

A upravo su zajedništvo i druženje ono što od KMNL-a očekuju novi voditelji lige – Petar Anić i Matija Capar. Iako je dečkima, kako sami kažu, na prvome mjestu: „red, rad i disciplina“, njihova istinska želja jest da liga „u prvome redu bude mjesto za zabavu, druženje, sklapanje novih prijateljstava, a onda je tu i dobar nogomet i onaj sportski, natjecateljski duh“, ali kako ističu - sve u granicama fair playa.

Petar i Matija naporno su radili od kraja prošle sezone KMNL-a kako bi za novu sezonu sve bilo spremno. Zahvalni povjereniku za pastoral sportaša Marijanu Spehnjaku i predstojniku Ureda za pastoral mladih vlč. Ivici Budinšćaku na povjerenju i časti koje su im iskazali povjerivši im KMNL u ovoj novoj sezoni, dečki se nadaju kako će ih svi prihvatiti kao voditelje Lige i biti spremni na suradnju kako bi Liga napredovala – kako u sportskom, tako i u katoličkom duhu.
Autor: Valentina Gusić

Na početku nove sezone Biskup Ivan Šaško ohrabrio igrače KMNL-a

Nova sezona Katoličke malonogometne lige započela je u subotu, 15. rujna u jutarnjim satima blagoslovom terena. Predvečer istoga dana mladi su se nogometaši okupili na svetom euharistijskom slavlju u župi Blagovijesti Navještenja Gospodinova u Vrbanima gdje je misu povodom početka Lige, na blagdan Blažene Djevice Marije Žalosne, predvodio pomoćni zagrebački biskup, mons. dr. Ivan Šaško.

Prepoznatljiv i osporavan znak
„Započinjete iznova lijepo iskustvo igre; započinjete igrati nogomet u povezanosti, kao vjernici. I stavili ste pred druge znak, vjernički i katolički. To je znak koji govori o radosti, ali nemojte zaboraviti da je to osporavan znak“, istaknuo je biskup Ivan Šaško u svojoj homiliji. Objasnivši kako riječ „liga“ dolazi iz latinske riječi „ligo, ligare“ koja znači „povezati, svezati, spojiti“, Biskup je naglasio kako je „Katolička malonogometna liga poseban savez, posebno susretište koje treba živjeti kao prepoznatljiv i osporavan znak“. Istaknuvši kako u današnjem sportskom svijetu postoji mnogo toga što kao vjernici ne smijemo prihvatiti, Biskup je mlade nogometaše potaknuo da „sve što čine provjeravaju u svjetlu Isusa Krista“ te ih ohrabrio da snažnije i vjerodostojnije svjedoče svoju vjeru i na sportskom terenu i izvan njega.

Nogomet – slika našega života
Otkrivši mladima kako se u nogometu može vidjeti slika našega života, biskup Ivan Šaško usporedio je nogometni teren s onim životnim terenom. „Osim toga što je nogomet igra, (…) igra je i izravan susret čovjeka s čovjekom; razgovor, dijeljenje prostora i vremena; spoznaja vlastitih granica i tjelesnih mogućnosti…“, rekao je Biskup nastavivši tumačiti elemente igre u kontekstu života. “Svaka igra, pa tako i nogometna, ima svoja pravila, polazišta, neku vrstu dogmi koje treba poštivati da bi se moglo igrati“, objasnio je Biskup mladim nogometašima te dodao kako „i život ima svoja polazišta, temeljne istine“ koje kao kršćani moramo znati prepoznati. Dotičući se važnosti uloga koje pojedinac ima u nogometnoj momčadi i onih koje preuzima tokom života, Biskup je upozorio na miješanje i banaliziranje uloga. „Ako svi žele dati gol, ta će se sebičnost sigurno štetno odraziti na konačni rezultat. Pa i na gubitak smisla igranja. Ne radi se, dakle, o fatalizmu uloga, nego o darivanju sebe u ljubavi prema drugima“, zaključio je Biskup.

Istinski životni cilj
Cilj svake igre, tako i nogometa jest pobjeda. Jednako je i s igrom života, ali - kako je naglasio biskup Ivan Šaško - nama kao kršćanima u igri života „cilj nije neko zemaljsko postignuće, nego Božje kraljevstvo koje je započelo živjeti među nama, u Crkvi“. Kada tako postavimo svoje ciljeve, shvatit ćemo da se „nogometaš katolik ne prepoznaje samo po tome što se neće sramiti znaka križa i što ga je spreman svjedočiti pred drugima, nego po tome kako igra, kako poštuje protivnika, koliko pomaže drugima, kakav rječnik koristi i što mu nogomet znači u odnosu na dublja životna pitanja“.

Nogomet je zaista velika i snažna škola. „U nogometu učimo razriješiti sukobe, ne samo one na igralištu, nego i one međusobno ili u odnosu na trenere. U društvu i kulturi sukoba, nogomet pomaže graditi i čuvati kulturu zajedništva. Nogomet zahtijeva puno vježbe i spremnosti na odricanja. Igrajući nogomet postajemo ponizniji u ocjenjivanju drugih. Nogomet nas uči živjeti i biti zajedno; žrtvovati se za druge; biti odgovornima i nesebičnima; postizati dobre rezultate; biti vjernima i iznad svega čuvati poniznost.“, objasnio je Biskup mladim nogometašima poručivši im da uvijek budu zagledani u Krista.

Biskup Ivan Šaško svoju je homiliju mladim nogometašima završio prikladnom simpatičnom molitvom.
Daruj nam, Gospodine, srce okruglo kao lopta,
da se uvijek kotrlja prema najnižoj životnoj točki,
prema bližnjima koji najviše trebaju tvoju i našu ljubav.

Daruj nam, Gospodine, prepoznati četiri zastavice
kao čvrsta uporišta koja ograničuju životno igralište:
radosno prinošenje, moralnu dosljednost,
borbu protiv nepravde, nadu u pobjedu.

Darovao si nam, Gospodine, svoja pravila:
jednostavna i bez puno riječi – ureži ih u naša srca,
da osjetimo potrebu za tvojom utjehom,
i da očitujemo ljubav prema protivnicima.

Bože, glasno zazviždi, da te ne prečujemo,
kada vidiš da smo povrijedili pravednost
ili sebičnošću nagrdili ljepotu igre.
Kazni nas prema svome milosrđu,
pokaži i ljutnju, ili nas opomeni i pouči,
ali nas nemoj izbaciti iz igre.

Ti najbolje znaš koliko griješimo,
ali poznaješ i našu iskrenu želju
da ostanemo na igralištu s tobom
sve do konačnoga zvižduka
kojim želimo ući u nebesko slavlje
k tebi u tvome Duhu
po Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
Autor: Valentina Gusić

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Biskup-Ivan-Sasko-ohrabrio-igrace-KMNL-a.aspx

Papa pozdravio Libanonce: "Salam atikom" (Mir vama)

14.09.2012.

Papa Benedikt XVI. doputovao je u trodnevni posjet Libanonu gdje će uputiti poruku suživota kršćanima i muslimanima na području koje potresa sukob u Siriji i širenje islamizma.

Papa je s osmijehom na licu i vidljivo ganut izašao iz zrakoplova koji je sletio u međunarodnu zračnu luku u Bejrutu. Dočekali su ga libanonski čelnici, među kojima i predsjednik republike Michel Sleimane, jedini kršćanin među arapskim čelnicima, te brojni vjerski uglednici i diplomati. "Libanonska obitelj vas sa svim svojim sastavnicama dočekuje sa zahvalnošću", rekao je predsjednik te multikonfesionalne zemlje u pozdravnoj riječi u zračnoj luci.

Stotinjak mladih odjevenih u bijelo okupljenih na uzletištu uzvikivali su od radosti kada je zrakoplov sa Svetim Ocem sletio, mašući transparentom na kojemu je pisalo "Libanon je radostan, Papa je došao".

Crkvena zvona u čitavoj zemlji oglasila su se u čast 85-godišnjeg poglavara Katoličke crkve koji je dočekan i počasnom topničkom paljbom.

U zračnoj luci Papa je održao prvi od svojih sedam govora koje će održati u ovoj malenoj sredozemnoj zemlji. U njemu je pohvalio suživot različitih vjerskih zajednica u Libanonu, nazivajući ga "primjerom" za cijeli Bliski istok.

"Sretan suživot, tipično libanonski, treba pokazati čitavom Bliskom istoku i ostatku svijeta da unutar jedne države može postojati suradnja između Crkava (...) i ujedno suživot i vjerski dijalog između kršćana i njihove braće druge vjere", rekao je Sveti Otac u govoru odmah po dolasku u bejrutsku zračnu luku.

"Ta ravnoteža koja je posvuda prisutna kao primjer, iznimno je osjetljiva", dodao je. "Može i puknuti ako je napeta kao luk ili izložena pritiscima koji su prečesto pristrani pa i vođeni interesima, oprečni i protivni libanonskom skladu i blagosti".

"Ne zaboravljam tužne i bolne događaje koji su dugi niz godina mučili vašu lijepu zemlju", rekao je Papa, misleći na građanski rat koji je pustošio tom zemljom od 1975. do 1990.

"Salam atikom" (Mir vama), pozdravio je Libanonce na arapskom.

U toj multikonfesionalnoj zemlji 35 posto stanovnika su kršćani, a gotovo 65 posto njihovih sugrađana su muslimani.

Izvor: Hina i laudato.hr

Papa u Libanonu

Papa Benedikt XVI. posjetom Libanonu pozivat će na mir i pomirbu na Bliskom istoku gdje su, uz građanski rat u Siriji, ponovno izbili nemiri i u susjednim zemljama. Predviđeno je da tri dana u Bejrutu, od petka do nedjelje provede propovijedajući jedinstvo kršćana i mir između kršćana i muslimana. Papa će održati dvije mise na otvorenom i sastat će se s predstavnicima svih brojnih libanonskih kršćanskih i islamskih zajednica te s političkim čelnicima.

Prvo odredište Papinog trodnevnog putovanja je Harissa gdje će Papa u 18 sati posjetiti baziliku Sv. Pavla i potpisati posinodsku apostolsku pobudnicu.

Drugog dana pohoda, u subotu 15. rujna, Benedikt XVI. će u 8 sati slaviti privatnu misu. U Baabdi u 10 sati je na programu kurtoazni posjet Predsjedniku Republike. Papa će se tom prigodom u Predsjedničkoj palači privatno susresti s libanonskim predsjednikom, predsjednikom parlamenta te predsjednikom libanonske Vlade. Slijedi potom susret s vođama muslimanskih vjerskih zajednica, a zatim sa članovima Vlade, visokim predstavnicima državnih institucija, predstavnicima Diplomatskog zbora, vjerskim vođama i predstavnicima svijeta kulture. Posljednje odredište drugog dana Papina putovanja je Bkerké. Na Trgu u neposrednoj blizini Maronitskog patrijarhata u 18 sati će se održati Papin susret s mladima.

Trećeg dana pohoda, Sveti Otac će posjetiti glavni grad Bejrut. U 10 sati je središnja misa tijekom koje će biti upriličena svečana primopredaja posinodske apostolske pobudnice za Bliski istok. Na kraju mise Papa će predvoditi uobičajenu molitvu Anđeo Gospodnji. Posljednje odredište Papinog trodnevnog pohoda Libanonu je Charfet gdje će se u 17.15 sati održati Ekumenski susret.

Papi, kojem je 85 godina ovo je 24 putovanje u inozemstvo, a četvrto na Bliski istok.

Uoči Papina putovanja kardinal Tarcisio Bertone, Papin državni tajnik, istaknuo je da je Papina prisutnost poziv svim odgovornima na Srednjem istoku i u međunarodnoj zajednici da se snažno zauzmu za pravedno i održivo rješenje za Srednji istok. Papa Benedikt XVI. zacijelo ne želi biti politički vođa. Kao vjerski poglavar, on dolazi potvrditi svoju braću u vjeri u Isusa Krista i želi pozvati sve muškarce i žene dobre volje da vjera nikada ne bude razlogom rata i podjela. Papa će nastojati dirnuti srca svih da se stanje promijeni, ukazao je kardinal Bertone.

Kardinal Jean-Louis Tauran, predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, ustvrdio je da različitost nije opasnost nego bogatstvo, a da živjeti zajedno nije utopija. Papa će dakle sve pozvati na dijalog i zajedništvo, a zapravo to i je Libanon: muslimani, kršćani i druzi idu u zajedničke škole, imaju iste nastavnike i obrazovanje, a to se po svaku cijenu mora očuvati, ustvrdio je kardinal Tauran.

S cijelog Srednjeg istoka u Libanon stižu biskupi kojima će Sveti Otac uručiti apostolsku posinodsku pobudnicu 'Crkva na Bliskom istoku'.

Izvor: IKA/rv i laudato.hr

Split: Stručni skup za vjeroučitelje pripravnike

Split, (IKA) - Stručni skup za vjeroučitelje pripravnike i njihove mentore Splitsko-makarske i Zadarske nadbiskupije te Hvarske, Šibenske i Dubrovačke biskupije na temu „Ostvarivanje pripravničkog staža i polaganje stručnog ispita" održat će se u subotu 15. rujna u 10 sati na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu (Zrinsko-frankopanska 19). Stručni skup organizira Katehetski ured Splitsko-makarske nadbiskupije u suradnji sa splitskom podružnicom Agencije za odgoj i obrazovanje.

Svećenička skupština Dubrovačke biskupije

Dubrovnik, (IKA) - Svećenička skupština Dubrovačke biskupije održat će se u utorak, 18. i srijedu, 19. rujna u Slanom. Na susretu će, uz ostalo, dubrovački biskup Mate Uzinić održati predavanje "Živjeti iz životnog odnosa s Bogom - promišljanje o pastoralnim smjernicama za naše vrijeme i našu situaciju," a don Ante Burić će govoriti o temi "Danas biti svećenik - lik svećenika u crkvenim dokumentima". Svećenici će također saslušati izvješća biskupijskih vijeća, te će im biti predstavljen biskupijski plan i program za Godinu vjere. Susret počinje u utorak u 10 sati molitvom trećeg časa.

Kardinal Bozanić posvetit će crkvu u Vukomercu

Zagreb, (IKA) - Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodit će u petak 14. rujna u 18 sati svečano euharistijsko slavlje u kojem će posvetiti župnu crkvu župe Muke Isusove u Vukomercu. Ujedno, toga dana će se održati i svečana proslava 40. obljetnice župe. Proslavi prethodi devetnica koju predvode u srijedu, 5. rujna dekan Juraj Oštarijaš, u četvrtak, 6. rujna Dragutin Goričanec, u petak, 7. rujna Marijan Piskač, u subotu, 8. rujna dr. Mirko Mataušić (nakon misnog slavlja slijedi tribina na temu „Bog Otac"), u nedjelju, 9. rujna Josip Golubić, u ponedjeljak, 10. rujna Nedjeljko Pintarić, u utorak, 11. rujna dr. Ante Barišić, u srijedu, 12. rujna dr. Tomislav Markić i u četvrtak, 13. rujna dr. Željko Tanjić.

Dužnosnici Svete Stolice o Papinu putu u Libanon

Kao vjerski poglavar, Papa dolazi potvrditi svoju braću u vjeri u Isusa Krista i želi pozvati sve muškarce i žene dobre volje da vjera nikada ne bude razlogom rata i podjela - Nema trajnog mira bez rješenja palestinskoga pitanja

Pariz, Vatikan, (IKA) – Različitost nije opasnost nego bogatstvo a suživot nije utopija, istaknuo je kardinal Jean-Louis Tauran, predsjednik Papinskoga vijeća za međureligijski dijalog, govoreći o Papinu putovanju u Libanon. Papa će sve pozvati na dijalog i zajedništvo, a zapravo to i je Libanon: muslimani, kršćani i druzi idu u zajedničke škole, imaju iste nastavnike i obrazovanje, a to se po svaku cijenu mora očuvati – istaknuo je kardinal Tauran, a prenosi Radio Vatikan.
Govoreći o izazovima putovanja Benedikta XVI. u Libanon, u svjetlu nesigurnosti u Egiptu, napetostima između Izraela i Irana, stanja u Siriji, državni tajnik Svete Stolice kardinal Bertone je istaknuo i važnost palestinskoga pitanja. To pitanje nije ni nakon mnogo godina našlo pravo rješenje, premda postoje djelomični pozitivni sporazumi, rekao je kardinal u razgovoru za francuski dnevnik Le Figaro. Trajni mir se ne može postići ako se ne riješe problemi. Najveći je izazov da se uz potporu međunarodne zajednice, koja je suodgovorna, nađe prihvatljivo rješenje za sve – kazao je kardinal dodajući:
Papina je prisutnost poziv svim odgovornima na Bliskom istoku i u međunarodnoj zajednici da se snažno zauzmu za pravedno i održivo rješenje za Bliski istok. Papa Benedikt XVI. zacijelo ne želi biti politički vođa. Kao vjerski poglavar, on dolazi potvrditi svoju braću u vjeri u Isusa Krista i želi pozvati sve muškarce i žene dobre volje da vjera nikada ne bude razlogom rata i podjela. Papa će nastojati dirnuti srca svih da se stanje promijeni – zaključio je kardinal Bertone.

Jeruzalemski patrijarh o Papinu posjetu i stanju u Svetoj zemlji

Siguran sam da će Papin dolazak biti ohrabrenje

Bejrut, (IKA) - S cijelog Bliskog istoka u Libanon stižu biskupi kojima će Papa uručiti apostolsku posinodsku pobudnicu Crkva na Bliskom istoku. Posebnu veliku nadu u apostolski posjet pape Benedikta XVI. polažu stanovnici Svete zemlje, ustvrdio je latinski jeruzalemski patrijarh Fouad Twal u razgovoru za Radio Vatikan. Na susretu s Papom u Libanonu bit će i dvije skupine vjernika, jedna iz Palestine a druga iz Jordana. Siguran sam da će Papin dolazak biti ohrabrenje i da će Papa uputiti poruku ne samo za Libanon nego i za cijeli Bliski istok, za sve kršćane i muslimane, rekao je patrijarh. Pozornost je medija i cijelog svijeta usredotočena na stanje u Siriji, malo se govori o tome kako mi živimo, o našem stanju, našem očaju i našim problemima. Više nitko ne govori o Svetoj zemlji – posvjedočio je patrijarh Twal.
Na upit o kršćanskom svjedočenju i zajedništvu na Bliskom istoku, odgovorio da zajedništvo ne treba biti samo među kršćanima Bliskog istoka, nego sa svekolikom Crkvom, s biskupijama, biskupskim konferencijama te kršćanskim i svjetskim organizacijama. Zajedništvo se ima protegnuti na sve one koje zanima naša sudbina – ustvrdio je patrijarh.

Hrvatski katolički kalendar za 2013.

Frankfurt na Majni, (IKA) - Iz tiska je izašao jednolisni Hrvatski katolički kalendar za 2013. godinu, u izdanju Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Kalendar je posvećen Hrvatskom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke.
U kalendaru su istaknuti i hrvatski sveci i blaženici, a doneseni su i termini hodočašća Hrvata katolika u marijanska svetište u Njemačkoj i u Lurd u Francuskoj.
Daljnje obavijesti i narudžbe primaju se na telefon: 0049 (0)69 9540480; fax. 0049 (0)69 95404824; E-mail: delegatur@kroatenseelsorge.de.

Priopćenje za javnost Ordinarijata Krčke biskupije

Tragom informacija da bi gospodin Leonardo Beg mogao biti zaređen za biskupa Starokatoličke Crkve u priopćenju se ističe kako on ne samo da više nije dispenzirani đakon, sveden na laički stalež, nego više niti ne pripada Rimokatoličkoj Crkvi

Krk, (IKA) – Tragom informacija da bi Leonardo Beg mogao biti zaređen za biskupa Starokatoličke Crkve, Biskupski ordinarijat Krk oglasio se priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:
Gospodin Leonardo Beg kršten je u Rimokatoličkoj Crkvi. Prijavio se i bio primljen za svećeničkog kandidata Krčke biskupije. Nakon filozofsko-teoloških studija u Rijeci, zaređen je za đakona 4. studenog 2001. i poslan na vršenje đakonske službe u župu Cres. Nažalost, u đakonskoj službi nije ustrajao niti punih mjesec dana, nego je napustio župu Cres i vratio se u rodni Rab. Nakon godinu dana promišljanja obratio se 28. listopada 2002. godine pismom krčkom biskupu kojim ga obavješćuje da želi definitivno napustiti đakonsku službu te ujedno moli biskupa da povede propisani postupak za njegovo svođenje na laički stalež. Temeljem te Begove molbe kao i molbe koju je uputio Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. 28. siječnja 2003. pokrenut je i proveden kanonski postupak za oprost (dispensu) od obveza đakonata. Postupak je zaključen otpisom (reskriptom) Apostolske Stolice, Prot. n. 492/03/D, kojim mjerodavna Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata javlja da je papa Ivan Pavao II. dana 30. ožujka 2004. oslobodio Leonarda Bega od svih prava i obveza povezanih s đakonskim statusom, čime je izgubio sva prava i obveze, te dostojanstva i službe koje su povezane s kleričkim staležom; drugim riječima, tim je papinskim činom Leonardo Beg sveden na laički stalež. Budući da otpis Apostolske Stolice ima snagu od trenutka priopćenja, priopćenje papinskog otpisa izvršeno je u Biskupskom ordinarijatu Krk 12. svibnja 2004. Krčki biskup osobno je priopćio otpis Leonardu Begu, te su time stupile na snagu sve pravne posljedice njegova svođenja na laički stalež.
Od tada ovaj Ordinarijat više nije mogao kontinuirano pratiti životni put Leonarda Bega. Čulo se je međutim da je napustio Rimokatoličku Crkvu i prešao u Starokatoličku Crkvu. O tome smo nedavno mogli čitati u tisku od 9. rujna 2012. To nas je, priznajemo, ražalostilo, jer ako je istina ono što je napisano u tisku, moramo zaključiti da je Leonardo Beg, sa stanovišta Rimokatoličke Crkve, kao njezin član po krštenju, upao u raskol budući da je – prema kan. 751 Zakonika kanonskog prava – raskol "uskraćivanje podložnosti vrhovnom svećeniku ili zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni". Ako su se u ovom slučaju, u pravnom uređenju Rimokatoličke Crkve, ispunili uvjeti za počinjenje kažnjivog djela protiv vjere i jedinstva Crkve, tada – prema kan. 1364, § 1 – "otpadnik od vjere, krivovjernik ili raskolnik upada u izopćenje unaprijed izrečeno". Drugim riječima, kad bi se pokazali točnima svi elementi navedeni u dotičnom tisku, morali bismo ustanoviti da Leonardo Beg ne samo da više nije dispenzirani đakon, sveden na laički stalež, nego više niti ne pripada Rimokatoličkoj Crkvi.
Osim toga, ako se pokaže točnom informacija da bi uskoro gospodin Leonardo Beg mogao biti zaređen za biskupa, onda smo također dužni podsjetiti rimokatoličke vjernike da prema zakonodavstvu Rimokatoličke Crkve "nijednom biskupu nije dopušteno posvetiti koga za biskupa, osim ako je prije utvrđeno da postoji papinski nalog" (kan. 1013). Ako bi netko postupio suprotno tom zakonu, to jest nekoga zaredio bez papinskog naloga, počinio bi kažnjivo djelo protupravnog prisvajanja crkvene službe prema kan. 1382 Zakonika kanonskog prava Rimokatoličke Crkve, koji glasi: "Biskup koji bez papinskog naloga posveti nekoga za biskupa, a isto tako koji primi od njega posvećenje, upadnu u izopćenje unaprijed izrečeno, pridržano Apostolskoj Stolici".
Ovo priopćenje upućeno je svim ljudima dobre volje, ali prije svega našoj katoličkoj javnosti, članovima Rimokatoličke Crkve, to jest onima "koji su kršteni u Katoličkoj Crkvi ili su u nju primljeni" (kan. 11), jer njih obvezuju crkveni zakoni pa zato trebaju biti dobro upoznati sa svojim položajem, pravima i dužnostima, ali isto tako trebaju biti sposobni upoznati istinu i donijeti ispravnu prosudbu o pravnom položaju onih krštenika koji svojom voljom napuštaju zajedništvo s Katoličkom Crkvom, rimskim prvosvećenikom Papom "u kojem traje služba koju je Gospodin pojedinačno povjerio Petru, prvaku apostola" (kan. 331), i sa Biskupskim zborom "u kojemu stalno traje apostolsko tijelo" (kan. 336). Da je naime čuvanje crkvenog zajedništva i jedinstva od temeljne važnosti za život vjernika govori i kan. 96 koji ovako opisuje osobu kršćanina: "Čovjek se krštenjem pritjelovljuje Kristovoj Crkvi i postaje u njoj osoba, s dužnostima i pravima koja su kršćanima, uzevši dakako u obzir njihov položaj, vlastita, ako su u crkvenom zajedništvu i ako to ne priječi zakonito donesena kaznena mjera"; a kan. 209, § 1 tu obvezu čuvanja potpunog zajedništva izričito propisuje svim vjernicima: "Vjernici su obvezni, i svojim načinom djelovanja, uvijek čuvati zajedništvo s Crkvom".
Pozivamo stoga i potičemo sve kršćane, a posebno članove Katoličke Crkve, da po izričitoj Kristovoj volji i molitvi s Posljednje večere "Da svi budu jedno" (Iv 17, 21), hrabro i vedro ustraju u molitvi za jedinstvo Crkve, ali da nadasve u svom osobnom životu čuvaju dar zajedništva kao dragocjenu baštinu Krista Spasitelja njegovim učenicima!, kaže se u priopćenju Biskupskog ordinarijata Krk od 14. rujna.

Nadbiskup Srakić: Nema dijaloga između Crkve i države

U zadnjih godinu dana nema dijaloga između Crkve i države, upozorio je nadbiskup đakovačko-osječki i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić je na seminaru za svećenike svoje nadbiskupije.

"Nema više okruglih stolova, diskusija, donose se zakoni, a da se ne osvrće na to što javnost misli, nego 'mi smo to obećali, mi ćemo to ispuniti', jel' to moralno ili nije, to se nas ne tiče", rekao je mons. Srakić i dodao da "tko ima vlast, može sve".

Smatra da su to ostaci mentaliteta iz bivšeg komunističkog sustava koji se nije promijenio. "Ostale su glave iste iz onih vremena kada nije bilo dijaloga, nego se nabacivalo 'Crkva je bogata' i onda začepiš usta Crkvi optužbom da se bori samo za nekakvo imanje, a da se ne pogleda što znači to bogatstvo, jesu li to njive, zgrade, novac", rekao je nadbiskup Srakić i dodao da "ne gledaju ono što Crkva troši i što ulaže u djelovanje u odgoju kulturi i socijali".

"Najsiromašniji ministar je bogatiji od najbogatijeg biskupa", zaključio je nadbiskup Srakić dodajući kako njegovo bogatstvo predstavlja “pola milijuna vjernika, 230 svećenika, 150 župa i jedna otvorena Crkva koja je spremna i na promjene i, dakako, otvoriti oči prema znakovima vremena”.

Teološko-pastoralni seminar za svećenike Đakovčako-osječke nadbiskupije bio je u znaku propitivanja aktualnosti konstitucije “Gaudium et spes”.

Izvor: Radio Đakovo i laudato.hr

Papa: Fundamentalizam je "krivotvorenje religije"

Papa Benedikt XVI. je u zrakoplovu kojim je doputovao u Libanon kritizirao fundamentalizam i pozvao na vjersku snošljivost.

"Fundamentalizam je uvijek krivotvorenje religije. Zadaća Crkve i religija je da se čiste. Ta zadaća mora pomoći da shvatimo kako je svaki čovjek Božja slika koju moramo poštovati u drugome", rekao je novinarima koji su ga pratili u njegovu zrakoplovu iz Rima u Bejrut. Papa je rekao da "glavna poruka vjere mora biti protiv nasilja koje je krivotvorenje, kao i fundamentalizam".

Napomenuo je i da, usprkos porastu opasnosti u regiji, nikada nije razmišljao o otkazivanju puta u tu zemlju koja jedina među arapskim zemljama ima predsjednika kršćanina i koju smatra primjerom skladna suživota pripadnika različitih vjera.

Sveti Otac je rekao da "uvoz oružja mora prestati jednom zasvagda. Bez uvoza oružja rat se ne bi mogao nastaviti" u Siriji, gdje je oružani sukob režima i oporbe odnio više od 27.000 života.

"Umjesto uvoza oružja, koji je težak grijeh, bolje bi bilo uvoziti ideje o miru, kreativnosti, ljubavi prema bližnjemu", rekao je papa.

Pohvalno se očitovao o Arapskom proljeću u kojemu su srušeni diktatorski režimi u Tunisu, Egiptu i Jemenu, uz uvjet da ga prati vjerska snošljivost: "Arapsko proljeće je pozitivna stvar, želja za više demokracije, slobode, suradnje i obnovljenog arapskog identiteta".

"Obnovljeno arapsko dostojanstvo uključuje obnovu načela suživota, snošljivosti između većine i manjine. Sloboda mora odgovarati širem dijalogu, a ne prevlasti jednih nad drugima", istaknuo je papa.

"Kako stanje postaje sve teže, to je potrebnije dati taj znak bratstva, nade i solidarnosti. To je i smisao moga pohoda: pozvati na dijalog protiv nasilja, ići zajedno kako bismo pronašli rješenje problema", poručio je Benedikt XVI.

Izvor: Hina i laudato.hr

Nova akcija Fonda „Mladi za mlade“ Mladi hodočasnici velikog srca

Na hodočašću mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu više od 2000 mladih konkretnim djelima posvjedočilo je svoju vjeru. U sklopu bogatog subotnjeg programa, prije kateheze fra Žarka Relote, Ivan Burić predstavio je Fond „Mladi za mlade“. Ivan je mladima pojasnio ulogu Fonda, kako je usmjerena njegova djelatnost, predstavio Vijeće Fonda te najavio dodjelu dviju studentskih stipendija za koje će uskoro biti raspisan natječaj.

Budući da je djelatnost Fonda moguća isključivo zahvaljujući donacijama mladih, na hodočašću je pokrenuta nova akcija – šatorom su prošle kutije Fonda u koje su mogli darovati svoj prilog. Mladi su pozvani da simboličnim iznosom od 10 kuna pomognu svojim prijateljima i kolegama s jednom kunom za svaki mjesec u kojem se stipendija dodjeljuje. Ukupno je na hodočašću prikupljeno 7455 kuna.

Hvala svima što ste još jednom otvorili svoja srca i spremno odvojili možda velik iznos za vas, ali još veći za Fond i sve one kojima ćemo moći pomoći!
Autor: Elizabeta Mikulić

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Mladi-hodocasnici-velikog-srca.aspx

Kako se tuku za korisnike. Tele2

Jer oni su veliki, a još su mali.. ;) Ako imate doma školarca, onda je sutra vaš dan - Tele2 daruje sve roditelje učenika prvog, drugog ili trećeg razreda osnovne škole BESPLATNIM mobitelom i start paketom! Promocija traje do isteka zaliha zato požurite na naša prodajna mjesta!

Ostavili sve u Hrvatskoj i započeli novi život na Grenadi - zadnji dio članka koji govori o Bogu.

'Možda mislite da se čovjek treba fokusirati na jednu stvar da bi bio dobar u tome, ali ja nekako uvijek imam par aktivnosti. Radoznale sam prirode i ispunjava me svestranost. Pokušavam iskoristiti talente koje sam dobila od Boga, a sunce i predivna priroda koju ovdje imam neiscrpna su mi inspiracija', kazala je svestrana Jelena. Mladima u Hrvatskoj poručuje da slijede svoje srce i svoje snove te da, ukoliko nesto imaju na umu, to i ostvare.

Izvor: http://dnevnik.hr/vijesti/zanimljivosti/ostavili-sve-u-hrvatskoj-i-zapoceli-novi-zivot-na-grenadi.html

Prelatovo pismo (rujan 2012.)

Nema ljubavi bez patnje, bez patnje odricanja od sebe. Prelat upotrebljava ove riječi Benedikta XVI. kako bi opširno govorio o Kristovom križu.

10 rujna 2012
Predragi! Neka mi Isus čuva moje kćeri i sinove!

Kao i ostalih godina htio sam koristiti pauzu kako bih bio skupa sa svojim kćerima i sinovima u
različitim mjestima. To mi mnogo pomaže dok sam s vama i kad osjetim žurnost – uvijek aktualnu – apostolske ekspanzije. Ako nije moglo biti: omnia in bonum!, jer vrlo intenzivno smo od Pamplone "pretrčali“ svijet.

Početkom srpnja, prije nego sam stigao u Pamplonu, zadržao sam se u Barceloni i u Geroni; tamo smo imali vrlo brojno druženje i blagoslovio sam jednu sliku svetoga Josemarije koja je postavljena na mjesto gdje se ostvaruje obilan posao s mladima. Zatim, kao što sam vam rekao, bio sam u Portugalu kako bih molio ispred Naše Gospe Fatimske i susreo sam se s dobrom grupom vaših sestara i vaše braće. A prošlog 23. kolovoza bio sam u Lourdesu i častio sam Gospu s čitavim Djelom i tražio njezin zagovor: zahvalio sam joj u ime svih.

Također sam napravio brzo putovanje u Nizozemsku. Osim radosti pri susretu s ljudima iz Prelature, dijelom sam se sjetio pretpovijesti Djela u toj zemlji dok sam pratio našega Oca i predragog don Alvara: koliko su molili dok su prolazili cestama i gradovima, misleći na ljude koji će doći u Opus Dei i tu njihovu nadu sada vidimo kao stvarnost! Moramo svaki dan živjeti općinstvo svetih.

Sutra, 2. rujna, zaredit ću za svećenike tri vaša brata Pridružena, koji su prije šest mjeseci primili đakonat. Također i iz tog razloga pomišljam na svetoga Josemariju koji je sanjao taj korak: na trenutak kada će doći svećenici iz redova tih sinova. Molite za njih i za plodove brojnih aktivnosti koji se sada u cijelom svijetu ostvaruju; također i za Regije južne polutke koje nas svih podržavaju svojim svakodnevnim životom.

Sredinom mjeseca koji je započeo, 14. rujna, ponovno zahvaljujemo našoj Majci Crkvi na blagdanu Uzvišenja Svetoga Križa. Naš se Otac na to pripremao i slavio uz posebnu radost, potpuno uvjeren da je Križ prijestolje slave iz kojeg Krist sve privlači k sebi[1]. Ne možete zamisliti kakvom sam radošću odlučio u centralnom sjedištu Opusa Dei dati na velikom zidu naslikati prizor koji se u liturgiji slavi: obnavljanje Svetoga Križa u Jeruzalemu nakon što je bio otuđen od nevjernima.

Kao pokaz te uvriježene pobožnosti naš je Otac sa sobom uvijek nosio lignum crucis i želio je da ga nose i njegovi nasljednici: prvo nezaboravni don Álvaro i sada ja. Svih nas je dojmila velika pobožnost kojom bi svaki dan poljubio tu svetu relikviju prije nego bi otišao na počinak, kad bi započeo novi dan i u ostalim trenucima.

Nakon tog blagdana, 15. rujna, spomenut ćemo se prisutnosti Majke Božje podno Križa, koja je trpjela s Isusom i surađivala s Njim na djelu otkupljenja. Tamo se pokazala njezino novo materinstvo dok je slušala Gospodinove riječi: Ženo, evo ti sina[2]. Tada nas je velikodušno i nježno prihvatila kao svoju pravu djecu. Ta dva blagdana za kršćane znače veliki oslonac, zahtjevni poziv da bez tuženja i ljubavlju prihvatimo male ili velike križeve koji se pojavljuju u našem životu, jer svaki nas približava Isusu Kristu i znači poseban Božji blagoslov. Ne zaboravimo riječi svetoga Josemarije kada kaže da mnogi ljudi nazivaju križ ono što je njemu suprotno i odstranjuju ga iz kuće, a prije svega iz svojega ponašanja. Ne dopuštaju da Sveti Križ sa svim svojim posljedicama pruži slobodu i snagu za borbu u novoj evangelizaciji, počinjući od osobnog obraćenja svakoga pojedinca.

Pred nekoliko godina sveti Otac je govorio u jednoj homiliji kako nema ljubavi bez patnje, bez patnje odricanja od sebe, mijenjanja i čišćenja vlastitoga Ja u korist prave slobode. Ondje gdje nema ničega zbog čega bi se isplatilo trpjeti, čak i sam život gubi svoju vrijednost. Euharistija, središte našeg kršćanskog života koje se temelji na Isusovoj žrtvi za nas, nastala je patnjom iz ljubavi koja je na Križu postigla svoj vrhunac. Mi živimo od te predane ljubavi. Ta nam ljubav daje odvažnost i snagu kako bismo trpjeli s Kristom i po Njemu u ovom svijetu, znajući da upravo tako naš život postaje velik, zreo i istinski[3].

Pomognimo svim ljudima koje susretnemo da promatraju vrijednost patnje u tom smislu, u miru i također u radosti. Naš je Utemeljitelj jednom prilikom bolno naglasio ovo pitanje: Tko ide danas ususret Svetom Križu? Malo ljudi. Vidite koja je u svijetu reakcija pred Križem, čak i mnogih koji se nazivaju katolicima, za koje je Križ sablazan ili glupost, kako je pisao sveti Pavao: iudaeis quidem scandalum, gentibus autem stultitiam (1 Kor 1, 23). Gospodine Nakon toliko stoljećaponavlja se ta nenormalna situacija, čak i kod ljudi koji kažu da te ljube i da te slijede[4]. U ovom našem svijetu u stvari primjećujemo ono što je Apostol pisao Korinćanima: Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost[5].

Naš Otac je nastavio: Djeco moja, vidite da ne pretjerujem. Još uvijek je Križ simbol smrti umjesto znak života. Još uvijek se Križ izbjegava kao da bi bio stratište, dok je on prijestolje slave. Još uvijek kršćani odbacuju Križ i poistovjećuju ga s bolom, umjesto da ga poistovjete s ljubavlju[6]. Ti i ja, svatko od nas, ljubimo li zaista Sveti Križ? Jesmo li uvjereni da je zajedništvo s raspetim Kristom izvor nadnaravne djelotvornosti i prave radosti?
Vježbamo li se svaki dan da rado prihvatimo ono što nam se ne sviđa: bolest, ono što je zapreka za naše projekte, ili svakodnevne protivštine? Ako ima nadnaravnog pogleda, svaki ćemo dan otkriti više prilika da se sjedinimo s Isusom i Blaženom Djevicom Marijom, prihvaćajući s ljubavlju male protivštine –možda i ne tako male – i prikazujući ih na svetoj Misi. Koje veliko blago možemo prikupiti za Nebo na temelju neznatnih detalja!

To je bila stalna pouka svetoga Josemarije. Pozivam vas da preko dana svojim mrtvljenjem i djelima ljubavi i predanja Gospodinu sakupljate miligrame zlata i zrnca briljanata, rubina i bisera. Naći ćete ih na svom putu u malim stvarima. Sakupite ih kako biste imali blago na Nebu, jer miligramima zlata nastaju s vremenom grami i kilogrami; i dijelovima tog dragog kamena moći ćete napraviti divne dijamante, velike rubine i sjajne bisere[7].

To se može lako ostvariti, ali potrebna je želja da se Krista prati na Kalvariji. Naš je Utemeljitelj zaključio: tri stvari se pojavljuju pred Križem. Bježanje od tog dara, što čini skoro čitav svijet. Bojažljivost u traženju Križa, tražeći sigurne dokaze i podvrgavajući se izvanrednim pokorama: ako taj poticaj ne dolazi od Boga, ne čini mi se prikladnim, jer može biti plod prikrivene oholosti. Treće je primanje Križa radošću kada ga Gospodin pošalje: ovdje pristaje, smatram ja, najbolji način ponašanja pred Križem[8].

Pogledajmo opet na Presvetu Djevicu. Činjenica da Marija ostaje jaka uz Križ, prateći izbliza svoga Sina, bila je bez sumnje posebna milost Božja. Ali milost koju je slijedila godinama se pripremajući – od trenutka Navještenja, a i prije – potpunim otvaranjem svoga srca i duše prema božanskim zahtjevima. Etape Marijina puta, od nazaretske kuće do Jeruzalema, uz Križ, gdje ju je Sin povjerio Apostolu Ivanu, označene su ustrajnim čuvanjem sabranosti kako bi mogla sve događaje razmatrati u tišini srca i pred Bogom (usp. Lk 2, 19-51); i u razmatranju pred Bogom shvatiti također volju Božju i biti u stanju prihvatiti je[9].

Kćeri i sinovi moji, to je velika lekcija koju nam prenosi Crkva prigodom tog marijanskog blagdana. Cijeli zemaljski život Naše Gospe bio je goruća želja za ispunjenje božanske Volje, također i kada je ta providnost Božja dolazila skupa s bolnim događajima. I sve je to nosila bez tuženja, ljudskom i nadnaravnom tankoćutnošću, bez svraćanja pažnje. Ona je – kako je rekao sveti Josemaría – Učiteljica skrivene i tihe žrtve[10]. Svojim nas primjerom hrabri da ljubavlju prihvatimo protivštine u životu, male, što je više uobičajeno, ali i velike.

Nastojimo usvojiti ovo onašanje Presvete Djevice koja je uzor za duše koje žele biti kontemplativne sred svijeta: unijeti u osobnu molitvu događaje koji označavaju našu svakodnevicu, radosne i bolne, kako bismo otkrili u svakom pojedinom predraguVolju našega Oca Boga i rado je prigrlili. Na taj ćemo način radošću ispuniti Srce Isusa Krista i On će nas blagosloviti i ispuniti djelotvornošću naša nastojanja da mu približimo duše. Ljubimo mrtvljenje i pokoru prirodno i bez prenemaganjakao što to primjećujemo u Marijinu životu. Svijet se divi samo spektakularnoj žrtvi jer nepoznaje vrijednost skrivene i tihe žrtve[11].

Dok za vrijeme Mise promatramo križ na oltaru, kad poljubimo malo raspelo za koje vam preporučam da ga uvijek nosite sa sobom – kao što je pisao naš Otac – kad poljubite ili se naklonite drvenom Križu u kapeli, pomislite na duboko značenje tih radnji. One nam govore – kaže Papa – o tome da Bog nije otkupio svijet mačem, već Križem. Dok umire, Isus širi ruke. To je prije svega znak muke: dopušta da ga pribiju za nas kako bi nam dao svoj život. Ali raširene su ruke istovremeno stav onoga koji moli i kad svećenik u molitvi širi ruke: Isus je muku, svoju patnju i smrt pretvorio u molitvu, čin ljubavi prema Bogu i ljudima. Stoga raširene ruke raspetoga Krista također su znak zagrljaja kojim nas privlači k sebi i želi nas ljubavlju obuhvatiti. Na taj način On je slika živoga Boga, On je sam Bog i mi možemo poći u njegove ruke[12].

Dok čitam te riječi Benedikta XVI., sjećam se vrlo jasno jednog obilježja svetoga Josemarije. Kada je govorio o Gospodinu pod jarmom Križa, više nego pod čavlima, iz velike ljubavi koju je imao za nas – tako bi rekao – nije bilo rijetko da je prirodno i lagano otvorio svoje ruke i okretao dlanove i to bi možda velikom dijelu ljudi ostalo neprimjetno. Rekao je ponekad da je taj pokret njegova želja da se usko poveže s Gospodinom, pribijen na drvo Križa, nastojeći da se poistovjeti s Njimkako bi privukao sve ljude.

Papa kaže da je Marija diskretno slijedila čitav put svoga Sina dok je javno nastupao sve do Križa, a i sada ga slijedi u tihoj molitvi na putu Crkve[13]. Utječimo se njezinom zagovoru još više u ovim teškim vremenima kako bi nas ojačala u prihvaćenoj i traženoj boli. Stavimo pod njezin materinski zagovor – jer Ona je Mater Ecclesiae, Majka Crkve – Godinu Vjere koja će početi za nekoliko tjedana, 11. listopada, na pedesetu godišnjicu II. vatikanskog sabora. Prihvatimo riječi svetoga Oca i nastojimo se ponašati uvijek kao dosljedni kršćani, jasnim svjedočenjem – djelima i riječima – svoje katoličke vjere. Civilnom društvu i okolini u kojoj živimo potreban je dodatak duhovnoga života koji dolazi jedino od Križa Isusa Krista. I bez mentaliteta žrtve, mirno i postojano, nastojimo naučiti od Učitelja koji je otišao na Kalvariju objašnjavajući: Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama…[14].

Nastavite moliti za moje nakane, budimo savršeno jedno[15], združeni u molitvi, u žrtvi i u težnjama da služimo Crkvi, Rimskom Prvosvećeniku i svim dušama. Za to molimo i pomoć od don Alvara koji je upravo na taj blagdan Svete Marije, žalosne Majke, zauzeo mjesto našega Oca. Mislim da je mir koji je uvijek označavao prvoga nasljednika svetoga Josemarije još više ojačao, tako da su oni koji su ga susretali još više osjećali privlačnost Boga Našega Gospodina.

Pratimo Papu na njegovom putu u Libanon, od 14. do 16. ovoga mjeseca, gdje će potpisati i predati postsinodalnu apostolsku pobudnicu o Srednjem Orijentu, plod posebne Sinode za Biskupe u Rimu prije dvije godine. Molimo za te zemlje koj je Naš Gospodin podsvećivao svojom prisutnošću i molimo Presvetu Djevicu, Regina pacis, za dar mira narodima te regije i cijelom čovječanstvu.

Svom ljubavlju vas blagoslivlja vaš Otac
+ Javier

Tema 11: Uskrsnuće, Uzašašće i Drugi Dolazak

Kristovo je Uskrsnuće temeljna istina naše vjere, kao što nam sveti Pavao kaže (usp. 1 Kor 15:13-14). Time je Bog otvorio život budućeg svijeta i stavio ga na raspolaganje čovječanstvu.

10 rujna 2012
Prethodne teme

1. Krist je pokopan i sašao je nad pakao.

Nakon patnje i smrti Kristovo je tijelo pokopano u novu grobnicu, nedaleko od mjesta gdje je bio razapet. Njegova je duša, međutim, sašla nad pakao. Kristov je pokop pokazao da je on doista umro. Bog je odredio da Krist treba iskusiti stanje smrti, to jest odijeljenost duše od tijela (usp. KKC, 624). Dok je on ostao u grobu, i njegova duša i njegovo tijelo su, iako odvojeni jedno od drugog smrću, nastavili biti sjedinjeni s njegovom Božanskom Osobom (usp. KKC, 626)

Budući da je Kristovo mrtvo tijelo nastavilo pripadati Božanskoj Osobi, nije iskusilo raspadljivost u grobu (usp. Katekizam, 627, Dj 13:37). Kristova je duša sašla nad pakao. „Taj pakao drugačiji je od „pakla“ prokletih. To je bilo stanje za sve one pravedne koji su umrli prije Krista "(Kompendij, 125). Oni su živjeli u stanju sreće (odmarali su se u „krilu Abrahamovu“), iako još uvijek nisu gledali Boga. Izrazom „sašao nad pakao“, podrazumijevamo prisustvo Krista u „krilu Abrahamovu“ da bi otvorio nebeska vrata pravednicima koji su mu prethodili. „Dušom sjedinjenom sa svojom božanskom Osobom Isus je sišao u boravište mrtvih k pravednicima koji su iščekivali svoga Otkupitelja, kako bi napokon došli do gledanja Boga (Kompendij, 125).

2. Opće značenje Kristove proslave

Kristova proslava sastoji se od njegova Uskrsnuća i njegova Uzašašća na nebo, gdje sjedi z desne Ocu. Opće značenje Kristove proslave povezano je s njegovom smrću na Križu. Baš kao što je Kristovom mukom i smrću Bog ukinuo grijeh i pomirio svijet sa sobom, tako je i po Kristovu Uskrsnuću, Bog otvorio život budućeg svijeta i stavio ga na raspolaganje čovječanstvu.

Blagoslov spasenja proizlazi ne samo iz Križa, nego i iz Kristova Uskrsnuća. Ti se plodovi primjenjuju na ljude posredovanjem Crkve i sakramenata. Posebno preko Krštenja, kojim primamo oprost za svoje grijehe (i za izvorni grijeh i za osobne grijehe) i s kojim se oblačimo u novi život Uskrsloga.

3. Uskrsnuće Isusa Krista

“Treći dan” (od svoje smrti) Isus je uskrsnuo u novi život. Njegovo tijelo i duša su se, potpuno preobraženi, ujedinili sa slavom njegove božanske Osobe. Njegova je duša još jednom oživjela njegovo tijelo, a slava je njegove duše prenesena na cijelo tijelo. Stoga “Kristovo Uskrsnuće nije bilo povratak zemaljskome životu. Njegovo uskrslo tijelo jest ono koje je bilo raspeto i nosi znakove njegove muke, ali već ima udjela u božanskom životu, sa svojstvima proslavljenog tijela” (Kompendij, 129).

Gospodinovo je uskrsnuće temelj naše vjere, jer svjedoči izvan svake sumnje činjenicu da je Bog intervenirao u ljudskoj povijesti kako bi spasio čovječanstvo. I to jamči istinu o tome što Crkva propovijeda o Bogu, o božanstvu Krista i spasenju koje on donosi. Kao što kaže sveti Pavao, ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša (1 Kor 15:17).

Malo je vjerojatno da su apostoli bili prevareni ili izmislili Uskrsnuće. Prije svega, ako Kristov grob nije bio prazan, oni se ne bi usudili govoriti o Uskrsnuću. Osim toga, da im se Isus nije prikazao u različitim prigodama kao i mnogim drugima, i muškarcima i ženama, mnogo Kristovih učenika ne bi ga moglo prihvatiti, kao što se dogodilo na početku s apostolom Tomom. Još manje bi oni bili spremni dati svoje živote za laž. Kao što kaže sveti Pavao: Da Krist nije uskrsnuo ... zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji, što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista kojega nije uskrisio (1 Kor 15: 14, 15). A kad su židovske vlasti htjele ušutkati propovijedanje Evanđelja, Sveti Petar je odgovorio: Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima. Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. …. I mi smo svjedoci tih događaja (Djela 5:29-30, 32)

Premda je povijesni događaj, koji se može ustanoviti i potvrditi znakovima i svjedočanstvima, Kristovo Uskrsnuće je nadnaravan događaj, jer “kao ulazak Kristova čovještva u Božju slavu nadvisuje i nadmašuje povijest kao otajstvo vjere”(Kompendij, 128). Stoga uskrsli Isus, iako još uvijek posjeduje pravi, tjelesni identitet, ne podliježe tjelesnim, zemaljskim zakonima, osim ako on to želi: “uskrsli Isus je savršeno slobodan ukazivati se svojim učenicima kako i gdje hoće i u različitim obličjima. (Kompendij, 129).

Kristovo je Uskrsnuće otajstvo spasenja. Ono pokazuje dobrotu i ljubav Boga koji nagrađuje samo-poniženje svoga Sina, a sa svojom svemogućnošću čovječanstvo prožima životom. Uskrsli Isus posjeduje puninu božanskoga života u svojoj čovječnosti tako da on to može prenijeti muškarcima i ženama. “Uskrsnuli Krist, pobjednik nad grijehom i smrću, počelo je našeg opravdanja i našeg Uskrsnuća. Uskrsnuće nam proviđa milost posinovljenja koja je stvarno dioništvo u njegovu životu jedinorođenoga Sina. Na kraju vremena on će uskrisiti naša tijela” (Kompendij, 131). Krist je prvorođeni među mrtvima i mi ćemo uskrsnuti po Njemu i u Njemu.

Iz Gospodinova Uskrsnuća trebali bismo izvući:

a) Živu vjeru: "Ražari svoju vjeru! Krist nije neka prolazna pojava. Ni samo uspomena koja je ostala u povijesti. On živi! 'Iesus Christus heri et hodie: et ipse u saecula'!, kaže sveti Pavao. – 'Isus Krist jučer i danas, isti je' - i uvijeke!” [1]

b) Nadu: "Nikad ne gubi nade. Lazar bijaše mrtav i već u raspadanju: 'Jam foetet, quatriduanus est enim'- već zaudara; ta četvrti mu je dan´, kaže Marta Isusu. Ako osjetiš Božji poticaj i odazoveš mu se – 'Lazare, veni foras!' - 'Lazare, hajde van!', vratit ćeš se u život." [2]

c) Želju da nas milost i ljubav mogu preobraziti te nas dovesti do življenja nadnaravnog života, koji je život Krista - drugim riječima, da uistinu nastojimo biti sveci (usp. Kol 3:01 i sl.). I također želja da se očistimo od svojih grijeha u sakramentu pokore, koji nam omogućuje da ponovno rastemo u nadnaravnom životu (ako smo ga izgubili u smrtnom grijehu) i počnemo iznova: nunc coepi (Ps 76:11).

4. Kristovo slavno uzašašće: "On je uzašao na nebo i sjedi s desne Ocu."

Slavno Kristovo uzašašće dolazi s njegovim uznesenjem na nebo, koje se dogodilo četrdeset dana nakon Uskrsnuća (usp. Dj 1:9-10), i s njegovim slavnim ustoličenjem na nebu, da podijeli kao čovjek Očevu slavu i vlast, i da bude Gospodar i Kralj stvaranja.

Kada ispovijedamo svoju vjeru u dijelu Vjerovanja gdje Krist "sjedi zdesna Ocu", "iz tog izraza razumijevamo slavu i čast božanstva, gdje je onaj koji je prije svih vjekova postojao kao Sin Božji, kao Bog i istobitan Ocu, tjelesno sjeo nakon što se utjelovio i nakon što je njegovo tijelo proslavljeno." [3]

Uzašašćem, misija Otkupitelja - slanja Krista među ljude u ljudskom tijelu kako bi ih doveo do spasenja - dolazi do kraja. Nakon svog Uskrsnuća, Isus je nastavio svoju prisutnost među nama kako bi očitovao svoj novi život i dovršio formaciju učenika. No, ta prisutnost završava danom Uzašašća. Međutim, kada se vratio na nebo da bude s Ocem, Isus ipak ostaje s nama i na druge načine, uglavnom na sakramentalan način preko Svete Euharistije.

Uzašašće je znak Isusova novog stanja. On odlazi na nebo da dijeli Očevo prijestolje, ne samo kao vječni Sin Božji nego također i u mjeri u kojoj je on pravi čovjek, pobjednik nad grijehom i smrću. Slava koju je tjelesno primio preko Uskrsnuća sada je dovršena njegovim javnim ustoličenjem na nebu kao Vrhovnom kreacijom, uz Oca. Isus također prima počasti i hvale blagoslovljenih na nebesima.

Budući da je Krist došao na svijet da nas otkupi od grijeha te da nas dovede do savršenog zajedništva s Bogom, njegovo Uzašašće otvorilo je čovječanstvu ulaz u raj. Isus je natprirodna Glava čovječanstva, kao što je Adam bio u prirodnom poretku. Budući da je naša Glava na nebesima, mi koji smo njegovi članovi imamo stvarnu mogućnost dostizanja neba. Štoviše, on je otišao pripraviti mjesto za nas u domu Očevu (usp. Iv 14:03).

Sjedeći s desne Ocu, Isus nastavlja svoju službu kao univerzalni Posrednik spasenja. "On je Gospodin koji već vlada svojim čovještvom u vječnoj slavi Sina Božjega i neprestance nas zagovara kod Oca. Šalje nam Duha i daje nam nadu da ćemo jednom prispjeti k njemu, koji nam je pripravio mjesto"(Kompendij, 132).

Doista, deset dana nakon svoga Uzašašća na nebo, Isus je učenicima poslao Duha Svetoga kao što je obećao. Od tada Isus neprestano šalje Duha Svetoga čovječanstvu da mu da oživljujuću moć koju posjeduje, te da ih okupi u Crkvi, tako da oni mogu oblikovati jedan narod Božji.

Nakon Gospodinova Uzašašća i silaska Duha Svetoga na dan Pedesetnice, Djevica Marija podignuta je tijelom i dušom na nebo, jer je prikladno da Majka Božja, koja je nosila Boga u svojoj utrobi, ne prođe raspadanje u grobu, po uzoru na svoga Sina. [4]

Crkva slavi blagdan Uznesenja naše Gospe 15. kolovoza.

Kristovo Slavno Uzašašće:

a) Potiče nas da živimo s pogledom usmjerenim na slavu Nebesku: quae sursum sunt, quaerite (Col3: 1); da imamo na umu da ovdje nemamo trajna grada (Heb 13:14), te nastojimo posvetiti sve ljudske stvarnosti;

b) Potiče nas da živimo u vjeri, jer znamo da nas prati Isus Krist, koji zna i voli nas s neba i koji nam neprestano daje milost svoga Duha. Uz Božju snagu možemo izvršiti apostolski rad koji nam je povjerio i pomoći nam u dovođenju svih duša njemu (usp. Mt 28: 19) i staviti Krista na vrh svih ljudskih djelatnosti (usp. Iv 12,32), tako da njegovo Kraljevstvo može postati stvarnost (usp. 1 Kor 15:25). Nadalje, on nas uvijek prati iz Svetišta.

5. Drugi Kristov dolazak: "Odande će doći suditi žive i mrtve."

Krist Gospodin je Kralj svemira, ali sve stvorene stvarnosti još mu nisu podložne (usp. Heb 2:7; 1 Kor 15:28). On daje muškarcima i ženama vremena da dokažu svoju ljubav i vjernost. No, njegov konačni trijumf dogodit će se na kraju vremena, kada će se Gospodin pojaviti s velikom moći i slavom (usp. Lk 21:27).

Krist nije otkrio vrijeme svog Drugog Dolaska (usp. Dj 1:7), ali nas potiče na to da uvijek budemo na oprezu, i govori nam da će se prije toga Drugog Dolaska, ili parusíe, dogoditi konačni napad đavla s velikim tjeskobama i drugim znakovima (usp. Mt 24:20-30; KKC, 674-675).

Tada će Krist doći kao Vrhovni i Milosrdni sudac suditi žive i mrtve. To je univerzalni sud, kada će tajne srdaca biti otkrivene, zajedno s ponašanjem svakog pojedinca prema Bogu i prema bližnjemu. Ta će presuda potvrditi kaznu svake osobe primljene u trenutku smrti. Svi muškarci i žene, prema svojim djelima, bit će ispunjeni životom ili osuđeni za vječnost. Tako će se ispuniti Kraljevstvo Božje, da Bog bude sve u svemu (1 Kor 15:28).

U konačnoj presudi sveci će javno dobiti nagradu koju su zaslužili za dobro što su ga učinili. Pravda će time biti ponovno uspostavljena, jer se u ovom životu često događa da su oni koji čine zlo hvaljeni, dok su oni koji čine dobro prezreni ili zaboravljeni.

„Poruka Posljednjeg suda poziv je na obraćenje dok Bog još daje ljudima 'vrijeme milosno, ... vrijeme spasa' (2 Kor 6:2). Nadahnjuje i sveti strah Božji i obvezuje na pravdu Kraljevstva Božjega. Naviješta 'blaženu nadu' (Tit 2:13) povratka Krista Gospodina, koji će doći 'da se proslavi u svojim svetima i u svima koji su vjerovali' (2 Sol 1,10)“ (KKC, 1041).

Bibliografija:

Katekizam Katoličke Crkve, 638-679, 1038-1041.

Jubilarni 50. planinarski križni put

13.09.2012.

Zajednica Ekosspiritus iz Samobora
u suradnji s
Planinarskom bratovštinom svetog Bernarda
i pod pokroviteljstvom
Povjerenstva za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije
organizira jubilarni
50. Planinarski križni put
12., 13. i 14. listopada 2012.
Smerovišće – Cerina – Veliki Dol – Rude – Sveti Martin pod Okićem – Klake – Samobor
„Vi ste prijatelji moji“
(Iv 15, 14)
Dobro došli ponovno u Samoborsko gorje!
Radosno vas pozdravljamo i pozivamo na zajedništvo proslave jubileja 50. Planinarskog križnog puta koji će se održati u Samoborskom gorju u organizaciji zajednice Ekosspiritus i Planinarske bratovštine svetog Bernarda iz Samobora. Svaka će grupa imati svoju dionicu puta, a obje će se grupe sastati ispod stare gradine Okić u nedjelju, pa će zajedno izmoliti posljednje četiri postaje Planinarskog križnog puta. Završetak pohoda i obilježavanja ovog malog jubileja bit će u župnoj crkvi Sv. Anastazije u Samoboru.
Radujemo se danas vama, kao i nekad onim sudionicima koji su godinama dolazili u Samoborsko gorje dajući tako život ovoj pobožnosti.
Radujemo se, jer je sve najljepše pred nama i jer u ovom vremenu želimo biti otvoreni providnosti i snazi Duha koji nas je nosio tijekom proteklih 25 godina.
Stanovnici Samobora i njegova gorja zamijetit će kolone mladih ljudi u hodu za križem. Neka to bude svjedočanstvo Krista uskrslog. Pogled u budućnost. Potvrda kršćanskih korijena na ovim prostorima. Hvalospjev Stvoritelju u jesenskoj prirodi. Himan mladosti koja Krista naziva svojim Gospodinom.
Zajednica Ekosspiritus

OKVIRNI PLAN
Petak, 12. listopada
Na Cerini u Samoborskom gorju molit će se svečana Večernja u 20 sati, a u okviru molitve bit će blagoslovljeno novo procesijsko raspelo Zajednice Planinarskog križnog puta.
Subota, 13. listopada
Autobusi će krenuti po običaju u 6 sati iz Svetog Ivana Zeline, Dugog Sela (proći kroz Sesvete i Dubravu), te Velike Gorice, Jastrebarskog i Zaboka, a iz Zagreba ispred KD “Vatroslav Lisinski” u 6.30 sati. Konačni raspored polazaka autobusa s točnim stanicama bit će objavljen u četvrtak, 11. listopada, na internet stranici http://www.ekosspiritus.hr.
Prva postaja je u Smerovišću, s posvetom kipa Majke Božje, koji će biti donesen na Cerinu. Slijedi Jutarnja molitva, druga postaja i doručak. Hod će biti prema Velikom Lipovcu, Velikom Dolu i Rudama, te preko Cerja i Konšćice do Svetog Martina pod Okićem gdje će se stići do 18 sati.
Oni koji ne mogu doći na početak puta, mogu nam se pridružiti u večernjem programu koji počinje u OŠ “Mihaela Šiloboda” u Svetom Martinu pod Okićem u 19.30 sati predstavljanjem knjige “Facebook svetog Benedikta”, nakon čega slijedi misno slavlje. Svečanu euharistiju predvodit će vlč. Vlado Razum, župnik župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici, sudionik prvog križnog puta. Redovna autobusna linija za Sveti Martin vozi sa Savskog mosta na liniji 159.
Nedjelja, 14. ožujka
Polazak iz Svetog Martina pod Okićem do 9 sati. Mogu nam se pridružiti i oni koji žele hodati samo u nedjelju, kao i obitelji s djecom. Autobusna linija 159 sa Savskog Mosta polazi u 7.30 sati.
Dnevni hod će biti kroz Klake prema Okić-gradu gdje ćemo se sresti s mladima u organizaciji Planinarske bratovštine svetog Bernarda. Slijedi nastavak hoda u zajedništvu i meditacija zadnje četiri postaje. Dolaskom u Samobor organizirat će se svečana procesija od crkve svetog Mihalja do župne crkve sv. Anastazije, gdje će euharistiju predvoditi msgr. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup.
Autobusi će na mjesta polaska voziti iz centra Samobora. Vrijeme i mjesto polaska bit će rečeni naknadno.
Odlučio/la sam krenuti na Planinarski križni put. Što mi je činiti?
Ova pobožnost traje 25. godinu u organizaciji laika koji pripremaju susret. Potrebno je znati kako ovo nije tek običan hod, već susret koji želi proslaviti Gospodina Isusa, a to će se ostvariti molitvom, slušanjem i razmišljanjem o Riječi Božjoj. Središnji dio zbivanja bit će euharistije, a za njih ćemo se pripremati kroz kateheze i meditacije kod postaja.
Što nositi?
Potrebna je vreća za spavanje i podmetač, jer će se noćiti u skromnim uvjetima, u školskim prostorijama. Stvari treba obavezno nositi u ruksaku, jer će nošenje prtljage u rukama stvarati poteškoće u hodu. Treba uzeti zaštitu od kiše, rezervnu odjeću, više pari čarapa, dobre cipele za hod i papuče za ulazak u školske prostorije.
Što nikako ne nositi?
Strogo su zabranjena alkoholna pića, kao i CD i mp3 playeri.
Hrana
Jedan obrok, subotnji doručak, će biti zajednički i uključen je u cijenu, a drugo morate ponijeti u svojem ruksaku.
Ostali uvjeti
Podrazumijeva se da ćete biti spremni prihvatiti sve ono što nosi svaki križni put: žuljeve, bol u nogama i leđima, tvrdi pod, blato, moguću kišu… Treba se dobro “naoružati” strpljenjem, poniznošću, tolerancijom, kondicijom, i naravno, ljubavlju za sve nepredvidljive situacije.
Prijave
= u zajednicama kod župnih animatora do ponedjeljka, 8. listopada
= animatori će prijaviti zajednice i izvršiti uplatu u utorak, 9. listopada, u agenciji “Samoborček” na Kaptolu 6 u Zagrebu isključivo od 15 do 17 sati.
Informacije
Radovan 091/9397-554
ekosspiritus@gmail.hr ili radovan.libric@zg.t-com.hr
Svaki sudionik mora imati letak s ovim informacijama za što je zadužen animator zajednice, a prijava je moguća samo uz vlastoručno ispunjenu prijavnicu.
Planinarski križni put se ne odgađa zbog lošeg vremena!
VAŽNO!
Na početku hoda, u jutarnjim satima subote, 13. listopada, bit će blagoslov kuće na Cerini koju su tijekom posljednjih sedam godina obnavljali i mnogi sudionici Planinarskih križnih puteva svojim molitvama, prikazivanjem žrtvi te financijskim prilozima. Kuća će služiti kao duhovni centar zajednice Ekosspiritus i bit će otvorena za primanje ljudi, a posebno mladih, koji žele sresti Krista. Kao svoj osobni dar ili dar zajednice možete prinijeti i na kući ostaviti svoj prilog. To može biti kuhinjska krpa, ručnik, plahta, suđe… sve što bi koristilo u jednom takvom centru…
Zahvalni smo za svaki dar!
Tijekom studenog održati će se 25-satno klanjanje u kućnoj kapeli na Cerini kao zahvala za 25 godina Planinarskog križnog puta. O terminu i mogućnosti sudjelovanja bit ćete obaviješteni na našim stranicama…

Susret mladih uz blagdan sv. Uršule

20. listopada 2012. s početkom u 10.30 sati u Duhovnom centru "Dom sv. Anđele" u Varaždinu održat će se tradicionalni susret mladih uz blagdan sv. Uršule.
Od ove će godine proslava biti na provincijalnom nivou, što znači da će se uključiti i mladi iz Zagreba, Slavonskog Broda i Varaždina s okolicom. Susret će se sastojati od glazbenog dijela, kateheze, rada po grupama, a završit će uz plenum i euharistijsko slavlje. Tema ovogodišnjeg susreta je Izvezi na pučinu!, a glavnu katehezu imat će vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu.
Prijaviti se možete s. Damjani do 16.10.2012. na e-mail damjana(ET)ursulinke.hr, tel. 042/403-555 ili mob. 092/254-1-778.
PROGRAM SUSRETA:
10:30 okupljanje (na parkiralište Duhovnog centra)
11:00 – 12:30 predstavljanje zborova/zajednica
12:30 – 13:30 pauza za ručak iz vlastite torbe uz topli uršulinski čaj
13:30 kateheza »Izvezi na pučinu« (vlč. Domagoj)
14:15-15:30 rad u skupinama
15:45 plenum
16:30 priprema za euharistijsko slavlje
17:00 Euharistijsko slavlje
Podjela zahvalnica
oko 18:30 povratak domovima.

NASTAVAK SURADNJE NCM "IVAN PAVAO II." S PRAVOSLAVNOM, ISLAMSKOM I JEVREJSKOM ZAJEDNICOM U BIH

Radionica na temu „ Smanjenje stigme prema osobama koje žive s HIV-om i AIDS-om“ održana je 06. i 07. rujna u hotelu Hollywood na Ilidži, u organizaciji kršćanske organizacije World Vision. U cilju nastavka suradnje s pravoslavnom, islamskom i jevrejskom zajednicom u BiH, koja je započela implementacijom projekta Destigmatizacija osoba koje žive s HIV virusom u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, pored sudionika ispred pravoslavne i islamske zajednice, na ovoj dvodnevnoj radionici sudjelovali su i predstavnici Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“.

U uvodom dijelu, nakon upoznavanja, istaknut je cilj održavanja radionice na ovu temu, te prikazano nekoliko zanimljivih statističkih podataka kako u Bosni i Hercegovini tako i u svijetu o osobama koje žive s HIV virusom. Nakon toga uslijedilo je i predstavljenje istraživanja o informiranosti i stavovima katolika, muslimana, pravoslavaca i Jevreja prema osobama koje žive s HIV-om ili AIDS-om.

Prvi dan seminara završen je općim informacijama o tome što je HIV, AIDS. Drugi dan započeo je definiranjem stigme, te su sudionici kroz mnoštvo interaktivnih radionica i vježbi imali priliku shvatiti kako i na koji način stigmatiziramo osobe koje žive s HIV-om ili AIDS-om, ali i osobe s posebnim potrebama, osobe romske populacije, osobe koje boluju ili su bolovale od tuberkuloze ili nekih drugih zaraznih bolesti, djecu bez roditeljskog staranja koja žive u domovima, kao i sve skupine koje su iz bilo kojeg razloga drugačije.

Radionica je zaključena predavanjima na temu uloge vjerskih zajednica po pitanju smanjenja stigme, te prezentacijom sljedećih koraka, jer će u budućnosti biti organizirani i drugi susreti na ovu temu.

Izvor: http://www.mladicentar.org

ODRŽANA SJEDNICA ODBORA ZA MLADE BK BIH

U prostorijama Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine 11. rujna održana je redovita sjednica Odbora za mlade BK BiH pod predsjedanjem pomoćnog biskupa banjolučkog mons. dr. Marka Semrena, predsjednika Vijeća za laike BK BiH.

Na početku sjednice biskup Semren je pozdravio nazočne članove i predstavio novog člana Odbora za mlade BK BiH, fra Daniela Rajića, regionalnog duhovonog asistenta Frame u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj. Voditelj Ureda za mlade BK BiH, vlč. Šimo Maršić izvijestio je prisutne članove o radu međunarodnog tima zemalja okupljene oko inicijative Srednjo-europskog katoličkog dana - MEKT-a, te o planovima za organizaciju međunarodne konferencije koja će se održati u studenom 2013. godine u Sarajevu na temu „New evangelization - faith, facebook, face/ Nova evangelizacija - vjera, facebook, lice“. Biskup Semren istakao je važnost komunikacije „licem u lice“, te pozvao članove da njeguju komunikaciju, razmjenjuju iskustva i na taj način se međusobno obogaćuju.

Članovima Odbora je iznesen plan za nacionalnu konferenciju koja će se održati od 12 - 14 travnja 2013. godine u Sarajevu, te su predložene cjeline i teme na koje bi se organizirala konferencija. Cilj organizacije nacionalne konferencije je okupljanja svih odgovornih koji rade s mladima u Bosni i Hercegovine, njihovo upoznavanje te razmjena iskustva i dobrih primjera iz prakse. Također je razgovarano o organizaciji odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine na Svjetski dan mladih u Rio de Janeiru od 23. do 28. srpnja 2013. godine.
Biskup Semren zahvalio je članovima Odbora na njihovom radu, te sjednicu završio molitvom.

Izvor: mladicentar/ kta

ŽUPA IME MARIJINO – GROMILJAK ZA SADA PRIJAVILA NAJVEĆI BROJ PROJEKATA I VOLONTERA

Mnoštvo mladih iz različitih mjesta/župa Vrhbosanske nadbiskupije pokazali su kako žele volontirati i pružiti svoje talente, sposobnosti, kreativnosti, a što je najbitnije žele i darivati vrijeme svim korisnicima kojima će beskompromisno kroz akciju 72 sata bez kompromisa biti na raspolaganju.

Zaprimili smo mnogobrojne prijave skupina volontera, projekata, ali isto tako i pojedinačnih prijava. Prijavljeno je preko 40 projekata na kojima će sudjelovati mladi iz 30 različitih mjesta/župa.

Još uvijek tim odgovoran za realizaciju projekta ne može reći točno na kojim projektima će koja skupina mladih volontirati, kao i u kojim mjestima, jer prijave svaki dan pristižu i stalno se povećava broj volontera i partnera koji se odazivaju pozivu na akciju.
Za sada najveći broj projekata koje je pripremila jedna župa, škola ili partnerska organizacije trenutno je župa Ime Marijino s Gromiljaka, koji će pored 20 mladih iz svoje župe ugostiti i 40 volontera iz drugih gradova, te za njih organizirati 5 različitih projekata. Odličan odaziv na akciju stiže i iz drugih mjesta Vrhbosanske nadbiskupije, kao i kvalitet projekata koji će se realizirati od 27. do 30. rujna ove godine.

Također na adresu Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ svakodnevno stižu iskustva mladih sa prethodne volonterske akcije 72 sata bez kompromisa, kako bi prenijeli poruku mladima zbog čega je važno biti dio ove velike trodnevne akcije.

Mladi iz Velike Kladuše o „72 sata bez kompromisa“
„Naše prvo volontiranje u životu možemo opisati samo pozitivnim superlativima.
Prijateljstva koja smo sklopili i toliko divnih ljudi, puni vjere, nade i optimizma za bolje sutra smo upoznali.
Nezaboravna „72 sata bez komptromisa“. Ja mogu slobodno reći da ljudi koji ovo ne prožive ne znaju što je život.
Sada smo tako puni dojmova, lijepih uspomena i lica ljudi s kojima smo volontirali, družili se.
Ovim putem zahvaljujemo se Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ koji nam je omogućio sudjelovanje u ovoj volonterskoj akciji koju ćemo sa sigurnošću mogu reći pamtiti cijeli život“.
Aldina Delanović, Velika Kladuša

D.V. i I.K.

Izvor: http://www.mladicentar.org/projekti/72-sata-bez-kompromisa/zupa-ime-marijino-%E2%80%93-gromiljak-za-sada-prijavila-najveci-broj-projeka

Suradnja Davorovih novosti i povjerenstva za sportaše Zagrebačke nadbiskupije

Nastavlja se jedna uspješna suradnja bloga Davorovih novosti i povjerenstva za sportaše Zagrebačke nadbiskupije.
Ono što je važno naglasit da se nastavljaju redovna snimanja utakmica KMNL-a i KOL-a koja će se moći pogledat na yotube kanalu seljandavor.
Fotografije će ići redovno na fejs i na blog koji je vezan za ovaj davorovfotokutak.blog.hr .
Novosti će redovno pratit i ostala KMNL-a u Hrvatskoj i u regiji.
Broj čitatelja raste.
Hvala Vam na povjerenju.

Molitva u drugom dijelu Otkrivenja (Otk 4, 1 – 22, 21)

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 12. rujna 2012.
Draga braćo i sestre, prošle sam srijede govorio o prvom dijelu Knjige Otkrivenja, a danas prelazimo na drugi dio knjige. I dok je u prvom dijelu molitva upravljena prema crkvenom životu u njemu samom, u drugom je dijelu pozornost usmjerena prema vanjskom svijetu; Crkva, naime, kroči u povijesti, ona je njezin dio prema Božjem naumu. Okupljena zajednica, slušajući Ivanovu poruku koju je predstavio čitač, ponovno je otkrila zadatak da surađuje u razvoju Kraljevstva kao "svećenici Božji i Kristovi" (Otk 20, 6; usp.1, 5; 5, 10) i otvara se sada svijetu ljudi. I tu izbijaju na vidjelo dva načina življenja među kojima postoji dijalektički odnos: prvi bismo mogli nazvati "Kristovim sistemom", kojem je okupljena zajednica sretna što pripada, a drugi "zemaljski sistem kojeg svojim utjecajem ostvaruje Zli i koji je izravno uperen protiv Božjeg kraljevstva i protiv saveza između Boga i čovjeka"; Zli, obmanjujući ljude, želi stvoriti svijet oprečan onome kojeg žele Krist i Bog (usp. Papinska biblijska komisija, Biblija i moral. Biblijski korijeni kršćanskog djelovanja, 70). Okupljena zajednica mora dakle znati duboko tumačiti povijest koju živi, učeći vjerom raspoznavati događaje da bi surađivala, svojim djelovanjem, u razvoju Božjega kraljevstva. I to tumačenje i raspoznavanje, kao i djelovanje, je povezano s molitvom.
Prije svega, nakon ustrajnog Kristova poziva koji je, u prvom dijelu Otkrivanje, sedam puta rekao: "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!" (Otk 2,7.11.17.29; 3,6.13.22), okupljena je zajednica pozvana uzaći na nebo da bi stvarnost promatrala Božjim očima; i tu ponovno nalazimo tri simbola, referentne točke od kojih se mora poći u tumačenju povijesti: ta su tri simbola Božje prijestolje, knjiga i Jaganjac (usp. Otk 4, 1 – 5, 14).

Prvi je simbol prijestolje, na kojem sjedi netko kojeg Ivan ne opisuje, jer nadilazi svaku ljudsku predodžbu; može tek spomenuti osjećaj ljepote i radosti koji ga preplavljuje dok pred njim stoji. Taj netko je Bog, svemogući Bog nije ostao zatvoren u svome nebu, već je postao blizak čovjeku, ušavši s njim u savez; taj Bog u povijesti daje čuti, na tajanstven ali stvaran način, svoj glas kojeg simboliziraju munje i gromovi. Oko Božjeg prijestolja susreću se razni elementi, poput dvadeset i četvorice starješina i četiriju bića, koji neprestano uzdižu hvale jedinom Gospodaru povijesti.
Drugi je simbol knjiga, u kojoj je sadržan Božji naum o događajima i ljudima; ona je hermetični zatvorena sa sedam pečata i nitko je nije kadar čitati. Zbog te čovjekove nesposobnosti da otkrije Božji naum, Ivan osjeća duboku žalost te briznu u plač. No postoji lijek čovjekovoj izgubljenosti pred misterijem povijesti: ipak postoji netko tko je kadar otvoriti knjigu i otkriti što sadrži.
I tu se javlja treći simbol: Krist, žrtvovani Jaganjac u žrtvi križa, ali koji stoji na nogama, što je znak uskrsnuća. I upravo Jaganjac, Uskrsli Krist, postupno otvara pečate i otkriva Božji naum, duboki smisao povijesti.

Što nam kazuju ti simboli? Oni nam dozivaju u svijest način na koji možemo znati čitati bilo povijesne događaje bilo događaje iz našega vlastitog život. Uzdižući svoj pogled k Božjem nebu, u stalnoj povezanosti s Kristom, otvarajući njemu naše srce i naš um u osobnoj i zajedničkoj molitvi, mi učimo promatrati stvari na nov način i otkrivati njihov istinski smisao. Molitva je poput otvorenog prozora koji nam omogućuje svoj pogled upraviti k Bogu, ne samo zato da se podsjećamo na cilj prema kojem idemo, već također zato da dopustimo da Božja volja prosvjetljuje naš zemaljski put i pomaže nam snažno ga i zauzeto živjeti.
Na koji način Gospodin vodi kršćansku zajednicu prema dubljem tumačenju povijesti? On to čini ponajprije tako da je poziva da s realizmom promatra sadašnjost u kojoj živi. Jaganjac zatim otvara četiri pečata knjige i Crkva vidi svijet u koji je uronjena, svijet u kojem ima mnogo toga negativnog. U njemu ima zala koja čovjek čini, kao što je nasilje, koja proizlaze iz želje za posjedovanjem, premoći nad drugim, što vodi do ubojstava (drugi pečat); odnosno nepravda, zato jer ljudi ne poštuju zakone koji su dani (treći pečat). Tome se pridodaju zla koja čovjek mora podnositi, kao što su smrt, glad i bolest (četvrti pečat). Pred tom, često dramatičnom, stvarnošću crkvena je zajednica pozvana nikada ne gubiti nadu, čvrsto vjerovati da se prividna svemoć Zloga sukobljava s pravom svemoći - svemoći Božjom. A prvi pečat kojeg Jaganjac otvara sadrži upravo tu poruku. Ivan opisuje: "Pogledam, a ono konj bijelac i u njegova konjanika luk. I dan mu je vijenac te kao pobjednik pođe da pobijedi" (Otk 6, 2). U ljudsku je povijest ušla Božja snaga, koja nije samo kadra predstavljati protutežu zlu, već ga čak i pobijediti; konj bijelac doziva u svijest uskrsnuće: Bog je postao tako blizak da silazi u tamu smrti da je obasja svjetlom svoga božanskog života; uzeo je na sebe zlo svijeta da ga pročisti ognjem svoje ljubavi.

Kako sve više napredovati u tome kršćanskom čitanju stvarnosti? Otkrivenje nam kaže da molitva njeguje u svakom od nas i u našim zajednicama tu viziju svjetla i duboke nade: poziva nas da ne dopustimo da nas svlada zlo, već da zlo pobjeđujemo dobrom, da svoj pogled upiremo u Krista Raspetoga i Uskrslog koji nas pridružuje svojoj pobjedi. Crkva živi u povijesti, ne zatvara se u sebe samu, već hrabro kroči usred teškoća i trpljenja, snažno poručujući kako zlo ne pobjeđuje dobro, da tama ne može potamniti i zasjeniti Božje svjetlo. Ovo je važno također za nas; kao kršćani, naime, ne smijemo nikada biti pesimisti; znamo dobro da na putu našega života često susrećemo nasilje, laž, mržnju, progon, ali to nas ne obeshrabruje. Nadasve nas molitva uči da uočimo Božje znakove, njegovu prisutnost i djelovanje, štoviše da mi sami budemo svjetla dobra, koja šire nadu i pokazuju da je pobjeda u Božjim rukama.
Taj pogled nas potiče da uzdignemo Bogu i Jaganjcu zahvalu i hvalu: dvadeset i četiri starješine i četiri bića pjevaju zajedno "novu pjesmu" koja slavi djelo Krista Jaganjca, koji će "sve učiniti novo" (Otk 21, 5). Ali je ta obnova prije svega dar za koji treba moliti. I tu nalazimo drugi element koji mora karakterizirati molitvu: ustrajno zazivati od Gospodina da dođe njegovo Kraljevstvo, da čovjek ima poučljivo srce za Božje gospodstvo, da njegova volja usmjerava naš život i život svijeta. U viziji Otkrivenja ta prošnja je predstavljena jednom važnom pojedinošću: "dvadeset i četiri starješine" i "četiri bića" u svojoj ruci, zajedno s citrom koja prati njihovu pjesmu, drže "zlatne posudice pune kada" (5, 8a), koje, kao što je objašnjeno, predstavljaju "molitve svetačke" (5, 8b), naime, molitve onih koji su već prispjeli Bogu, ali također svih nas koji se još uvijek nalazimo na putu. I vidimo kako pred Božjim prijestoljem anđeo drži u ruci zlatnu kadionicu u koju neprestano stavlja komadiće tamjana, čiji se miomiris prinosi zajedno s molitvama koje se uzdižu pred lice Božje (usp. Otk 8,1-4). To je simbolizam koji nam kaže kako sve naše molitve – s njihovim ograničenjima, naporom, siromaštvom, suhoćom, nesavršenostima koje mogu imati – mogu biti gotovo pročišćene i dolaze do Božjeg srca. Moramo biti sigurni, naime, da ne postoje površne, uzaludne molitve; nijedna neće biti izgubljena. I one nalaze odgovor, premda katkad tajanstven, jer je Bog beskrajna Ljubav i Milosrđe. Anđeo – piše Ivan – "uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres" (Otk 8, 5). Ta slika označava Boga koji nije neosjetljiv na naše prošnje, on intervenira i daje osjetiti svoju moć i svoj glas na zemlji, zbog njega se sistem Zloga potresa iz temelja. Čovjek često pred zlom ima osjećaj da ne može učiniti ništa, ali je upravo naša molitva prvi i najdjelotvorniji odgovor što ga možemo dati i koji nas jača i krijepi u našem svakodnevnom zauzimanju u širenju dobra. Božja moć čini plodnom našu slabost (usp. Rim 8, 26-27).

Želim zaključiti s nekoliko natuknica vezanih uz završni dijalog (usp. Otk 22, 6-21). Isus više put ponavlja: "I evo, dolazim ubrzo" (Otk 22, 8.21). Ta tvrdnja se ne odnosi samo na buduću perspektivu na svršetku vremena, već također na sadašnju: Isus dolazi, boravi u onome koji vjeruje u njega i prihvaća ga. Okupljena zajednica, dakle, vođena Duhom Svetim, ponavlja Isusu žurni poziv da joj bude sve bliže: "Dođi" (Otk 22, 18a). Ona je poput "zaručnice" (22, 17) koja žarko žudi za puninom zaručničkog odnosa. Po treći put se ponavlja izraz: "Amen! Dođi, Gospodine Isuse" (22, 20b); i čitač zaključuje jednim izrazom koji očituje smisao te prisutnosti: "Milost Gospodina Isusa sa svima!" (22, 22).
Otkrivenje, u složenosti svojih simbola, uključuje nas u jednu vrlo bogatu molitvu, zbog čega i mi slušamo, hvalimo, zahvaljujemo, razmatramo Gospodina, molimo ga za oproštenje. Njegova struktura velike zajedničke liturgijske molitve je također snažni podsjetnik na ponovno otkrivanje izvanrednog i preobražavajućeg naboja kojeg ima euharistija; posebno želim snažno pozvati da budemo vjerni nedjeljnoj misi na Dan Gospodnji, nedjelju, pravo središte tjedna! Bogatstvo molitve u Otkrivenju nas podsjeća na dijamant, koji ima zadivljujući niz ploha, ali čija se dragocjenost krije u čistoći jedne središnje jezgre. Sugestivni oblici molitve što ih susrećemo u Otkrivenju omogućuju dakle da zablista jedinstvena i neizreciva dragocjenost Isusa Krista. Hvala!

Opća audijencija u Vatikanu

Pred odlazak u pastoralni pohod Libanonu papa Benedikt XVI. je tijekom današnje opće audijencije, koju je posvetio molitvi u drugom dijelu Ivanovog Otkrivenja, uputio žarki poziv za uspostavu mira na području Bliskog Istoka

Vatikan, (IKA) - Pred odlazak u pastoralni pohod Libanonu papa Benedikt XVI. je tijekom današnje opće audijencije, koju je posvetio molitvi u drugom dijelu Ivanovog Otkrivenja, uputio žarki poziv za uspostavu mira na području Bliskog Istoka te istaknuo kako je spreman susresti brojne sastavnice libanonskog društva počevši od građanskih i crkvenih vlasti, pa do raznih kršćanskih vjerskih skupina i naravno muslimanskih kao i Druza. Potaknuo je sve kršćane Bliskog istoka da postanu mirotvorci i djelatnici pomirenja.
Molimo Boga da poda Bliskom Istoku toliko željeni mir, poštujući zakonite različitosti, istaknuo je Sveti Otac i preporučio vjernicima da od Boga traže da učvrsti u vjeri i nadi kršćane Libanona i Bliskog istoka. Papa je zahvalio Bogu za njihovu nazočnost i ohrabrio ih zajedno sa Crkvom preporučujući im da budu međusobno solidarni kako bi mogli uspješno svjedočiti Krista na tim – kako je rekao – blagoslovljenim prostorima, nastojeći raditi oko jedinstva. Zahvalio je ljudima i ustanovama koje na različite načine pomažu u tome. "Povijest Bliskog istoka nas uči kako su razne kršćanske zajednice odigrale važnu i često najveću ulogu u međuvjerskom i međukulturnom dijalogu", rekao je Papa i pozvao kršćane ostanu na svojim rodnim krajevima te zazvao Božji blagoslov na Libanon i cijeli Bliski istok, odakle stižu i dalje dramatične vijesti o atentatima i ubojstvima.
Osvrćući se na molitvu u Ivanovom Otkrivenju, Papa je istaknuo kako kao kršćani ne smijemo nikada biti pesimisti. Dapače, pozvani smo da ne gubimo nadu. Moramo čvrsto vjerovati da se prividna svemogućnosti Zlog duha sukobljava sa svemogućnošću Boga. Crkva se ne obeshrabruje ni pred progonstvima i nasiljem, već se na svom hodu s odvažnošću suočava s teškoćama i trpljenjem. Svjesna da zlo u konačnici ne pobjeđuje dobro, da tmina ne može zasjeniti Božji sjaj, Crkva živi u povijesti i ne zatvara se u samu sebe, rekao je papa Ratzinger. To je važna točka i za nas, jer kao kršćani ne možemo nikada biti pesimisti, jer znamo da na našem životnom hodu nailazimo često na nasilje, laži, mržnju, progonstva. Sve to nas međutim ne smije obeshrabriti, jer nas molitva uči da promatramo Božje znakove, njegovu nazočnost i djelovanje. Moramo postati svijetlo dobra, koje širi nadu i pokazuje da je pobjeda u Božjim rukama, poručio je Papa u katehezi.

Fra Zvjezdan Linić u Ugostiteljskoj školi u Rijeci

Poznati franjevac održao duhovnu obnovu za učenike i profesore.

Rijeka, (IKA) - "(U)gosti na doručku" naziv je projekta Ugostiteljske škole u Opatiji koja je 13. rujna ugostila fra Zvjezdana Linića. Poznati franjevac i voditelj duhovih seminara održao je duhovnu obnovu za učenike i profesore koji su se natiskali u jednu od učionica. Mladima je poručio da budu apostoli oslobođenja od svih ovisnosti i negativnosti. Potaknuo ih je da svjedoče ono što vjeruju i ono što uče na vjeronauku, da se oslobode pesimizma, malodušnosti i agresivnosti i da ne upadaju u zamke droge i alkohola. Nakon poticajnih riječi fra Zvjezdana, mnogi su učenici i neki profesori pristupili i osobnom blagoslovu.
"Nema ljepše nego s duhovnom obnovom i pjesmom započeti novu školsku godinu. Fra Zvjezdan je naš prvi ovogodišnji gost u već uhodanom projektu "(U)gosti na doručku", rekao je ravnatelj škole Damjan Miletić. Podsjetio je da su u protekloj godini gosti na doručku bile mnoge poznate osobe, među kojima Predsjednik Republike i neki ministri. "S fra Zvjezdanom nam je započela ova sezona, i to je početak koji nam daje nade i snage da ovu godinu damo sve najbolje od sebe." Posjet fra Zvjezdana organizirala je vjeroučiteljica Maja Šimičić koja je učenike i ranije vodila ne njegove duhovne obnove.
Doručak za gosta i druge uzvanike pripremili su učenici škole, a na meniju su se našli specijaliteti primorskog kraja. Učenici su također uredili i stol te profesionalno servirali pribor i posluživali hranu. Bila je to vježba za sve njih, od kuhara do poslužitelja i stručno su ju odradili.

Nogometni turnir u povodu 800. obljetnice dolaska sv. Franje

12.09.2012.

Na terenima RNK Split u ponedjeljak, 10. rujna, održan je nogometni turnir u povodu 800. obljetnice dolaska Franje Asiškoga na hrvatsko tlo.

Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine želi na primjeren način obilježiti ovu proslavu te se u tom vidu održavaju razna znanstvena, kulturna, sportska i pastoralno-katehetska događanja.

Na ovom turniru sudjeluju reprezentacije svećenika Hrvatske i Bosne i Hercegovine, predstavnici Hrvata iz Bosne i Hercegovine te reprezentacije liječnika Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Cilj je, kako javlja fra Žarko Relota, predsjednik organizacijskog odbora proslave, upoznati što veći broj ljudi s ovom proslavom i u nju uključiti što više osoba, kako bi se Franjin duh i franjevačka karizma promovirala u ovom današnjem vremenu.

Izvor: IKA
Objavljeno: 10.09.2012.

Početak nove sezone KMNL-e "Ivan Pavao II."

Ured za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije započeo je s novom sezonom Katoličke malonogometne lige "Ivan Pavao II.", u ponedjeljak 10. rujna, misnim slavljem koje je u sjemenišnoj kapeli u Splitu predvodio splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.

U propovijedi je nadbiskup na tragu evanđelja govorio okupljenima o pronalasku smisla životnog puta, usporedio ga je s nogometnom igrom i ciljem postizanja gola, pogotka kao ostvarenje željenog cilja.

"Cilj nogometne igre ne smije postati cilj života. Prelazak lopte preko crte u nogometu je kao prelazak preko crte u traženju životnoga cilja, a to jest pronalazak Isusa Krista koji nerijetko u životima ljudi ostane neprepoznat. Upravo ovo natjecanje mladima mora biti put k tom cilju", naglasio je nadbiskup Barišić.

Na kraju euharistijskoga slavlja okupljenima se obratio novi predstojnik Ureda za mlade mr. don Mihael Prović. "Kroz ovu malonogometnu ligu potaknuti papinskom Notom s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere pokušat ćemo ostvariti cilj ove lige, a to je da kroz nogometne susrete, duhovne obnove te druge sadržaje koje ćemo organizirati, rastemo u vjeri te postajemo zreli članovi Katoličke crkve koji će svojim životnim poslanjem biti uzori vjere u današnjem svijetu".

Izazio je želju da, uz sav žar igre i želje da se pobijedi, ipak pobijede najbolji. Na pobjednički tron ove lige popet će se samo oni koji daju svoj maksimum trčeći za loptom kao složna ekipa poštujući pravila igre, a na pobjednički tron Kraljevstva Božjeg popet će se svi oni koji budu igrali za Krista, Crkvu i Kraljevstvo Božje".

Voditelj KMNL-e Mladen Jurić upoznao je sudionike lige sa sustavnom natjecanja i najavio natjecateljsku sezonu koja započinje u srijedu, 12. rujna, na terenima Nadbiskupskog sjemeništa. Ovogodišnja liga ima 26 župnih momčadi od kojih se 12 natječe u prvoj ligi, a 14 se natječe u drugoj ligi. Sve vijesti o KMNL i pastoralu mladeži u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji mogu se pratiti na web stranici.

Izvor: IKA i laudato.hr

Sarajevo: Volja je Božja da živimo zajedno u miru

Usvajanjem apela za mir u Sarajevu je završen trodnevni Svjetski susret za mir, kojega je organizirala Zajednica svetog Egidija, a okupio je više stotina sudionika, pripadnika većine postojećih vjerskih zajednica.

"Različiti smo, no naše jednodušno uvjerenje je da je živjeti zajedno među različitim narodima moguće u svim dijelovima svijeta i to je veoma plodonosno. To je moguće u Sarajevu i bilo gdje drugdje", navodi se među ostalim u apelu iza kojeg stoje predstavnici svih većih vjerskih zajednica. Apel su na svečanosti upriličenoj na jednom od sarajevskih gradskih trgova pročitali ga tri djevojke i jedan mladić simbolizirajući zajedništvo pripadnika različitih konfesija.

U apelu se upozorava kako je u vremenu gospodarske krize velika opasnost povući se i uz to okriviti druge narode za vlastite probleme, kako one iz prošlosti tako i sadašnje, pri čemu jedan narod drugome postaje stranac i neprijatelj.

Uz podsjećanje kako sve religije potiču na oslobađanje od mržnje, predrasuda i strahova, vjerski su čelnici-sudionici sarajevskog skupa poručili kako valja pronaći novu hrabrost pred poteškoćama i komunicirati jezikom simpatije, prijateljstva i suosjećajnosti.

"Volja je Božja da živimo zajedno u miru. Mržnja, podjela, nasilje, masakri i genocidi ne dolaze od Boga", stoji u apelu za mir poslanom iz Sarajeva, koji je istodobno uručen političarima što su nazočili ceremoniji zatvaranja susreta za mir.

Andrea Riccardi, ministar u talijanskoj vladi i utemeljitelj Zajednice sv. Egidija, rekao je da je sarajevski skup poslao snažnu poruku da nikada više ne smije biti mržnje ni bratoubilačkih ratova. ''Prošlo je više od deset godina od onog strašnog 11. rujna 2001. godine, kad je izgledalo da je sukob vjera pred vratima. Uvijek smo tvrdili da nema rata među religijama nego je riječ o zloporabi religija. To smo tvrdili u teškim, ali i u dobrim vremenima", ukazao je Riccardi.

Kardinal Roger Etchegaray, vicedekan kardinalskog zbora, primijetio je ovom prigodom da je u Sarajevu kroz protekla tri dana nastavio živjeti duh Asiza, kojeg je kroz snažne ekumenske poruke utemeljio papa Ivan Pavao II. "Sarajevo, imaj hrabrosti. Nauči ponovo živjeti zajedno", poručio je kardinal Etchegaray, koji je i osobno iznimno zaslužan za širenje duha ekumenizma diljem svijeta, a u Sarajevu je boravio i tijekom rata ulazeći u taj grad opasnim putem preko planine Igman i kroz tunel prokopan ispod piste zračne luke. Etchegeray je istaknuo kako mu je bilo iznimno važno vidjeti danas baš u BiH zajedno predstavnike katoličke, pravoslavne, islamske i židovske religije, okupljene oko zajedničkog cilja gradnje mira i suživota.

Rita Prigmore, koja je kao Romkinja u Njemačkoj preživjela medicinske eksperimente koje su na njoj u Auschwitzu izvodili nacisti tijekom Drugog svjetskog rata, pridružila se kao posebni gost ceremonije zatvaranja željama za gradnju trajnog mira u svijetu. "Osjećam kako je moja zadaća ne sažalijevati samu sebe nego pripovijedati moju priču kako bi mogao izrasti jedan novi naraštaj koji poštuje svakog muškarca i svaku ženu i koji zna da svako zlodjelo na kraju vodi u katastrofu", rekla je Prigmore poručivši kako je budućnost u zajedničkom životu.

Poglavar Islamske zajednice u BiH Mustafa Cerić rekao je da je sa skupa u Sarajevu poslana jasna poruka koliko su rat i zlo opasni i da svetinja može biti samo mir, a nikako rat.

Srpski patrijarh Irinej rekao je da su poruke mira i ljubavi istinski izbor nade za budućnost i da takve poruke nisu rezultat nikakvog diktata nego iskrene želje.

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić iskazao je iskrenu zahvalnost Zajednici sv. Egidija zbog organiziranja skupa, a drugim crkvama i vjerskim zajednicama jer su prihvatili poziv na zajedničku molitvu i gradnju mira. "Neka to bude istinski simbol Europe i svijeta. Europo zagrli ovu zemlju i ovaj grad, da budu istinski simbol mira i toleracije", poručio je kardinal Puljić.

U svetištima velikih monoteističkih konfesija u Sarajevu su u utorak održane molitve za mir, a u ekumenskoj molitvi ispred katedrale Srca Isusova sudjelovalo je tridesetak kardinala, biskupa, episkopa i redovnika.

Izvor: Hina i laudato.hr

"Vivat Croatia" prepjevali na kineski u "Živjela Kina"

Posjetom Kini, Klapa Hrvatske ratne mornarice “Sveti Juraj” iz Splita uspješno je obavila misiju zbližavanja dalekih zemalja. Tamo su pjevali i družili se s najvišim vojnim dužnosnicima te zemlje.

"Proputovali smo cijelu Europu i šire, ali tako topao i uzvišen doček nikad nismo doživjeli, niti smo mu se mogli nadati", opisao je kinesku epizodu Marko Bralić, organizacijski voditelj i zapovjednik klape, u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

Devet pjevača i pijanist, profesor Tonči Tranfić, u Kinu su inače otišli na poziv tamošnjeg Ministarstva obrane koje im je i pokrilo kompletne troškove putovanja i smještaja. Šef kineske vojne delegacije Xu Cuiaho je, naime, lani u Dubrovniku predvodeći vojno izaslanstvo u jednoj neformalnoj prilici čuo kako pjeva ‘Sveti Juraj’. "Bilo je to na ratnom brodu ‘Andrija Mohorovičić’, pjevali smo na prijamu. Kinezi su se oduševili, pogotovo kad su čuli da smo i mi iz vojske. Oni jako drže do tradicijskih izraza, a klapsko muziciranje je baš to", objasnio je Bralić.

"Bilo je prelijepo da bi bilo istinito; ipak, dogodilo se. Proveli smo u Šangaju i Pekingu osam dana, a sam doček u Šangaju bio je nevjerojatan: dočekala nas je kineska delegacija, u našu čast u luku je uplovila fregata Putian, nosač helikoptera, s golemim natpisom dobrodošlice! Takvu počast još nismo doživjeli! Uslijedio je prijam kod generala i mornaričkog garnizona, te cjelovečernji koncert... Nastupali smo zatim u Pekingu. Osim prekrasnog dočeka posvuda, nisam doživio ni boljeg ozvučenja u preko tisuću koncerata koliko sam imao u životu", nahvalio je kinesko gostoprimstvo zapovjednik mornaričke klape.

Ugodno ih iznenadilo što su se na plazma-projektorima mogli pratiti stihovi ‘Ružo moja crvena’ i drugih pjesama, prevedenih na kineski kako bi ih publika mogla još bolje doživjeti...

"Posebno su bile dobro primljene pjesme: ‘U boj u boj’, ‘Dalmatinac sam’ i ‘Vivat Croatia’, koju smo mi prigodno preveli u ‘Živjela Kina’. To ih je sasvim razgalilo", prisjetio se Bralić te napomenuo kako je fascinantna bila i količina cvijeća koju bi im desetak djevojaka u mornaričkim odorama uručilo nakon nastupa.

Na dar su, veli, dobili čak i (svaki od njih) dupkom pun album fotografija s gostovanja, jer su ih cijelim putem revno pratili profesionalni fotografi i novinari. Osim toga, domaćini su ih i odveli na izlete: vidjeli su Trg nebeskog mira, Zabranjeni grad, najbrži vlak na svijetu, Kineski zid...

"Napravili smo na Zidu snimku, cijela klapa kako pjeva ‘Ko more platit pogled s Kineskog zida’ Dina Dvornika. Čim smo stigli natrag u Split, nastupili smo na Poljudu i opet to zapjevali nakon što smo u par rečenica ispričali publici naš doživljaj. To je izazvalo pravu euforiju", zaključuje Bralić.

Izvor: Slobodna Dalmacija i laudato.hr

Osnovan Klub putnika Moja Putovanja!

Te subote, 13. veljače 2010. godine, u točno 13 sati, 13 minuta i 13 sekundi, istovremeno smo „pustili u rad" portal Moja Putovanja i pripadajući Facebook profil. Nakon čak sedmomjesečnih priprema projekta, portal je ugledao svjetlo dana s vizijom sažetom u nekoliko riječi, u našem sloganu - „portal za sva osjetila". Prevedeno, htjeli smo ponuditi portal koji će biti putokaz za DOBRA putovanja, putovanja ispunjena doživljajima, u svakom pogledu. I htjeli smo poručiti da za vrhunski doživljaj nije potrebno ni puno novaca ni odlazak na egzotične destinacije – dovoljno je okrenuti se oko sebe, „mrdnuti" se pa makar u susjedstvo, pokrenuti se oko sebe. I spoznati da argumenata za izvrstan doživljaj imamo na svakom koraku...

I tako smo krenuli pričati priču... Da, ono što Hrvatskoj i ovim prostorima strašno nedostaje, dok nam turistički djelatnici razvikanih zemalja „prodaju" što god stignu. Krenuli smo polako, gotovo sramežljivo, da bi dvije i pol godine kasnije mogli ponosno reći da nam portal čita više od 20.000 istomišljenika, da nam Facebook stranica broji preko 12.000 fanova... I to je bio impuls. Impuls da se organiziramo, udružimo, okupimo. Da napravimo – Klub putnika!

Od nedjelje, 2. rujna 2012. godine, tako djeluje – Klub putnika Moja Putovanja. Čiji je cilj dvojak; s jedne strane poticati, razvijati i unapređivati kulturu putovanja, a s druge strane nastaviti pričati priču o turističkim destinacijama Hrvatske i regije (što je i zamišljeno područje djelovanja ovog Kluba putnika), pričati priču i širiti spoznaje o odličnim turističkim proizvodima, ponudi, posebnostima, kulturnoj i povijesnoj baštini... Pojednostavljeno, cilj MP Kluba – kako skraćeno glasi naziv našega kluba – je okupiti sve one kojima su putovanja, izleti, doživljaji na putovanjima – stil života. Koji žive život – punim plućima!

Što ćemo sve raditi? Družiti ćemo se, međusobno komunicirati, razmjenjivati ideje, organizirati i edukativne radionice, predavanja, tribine, okrugle stolove na temu turizma i putovanja. Naravno, osmišljavat ćemo i organizirati – u suradnji s našim partnerima - i tematske ture, izlete, pohode, uključivati se i u projekte drugih klubova putnika i udruga sličnih ciljeva i djelatnosti. No jednako tako, savjetovat ćemo i turističkim djelatnicima – temeljem naših iskustava – što ponuditi, kako podići turističku ponudu, osmišljavati projekte, strategije razvoja određene destinacije ili turističkog proizvoda, nastojati „popraviti krvnu sliku" hrvatskog i regionalnog turizma. A sve temeljem iskustva iz prve ruke, temeljem doživljaja samih članova Kluba putnika Moja Putovanja. Tražit ćemo najbolje za sebe, kao članove Kluba putnika, ali i – uvjereni smo – pomoći i razvoju turizma i kulture putovanja u cjelini.

Stoga, razmišljate li i vi na sličan način, doživljavate li i vi putovanja kao način života, željni širenja obzora, upoznavanja novog, nepoznatog i vrijednog – pridružite nam se. Javite se na našu info e-mail adresu info@moja-putovanja.com i postanite dijelom naše – zasad male – no s vremenom (sigurni smo) sve veće i brojnije putničke obitelji.

Nenad Kovač

U Lučkom sutra prijateljska utakmica Alumnusa i Petrinjčice; klub se vraća u najdraži dom – Martinovku!

U sportskoj dvorani u Lučkom će sutra snage u prijateljskoj utakmici odmjeriti Alumnus i Petrinjčica, dva hrvatska malonogometna prvoligaša. dsc02215Utakmica je na rasporedu u 19.00 sati, a trener Mićo Martić pozvat će sve raspoložive igrače na koje računa. Ovim putem pozivamo sve one koji su u prilici da dođu na utakmicu i pogledaju redizajniranu momčad Alumnusa.

- S pripremnim periodom smo ušli u fazu kada ćemo uskoro smanjiti broj igrača na 17. Tu ubrajam četiri mlađa igrača, a to su Matan, Rašidagić, Ziberi i Čirjak, njima ću pribrojiti još 10 starijih i tri vratara. Radimo naporno po programu koji smo Jakov Ungarov, Dario Bašić i ja napravili. Tjedno smo tri puta ujutro u teretani i skoro svaki dan imamo večernje termine. Do sada smo odradili 29 treninga, čime smo zadovoljni. Utakmicom protiv Petrinjčice započinjemo seriju prijateljskih utakmica. Sutrašnji ogled u Lučkom poslužit će nam da vidimo do kuda smo došli u našim napadačkim i obrambenim zamislima. Stoga ćemo probati više vrsti napada i obrane. Za utakmicu nam je najvažnije da pristup bude korektan i fajterski, da se tako izrazim – rekao je Mićo Martić, trener Alumnusa.

Na utakmici protiv Petrinjčice izostat će Bruno Šagud zbog poslovnih obaveza, Vlatko Brnić koji radi po posebnom programu i uskoro bi se trebao priključiti ekipi, Matija Capar čiji je povratak predviđen za siječanj iduće godine, te Ivan Matan zbog logističkih problema. Svi ostali igrači spremni su da se izbore za što veću minutažu u nadolazećem prvenstvu.

Fusio otkazao suradnju u zadnji trenutak

Unatoč najavi da će Alumnus svoje prvenstvene utakmice igrati u sportskoj dvorani Fusio koja se nalazi u Zagrebačkom velesajmu, suradnja je otkazana u zadnji trenutak. Stoga se klub vraća u Martinovku, dvoranu u kojoj je sve počelo i ovu vijest su mnogobrojni pratitelji kluba prihvatili s odobravanjem.

- Doista ne znamo točne ili stvarne razloge otkazivanja suradnje. Pred sami potpis ugovora došlo je do otkazivanja. S jedne strane smatramo da to nije poslovno korektno, jer smo o samoj suradnji pričali još prošle godine kada sportski centar nije bio napravljen. No, gospodinu Draganu Đukanoviću ništa ne zamjeramo, jer ima potpuno pravo učiniti to što je učinio. S druge mu strane zahvaljujemo na tome, jer da nije se to dogodilo, vjerojatno ne bi danas dobili priliku imati veću satnicu u našoj dvorani i potpuno se posvetiti njoj. Trenutno uređujemo Martinovku i pripremamo je za početak prvenstva – rekao je Milan Martulaš, predsjednik Alumnusa, a na sve se nadovezao Goran Novković koji vodi klupski marketing i kratko i jasno rekao ”bit će puno informacija i noviteta”.

Poziv na II. Tečaj o socijalnom nauku Crkve i društveno-političkom djelovanju svjetovnih franjevaca

Dragi članovi Frame,

S radošću vas pozivamo da sudjelujete u Tečaju o socijalnom nauku Crkve i društveno-političkom djelovanju svjetovnih franjevaca koji će se održati 22.9.2012. na Svetom Duhu u Zagrebu.

Ovaj susret Frame, OFS-a i duhovnih asistenata započeti će euharistijskim slavljem u 8 i 30 ujutro i nastaviti s programom sve do 16:30. Očekuju vas predavanja, radionice i rasprave kroz koje ćete imati priliku naučiti puno toga o vašoj ulozi i poslanju u svijetu.

Prijave traju do 19. rujna, a prijaviti se možete Branki Patafti (bpatafta@gmail.com) ili Blaženki Eror Matić (blazenka.eror@hmid.hr). Participacija iznosi 40 kn, a broj sudionika po bratstvu nije ograničen, stoga vas SVE pozivamo da se odazovete.

Ukoliko želite sudjelovati, a ne živite u Zagrebu, napomenite to prilikom prijave i smještaj će vam biti osiguran.

Nadamo se da ćete se odazvati u veeelikom broju!

Mir vam i dobro!

Mladi Krčke biskupije - obavijest

Pažnja, pažnja!

Na početku nove pastoralne, školske i akademske godine nakon ljetne stanke želimo ujediniti mlade naše biskupije da hodom kroz molitvu, druženje i zabavu gradimo živu Crkvu, mladu zajednicu vjere. Stoga vas pozivamo na prvo BISKUPIJSKO HODOČAŠĆE MLADIH U SVETIŠTE MAJKE BOŽJE GORIČKE koje će se održati u subotu, 22. i nedjelju, 23. rujna.

PROGRAM:
22. rujna, subota
• 11 sati – Punat, polazak ispred župne crkve Presvetog Trojstva
• Pastirskim stazama ćemo se uputiti preko Malantruša prema Obzovi, uz Obzovu preko
brdskog platoa (s kojega se s jedne strane uživa pogledom prema otocima: Rabu, Cresu i Lošinju, a s
druge strane prema Bašćanskoj kotlini i Velebitu) sve do vrha iznad Svetišta gdje počinje polagano
spuštanje na odredište.
• Cijeli put biti će obogaćen radionicama, razmatranjem Otajstva Svijetla, pjesmom i igrom.
• Oko 18 sati – dolazak u svetište gdje će se slaviti Sveta Misa
• Nakon Mise roštilj i druženje uz pjesmu :)
• Noćenje će biti u prostorima Svetišta na otvorenom.

23. rujna, nedjelja
• 8 sati – Zajednička molitva i doručak, te predstavljanje Pastoralnog programa Povjerenstva za mlade u GODINI VJERE
• 10,30 sati - Svečana Sveta Misa u Svetištu
• Nakon Mise povratak kućama.

Odabrani put hodočašća nije opasan, unaprijed je provjeren i nije težak.

Potrebno je ponijeti:
• vreću za spavanje,
• pribor za higijenu,
• dobre cipele za hodanje,
• olovku ili kemijsku,
• krunicu.

Kotizacija: 50kn (plaća se na licu mjesta povjereniku)

Prijevoz do/od Punta nije organiziran, organizirate ga u dogovoru sa svojim župnicima i kapelanima.

U slučaju kiše hodočašće SE ODGAĐA.

U Kazahstanu posvećena nova katedrala Gospi Fatimskoj

U nedjelju, 9. rujna, u gradu Karaganda u Kazahstanu službeno je otvorena nova katedrala posvećena Gospi Fatimskoj 'Mariji, Majci svih naroda'.

Svečani obred posvećenja katedrale predvodio je kardinal Angelo Sodano, Papin posebni izaslanik, a u svečanoj koncelebriranoj svetoj misi osim kardinala Sodana i biskupa Karagande Janusza Kalete, sudjelovali su svi katolički biskupi u Kazahstanu te više od tisuću i pet stotina vjernika, svećenika, redovnika i hodočasnika iz drugih država, čak i iz Koreje, predstavnici Pravoslavne Crkve, muslimana i civilnih vlasti.

U razgovoru za agenciju Fides biskup Kaleta je očitovao veliku radost: katedrala će biti mjesto molitve i vidljivi znak kršćanske vjere. Potvrđujući da su i civilne vlasti pridonijele izgradnji, zahvalio je svima koji su pridonijeli da se ostvari taj projekt. "Svi vjerujemo da je katedrala plod mučenika i patnje kršćanskih vjernika koji su nekad živjeli u ovim krajevima", istaknuo je ravnatelj biskupijskog sjemeništa Piotr Pytlowany.

U propovijedi je kardinal Sodano rekao da sada nakon dugog razdoblja velikih patnji pod komunističkom diktaturom biskupija i država žive u milosnom vremenu. "Nova je katedrala povlašteno mjesto gdje možemo javno slaviti Boga i od Njega primiti svjetlo i snagu za naš životni put. Svako nas crkveno zdanje podsjeća na uzvišeniju stvarnost, na duhovni hram što je svatko tko vjeruje u Krista", zaključio je kardinal Sodano.

Izvor: rv i laudato.hr

Nick Vujičić u Hrvatskoj Čovjek koji pomiče granice

Nick Vujičić, mladić rođen bez udova dolazi u Hrvatsku. Ovaj uistinu fascinantan mladić koji je svoj život posvetio širenju nade, hrabrosti i entuzijazma ljudima diljem svijeta nastupit će u nedjelju 23. rujna u zagrebačkom Domu sportova s početkom u 19 sati, a dan kasnije 24. rujna u riječkoj Sportskoj dvorani Zemet.

Nicholas Vujičić, rođen je 1982. godine u Bisbaneu u Australiji bez ruku i nogu. Njegovi roditelji Duška i Boris Vujičić, ostali su zaprepašteni kada su vidjeli svog prvorođenog sina bez udova, posebice zato što tijekom trudnoće nije bilo nikakvih naznaka da će Nick biti 'nenormalno' dijete. Duška i Boris, od samih početaka strepili su nad Nickovom sudbinom, ni ne sluteći da će to 'nenormalno' dijete u sebi pronaći neiscrpnu Božju snagu koju će iskoristi kako bi se iznova nakon svakog životnog pada ustajao jači nego ikada.

Tijekom svog djetinjstva, Nick se nije suočavao samo s tipičnim školskim i adolescentskim izazovima kao što su problemi sa samopouzdanjem; on se također borio s depresijom i usamljenošću. Neprestano se pitao zbog čega je drugačiji od drugih; zbog čega je rođen bez ruku i nogu. Često se pitao koja je svrha svega toga. Nick, pobjedu nad tim borbama i strahovima tijekom njegova putovanja, kao i snagu i strast koju osjeća prema životu, pripisuje svojoj vjeri u Boga. S devetnaest godina, Nick je odlučio posvjedočiti svoju vjeru s drugima pa je započeo sa svojim motivacijskim govorima i svjedočenju o Bogu koji mu je promijenio život i dao mu nadu u budućnost kako bi ohrabljivao ljude diljem svijeta. „Pronašao sam svrhu svoga postojanja, a također i svrhu svojih okolnosti. Postoji razlog zbog kojeg ste u problemima. Ako Bog može upotrijebiti čovjeka bez ruku i nogu da bude Njegove ruke i noge, onda će svakako upotrijebiti i spremno srce!“, kaže Nick.

Danas, kao 28-godišnjak, Nick je postigao više nego što mnogi 'normalni' ljudi postignu čitavog svog života. Predsjednik je međunarodne neprofitne organizacije „Život bez udova“ te ima svoju tvrtku za motivacijske govore „Sve je u stavu“. Proputovao je čitav svijet, govorio pred milijunima ljudi različitih naraštaja, profesija, rasa o nadi i vjeri koju svaki čovjek može imati bez obzira na okolnosti u kojima se nalazi.

Ukoliko imate spremno i otvoreno srce i želite čuti Nickovu poruku, ulaznice možete kupiti putem interneta www.eventim.hr i na svim Eventim prodajnim mjestima.

Papa dobio električni automobil

Papa Benedikt XVI. ima prvi električni automobil za osobnu upotrebu: posebno izdanje Renault Kangoo Z.E. u bijeloj boji, s papinskim grbom i registarskom pločicom "SCV 1". Prvi put Papa se u njemu vozio u srijedu, 5. rujna vraćajući se u Castel Gandolfo s opće audijencije u Vatikanu, od heliodroma do Apostolske ljetne palače, prenosi Informativna katolička agencija.

Riječ je o neblindiranom vozilu koje ima električnu rampu za pomoć pri ulasku u automobil, posebna stražnja vrata i krovni otvor, tako da Papa može i stojeći pozdravljati vjernike. Automobil ima 60 KS, domet mu je 170 kilometara, a maksimalna brzina 130 km/h. Osim bijelog automobila za Papu, Renault je i vatikanskoj žandarmeriji uručio drugi električni Kangoo tamnoplave boje.

Za francuskog proizvođača automobila radi se o "simboličkom projektu" kako bi se njime ljude učinilo osjetljivima za zaštitu okoliša, jer s obzirom na rast svjetske populacije te na povećavanje zagađivanja i buke korištenje električnih automobila u gradovima najučinkovitije je ekološko rješenje.

Novi Papin automobil bit će u uporabi prije svega unutar Castel Gandolfa i u Vatikanu, gdje nisu potrebne posebne sigurnosne mjere, ali neće zamijeniti blindirani Mercedesov papamobil.

Izvor: it/IKA

Završno gostovanje mjuzikla "Credo" u sklopu europske turneje Zagreb će (po)vjerovati

"Vjerujem. Vjerujem da je život jači od smrti. Vjerujem da je ljubav jača od boli. Vjerujem da je život dar Božji. Vjerujem jer sam vidio svojim očima, jer sam dodirnuo svojim rukama. A moje su uši čule, moje se srce preporodilo. Vjerujem da Bog postoji", tim riječima svećenik Stefano opisuje svoju vjeru u promidžbenom filmu za mjuzikl "Credo-Vjerujem" koji već četiri godine izvode mladi iz zajednice liječenih ovisnika "Cenacolo", a gostovali su u nekoliko europskih gradova pred više od 500 tisuća posjetitelja.

I zagrebačka će publika – nakon Italije, Austrije i Španjolske – 13. i 14. listopada imati priliku pogledati taj dvosatni mjuzikl u sportskoj dvorani Cibona u povodu početka Godine vjere te dvadesetgodišnjeg djelovanja zajednice Cenacolo u Hrvatskoj. "Značajna je podudarnost da će se gostovanje mjuzikla čija je tema vjera dogoditi dva dana nakon što će papa Benedikt XVI. u Vatikanu proglasiti Godinu vjere, i pozvati cijelu Crkvu i čovječanstvo da u vjeri u Boga i u zajedništvu s Njime traže rješenje krize čovječanstva i smisla ljudske egzistencije", kaže duhovnik Zajednice don Ivan Filipović. "Želimo pokazati mladim ljudima da je uvijek moguć put povratka među ljude koji vjeruju u budućnost, koji mogu pomoći sebi, drugima i svojoj domovini".

Izrazivši radost i zadovoljstvo što je među gradove u kojima će se predstava izvesti uvrštena i hrvatska metropola, don Ivan na predstavljanju mjuzikla rekao je kako zajednica Cenacolo od početaka u svojoj karizmi ima nešto kreativno, lijepo, umjetnički razvijeno: "Kroz zajednicu puno ljudi otkrije svoje darove, nauče ih realizirati u svojem životu. Tako u Zajednici ima jako puno dobrih glazbenika, ljudi sklonih književnosti, kazalištu, plesu, baletu, dobrih slikara, kipara, ljudi koji rade ikone."

Zahtjevnu scenografiju i kostimografiju napravili su djevojke i mladići iz zajednice Cenacolo. "Ovim mjuziklom želimo poručiti da su mladi koji su došli u našu zajednicu uistinu mrtvi, spoznali važnost povratka na put Života zahvaljujući vjeri u Boga i ljubav", rekao je svećenik Filipović.

Prva hrvatska zajednica "Cenacolo" utemeljena je 1992. godine u Ugljanama pokraj Trilja, a danas djeluje njezinih osam bratovština, u kojima borave mladi iz Hrvatske i drugih dijelova svijeta. Riječ je o kršćanskom društvu koje prihvaća mlade ljude u raznim ovisnostima, o drogi, kocki, alkoholu, računalu.
Autor: Ivan Tašev

Izvor: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Zagreb-ce-%28po%29vjerovati.aspx

Blagoslov terena i sveta misa Početak nove sezone KMNL-a Zagreb

Pred nama je početak nove sezone Katoličke malonogometne lige. Prve utakmice odigrat će se u subotu, 15. rujna na terenima u Kušlanovoj ulici 52. Igri će prethoditi blagoslov terena s početkom u 10.40 sati, kojega će predvoditi povjerenik za pastoral sportaša Zagrebačke nadbiskupije Marijan Spehnjak, tđ.

Nakon jutarnjeg sportskog dijela, navečer nas čeka zajedničko druženje u župi Blagovijesti Navještenja Gospodinova u Vrbanima gdje će svečano euharistijsko slavlje povodom početka nove sezone KMNL-a s početkom u 18.30 sati predvoditi pomoćni zagrebački biskup, mons. dr. Ivan Šaško.

Poslije svete mise, pozivamo sve mlade da, zajedno s ekipama koje sudjeluju u natjecanju, ostanu na druženju u prostorijama župnog centra gdje će uz dobru glazbu i darežljive sponzore KMNL-a (Jamnicu i Franck) moći sklopiti neka nova prijateljstva. :o)

Oznake: Druženje

PRIJAVE ZA KOŠARKU, ODBOJKU I STOLNI TENIS JOŠ UVIJEK TRAJU!

Košarka: prijave do 25.9., mail: kkl.zagreb@gmail.com

Odbojka: mail: kol.blim@gmail.com

Stolni tenis: prijave do 29.10., mail: kstl.zagreb@gmail.com

U sjećanje na velikog glazbenika

11.09.2012.

Franjo Dugan, hrvatski skladatelj i orguljaš, rođen je 11. rujna 1874. godine u Krapinčici u Hrvatskom Zagorju. Glazbeničku karijeru započeo je samouk, stekavši veliku vještinu na orguljama, a kasnije je postao najboljim dotadašnjim orguljašem u Hrvatskoj. Uz studije matematike i fizike, učio je glazbu kod Vatroslava Kolandera, te mu je bio ujedno i asistent-orguljaš u zagrebačkoj prvostolnici. Nakon Kolanderove smrti postao je orguljaš zagrebačke katedrale i na tom mjestu ostao gotovo do smrti. Kompoziciju je diplomirao u Berlinu, a bio je i predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Pokazivao je veliko zanimanje za crkvenu glazbu, a posebno za ljepotu duhovne i liturgijske glazbe. Rano se povezao s cecilijanskim pokretom u Hrvatskoj, kojem je služio ne samo stručnim člancima, predavanjima i dugogodišnjim uređivanjem glazbenog priloga časopisa Sveta Cecilija već i svojim zbornim crkvenim skladbama, u kojima je davao primjer skladanja uzvišene crkvene glazbe u našem duhu i stilu, oslobođene germanskog ili talijanskog utjecaja. S tim u vezi svakako je vrijedna Duganova promidžba starih crkvenih napjeva iz zbirke Cithara Octochorda te obrade tih napjeva i harmonizacije za zborove, a potom i njihovo objavljivanje u Hrvatskom crkvenom kantunalu.

Dugan je ostavio veći broj instrumentalnih i vokalnih skladbi. U instrumentalnim djelima dominiraju i po broju i po kvaliteti ona napisana za orgulje – među kojima se posebno ističu: Tokata u g-molu, Kromatska fuga u c-molu i Preludij i fuga u H-duru. Orkestralnom glazbom nije se mnogo bavio pa imamo nekoliko gudačkih kvarteta, Uvertiru i Simfonijski andante. Na vokalnom području ostavio je mnoštvo harmonizacija i obrada za zborove i samostalnih skladbi, ponajviše duhovnog sadržaja. Također valja istaknuti i njegov znanstveni i teorijski rad koji je rezultirao s nekoliko vrijednih glazbeno-teorijskih djela i to; Elementarna teorija muzike (1922.), Vježbe za zborno pjevanje (1923.) i Nauk o glazbalima (1944.). Preminuo je u Zagrebu, 12. prosinca 1948. godine.

U fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu nalazi se velik broj Duganovih crkvenih skladbi te harmonizacija crkvenih napjeva, među kojima je i Hrvatski crkveni kantual iz 1934. godine u izdanju Glazbeno-pjevačkog društva Vijenac.

Mladi Karmela Bsi - obavijet

Na blagdan Male Terezije u Bibinjama (1. 10.) će biti mogućnost za mogućnost posvete Mariji kroz primanje škapulara.
Primanjem škapulara postajete dionici svih milosti karmelskog reda. Molim vas obavezno se prethodno javiti meni (s. didi) radi male duhovne pripreme na taj čin - mailom: didikus@gmail.com ili telefonski.
Bvb

Kardinal Bozanić: Izloženi smo valovima “kulturalne revolucije

Homilija zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića prigodom 281. zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu, Marija Bistrica, 9. rujna 2012.

Dragi hodočasnici, dragi Zagrepčani;
dragi biskupi, prezbiteri i đakoni;
dragi redovnici i redovnice;
drage obitelji, draga djeco i mladi;
predraga braćo i sestre u vjeri!

Imajući pred sobom skori početak Godine vjere, ove smo godine došli u naše bistričko svetište vođeni riječju koju je Elizabeta uputila Mariji: Blažena ti što povjerova…! (Lk 1, 45). To je blaženstvo kojim je obuhvaćen sav ljudski život i cijela povijest čovječanstva. Biti danas ovdje ponajprije znači biti nošen vjerom, jer ovdje smo kao vjernici grada Zagreba, ispunjajući zavjet koji su naši pređi, naraštaji prije nas, u vjeri dali Bogu. Ovdje su mladi vjernici Zagrebačke nadbiskupije u zahvalnosti za vjeru u kojoj se pripremaju za susret s Gospodinom.

Kršćanski život je trajno hodočašće, iz dana u dan, iz godine u godinu, iz razdoblja u razdoblje. Premda u svome životu poznajemo posebne trenutke, nošene većim ili manjim žarom, vjera je u nama trajnost. I premda naša vjera zahtijeva odgovor svakog pojedinaca, ona se osobito snažno očituje u zajedništvu. Hod u vjeri tiče se svakoga čovjeka, naroda, jezika i kulture. Tako niti Blažena Djevica Marija nije bila lišena toga hoda. Ovdje slavimo ono predivno čudo koje je Bog ostvario po vjeri Nazaretske djevice.

Papa Benedikt XVI. ove je godine na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije rekao: “Ne samo da u Bogu postoji prostor za čovjeka; nego u čovjeku ima prostora za Boga. I to vidimo u Mariji, Svetome Kovčegu koji nosi Božju prisutnost. U nama ima prostora za Boga i ta Božja prisutnost u nama, tako važna za rasvjetljavanje svijeta u njegovoj žalosti, u njegovim problemima; ta se prisutnost ostvaruje u vjeri: u vjeri otvaramo vrata svoga bića, tako da Bog ulazi u nas; tako da Bog može biti životvorna snaga i putokaz našemu postojanju. U nama ima prostora; otvorimo se kao što se otvorila Marija, govoreći: Neka se ostvaruje tvoja volja; ja sam službenica Gospodnja. Otvarajući se Bogu ne gubimo ništa. Upravo suprotno: naš život postaje bogatijim i većim” (Homilija u misi svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije, Papinska župa sv. Tome od Villanove, Castel Gandolfo, 15. kolovoza 2012.).

2. Draga braćo i sestre, Marijina vjera progovara najprije o smislu, jer se u trenutku Navještenja pitala što bi značio neobičan anđelov pozdrav koji joj je upućen. Upravo pitanje o smislu prati naš početni dodir s Bogom, s njegovom riječju, s iskustvom onoga što nadilazi zemaljsku stvarnost. Ma koliko se pokušavalo čovjeka odmaknuti od pitanja smisla, to se pitanje vraća zadirući u ono što radimo svakoga dana ili, dublje, u otajstvo života kojemu ne možemo do kraja protumačiti ni početke ni kraj. Bog nam po našoj vjeri dolazi ususret i pomaže nam prepoznati svoju blizinu: Ne boj s!. Našao si, našla si milost kod Gospodina. Već samo pitanje o smislu, milosni je dar koji otvara put vjere.

Po drugome Marijinu pitanju: Kako će to biti? shvaćamo da je taj put obilježen kušnjama, nerijetko trpljenjima. Pitati se o tome što se događa u nama i oko nas ne proizlazi iz nedostatka vjere, nego iz želje da razumijemo nešto više o odnosu između nas i Boga, o prijateljstvu koje otvara i nejasne stranice u životima ljudi.

Tako pitanja – koja kao svećenici čujemo u susretima s vjernicima – o dvojbama, o nedovoljno jakoj vjeri, o tome kako se čudno odvija povijest, a Bog kao da je nijem; ta pitanja nisu znakovi nedostatka vjere, nego izraz duboke čežnje da se vjera ne živi na površan način, da se pronađu odgovori makar i u tami, gdje dodirujemo istinu da Bogu ništa nije nemoguće. A Bog nikoga ne prisiljava na odgovor vjere i pouzdanja. Marija se u punoj slobodi svoga bića sasvim pouzdala u Boga i vjerujući otklonila strah.

3. Na tri je mjesta u Evanđelju po Luki Marija nazvana blaženom. Što je tomu razlog? Najprije blaženom je naziva Elizabeta, zbog njenje vjere u ispunjenje Božje riječi. Drugi put sama Marija, pjevajući hvalospjev ‘Veliča’, kaže da će je od sada zvati blaženom svi naraštaji (usp. Lk 1, 48). I to blaženstvo ima svoj korijen u vjerničkome odnosu s Bogom. I treći je onaj usklik koji izgovara neka žena slušajući Isusa: “Blažena utroba koja te nosila…!” (Lk 11, 27), blaženo tijelo koje te othranilo; blažena tvoja Majka. Isus, čuvši taj usklik, svojim odgovorom objašnjava u čemu je zapravo Marijino blaženstvo – u slušanju Božje riječi.

Marijino je blaženstvo, veće od onoga što se vidi izvana, u tome što je vjerovala, u tome što je Isusova učenica. Njena istinska veličina i sreća proizlaze iz vjere. Njezino majčinstvo je neizreciv, izniman dar kojim je obdarena snagom vjere. Iz vjere, zahvaljujući vjeri, postaje majkom. U vjeri se spaja njezino djevičanstvo i majčinstvo. Marijino djevičanstvo je posvemašnja predanost Gospodinu, djevičanstvo srca, kako ga naziva sv. Augustin. To je tražio Bog šaljući svoga Sina na svijet; to je učinio Krist dajući nam Crkvu. Tako je Marija pralik Crkve u kojoj se rađamo njezinim majčinstvom, u kojoj susrećemo, ispovijedamo i živimo vjeru po njezinu djevičanstvu.

4. Po Mariji smo na najizvrsniji način obradovani istinom da je vjernik ujedno i blaženik. Tri spomenuta Marijina blaženstva izrasla su iz vjere, a to su: pouzdanje u ispunjenje Božje riječi; pouzdanje u Božju prisutnost u povijesti; pouzdanje u trajno Božje djelovanje u Crkvi i među vjernicima. Blaženstva se tiču i nas kao smjerokaz u našemu sadašnjem trenutku.

Ta tri blaženstva susrećemo i u misnim čitanjima današnjega slavlja. Prorok Izaija obraća se preplašenim, zbunjenim srcima, izgubljenima pred životnim teškoćama: Ne boj se! Vjera ponajprije dokida strah, unoseći u cjelinu života novu snagu. Blaženoj Djevici Mariji anđeo navješćuje dolazak Isusa, Boga koji spasava, a čovjeku koji vjeruje vraća sigurnost: Ne boj se!

Sveti Jakov u svojoj poslanici govori o siromasima kao o bogatašima u vjeri. Mjerilo koje vjernike vodi u susretu s drugim ljudima nije izvanjski privid, nije dijeljenje po zemaljskim kriterijima ugleda i bogatstva. Za nas kršćane mora biti jedino istinsko mjerilo Božja ljubav prema svakom čovjeku, pri čemu prvo mjesto imaju siromašni i oni koji su u potrebi, oni koji nemaju drugoga uporišta osim Boga.

Povijest Božjega kraljevstva ne nose mudri ovoga svijeta, nego Bogu vjerni u ljubavi. Premda je u ljudskim društvima razlika između bogatih i siromašnih prihvaćena kao nešto normalno, štoviše poželjno, time se ne smiju zaraziti naše kršćanske zajednice. Euharistija i svaka naša molitva povezuje nas u zajedništvo u kojemu smo braća i sestre. Euharistija stvara novi svijet, u kojemu se svi osjećaju prihvaćenima i voljenima.

5. Braćo i sestre, možemo li srcem živjeti Marijina blaženstva koja se – jer smo vjernici – odnose i na nas? Gdje je naše blaženstvo vjere? Pred Marijinim likom radosno zahvaljujemo zbog vjere koja prožima sve što živimo; sva naša osjetila. Ako dublje promotrimo, ako se zapitamo o prošlosti i sadašnjosti, uviđamo da je vjera oblikovala najveće vrijednosti naših obitelji i hrvatskoga naroda. U njezinoj su snazi rasli naraštaji i čuvali temelj svega što postoji – otajstvo života, spoznavši veličinu i krhkost povjerenoga nam dara života.

Sa zahvalnošću smo ovdje, na hrvatskome zdencu vjere. Kad god se naš narod našao u pustinji, znao je da je Bog ovdje osigurao vrelo za sve naraštaje. I mi znamo da je odnos s Bogom ključ svih naših životnih trenutaka. Dok smo ovoga ljeta suočeni sa sušom i vidjeli kako zemlja bez Božjega dara ne može donositi plod, trebali bismo se još više zabrinuti što čini druga suša, ona duhovna, ona koja siječe korijen povezanosti s Bogom i zatvara čovjeka za odnos s izvorom postojanja i vječnosti.

Nažalost, u novije smo vrijeme u našemu društvu suočeni s pojavama koje suše naše živote. Izloženi smo valovima ideoloških usmjerenja koji pokazuju obilježja društvenih procesa, obično zvanih ‘kulturalnom revolucijom’. Ne dovodeći u pitanje smije li ili ne smije neka zemaljska vlast postupati na određeni način, kao Crkva, kao vjernici, trebamo zastati i pitati se o smislu toga što se čini. S jedne se strane donose, u najmanju ruku, dvojbene odluke kojima se zadire u srž života pojedinca, obitelji i naroda, prikazujući vjeru nevažnom i nepoželjnom u javnome prostoru, a s druge se strane unosi sve veći strah u naše sredine.

Stoga mi je drago da smo ovdje okupljeni i roditelji i djeca, i stariji i brojni mladi vjernici, znajući osobito kolika je važnost odgoja. Političke odluke često zadiru u odgoj i obrazovanje i ne zaustavljaju se u svome nastojanju da ostvare svoje ciljeve kojima kane mijenjati svijet. Čine to na redovite i neredovite načine, otkrivene i prikrivene. Pod raznim nazivima programa naći će se uvijek zadiranje u sustav vrijednosti.

6. Ideologije bilo da su političke, gospodarske ili općekulturalne, uvijek to čine na sličan način. To su činile one propale, to čine i nove još prekrivenije, zamotane u plašteve tzv. znanstvenosti ili namještenih anketnih ispitivanja. Čini se to tako da se najprije izmisli potreba, zatim stvori dojam o neizbježnome problemu i ubrzo nakon toga već se nudi rješenje za koje nitko nije drugi dorastao, osim onih koji su predstavili problem. Govorim vam to stoga, dragi roditelji, da ne odustanete od brige za svoju djecu, od brige za njihov odgoj i njihovo duhovno i tjelesno zdravlje. Ideologije uvijek žele odlučivati umjesto roditelja i onih u koje roditelji imaju povjerenja. To nam je poznato iz nedavne prošlosti. I dok se govori o novom odgoju i novoj školi, ili protiv vjeronauka u školi, vi, dragi roditelji, posvetite puno brige i ljubavi svojoj djeci, pozorno razmotrite što im se nudi i tko bi želio zamijeniti vašu ulogu. Ne dopustite da drugi odlučuju o tome tko će i kako poučavati i odgajati vašu djecu.

Obraćam se i vama, dragi mladi, da otkrivate vrijednost vjere i ne budete naivni potrošači pogubnih novih ideologija. Lijepo je vidjeti vas na ovome hodočašću kako unosite u novi naraštaj blaženstvo vjere. Razmatrajući u vjeri u ovome svetištu našu povijest vidimo da je i u nedavnoj prošlosti bilo sličnih pokušaja. Politički su moćnici usađivali strah i posezali za preodgajanjem hrvatske mladeži.

Marijina blaženstva i tu razotkrivaju životni put. Vjera dokida strah; ideologija ga nameće. Vjera se suočava s istinom prošlih događaja i u svakom naraštaju traži plemenitu iskru od koje živi nada; ideologija ne želi istinu i novim lažima pokušava ojačati stare laži, ne promičući oslobađanje i čišćenje spomena. Vjera ponizno pristupa otajstvu života i zahvaljuje za divan dar koji ne smije biti prepušten ljudskim prohtjevima; ideologija oholo i sebično želi zavladati životom, pretvarajući čovjeka u proizvod tehničkih eksperimenata.

7. Dragi vjernici, evo tragova procesa ‘kulturalne revolucije’ koja se uporno provodi. Prvi je korak unijeti strah koji omogućuje da drugima predamo svoje živote; tu se koriste sva sredstva koja će suzbiti oduševljenje i pokretačku snagu, osim one koja odgovara nečijim interesima. Tako od lijepe, bogate i za život poželjne Domovine, želi se nametnuti sliku ružne, neprihvatljive, sirotinjske zemlje kojom Hrvati ionako ne mogu upravljati. Strah je onodobno bio najmoćnije sredstvo komunizma i protuhrvatskih napada a protegnuo se i u naše doba, da bi nestala mogućnost poleta i obnove. Utjerati strah i istjerati vjeru te obezvrijediti nadu, uistinu je smatrano najbržim putem do vladanja ljudima.

Zatim slijedi drugi korak: pokušati izmijeniti povijest i prošlost prikazati onakvom kakva nije bila. Jer zašto se još uvijek hrvatske vlasti nisu osjetile pozvanima reći istinu o Drugome svjetskom ratu i poraću, dok među nama žive zagovornici zatiranja naraštaja? Kakva je to odgovornost koja braniteljima sudi dvadeset godina i povlači po sudovima i zatvorima nevine? Kamo je nestala snaga dobra onih ljudi koji su svojom žrtvom donosili slobodu napaćenima? Braćo i sestre, ideje koje su nekad zacrtane – da nestane jednoga naroda u brisanju i iskrivljavanju prošlosti – imaju novu snagu i vuku ozbiljne posljedice u sadašnjosti.

I konačno, treći korak. Srce i život ispunjeni strahom i nesigurnošću u vlastitu prošlost, postaju podlogom za površan pristup otajstvu života i otvorenosti prema novim životima, pokušava se mijenjati sustav vrijednosti. Zbog toga ne čudi što se zadire u pitanja o početku života, o obitelji, o odgoju općenito i vjerskom posebno … Novi sustav, ako je uopće potreban, oslanja se na relativizaciju temeljnih polazišta i prekriven je krinkom neutralnosti, nedorečene znanstvenosti i najčešće nekom zemaljskom dobiti. Tako ideologije, polazeći od prikazivanja uzvišenih ciljeva, kao što su: bolji svijet, blagostanje, zdravlje, veća pravednost… završe u kalu sebičnosti i krvi tuđih žrtava.

8. Draga braćo i sestre, znam da će se opet naći netko tko će prigovarati i meni i ostalim hrvatskim biskupima da se miješamo u politiku, dok će pak drugi prozivati Crkvu da šuti, jer bi željeli da nastupa onako kako nije u skladu s njezinim poslanjem, da izda samu sebe. Međutim Crkva sebe ispituje samo pred Isusovim Evanđeljem, a vjerna primljenoj predaji živi u kontinuitetu sa svojom prošlošću. Biskupsku pak službu, kako je to naglašavao blaženi Alojzije Stepinac, prosuđuje Sveta Stolica. Mi znamo tko će konačno dati svoj pravorijek. A dobro je da svatko preispita sebe i svoju zauzetost za dobro bližnjih i hrvatskoga naroda, ako mu je do njega stalo. Mi kao ljudi koji želimo rasti u daru vjere govorit ćemo i onda kada će protiv nas iznositi laži i kovati spletke. Moramo samo paziti da u našemu srcu ne stanuje zatvorenost za Boga koji, ako smo mu otvoreni, trajno pročišćuje naše savjesti.

Kada čujemo druge da govore loše o vjeri, bez poštovanja i sa zlom nakanom, budimo svjesni da se istinska opasnost nalazi u cinizmu prema Bogu, u nepoštovanju prema kulturi svetoga i prema religioznomu kao najdubljem temelju našega odnosa s drugima. Čovjek koji je dopustio da ga Bog otvori za svoju riječ ne može biti preplašen i tužan. Za tu riječ molimo; za radost kojom Bog želi dohvatiti i ozdraviti srce, vraćajući nas na bitno. Tada i šutnja postaje gromoglasna riječ koje se boji svaka nepravda.

9. Dragi hodočasnici, za mjesec dana u Rimu će se održati Trinaesta opća sinoda na temu o novoj evangelizaciji. Dana 11. listopada papa Benedikt XVI. uvest će nas u Godinu vjere. Ta dva događaja na razini sveopće Crkve važna su i za naše najavljeno hrvatsko zahvalno hodočašće u Rim početkom studenoga ove godine. U tome je hodočašću naša zahvala i naša molitva: zahvala za pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj, koji nas je učvrstio u vjeri; zatim ispovijed naše vjere na grobovima apostolskih prvaka i svjedočanstvo crkvenoga zajedništva.

I ovom prigodom pozivam sve koji mogu da se što prije jave u svojim župama i zajednicama kako bi to naše hodočašće bilo odraz naše mjesne Crkve te pomoglo u rastu u vjeri. Već je objavljen i program s kojim se lako možete upoznati u našim medijima i portalima. Bilo bi također pohvalno da oni koji imaju više mogućnosti darom putovanja u Rim obraduju siromašnije, za koje znaju da bi im baš taj put u Rim puno značio, osobito mladima.

Taj susret s tragovima vjere u Rimu omogućit će nam da snažnije otkrivamo novost Evanđelja, otvarajući se za novu evangelizaciju koja nam pomaže “otkriti ‘novoga čovjeka’ (Ef 4,24) koji je u nama, zahvaljujući Duhu koji nam je darovan po Isusu i Ocu” (Radni dokument XIII. Opće sinode, br. 164).
Draga braćo i sestre, ovdje u Mariji Bistrici susrećemo zagovor Majke, blažene zbog svoje vjere; ovdje susrećemo kardinala Alojzija Stepinca, blaženoga zbog svjedočanstva te vjere u hrvatskom narodu; ovdje je živ trag pape Ivana Pavla II., blaženika vjere koji je znao da Bog odgovara na naše pouzdanje u njega i onda kada se čini da povijest vode ljudski planovi.

Moleći obnovljenom snagom zavjeta za njihov zagovor i nebesku pomoć, preporučujem Božjemu blagoslovu sve vas, vaše obitelji i djecu, naše mlade, grad Zagreb i Hrvatsku nam domovinu.
Amen.

Izvor: ika/bitno.net

Oni koji žive vjeru imaju bogatiji i ispunjeniji život

Više od dvije tisuće mladih hodočasnika sudjelovalo je na tradicionalnom hodočašću mladih Zagrebačke nadbiskupije Majci Božjoj Bistričkoj koje se u subotu i nedjelju 8. i 9. rujna održalo u najpoznatijem hrvatskom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici.

Hodočasnički vlak krenuo je u subotu rano ujutro sa zagrebačkog Glavnog kolodvora te je mlade vjernike dovezao do Konjščine, odakle su se pješice zaputili na osam kilometara dug put k svetištu. Prije samog dolaska u Mariju Bistricu te početka službenog programa hodočašća, u kapeli Majke Božje u Vinskom vrhu održano je euharistijsko slavlje koje je predvodio povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Ivica Budinšćak.
“Budite veselo i raspjevano lice Crkve!”

Kao i svake godine dosad, popodnevna kateheza bila je nezaobilazan i jedinstven dio hodočasničkog programa. Zbunjeno vrijeme zbunilo je čovjeka, kazao je fra Žarko Relota na početku kateheze, dodavši kako je danas Bog mnogima nepoznat te da mladi katolik u takvom vremenu mora oplemeniti društvo u kojem živi, iako nekad dolazi kao ovca među vukove. Fra Relota naglasio je važnost i prepoznatljivost katoličke mladeži koja ne smije nasjedati na relativizme vrednota, već mora imati hrabrosti reći da nema kamo ni komu otići doli Gospodinu koji ima riječi života vječnoga.

“Budite veselo i raspjevano lice Crkve! Nemojte dopustiti da vam itko oduzme osmijeh i radost življenja, ali istovremeno ozbiljno i odgovorno pristupajte životu. Katolička mladež mora biti puna nade i vjere u bolje sutra. Morate biti osobe koje svijetu daju novu dimenziju življenja, jer vi niste budućnost, vi ste sadašnjost”, zaključio je svoju katehezu fra Relota.
Kardinal odgovarao na pitanja mladih

Po završetku kateheze mladim se hodočasnicima obratio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. “Drago mi je što sam danas ovdje. Želim da osjetite blizinu onoga koji želi upoznati vaše srce, blizinu Božju”, rekao je kardinal u svom obraćanju.

Kardinal je ujedno odgovarao na pitanja koja su mladi, u sklopu akcije pastorala mladih zagrebačke nadbiskupije “Pitaj kardinala!”, tijekom cijelog tjedna imali priliku slati putem elektroničke pošte. Mlade je zanimalo kako je kardinal prepoznao Božji poziv u svom životu, što je najljepše a što najteže u službi pastira zagrebačke Crkve, kako mladi vjernici mogu odgovoriti na trend relativiziranja obiteljskih i moralnih vrijednosti te što očekuje od mladih u Godini vjere.

Odgovarajući na pitanja, kardinal je poručio mladima da oni koji žive vjeru i oni koji, poput bl. Ivana Merza, vjeru smatraju svojim životnim zvanjem, imaju bogatiji i ispunjeniji život. Kazao je i kako od mladih očekuje novost u svjedočenju življenja katoličke vjere, a sam odgovor na pitanje kako pronaći tu novost kardinal je prepustio mladima.

Nakon službe svjetla uslijedila je dramska predstava “Kino, plaža i upisi na faks” u izvedbi salezijanske mladeži. Prvi dan hodočašća završio je euharistijskim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je predvodila Karmelska mladež.

U nedjelju, drugog dana hodočašća, zajedničko misno slavlje s vjernicima grada Zagreba koji su došli na 281. zavjetno hodočašće predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Preuzeto s www.zg-nadbiskupija.hr

Obilježeni 450. obljetnica osnutka prvog obnovljenog Karmela sv. Josipa u Avilli i početak terezijanske reforme

Duhovne kćeri sv. Terezije Avilske, bosonoge karmelićanke u Brezovici, zajedno s velikom karmelskom obitelji diljem svijeta zahvalile su Gospodinu i Presvetoj Djevici Mariji, kao i svojoj Majci sv. Tereziji Velikoj svečanim euharistijskim slavljem u petak 24. kolovoza, na Bartolovo, na 450. obljetnici osnutka prvog obnovljenog Karmela sv. Josipa u španjolskoj Avilli, kao i na početku terezijanske reforme.

Misno slavlje predslavio je vlč. Ivica Berdik, župnik u Botincu, a karmelićanke i okupljeni vjernici uveličali su slavlje skladnim pjevanjem. Govoreći o sv. Bartolu apostolu i o njegovoj autentičnosti, propovjednik je istaknuo da je Natanael povjerovao Gospodinu, ne samo zato što ga je Gospodin zapazio i pročitao izdaleka, kad je bio još pod smokvom, već i zato što je Isus vidio i pročitao njegovu dušu, njegove dubine, izbliza. To Gospodin čini svakome od nas u našem životu i poslanju. Slično je bilo i sa sv. Terezijom od Isusa koju je Gospodin zapazio, pozvao i našao da je prikladna za njegovo djelo, za obnovu karmelskog Reda. Prva naučiteljica Crkve imala je istančani sluh za Crkvu i za duše, osobito za Crkvu svoga vremena, 16. stoljeća, koja je bila u nutarnjim i vanjskim krizama i previranjima: od profanacije Euharistije i svećenstva do vanjskog rascjepa jedinstva Crkve zbog protestantizma. Tu se Terezija stavila u službu Gospodina i Crkve kojoj je posvetila sav život molitve, žrtve i sebedarja, kao i molitvu i žrtve svojih samostana koje je osnovala: 16 ženskih, nakon onoga prvoga u Avilli, i 14 muških. Shvatila je trenutak u kojemu je živjela i to iskustvo podijelila je sa svojim susestrama. Tako im ona, između ostalog, poručuje: "Svijet gori; ponovno hoće suditi Kristu; hoće sravniti sa zemljom njegovu Crkvu... nije vrijeme da se s Bogom pregovara o malo važnim stvarima" (Put 1, 5).

Osim svečanog euharistijskog slavlja, karmelićanke u Brezovici, kao i u svim karmelima, proučavale su i promeditirale Poruku, Pismo, vrhovnog poglavara Karmelskog reda generala o. Saveria Cannistre u prigodi 450. obljetnice terezijanske reforme, kojega su ovih dana primile. Pismo je bogato duhom zahvalnosti, odanosti i vjernosti Gospodinu, uz realna razmišljanja o prijeđenom putu, kao i uz vedar i hrabar pogled u budućnost, koja, usprkos raznim krizama, potiče na duhovni rast i nastavak Terezijinih trajnih osnutaka u i po sestrama karmelićankama i po braći karmelićanima.

General sestrama, između ostalog, piše: "Taj put u dubinu koji je Terezija proputovala i kojim je nastavila putovati do posljednjega dana svojeg života, je put Vazmenog otajstva, na koji čovjek može krenuti tek nakon što iskusi da su svi ostali putovi slijepe ulice ili staze koje se gube u ništavilu. To je putovanje u kojem je molitva štap za hodanje, a zaborav samoga sebe naprtnjača, te je tako nalik putovanju Isusovih učenika, koji su bili pozvani da sve ostave i slijede onoga u kojeg vjeruju i od kojega se svemu nadaju. To je putovanje u kojem – kao što je blaženi John Henry Newman napisao u svojoj prekrasnoj pjesmi 'Stup oblaka' – čovjek ne želi vidjeti udaljeni prizor, već samo onaj mali korak koji smo pozvani svakodnevno učiniti." Upravo taj mali korak povjerio je Gospodin svakoj karmelićanki i karmelićaninu, kako bi karizma sv. Terezije Avilske danas bila prisutna i svjedočila u Crkvi i svijetu. "Možda je to ono 'malo što ovisi o nama', koje je Terezija odlučila ispuniti u vrijeme kad je postala svjesna težine situacije u kojoj su bili Crkva i svijet i misija koju joj je Gospodin povjerio. Znam da se to uistinu može činiti vrlo malo, ali upravo iz malobrojnoga i malenoga, da ne kažemo ni iz čega, Bog stvara sve. Mi imamo dužnost upravo to svjedočiti, s Terezijom i kao što je to Terezija činila, počevši od onoga dalekog a ipak tako bliskog 24. kolovoza 1562.", zaključuje general.

Prema posljednjim statistikama danas u svijetu živi 10.500 bosonogih karmelićanki u 776 samostana, a u republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini živi i moli 88 sestara i pripravnica, u pet samostana. Sv. Terezija Avilska osnovala je i mušku granu karmela koja danas u svijetu okuplja 4648 redovnika karmelićana i pripravnika, a Hrvatsku karmelsku provinciju sv. Oca Josipa sačinjava 67 redovnika s bogoslovima, novacima i sjemeništarcima.

Vijest je prenešena sa stranice Informativne katoličke agencije (IKA)

Hrvatice u karmelićanskom samostanu sv. Josipa u Avili

Prije nekoliko godina mlada glumica Edita Majić neočekivano je najavila da se povlači s kazališnih dasaka i odlazi u karmelićanski samostan sv. Josipa u španjolskom gradiću Avili, stotinjak kilometara zapadno od Madrida. Otad nije prestajalo zanimanje javnosti za razloge i povode takve odluke mlade glumice koja je za svoj redovnički život izabrala najstrožiji red u Katoličkoj crkvi. To su bosonoge karmelićanke, koje svoj život provode u molitvi, kontemplaciji i potpunom odricanju, živeći čak i usred zime bez obuće, u vrlo skromnim uvjetima prvog reformiranog samostana što ga je početkom 17. stoljeća osnovala i u njemu živjela poznata mističarka sv. Terezija Avilska (djevica i crkvena naučiteljica). Avilske karmelićanke najstroži je red u Katoličkoj crkvi.

Sestre u samostanu, naime, žive vrlo skromno: u siromaštvu, radu, postu i molitvi. Svaka ima svoju sobicu, takozvanu ćeliju s ležajem od slamarice. Iako u samostanu nema grijanja, čak ni zimi, pokrivaju se tek prekrivačem od čohe i na nogama nikada ne nose čarape zbog čega ih zovu “bosonoge karmelićanke”. Nemaju električno kuhalo ni toplu vodu, a većinu godine poste. Ostatak žive od “Božje providnosti”, odnosno jedu samo ono što dobiju na milodar od nesebičnih ljudi ili što same uzgoje. Telefon je jedan od rijetkih “luksuza” u samostanu. Inače, sve vrijeme provode u tihoj molitvi, a s ostalim svijetom kontaktiraju preko otvora u zidu s dvostrukim rešetkama, jer je svaki fizički kontakt zabranjen. Samostan ima divan vrt u kojem sestre smiju provoditi određeno vrijeme. Avila je poznata kao grad u kojemu pada mnogo snijega i dugo se zadržava. Nalazi se na više od tisuću metara nadmorske visine pa za njega kažu da je najbliži Bogu. Trenutačno je u samostanu 16 sestara. Sve su uvijek nasmijane i radosne. Inače, sestre međusobno smiju razgovarati samo dva sata dnevno - poslije ručka i večere, a najveći dio svog vremena mole se za spas duša, što im je osnovna briga i zadaća.

U karmelićanskom samostanu sv. Josipa u Avili u Španjolskoj danas žive, mole i rade i tri mlade Hrvatice. To su tri Splićanke. Sestra Edita Marija od Križa, poznata kao glumica Edita Majić, koja je prije četiri godine položila doživotne (vječne) zavjete. Zatim su tu i dvije rođene sestre iz Splita, Mihaela (26) i Gabriela (24) Mladineo. Sestra Gabriela od Svetog Lica, inače 24-godišnjakinja, položila je 1. listopada prošle godine privremene zavjete, dok je njezina dvije godine starija sestra Mihaela od Raspete Ljubavi položila doživotne zavjete vezujući se tako čvrsto uz ovaj neobični red redovnica i pustinjakinja koje se zovu bosonoge karmelićanke (iako nisu doslovce bose nego u sandalama), te međusobno razgovaraju samo nekoliko puta dnevno.

Sve ostalo je šutnja i molitva, a sve kako bi se mogle sabrati i čuti Božji glas. Neokatekumenska zajednica u Splitu, a i šire dobro poznaje obitelj prof. Mirjane i mr. Nenada Mladinea, bračnog para koji se ponosi sa svojih desetero djece od kojih su dvije sestre Mihaela i Gabriela odabrale najstroži karmelićanski red, onaj u španjolskoj Avili. Za njih kažu da su samozatajna obitelj.

Vijest je prenešena sa web stranice HKVRPP-a

Duhovna obnova za mladiće na Buškom jezeru

Od 31. kolovoza do 2. rujna 2012. u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru četvorica su mladića provela u radosnom druženju, molitvi i promišljanju o volji Božjoj za njihove živote.

U tihom ozračju samostana i prirode riječ Evanđelja odjekivala je na poseban način, posebno ona koju je Isus upravio sv. Petru nakon čudesnog ribolova: "Ne boj se". S jedne strane sat šutnje, euharistijsko klanjanje i jutarnja meditacija na obali jezera budili su nutarnju molitvu i prisnost s Isusom, a s druge strane zajednička Euharistija te puno razgovora i razmjene iskustva budili su međusobno prijateljstvo. I jedno i drugo rađalo je sve većom radošću.

Neka je dovoljan komentar jednog sudionika: "Prvi put u životu poželio sam da se ne vratim kući". Neka je hvala i slava Gospodinu, u kome je naš jedini pravi dom.

Izvor: http://www.karmel.hr/novosti/2012/novosti84.html

Sahranjena karmelićanka s. Franciska od Božje ljubavi

U grobnicu, koja se nalazi pored crkve i karmelićanskog samostana Karmel na Stupu u Sarajevu, 31. kolovoza sahranjena je s. Franciska od Božje ljubavi, krsnim imenom Zdenka Cesar. S. Franciska je prva sestra koja je sahranjena u sestarsku grobnicu, a s još sedam sestara sudjelovala je u osnutku samostana Karmel na Stupu te tri godine bila prva poglavarica u spomenutom samostanu. Sestra Franciska preminula je, nakon duge i teške bolesti, u 82. godini života i 64. redovništva, okrijepljena svetim sakramentima i u nazočnosti svojih susestara karmelićanki.

Misu zadužnicu u samostanskoj crkvi sestara karmelićanki predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju 15 svećenika među kojima je bio i delegat o. Vinka Mamića, provincijala Hrvatske karmelske provincije iz Zagreba, o. Anđelko Josić. Sestre karmelićanke su se okupile oko lijesa pokojne sestre Franciske u svom klauzurnom dijelu uz crkvu. Brojni vjernici došli su moliti za pokojnu sestru, a sestrama karmelićankama u molitvi su se pridružile i sestre: Kćeri Božje ljubavi, Služavke Malog Isusa, Klanjateljice Krvi Kristove i Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije. Pozdrav kardinalu Puljiću, svećenicima, časnim sestra i svim drugim vjernicima te izraze sućuti sestrama karmelićankama i rodbini pokojne sestre Franciske uputio je župni vikar župe Stup don Josip Budimir.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je ukratko podsjetio na životni put pokojne sestre Franciske koja se krsnim imenom zvala Zdenka Cesar, a rođena je 24. listopada 1030. u Zvoniku kod Bjelovara od oca Augustina i majke Agate kao peto i najmlađe dijete uz još tri sestre i jednog brata. Spomenuo je da je s. Franciska stupila u Karmel u Brezovicu kod Zagreba, 3. listopada 1964. i da je položila doživotne svečane zavjete, 24. lipnja 1952. te u više navrata obavljala službu poglavarice i učiteljice novakinja. Istaknuo je da je s. Franciska 17. rujna 2000. s još sedam sestara bila dionik osnutka Karmela na Stupu u kojem je i preminula 29. kolovoza 2012. nakon duge bolesti uzrokovane moždanim udarom. Podsjetio je da je njegov prethodnik na nadbiskupskoj stolici vrhbosanskoj mons. dr. Marko Jozinović bio idejni začetnik izgradnje karmelićanskog samostana u Sarajevu prije nedavnoga rata za čiju je izgradnju prikupio značajna materijalna sredstva, a što je on nastavio pa je useljenje prve karmelske zajednice u BiH trebalo biti neposredno prije opsade Sarajeva. Međutim, useljenje karmelske zajednice moralo je biti odgođeno, a samostan, koji je dugo bio na crti bojišnice a potom zauzet od srpskih oružnika, bio je u potpunosti devastiran i miniranjem teško oštećen.

Kardinal Puljić je izrazio radost što se na Misu zadušnicu i sprovodne obrede okupio velik broj svećenika jer je pokojna s. Franciska posebno molila za svećenike i s tim nakanama doživjela otvaranje ovog samostana. „Kao što je blaženi Alojzije Stepinac u Brezovici kod Zagreba uspostavio samostan karmelićanki kao gnijezdo molitve za svećenike, tako je i s. Franciska doživjela otvaranje ovog samostana kao mjesta molitve za svećenike. Naša prisutnost ovdje i prikazanje Svete mise za njezinu dušu jest izraz naše zahvalnosti“, kazao je kardinal Puljić izrazivši duboko uvjerenje da je s. Franciska živjela iz ljubavi prema Bogu što govori i ime koje je uzela – s. Franciska od Božje ljubavi. „Kad god sam s njom razgovarao u ovom samostanu, nikad nije propustila spomenuti blaženog Alojzija Stepinca i kardinala Franju Šepera koje je na poseban način nosila u svojim uspomenama, u svom srcu i svojim molitvama te se sjećala njihovih riječi koje su joj u susretima rekli ova dvojica duhovnih velikana naše Crkve“, kazao je kardinal Puljić. Zahvalio je s. Franciski što je puno molila za Katoličku Crkvu u Bosni i Hercegovini, a na osobit način za Vrhbosansku nadbiskupiju. Pozvao je sve, a osobito sestre karmelićanke, da imaju otvoreno srce i uho za Božju riječ te da im Isus Krist bude u središtu, a u isto vrijeme da imaju osjećaja za potrebe ljudi.

„Draga sestro Franciska, izmoli onu koja će Te zamijeniti u ovom samostanu. Izmoli da ovaj samostan istinski bude prepoznatljiv kao Karmel u kojem će vladati Božji Duh i u kojem će biti osobe koje žive duh Karmela. Dok se s njom opraštam, želim joj reći hvala“, rekao je kardinal Puljić zahvaljujući pokojnici za ljubav koju je pokazala prema Bogu, Crkvi i čovjeku. Zaželio je da uživa radost vječnu za koju je živjela te da ona bude zrno posijano u zemlju iz kojeg će isklijati karmelski život na Stupu, u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.

Nakon Mise kardinal Puljić i nazočni svećenici, uz njegovo dopuštenje, ušli su u kapelu sestara karmelićanki te molili za pokojnu sestru Francisku zajedno sa sestrama karmelićankama, koje su u rukama držale upaljene svijeća, i s nazočnom rodbinom te s redovnicama i svim vjernicima. Lijes pokojne s. Franciske odnesen je potom u sestarski vrt pored samostanske crkve te položen u novu grobnicu nad kojom dominira veliki križ. Dok je lijes spuštan u grobnicu, sestre su pjevale: „Vjerujem da Otkupitelj moj živi“, a na kraju svi su otpjevali „Kraljice neba, raduj se, aleluja“.

Izvor: kta

Salezijanska događanja u rujnu

Na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije 8. rujna, u Genzanu kod Rima, svoje prve zavjete položili su dvojica novaka: Paulo Bašković i Ivan Veriga. Naši klerici: Branko Bendra, Domagoj Bešlić, David Leskovar, Ivan Terze, Mario Bobić, Andrej Marić, Mate Kujundžić, Ivan Lukač, Josip Petrčić i Vlaho Bendra, obnovili su zavjete u nedjelju 9. rujna u 18.30 sati u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji.

Bio je se velik broj braće i mladih, jer je to bio dan zahvale Bogu za mladu braću, prilika da ih se molitvom podrži na njihovu putu i promocija novih duhovnih zvanja.

Od 24. do 26. rujna našu će provinciju posjetiti don Filibert Gonzales, vrhovni savjetnik za društveno komuniciranje. Predviđeni su susreti s provincijalnim vijećem te s braćom, 25. rujna u 9 sati.

Slijedeće godine slavimo 100. obljetnicu dolaska salezijanaca u Hrvatsku. Predviđene su konkretne inicijative: izdavanje monografije, tiskanje spomen-knjige o pokojnim salezijancima, video zapis, predstavljanje poštanske marke, izdavanje pedagoškog leksikona, simpozij na temu salezijanske pedagogije, olimpijada salezijanske športske mladeži te vrhunac slavlja – dolazak vrhovnog poglavara don Pascuala Cháveza u listopadu.

Vodstvo Župe Svete Marije Magdalene u Donjoj Obriježi, 20. kolovoza, preuzeo je dijecezanski svećenik.

Uz bogata događanja, u molitvi i radu povezivat će nas priprava za 15. provincijalni sabor. Tema sabora je „Svjedoci evanđeoske radikalnosti“ To je tema i 27. općeg sabora koji će se održati u veljači 2014. godine. (Iz pisma provincijala don Peje Orkića)

U Zagrebu održana 41. obiteljska ljetna škola

U organizaciji Obiteljskog centra Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u prostorima Filozofskog fakulteta Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu od 23. do 26. kolovoza održana je 41. obiteljska ljetna škola s temom "Ovisnosti u obitelji – prepoznavanje i pristup". Otvorenju Škole uz sudionike iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine nazočili su i izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića pomoćni biskup Valentin Pozaić, dekan FFDI dr. Ivan Šestak, zamjenik biskupskog vikara za grad Zagreb mons. Zvonimir Sekelj i trojica povjerenika obiteljskog pastorala u svojim biskupijama: dr. don Josip Čorić, mr. Marko Lončar i mons. Milivoj Koren. Sve je pozdravio i u temu uveo voditelj Obiteljskog centra FTI-a mr. o. Jure Bosančić, DI.

Mr. Božena Galoić Cigit, defektologinja i psihoterapeutkinja, i doc. dr. Zoran Zoričić, psihoterapeut, održali su četiri predavanja o ovisnostima, a dr. o. Mijo Nikić, DI, teolog i dubinski psiholog, održao je psihološko-teološko predavanje. Dr. o. Niko Bilić, DI, održao je biblijsko predavanje i vodio meditacije. Organizirana su i dva okrugla stola sa svjedočenjem dvojice mladića koji se liječe od ovisnosti i bračnog para koji se borio da njihov sin prihvati liječenje. Organizirano je i osam radionica pod vodstvom mr. Galoić Cigit, dr. Danijele De Micheli Vitturi, spec. obiteljske med., i mr. o. Josipa Sremića, DI.

Dok su roditelji sudjelovali na Školi na Jordanovcu njihova starija djeca, njih više od tridesetero, imali su svoj program o istoj temi u Markuševcu, a na brizi zajednice Male obitelji Bezgrešnog Srca Marijina pod vodstvom o. Danijela Korace, DI, i vjeroučiteljice prof. Marije Žganjer. Program Škole pratili su djelatnici Radio Marije i dobar dio materijala emitiraju za svoje slušatelje. I ove će godine radio Mir Međugorje uskoro preko nekoliko emisija prenositi sadržaje predavanja i radionica.

U zaključnoj raspravi organizator je pozvao okupljene očeve obitelji da posvjedoče kako oni žive svoju ulogu oca odgojitelja. U predavanjima je, naime, izišlo na vidjelo koliko je prevažna uloga očeva u odgoju djece i mladih. Tamo gdje očevi nisu prisutni u obitelji ili se ne angažiraju u odgoju, nastaju nevolje. Mnogi očevi teško prihvaćaju da nisu samo hranitelji obitelji, nego da imaju od Boga danu svetu i veliku zadaću da aktivno sudjeluju sa suprugom u odgoju svoje djece i mladih. Okolnosti su danas takve da previše opasnosti vreba na djecu i mlade u društvu vršnjaka, u medijima, napose u TV-u i internetu. Bez nadzora mogu lako zapasti u ovisnosti o igricama, prekomjerno gledanje TV. Tako već u vlastitom domu postoje izazovi i opasnosti da se lako upada u ovisnosti. Izvan doma još i veće. Ako se doma ne doživljavaju važnima, ako se s njima malo ili nikako ili nekvalitetno komunicira, traže u društvu svojih vršnjaka ili onih malo starijih zamjenske figure roditelja. To je pravi bijeg iz obitelji. Nažalost, vani nalaze osobe koje su već u ovisnosti alkohola ili droge pa zdušno i njih guraju u iste nevolje. Naći će i dilere koji žele na njima zaraditi, nudeći im kratkotrajne užitke u drogi. Tako se malo-pomalo broj ovisnika povećava. Ako očevi obitelji nalaze vremena za svoju djece, ako su osnaženi u svojoj odgojnoj funkciji, mladi neće tako lako bježati od kuće nego će bježati od onih na kojima već vide jadne rezultate ovisnosti.

Više očeva svjedočilo je kako su sporo dozrijevali u odgojnoj ulozi, što je bilo na štetu djece. Jednim dijelom zbog toga što u svome ocu nisu nalazili uzor, a dijelom zbog briga za život obitelji. Neke je sudjelovanje u Domovinskom ratu odvojilo od obitelji i sada vide razliku kod djece koja su odrastala u njihovoj odsutnosti i one koja su rođena nakon završetka rata. Najveća i najduža odsutnost očeva dogodila se zbog rada u inozemstvu. Rijetki su, naime, odveli u inozemstvo i svoju obitelj. Očevi su govorili i o pomoći svojih supruga u sazrijevanju te uloge. Neke su supruge pred sudionicima govorile kako su iz dobrih namjera štitile svoje muževe od briga za kuću i za djecu, što je ostavilo loš trag na njima i na obitelji. Iz te rasprave izrastao je prijedlog da bi sljedeća Obiteljska škola imala za temu upravo mjesto i ulogu očeva u odgoju djece i mladih. Kad očevi tu ulogu žive kako treba, onda će djeca i mladi sigurnije odrastati u zrele i odgovorne ljude i vjernike i lako se odupirati napastima bilo kakvog bijega od života.

Kao i prijašnjih godina bilo je za vrijeme Škole osigurano čuvanje i animacija djece kojih je bilo oko trideset i koja su onda u subotu navečer u priredbi pokazali roditeljima što su sve korisnog naučili u kratko vrijeme pod vodstvom vjeroučiteljice s. Marijele Žuro.

Slavljenje Euharistije kao i meditacije utvrdili su sudionike u vjerničkom uvjerenju da je povezanost s Gospodinom roditeljima i mladima najjača potpora u osmišljenom životu i snaga kojom smo kadri oduprijeti se napastima ovisnosti bilo koje vrste.

Prenosim: http://www.isusovci.hr/clanak/215-u_zagrebu_odrzana_41_obiteljska_ljetna_skola

EJIF 2012

Ovogodišnji europski susret mladih isusovaca u formaciji ili skraćeno EJIF, dvadesetšesti po redu, dogodio se u Belgiji u Leuvenu nedaleko Bruxellesa. EJIF okuplja mlade isusovce iz cijele europe koji još nisu položili zadnje svečane zavjete. Cilj mu je, od samog nastanka 1986. godine, razviti osjećaj šireg zajedništva među mladim isusovcima iz cijele europe i šire, kroz razmjenu iskustava života iz svojih provincija. Tako stvara temelje za buduću suradnju na europskoj razini, nekih budućih projekata Družbe.

Susret je trajao od 28. srpnja do 18. kolovoza. Bio je to inspirirajući događaj za dvadesetjednog isusovca, iz cijele europe a dvojica su bili gosti iz Brazila i Indije. Glavni dio programa održao se u kući za starije isusovce u Heverleeu, predgrađu Leuvena, a potom duhovne vježbe u Drongenu. Nakon tri dana predstavljanja provincija, od strane svakog delegata, mogli smo osjetiti raznolikosti naših projekata koje govore o velikom trudu i kreativnosti mnogih isusovaca diljem Europe.

Nakon prezentacija nastavili smo s radionicom na temu „zajednica i afektivnost“, koju je vodio p. Eckhard Frick iz Njemačke, inače i psiholog. Koristio je „psiho – drama“ metodu, kojom nam je pomogao reflektirati nad nekim životnim situacijama u zajednicama i ulogu naše afektivnosti. Također smo primili pismo patra Generala koji je izrazio svoju brigu te istaknuo važnost zajedničkog života. Ujedno nam je i p. Jose Ignacio García Jimenez, jedan od španjolskih prokuratora na nedavno održanoj kongregaciji u Nairobiu, govorio o potrebi za novim i dubljim modelom zajedničkog života, a da se nadiđe monastički način ili „hotelski“ način života.

Po završetku radionice uslijedili su dani duhovnih vježbi u Drongenu, nedaleko Brea, koje je vodio p. Juan Jose Etxeberria, provincijal španjolske provincije Loyola, koji je priredio izvrsne upute za molitvu i razmatranja. Tijekom duhovnih vježbi pratili su nas duhovnici p. Bart van Emmerik (Belgija), p. Dermot O’Connor (Irska) i p. Antun Volenik iz Hrvatske.

Susret je završio izborom novog CoCo tima od tri člana koji će biti odgovorni za organizaciju sljedeća dva susreta. Iskustvo EJIF-a pomoglo nam je da steknemo nova prijateljstva, razmijenimo iskustva i ideje koje će nam sigurno biti od koristi u daljnjoj formaciji.

Jednostavni zavjeti Stanka Perice

Na blagdan Male Gospe, 8. rujna ove godine, u novačkoj kapelici sv. Stanislava na Manušu u Splitu, svoje jednostavne doživotne zavjete u Družbi Isusovoj položio je novak skolastik Stanko Perica. Zavjete je položio prije sv. Pričesti za vrijeme sv. Mise koju je predvodio p. Ante Tustonjić provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

U koncelebraciji su bili p. Stipo Balatinac, magister; p. Radojko Karaman, socij; te ostali patri iz kuće, kao i gosti p. Jure Bosančić, socij provincijala, vlč. Goran Kosić iz Stankove generacije u prvoj godini novicijata, vlč. Robert Rieman, župnik u Ravnoj Gori, a kapelan u Viškovu kada se Stanko odlučivao za Družbu, te vlč. Siniša Vujčić, prijatelj i svećenik Riječke nadbiskupije.

Zavjetima su prisustovali i Stankovi roditelji Margita i Ivan, te sestra Katarina. Bilo je još rodbine i prijatelja, od kojih izdvajamo s. Ljerku i našeg sakristana Nedjeljka Crnčevića. Sviranje i pjevanje predvodila je s. Mirta, katedralna orguljašica u sv. Duji.

Nakon Sv. Mise uslijedio je svečani ručak na kojemu se Stanko osvrnuo na protekle dvije godine u novicijatu i zahvalio svim prisutnima i zaslužnima za njegovo zvanje u Družbi Isusovoj.

Završivši dvogodišnji novicijat, Stanko će nekoliko dana provesti u rodnom Viškovu pokraj Rijeke, a s početkom akademske godine započet će studij filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Preporučamo ga u molitve, kao i ostale mlade u Družbinoj formaciji.

Prenosim: http://www.isusovci.hr/clanak/219-jednostavni_zavjeti_stanka_perice

Hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu Radost zajedništva u Mariji Bistrici

Papa Benedikt XVI. jednom je prilikom rekao: „Kršćanin nikada ne može biti tužan, jer je susreo Krista koji je svoj život dao za njega.“ Obilje radosti jedine su riječi kojima mogu dočarati atmosferu tijekom ovog hodočasničkog vikenda.
Živi vlak koji hodočasti Majci
S osmjehom smo na još jedan susret krenuli. Nakon dugo iščekivanja, došao je i taj dan. U 7.30 sati krenuo je dupkom puni vlak mladih hodočasnika Zagrebačke nadbiskupije. Kažu da u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi, i to je zaista tako. Došavši u Konjščinu, mladi su napustili vlak i ubrzo konstruirali jedan posve novi, živi vlak ljudi, veliku kolonu koja je hodočastila Majci Božjoj Bistričkoj. Dakako, uz veliku pomoć redara koji su iz sveg glasa vikali: „Desno!“. Strpljivo smo hodali jedni iza drugih, podnosili teret naših teških ruksaka i težinu puta kojeg smo morali preći. Divno je bilo znati da na brdu preko kojeg smo se uspinjali nećeš pasti, nećeš se srušiti jer bi te uvijek netko dočekao. Divno je bilo uhvatiti pruženu ruku pomoći koja znači solidarnost, koja znači kolegijalnost i zauzetost za drugoga.
Euharistija u Vinskom Vrhu

Neposredno prije samog dolaska u svetište, u kapeli Majke Božje u Vinskom Vrhu, održano je sveto misno slavlje koje je predvodio naš povjerenik za pastoral mladih vlč. Ivica Budinšćak. Povjerenik nas je podsjetio na ulogu majke u našim životima te vrijednost i značenje koje svaka majka ima. Nakon kratkog vremena stigli smo u Mariju Bistricu. Bilo je simpatično promatrati zbunjena lica slučajnih prolaznika koji su u čudu promatrali kolonu vedrih lica kojoj se ne nazire kraj. Mladi su ponajprije pozdravili Gospu. Ona ista raspjevana mladež najednom je utihnula. U miru i tišini, s velikim poštovanjem, dostojanstveno smo pozdravili našu Majku obilazeći oltar.
Mladi – subjekt plodne evangelizacije

Nakon dodjele smještaja, došli smo u šator gdje je održana kateheza fra. Žarka Relote. Bilo je kratko i jasno, ali pripremljeno s velikom ljubavlju i velikom željom da zaista čujemo što nam se to želi reći. Svojim jednostavnim govorom i životnim primjerima, lako je odgovorio na pitanja koja se nameću u razmišljanjima današnje, kako kaže – mlađarije. Pozvao nas je da vjerujemo u bolje sutra, čak i onda kada ne vidimo da će se to sutra zaista dogoditi jer hrvatska katolička mladež mora biti subjekt plodne evangelizacije, mora biti sadašnjost, a ne samo budućnost Crkve i naroda. Već sam tada bila neizmjerno zahvalna Bogu na svemu što mi je dao, ne znajući kako je još mnogo darova u ova dva dana pripremio za mene. Ubrzo smo radosno pozdravili našega nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, koji je odgovorio na naša pitanja i poručio da idemo uvijek za smislom, a pravi smisao je u Kristu. Posebno vrijedna bila je mogućnost ispovijedi. Brojni su svećenici sjedili oko šatora i strpljivo ispovijedali. Hvala im na tome!
Duboki susret s Isusom

Vjerujem da se mnogima upravo put svjetla duboko urezao u srce. Pomno smišljeni meditativni tekstovi savršeno su se uklopili s upaljenim svijećama za Marijin rođendan. Molili smo Mariju da se nikada ne ugasi plamen vjere, nade i ljubavi u nama. Nakon predstave koju je pripremila salezijanska mladež, uslijedilo je klanjanje u bazilici. „Gledaj, On te gleda!“, riječi su koje su još dugo odzvanjale u mome srcu. Samo mali trenutak sabranosti, mala sabranost duše i srca bila je dovoljna da svakome omogući taj duboki susret s Isusom. I zaista, kako kaže sv. Augustin, nemirno je naše srce dok se ne smiri u Njemu. Smirio je naša srca, tješio nas i ohrabrio. Dan se primakao svome kraju, došlo je vrijeme za počinak. U svojoj vreći, iako umorna, još sam se dugo pitala čime sam sve to zaslužila. Jedino što sam mogla reći je: Hvala Ti, Bože!
Kruna hodočašća

Nakon jutarnje kave i doručka uputili smo se na križni put, a zatim su uslijedile pripreme za procesiju. Poletna hrvatska katolička mladež brzo je formirala živi zid. Sveto euharistijsko slavlje predvođeno uzoritim Kardinalom, kruna je našeg hodočašća. Lijepo je imati takvog pastira koji nikoga ne zaboravlja i neprestano ulijeva duha hrabrosti i nade našem narodu. Potom smo, iako iscrpljeni, radosno krenuli natrag do Konjščine odakle smo ponovno vlakom doputovali do Zagreba.
Opipljiva radost života

Malo je potrebno da ljudi osjete radost života, ali ona se uistinu osjećala na ovom hodočašću. Bila je ondje prisutna, gotovo opipljiva. Za kraj, dragi moji hodočasnici, prisjetimo se što nam je rečeno – ne dopustimo da nam itko oduzme ljepotu i radost ovakvih susreta. Hodimo u svjetlosti, zajedno u Kristu, služimo Gospodinu u radosti, jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti nego snage, ljubavi i razbora!
Autor: Natalija Bačić

Prenosim: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Radost-zajednistva-u-Mariji-Bistrici.aspx

9. okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama

12. listopada 2012. godine u Gradskoj knjižnici u Zagrebu održat će se 9. okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s posebnim potrebama s temom Darovita djeca i mladi u knjižnici i knjižnica za darovitu djecu i mlade.

Predavanje mr. Cornelije Diebel: Managing Legal Deposit for Online Publications in Germany

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 11. rujna 2012. godine održat će predavanje mr. Cornelije Diebel iz Njemačke nacionalne knjižnice pod naslovom Managing Legal Deposit for Online Publications in Germany (Upravljanje obveznim primjerkom elektroničkih publikacija u Njemačkoj).

Mr. Cornelia Diebel radi u IT odjelu Njemačke nacionalne knjižnice, gdje vodi organizacijsku jedinicu koja se bavi prikupljanjem i automatiziranom obradom online građe.

Predavanje će biti na engleskom jeziku i održat će se u dvorani na polukatu, s početkom u 10 sati.

U spomen na hrvatskog Leonidu

Ja Nikola knez Zrinski obećavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao!

Nikola Šubić Zrinski rodio se 1508. godine u gradu Zrinu u obitelji oca Nikole III. Zrinskog i krbavske kneginje Jelene Karlović, sestre kasnijeg hrvatskog bana Ivana Karlovića. Bio je hrvatski državljanin i vojskovođa, jedan od najvećih i najslavnijih hrvatskih velikana, ali i mađarske povijesti. Ratovao je protiv Osmanlija, a već se kao 21-godišnjak istaknuo u borbi za obranu Beča 1529. godine, kao i u obrani Pešte, kad ju je sa 400 hrvatskih boraca spasio od pada. Upravo zbog junaštva kralj Ferdinard I. imenovao ga je hrvatskim banom, a 1556. na njegov ga je zahtjev i razriješio banske časti. Posebno je zapamćen po bitki za Siget, u kojoj je 100 000 osmanskih vojnika sa Sulejmanom I. na čelu držalo opsadu grada punih mjesec dana. Unatoč silnim pritiscima da preda grad, Nikola Šubić Zrinski nije se pokolebao i zadao je velike gubitke osmanskoj vojsci. Kad je vidio da više ne može sačuvati grad, junački je krenuo u proboj iz utvrde, pri čem su ga osmanski vojnici uspjeli savladati.

Osim što je bio cijenjen na ovim prostorima i u regiji, Nikola Zrinski bio je cijenjen i poštovan u dalekom Japanu zbog svoje časne i samurajske smrti, zbog koje u počast tom činu, japanski muški zborovi često izvode ariju iz opere Nikola Šubić Zrinski koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari povlačili iz Sibira prema domovini. Tada im se nasukao brod, stoga su mornari neko vrijeme bili nastanjeni u Kobeu, gdje su lokalno stanovništvo naučili pjesmu U boj, u boj. Vjerojatno velikim događajem smatra se kada je japanski muški zbor od 1000 ljudi otpjevao U boj, u boj, što je zasigurno bio rekord zborskog pjevanja.

Hrvatski ban Nikola Zrinski Čakovečki utemeljio je iznimno vrijednu zbirku knjiga i rukopisa poznatu pod nazivom Bibliotheca Zriniana, koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
U fondu Zriniane svakako je potrebno istaknuti djelo Adriai Tengernek Syrenaia (prva pol. 17. st.), autograf Nikole Zrinskoga. U poemi Obsidio Sigethiana Nikola je opjevao svojega pradjeda Nikolu Šubića Zrinskoga koji se poginuo braneći Siget. Knjižnica obitelji Zrinski prispjela je iz Beča u Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu početkom 1892. godine, zaslugom ondašnje hrvatske Vlade. Otkupljena je od bečkog antikvara Samuela Kendea, koji ju je kupio na dražbi od potomaka velikaške obitelji Daun. Mađarski znanstvenici i kulturni pregaoci, Gábor Hausner, Tibor Klaniczay, Sándor Iván Kovács, István Monok i Géza Orlovszky, rekonstruirali su Knjižnicu obitelji Zrinski te izdali reprezentativan katalog pod naslovom A Bibliotheca Zriniana története és állománya (Budimpešta, 1991.). Bibliotheca Zriniana doživjela je i svoju 3D rekonstrukciju u sklopu projekta 3D Bibliotheca Zriniana koji su 2002. godine zajednički ostvarili mađarska Nacionalna knjižnica Széchényi, Knjižnica Sveučilišta u Segedinu i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Ove je godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila otvorena izložba ARTE ET MARTE: Knjige o arhitekturi u Zriniani, koja je prvi put javnosti predstavila traktate o arhitekturi iz Zriniane, osobne knjižnice iz 17. stoljeća Nikole VII. Zrinskog i njegova sina Adama, koja se, nadopunjena knjigama moravskog plemića Ignaca Jankovskog z Vlašime, čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Bibliotheca Zriniana, knjižnica obitelji Zrinski, proživjela je brojne uspone i padove, kao i obitelj Zrinski, te je naposljetku ostala sačuvana kao trajni spomenik identiteta hrvatskog naroda.

Nikola Šubić Zrinski, stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog zauvijek je ostao živjeti u hrvatskim srcima, a danas ga osim nas Hrvata i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom.

Grof Nikola IV. Zrinski umro je 7. rujna 1566. u mađarskom gradu Sigetu u 59. godini života.

Izvor: http://www.nsk.hr/u-spomen-na-hrvatskog-leonidu/

Osobna priprema za SDM

Svjetski dan mladih nije festival, usputni društveni događaj ili party već hodočašće. Boga daje posebnu milost onima koji hodočaste. Srca hodočasnika trebaju biti otvorena za tu milost. Najveća je prilika na hodočašću dopustiti Bogu da nam dotakne i promijeni srce. Prilika je to također da se možda i iskreno isplačemo i zamolimo Gospodina da nas obasja milošću uviđanja naše misije u životu. I doista, Bog otkriva misiju mladima i mnogi su mladi za vrijeme dosadašnjih Svjetskih dana mladih otvorili oči svog srca i prepoznali gdje su potrebni u ovom svijetu.

Ukoliko si siguran/a da ćeš hodočastiti na Svjetski dan mladih u Rio de Janeiro, nemoj zanemariti osobnu duhovnu pripremu. Zaštitnici i zagovornici susreta zasigurno ti svojim primjerom mogu otvoriti već sad nove vidike i prostranstva u Ljubavi.

Osluhni što ti Gospodin govori i neka tvoje hodočašće u Rio započne već sad.

KMNL - Split - obavijest

10.09.2012.

- Sezona KMNL-a Split 2012./2013. otvara se sv. misom u Nadbiskupijskom sjemeništu u ponedjeljak 10 . rujna 2012. u 20.00 sati. Svetu misu će predvoditi Nadbiskup mons. Marin Barišić
- Prve utakmice odigrat će se u srijedu, 12.09.2012. u sjemeništu.
Ove godine nastupaju ove ekipe:
1 liga: Brda, CBS – Centralno bogoslovno sjemenište, Dugi Rat, Gospa od Otoka, K.Lukšić, K.Sućurac, Kamen, Kman, Pujanke, Sv. Dominik, Sv.Obitelj i Trstenik
2 .liga: Dubrava, Dugopolje, Gornje Sitno, K.Štafilić, K.Gomilica, Mejaši, Sitno Donje, Solinski mučenici, Stobreč, Strožanac, Sućidar, Sv. Frane, Sv. Matej - Ravne Njive, Visoka.

Poruka mira iz Sarajeva: "Naša je budućnost živjeti zajedno"

07.09.2012.

Sarajevo će tijekom Svjetskog susreta za mir, koji će se pod geslom "Ljudi i religije” održati od 9. do 11. rujna, biti mjesto na kojem će se svijet pitati o tome kako riješiti neke od velikih, ali i svakodnevnih globalnih problema i mjesto na kojem svi gradovi svijeta trebaju naučiti jezik Sarajeva kao jezik života.

Više od dvije stotine sudionika, među kojima će biti i hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Europskog vijeća Herman van Rompuy i talijanski premijer Mario Monti okupit će se u nedjelju u Sarajevu na Svjetskom susretu za mir kojega će u tom gradu organizirati Zajednica svetog Egidija, najavili su u petak organizatori.

Promičući ekumenski duh Assisija zajednica sv. Egidija već 25 godina diljem svijeta pronosi poruke mira i dijaloga među različitim religijama, ljudima i kulturama, kazao je novinarima u Sarajevu predsjednik ove zajednice Marco Impagliazzo.

"Duh Assisija kojega je promicao papa Ivan Pavao II znači dijalog među religijama, ali i dijalog s onima koji ne vjeruju kako bi se uspostavio mir u svijetu", istaknuo je Impagliazzo.

Kazao je kako je Sarajevo ovoga puta izabrano za mjesto susreta pod geslom "Naša je budućnost živjeti zajedno", jer predstavlja simbol suživota i tolerancije i simbol svijeta kakav bi trebao biti u budućnosti.

"Uspjeh ovog skupa predstavljat će još jednu ciglu kojom gradimo zajedničku kuću mira", kazao je predsjednik zajednice sv. Egidija iskazujući posebnu zahvalnost vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću zbog pomoći u organiziranju sarajevske konferencije.

Sam kardinal Puljić je istaknuo kako je želja Crkve da iz Sarajeva bude poslana pozitivna poruka slavljenja života i jačanja mira.

Uz vrhbosansku nadbiskupiju suorganizatori skupa koji će trajati do 11. rujna su i Islamska zajednica u BiH, Srpska pravoslavna crkva te Židovska zajednica BiH.

Tijekom tri dana sudionici će unutar 28 različitih panela diskutirati o ključnim temama današnjice, a skup bi trebao završiti usvajanjem zajedničkog apela za mir.

Izvor: Laudato/HINA

Velika devetnica Srcu Isusovu – kako je obaviti?

Jesi li obavio/la veliku devetnicu spasa? Ako je tvoj odgovor na ovo pitanje niječan, možda je ova nova školska ili akademska godina najbolja prilika za to. Već danas, na prvi petak u mjesecu, imaš priliku započeti s devetnicom. O čemu se radi?

Ukazavši se u nekoliko navrata svetoj Margareti Mariji Alacoque (1647-1690) Isus je od nje zatražio širenje pobožnosti njegovu Srcu. Među ostalim porukama koje je uputio preko sv. Margarete Marije, jednom prilikom zatražio je od nje primanje sv. pričesti na prve petke u mjesecu. Uz to je Spasitelj povezao jedno “veliko obećanje”. U ljubavi svoga Presvetog Srca Margareti Mariji, jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On je uputio ove riječi: “U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećajem ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času.“ Ovo obećanje još se zove i Veliko obećanje.

Gotovo nepravedno se pobožnost Srcu Isusovu stavlja po strani kao izraz pretjeranoga devocionizma i duhovnoga individualizma koja svojim prakticiranjem odvlači od istinskoga zajedništva u bogoštovlju Crkve. Međutim prava pobožnost Srcu Isusovu trebala bi pridonijeti upravo suprotnome. Svijest o važnosti Srca Isusova seže do početaka Crkve, do onoga trenutka kada je evanđelist Ivan uočio da su iz Kristova probodenoga boka na križu potekli krv i voda. Od tada pa do danas crkveni pisci nisu prestali u tom probodenom boku promatrati postanak Crkve i njezinih sakramenata. Jasno je da je probodeni Kristov bok samo simbol onog njegovog nutarnjeg predanja kojim je on svoj vlastiti život predao za one koje je ljubio do krajnje granice svoje ljudske egzistencije, do smrti. Onaj koji ispravno časti božansku ljubav koja nam se očitovala u Kristovu vazmenom otajstvu – njegovoj muci, smrti i uskrsnuću – po pobožnosti Srcu Isusovu bit će još dublje uveden u to otajstvo i tako će, ne samo njegova pobožnost, nego čitava egzistencija biti uvedena u život Crkve u svim njezinim dimenzijama.

Obavljajući veliku devetnicu spasa treba imati na umu i njezin povijesni nastanak. Naime, u to je vrijeme sveta pričest vjernika bila prava rijetkost, a uz to njezina povezanost sa svetom misom je bila posve zasjenjena. Liturgijska obnova II. vatikanskog sabora ne dozvoljava nam više promatranje svete pričesti kao odvojenoga čina od same euharistije koja se slavi, nego je ona upravo vrhunac sudjelovanja u euharistiji. Stoga će i ispravno shvaćena pobožnost devet prvih petaka biti povezana s djelatnim sudjelovanjem u euharistiji. Isus je Margareti Mariji izrazio želju da ga na prvi petak primamo u svetoj pričesti s nakanom da mu pružimo zadovoljštinu za sve uvrede, nemarnosti i prezir što mu ih ljudi nanose u Presvetom Sakramentu, ne treba stoga niti napominjati važnost svete ispovijedi, ako nismo u stanju milosti, kao priprave za svetu pričest.
Dvanaest obećanja Srca Isusova

onima koji će odgovoriti njegovim željama da učine te Ono bude upoznato, ljubljeno i čašćeno:

1. Dat će svima potrebne pomoći u njihovu staležu.

2. Kroz pobožnost njegovu Srcu udijelit će pomoć obiteljima koje imaju kakve potrebe i ujedinit će razdijeljene obitelji.

3. Tješit će ih u svim njihovim nevoljama.

4. Bit će im sigurno utočište u životu i napose u času smrti.

5. Udijelit će obilan blagoslov na sve njihove pothvate.

6. Grješnici će naći u njegovu Srcu izvor i ocean milosrđa.

7. Kroz pobožnost njegovu Srcu privest će prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike.

8. Revne duše uzdići će se u kratkom vremenu do veliko savršenosti.

9. Blagoslovit će sva mjesta gdje slika njegova Srca bude izložena.

10. Svima koji budu radili oko spasenja duša, dat će milost da taknu i najokorjelija srca.

11. Svi koji budu širili ovu pobožnost, dok budu ustrajali u tom poslu, imat će imena upisana u njegovu Srcu.

12. Jednog petka, za vrijeme svete pričesti, On mi je, uputio ove riječi: “U prekomjernom milosrđu svoga Srca, obećavam ti, da će njegova svemoguća ljubav udijeliti milost konačne pokore svima onima, koji se budu pričestili kroz devet prvih petaka uzastopce. Neće umrijeti u mojoj nemilosti, niti bez svetih sakramenata. Moje Srce bit će im sigurno utočište u tom posljednjem času. Ovo 12. obećanje još se zove i Veliko obećanje.

Preuzeto s portala www.isusovci.hr

Katolički portal Laudato.hr – „Biti u vezi“ slavi svoj prvi rođendan

Katolički portal Laudato.hr – „Biti u vezi“ slavi svoj prvi rođendan na blagdan Male Gospe, u subotu, 8. rujna. Laudato je okupio umjetnike, novinare, svećenike, glazbenike, pisce - kako bi se na nov način širila Božja riječ u suvremenom društvu.

Već godinu dana, najpotpuniji katolički portal „Biti u vezi“ nudi vam vijesti i zanimljivosti iz domovine, svijeta i Vatikana, ali i mnogo više: Laudato.hr govori na pozitivan način jer njegovi suradnici vjeruju u Život; Laudato.hr donosi i drugačije misli o aktualnim događajima, kakve nemate priliku pročitati u ostalim medijima; na Laudato.hr svaki dan možete pratiti misna čitanja i časoslov i doznati sve o svecu dana, a svake nedjelje dočekat će vas internetska propovijed isusovca Antuna Volenika, iz njegova ciklusa Apdejtana riječ.

Podržite Laudato.hr na Facebooku gdje možete pročitati i „šerati“ poticajno razmišljanje dana – Laudato.hr očekuje vaše „lajkove“ i komentare. Potražite nas i na Twitteru gdje redovito izdvajamo zanimljivosti.

Neka svi ljudi dobre volje budu u vezi - šireći Radosnu vijest svakodnevno! Pratite Laudato.hr!

Prenosim sa: http://laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/Slavimo-prvi-ro%C4%91endan!.aspx

„Evo ti Majke!“ KARMEL – i – ja – DA!

IX. Karmelijada održana je pod geslom „Evo ti Majke!“ u Zagrebu i Mariji Bistrici od 28. do 30. kolovoza, gdje su se na godišnjem susretu okupili mladi Karmela Božanskog Srca Isusova i simpatizeri Karmela iz cijele Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Oko 150 mladih iz Zagreba, Hrvatskog Leskovca, Gabela Polja, Bibinja, Splita, Belice, Požege, Slavonskog Broda povele su sestre karmelićanke BSI pod čijim okriljem je nastala karmelska mladež i Karmelijada. Prisustvovali su i predstavnici mladih koji se okupljaju uz samostane braće karmelićana.
Susret bogat Duhom

Susret je bio bogat sadržajem, ali još više Duhom, molitvom, prijateljstvom, mladenačkom radošću i jednom velikom nadom. Uz naše voditelje sestru Maju Pavlu Bašić, brata Dražena Vargaševića i ostale sestre karmelićanke BSI ove godine u susret je bilo uključeno dosta mladih animatora koji su radosna srca animirali i pomagali u svemu što je bilo potrebno oko pripreme i samoga susreta, skupina, radionica...

Prvu večer u samostanu sestara na Vrhovcu prisjetili smo se uz kratki filmić prošlogodišnje Karmelijade te uz molitvu, blagoslov i pjesmu započeli novu. Nakon upoznavanja u skupinama, mladi iz zagrebačke zajednice kroz scenski prikaz „Razgovor s karmelskim svecima“ prenijeli su aktualne i snažne poruke karmelskih svetaca. Ljepota i radost prve večeri nastavila se u euharistijskom klanjanju pod vedrim nebom. Bilo je predivno u tišini susresti se s Kristom i jednostavno gledati Ga kako nas gleda.

Ova karmelijada, za mene šesta po redu, definitivno je nadmašila moja osobna očekivanja. Prije nego je počela, prisjetila sam se prošlogodišnje i pomislila kako nam je bilo super te se pitala hoće li tako biti i ove godine. Za mene je ova Karmelijada bila novi izazov jer sam u njoj sudjelovala i kao animator mladih. Ta uloga bila mi je pomalo strana te nisam bila sigurna hoću li se u njoj snaći. Pripremali smo se, dijelili zaduženja i nestrpljivo iščekivali kad će započeti. Večer prije svi su animatori bili na okupu u samostanu kod časnih sestara gdje smo imali zajedničku misu za Karmelijadu. Osjećaj je bio neopisiv. Znali smo da nas čeka nešto prekrasno. Čim su mladi počeli stizati, njihova radost i otvorenost je ukazivala na ljepotu našeg susreta i zajedništva. Geslo "Evo ti Majke" te program vođen od naših duhovnih voditelja pomogli su nam ponovno se zaljubiti u molitvu krunice, molitvu koja mladima ponekad predstavlja odbojnost zbog "stalnog ponavljanja jednog te istog". Isto tako vjerujem da su mnogi dopustili da im se Blažena Djevica Marija, naša Majka i prijateljica, kroz molitvu približi i ostane u njihovim životima. Vinka
Živa krunica

Drugi dan započeli smo molitvom u kapeli i primili blagoslov za hodočasnički put u Svetište Majke Božje Bistričke. S ruksacima na leđima, svoje korake povjerili smo našoj Majci koja nas sigurno vodi k Isusu. Krenuli smo vlakom do Zlatar Bistrice, a zatim prekrasnim putem kroz prirodu. Usred šume i vrućine dana, pronašli smo hladovinu za posebnu radionicu pod nazivom „Tajna mog života u Otajstvu!“ Tražili smo u krunici sakriveno blago – otajstvo Isusova i Marijina života, Božju Riječ koja nam daje odgovor i za naš život. Tako smo na „zrnca krunice“ pisali „svoje otajstvo“, zatim je svaka skupina prema zajedničkim otajstvima napisala molitvu i dala naziv svojoj krunici. Bila su to životna i duboka promišljanja. Npr. krunica Božje prisutnosti, prijateljstva, poniznosti, milosrđa, saveza. Kad su se spojili svi plakati sa zrncima, nastala je velika, živa krunica koja je duhovno „umrežila“ sve sudionke.
Biti totalno Marijini

Nakon radionice br. Dražen imao je katehezu na geslo susreta: „Evo ti Majke!“ Bila je to bogata i jaka kateheza o Marijinom otajstvu, Marijinoj čežnji, Božjem pozivu i Marijinoj poslušnosti i vjernosti, o Marijinoj prisutnosti u Isusovom i našem životu. Bilo je predivno zatim vidjeti toliko mladih koji nakon kateheze u šutnji koračaju razmatrajući o Onoj koja je totalno ponizna, jednostavna, čista, ali jaka i plodna, o našoj Majci i posrednici milosti koja nas dovodi do Isusa. U svetište smo ušli u procesiji, u molitvi i pjesmi, a kao vrhunac hoda s Marijom učinili smo posvetu mladih Nebeskoj Majci.

Na slavlju Svete mise koju je predvodio br. Dražen, pridružio nam se i povjerenik za pastoral mladih vlč. Ivica Budinšćak. Uz njega, srdačno nas je pozdravio i upravitelj svetišta vlč. Zlatko Koren. Crkvom je odjekivala molitva, pjesma i poruka: Čovjek nije stvoren za polovičnost, nego za cjelovitost i puninu! Budimo totalno Marijini, totalno Božji!

Večer smo nastavili u natjecateljskoj igri Karmelias i plesu. Mogli smo puno toga naučiti, ali uz to se i bolje upoznati, nasmijati... Iako već umorni i iscrpljeni nije nam ponestalo snage za molitvu. S upaljenim svijećama u ruci i gorućim plamenom u srcu, u gluho doba noći, zaputiti smo se na bistričku kalvariju gdje smo razmatrali križni put.

Ovo je bila moja prva Karmelijada i mogu reći da je to stvarno predobro i predivno iskustvo u svakom smislu. Puno stvari me se dojmilo: noćno klanjanje, predstava, sat šutnje u hodu do Marije Bistrice, sve pjesme i sve koreografije, igranje Karmelijasa, plesanje, križni put u jedan sat iza ponoći (to je bilo stvarno super :)), nova poznanstva, vesele i nasmijane časne sestre, svjedočanstva, dijeljenje hrane i pića, spavanje u vreći prvi put u životu, dijeljenje WC-a s još sto ljudi i ništa od toga mi nije predstavljalo problem, a mislila sam da možda hoće! :) Kući sam se vratila fizički umorna, ali duhovno ispunjena, sretna i vesela! Matea
Proširena karmelska obitelj

Zadnji dan naše Karmelijade započeli smo sa zanimljivom pantomimom koju su nam pripremili mladi iz Bibinja. Bila je riječ o daru kojeg nam je Bog darovao. Daru koji trebamo darovati drugima jer tako dar postaje veći i umnaža se, a kad dar sebično čuvamo za sebe on postaje manji i gubi svoju vrijednost. O tome kako žive svoj život kao dar za druge mladima su zatim posvjedočili jedna majka obitelji, redovnica i svećenik.

Karmelijada je završila u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca, u zajedništvu sa klauzurnim sestrama karmelićankama. Upoznali smo njihov način života, zajedno molili časoslov i slavili Euharistiju. Tom prigodom postali smo bogatiji za 17 novih članova, mladih koji su obukli karmelski škapular i posvetili se Mariji u duhu i zajedništvu karmelske obitelji.Uistinu, Karmel je oaza susreta s Bogom i na Karmelijadi se osjetio duh molitve, tišine i pripadnosti, jedne posebne ljepote, radost i nade koja vodi u Život. Kao što nam blista najljepša Zvijezda na nebu, nosimo dar od Krista, Mariju Majku u srcu. Duša nam zablista, za Krstom s Tobom hodimo, vjera ljubav čista, totalno Tvoji Marijo!

Moram priznati da mene Gospa Karmelska već duuugo zove u zajednicu, ali ja nikako da se odazovem. Čak sam jednom prilikom mogla i primiti Škalupar, ali sam odbila jer nisam zapravo niti znala što bi to trebalo biti i zašto se to nosi. Ubrzo nakon toga dobila sam poziv na Karmelijadu i odmah odlučila da moram ići. :) To je bila prva Karmelijada na kojoj sam bila, i oduševila sam se još više za Karmel, za karmelsku duhovnost, za karmelske svece, redovnike i redovnice. :) Zajedništvo među mladima bilo je stvarno čvrsto i posebno unatoč umoru i neispavanosti. Igre i ples ispunili su svaku slobodnu minutu, kateheze i svjedočanstva su nas sve potaknula na razmišljanje, ali i od srca nasmijale! ;) Karmel + i + ja (definitivno)=DA! Anita
Autor: Renata Vidović

Prenosim sa: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/KARMEL-%E2%80%93-i-%E2%80%93-ja-%E2%80%93-DA!.aspx

Nagrada za aktivnost u župama Posjet mladih katolicima u Švicarskoj

Aktivni mladi u svojim župnim zajednicama iz župa Bl. Alojzija Stepinca za naselja Bestovje-Novaki-Rakitje i Uzvišenja Svetog Križa iz Kerestinca posjetili su gradove Bern i Koinz u Švicarskoj, što je bila nagrada za njihovu aktivnost u župama. Svake godine nagrađeni su nekim hodočašćem ili izletom zbog svoje angažiranosti u župnim aktivnostima, kao što su sudjelovanje u crkvenom zboru, vođenje vjeronauka, organiziranje klanjanja i križnih puteva, te za svu ostalu pomoć oko župe.

Nedugo prije, mladi iz tih Švicarskih gradova boravili su u Hrvatskoj, u župi Uzvišenja Svetog Križa i Bl. Alojzija Stepinca, pa je ovo bio uzvratan posjet. Već dulje vrijeme vjernici iz Kerestinca i Koinza održavaju prijateljstvo i međusobne posjete.

Ovoga puta mladi iz Hrvatske bili su gosti župe Sv. Josipa u Koinzu, gdje su ih u svoje domove primile hrvatske obitelji. One su ih ugostile kroz sva tri dana i pružile im svu ugodnost obiteljskoga doma. Tamo su slavili svetu misu i susreli vjernike iz Švicarske.
Dani ispunjeni bogatim programom

Prvi dan, mladi iz Hrvatske posjetili su grad Bern, te stari dio toga grada koji se nalazi i na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Zatim su ručali u Hrvatskom Katoličkom Centru u Bernu i susreli se s fra Gojkom Zovkom koji je voditelj Hrvatske katoličke misije u Bernu.

Drugi dan bio je karakterističan po tome što su mladi posjetili Olimpijski centar i muzej u gradu Lausanni, gdje su razgledavali najzanimljivije stvari poput medalja i baklji, te one najuspješnije sportaše i njihove rezultate i to od prvih Olimpijskih igara 1896. u Ateni do zadnjih 2012. u Londonu. Potom su se uputili prema gradu Genevi, koji se nalazi u drugome švicarskom kantonu, francuskog govornog područja. Razgledavanje i cijeli dan završili su misnim slavljem.

U središtu trećeg dana boravka u Švicarskoj bilo je zajedničko misno slavlje sa Švicarcima i Hrvatima, na hrvatskom i njemačkom jeziku, a hrvatski zbor mladih „Gloria“ predvodio je pjevanje. Nakon toga, zajedno sa svim vjernicima i obiteljima koji su ih ugostili, družili su se uz zajedničku kavu i doručak, te se nažalost opraštali. Mladi iz Hrvatske krenuli su prema svojim kućama, a u povratku su posjetili i St. Gallen, otok cvijeća koji se nalazi na švicarsko-austrijskoj granici.

Za svu organizaciju oko dolaska i boravka mladih u Koinzu pobrinuli su se gospodin Ante i gospođa Marica Ćorluka, koji su i zadužni za to međusobno prijateljstvo župa iz Hrvatske i Švicarske. Lijepo iskustvo i putovanje ne bi bilo moguće bez pomoći župa Bl. Alojzija Stepinca i Uzvišenja Svetog Križa, te prijevozničke tvrtke „Samoborček“, gospodina Branka, gospođe Barbare i gospođe Biserke koji često materijalno pomažu mladima pri svakom njihovom putovanju.
Brojne uspomene na prekrasno putovanje

Mladi iz Hrvatske bili su oduševljeni lijepim gostoprimstvom obitelji iz Švicarske, te organizacijom i programom cijeloga puta. Tako i Tamara Kanceljak, orguljašica zbora mladih „Gloria“ govori kako je „iz ovogodišnjega putovanja mladih u Švicarsku zbilja teško izdvojiti samo nekoliko lijepih trenutaka. Ono što će najvjerojatnije svima ostati u najljepšem sjećanju predivno je zajedništvo koje nas je pratilo cijelim putem. Od improviziranih proba zbora u autobusu, misnih slavlja, večernjih druženja uz pjesmu do društvenih igara, starih/novih prijateljstava i razgovora“.

Tamara nastavlja kako joj je bilo „jako drago što smo imali priliku prenoćiti u hrvatskim obiteljima i tako saznati malo više o životu izvan Hrvatske. Budući da smo imali gitaru sa sobom, domaćine smo prije odlaska iznenadili pjesmom, a njihov osmijeh i vraćanje mislima u domovinu bili su nam predivni darovi. O samome putu mogla bih pričati jako puno, ali umjesto tisuću praznih riječi ostaju nam brojne uspomene na prekrasno putovanje u još boljem društvu!“

Barbara Klemenčić iz Kerestinca željela je podijeliti s nama kako je Švicarska predivna, kako smo se odlično zabavili i proživjeli jedno lijepo iskustvo koje nećemo nikada zaboraviti. Bilo je lijepo vidjeti da su tamošnji Hrvati ostali i dalje ustrajni u svojoj vjeri i nastavljaju je održavati.
Autor: Martina Habljak

Prenosim sa: http://www.pastoralmladih.hr/Novosti/Vijesti/Posjet-mladih-katolicima-u-Svicarskoj.aspx

Dvorac Lužnica - 5 godina djelovanja

DAN OTVORENIH VRATA povodom 5. obljetnice djelovanja održat će se 30. RUJNA 2012.

PROGRAM
11,00 – SVETA MISA ZAHVALNICA
12,00 – 13,00 – Vrijeme odmora i okrjepe (u parku će se moći nabaviti obrok s roštilja)
13,00 – OTVARANJE DVORCA uz nastup dječjeg ansambla Plemićke mladeži
- Pogled u prošlost i šetnja dvorcem uz prizore iz 19. stoljeća
15,00 – PLES BIJELIH LIPICANACA I BAROKNIH JAHAČA – Lipicanska barokna raskoš
18,00 - SVEČANI KONCERT - prvakinja opere HNK Mira Vlahović i zbor sestara milosrdnica

ULAZ SLOBODAN – DOBRO NAM DOŠLI!

SRETAN ROĐENDAN - Laudatu - BITI U VEZI

Moji prijatelji sa laudato.hr-a danas slave svoj dan.
Hvala Vam na tekstovima koji stavljate na svoj web i koje povremeno prenosim.
Hvala gospođi Kseniji koja je saslužna da je laudato.hr tako dobar portal koji je s lakočom ćita u uvijek je ažuran.
Hvala svima koji radite na tom portalu.
Nije lako koji puta diči se u jutro i otič na teren ili skinut sa weba novosti.
Nastavite tako i dalje radit jer samo tako mogu dobre vijesti nadjačit one loše kojima smo bobrdirani svaki dan.

Kreće KMNL Jaskanskog dekanata

05.09.2012.

Kako sam jučer doznao kreće KMNL Jaskanskog dekanata.
Sve informacije možete dobit u pastoralu sportaša Zagrebačke nadbiskupije.

Zbor Izvor iz Zagreba - Audicija

Zbor Izvor poručuje:
Dragi prijatelji! Ako se želite pridružiti Izvoru, dođite nam na audiciju svake srijede od 20 sati. Ponuda traje do 15. listopada!
Čekamo vas :)

121 godina organiziranoga javnog prijevoza u Zagrebu

Izvor: zet.hr

U srijedu, 5. rujna 2012., točno je 121 godina otkad se na zagrebačkim ulicama pojavio prvi tramvaj, tada pogonjen jednom konjskom snagom. Prije toga putnici su se organizirano prevozili samo konjskim omnibusom i to uglavnom do lječilišta i kupališta. Stoga se taj dan u povijesti našega grada i Zagrebačkog električnog tramvaja bilježi i kao početak organiziranoga javnog gradskog prijevoza u Zagrebu.

Kako je tramvaj kroz tri stoljeća nezaobilazan dio svakodnevice stanovnika grada podno Sljemena, ova vrijedna obljetnica prigoda je da se prisjetimo vremena kada je zagrebačkim ulicama cinkao konjski tramvaj, čiji se zvuk zvonca izmjenjivao s kloparanjem potkova konja, a gradske su ulice osvjetljavale plinske svjetiljke.

Na 121 godinu tramvaja u Zagrebu naše će sugrađane na konferenciji za novinare voditelj Podružnice Dubravko Baričević sa suradnicima izvijestiti o prijevoznim i drugim aktualnostima ZET-a vezanim uz početak školske, odnosno akademske godine. Na 121. obljetnicu organiziranog prijevoza u Zagrebu, ZET-ova vozila bit će obilježena državnom i zastavom grada Zagreba.
Povijesna priča o počecima javnoga gradskog prijevoza

Potkraj 19. stoljeća Zagreb se naglo urbanizirao prerastajući u suvremen srednjoeuropski grad u kojem se samo u posljednjem desetljeću stanovništvo povećalo za gotovo 50 posto. Iz tog razloga 1885., šest godina nakon pojave prvog Siemensova električnog vlaka, gradski su oci počeli raspravljati o ideji uvođenja tramvaja u Zagreb. Već iduće godine javio se bogataš Gvido Pongrac i s gradskom upravom sklopio ugovor o gradnji tramvajske pruge. Kako je, godinu dana poslije, Pongrac odustao od najavljene gradnje, o tramvaju se neko vrijeme više nije govorilo.

Ideja je opet postala aktualna 1887., kada je francuski inženjer Raoul Pierre Alexandre Gautier predložio gradskom poglavarstvu uvođenje konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora. Nakon što se, zbog nedostatka sredstava, od te ideje ubrzo odustalo, Gautier je promijenio plan i predložio izgradnju pruge u Zagrebu. Gradska općina prihvatila je njegovu ponudu te mu izdala dozvolu i sklopila s njime odgovarajući ugovor 11. lipnja. 1889. godine. Nacrte za gradnju nadležno ministarstvo u Budimpešti odobrilo je potkraj ljeta 1890., a dozvolu za gradnju Gautier je dobio tek 7. ožujka 1891. kada mu Ministarstvo dodjeljuje koncesiju uz uvjet da gradnja tramvajske pruge bude dovršena u roku od pola godine nakon odobravanja detaljnih nacrta.
Od Mitnice do Savskog mosta

U to vrijeme u Zagrebu se već posvuda šaputalo kako Gautier uopće neće graditi jer nema dovoljno novca za taj pothvat. I zaista, gradnja jednokolosiječne tramvajske pruge otpočela je 11. svibnja 1891. nakon što je, s pristankom gradske općine, Gautier prenio svoja prava i obveze na Društvo zagrebačkih građana predvođenih zastupnikom dr. Ljudevitom Schwarzom, uz odštetu od 4500 forinti. Radovi su povjereni poduzetništvu Gfrörer i Muskovics iz Budimpešte. Društvo je izgradilo pruge od Mitnice u Vlaškoj ulici (današnjem Kvaternikovu trgu) kroz Vlašku, Draškovićevu i Jurišićevu ulicu preko Jelačićeva trga te Ilicom do tzv. Južnoga (danas Zapadnoga) kolodvora, s odvojkom Frankopanskom i Savskom cestom do Savskog mosta. Tramvaj je trebao biti pušten 15. kolovoza 1891., na dan otvaranja Jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe (u povodu 50. obljetnice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva - preteče Zagrebačkog zbora, današnjeg Zagrebačkog velesajma). Zbog kašnjenja dostave kola, tramvaj je pušten u pogon 5. rujna 1891., nepunu godinu dana nakon otvorenja zagrebačke parne uspinjače. Svečanog otvorenja nije bilo, a utržak je prvog dana predan Gradu u dobrotvorne svrhe.

Tramvaj je u to doba bio velika atrakcija za još mali grad Zagreb. Tramvajska kola tvornice Weitzer iz Graza izazvala su toliku senzaciju da se toga dana, u 10 zatvorenih i 6 otvorenih (ljetnih) kola, prevezlo više od 20.000 Zagrepčana, odnosno gotovo pola stanovnika kojih je, u to doba, u Zagrebu bilo nešto više od 42.000.

Na mjestu današnjega Tehničkog muzeja nalazilo se spremište tramvajskih kola s konjskom stajom i upravnom zgradom. Konja je bilo dva puta više nego kola. Jedan konj vukao je kola prevalivši prosječan put između 26 i 28 km dnevno. Dužina pruge bila je približno osam kilometara, a širina kolosijeka iznosila je 0,76 m. Brzina konjskog tramvaja nije bila baš velika (7,5 km/h), a i nije mogla biti, jer su pruge bile jednokolosiječne s mimoilaznicama samo na važnijim stajalištima. No i takva je vožnja bila brža i udobnija od pješačenja.

Godine 1892. sagrađen je kolodvor državne željeznice (današnji Glavni kolodvor) pa je te godine izveden odvojak tramvajske pruge od Jelačićeva trga do novog kolodvora. Osim toga produžena je pruge od mitnice u Vlaškoj ulici do Maksimira.

Društvo konjskog tramvaja ubrzo nakon svog osnutka zapada u teškoće, iz kojih se izlaz našao u osnivanju dioničkog društva pod imenom „Zagrebački tramway, dioničarko društvo“. Dionice društva preuzeo je poslije belgijski kapital.
Električni tramvaj

Kako se grad počeo sve snažnije razvijati, konjski tramvaj više nije udovoljavao potrebama Zagrepčana. Elektrifikacije tramvaja što se provode u inozemstvu djeluju i na građanstvo koje traži da se i u Zagrebu konjski pogon zamijeni električnim. Prvu električnu centralu Zagreb je dobio razmjerno kasno, tek 1907. godine, tako da se na svečano otvorenje prometa na prvoj pruzi električnog tramvaja, čekalo do 18. kolovoza 1910. Konjski tramvaj zadržao se još godinu dana, do potpunog dovršenja mreže električnog tramvaja, kada je premješten u Veliku Goricu, gdje je ostao do 1937.

Nove tramvajske pruge izgrađene su s kolosijekom širine od 1 metra, na istim trasama kojima je vozio i konjski tramvaj, s tim da je pruga od današnjeg Zapadnog kolodvora kroz Ilicu preko Jelačićevog trga i kroz Jurišićevu ulicu do Draškovićeve, izvedena s dvostrukim kolosijekom. Vozni se park sastojao od 28 motornih kola tvornice Ganz & Co iz Budimpešte i 14 prikolica konjskog tramvaja koje su preuređene za novu širinu kolosijeka. Tadašnji je tramvaj bio žute boje, koja je 1923. zamijenjena prepoznatljivom plavom bojom grada Zagreba. Godinu dana kasnije tramvajska mreža proširuje se izgradnjom mirogojske pruge koja vodi s Jelačićeva trga preko Kaptola i kroz Novu Ves na Mirogojsku cestu.
Uspon ZET-a

U godinama koje su slijedile, unatoč poteškoćama, tramvajski se promet razvijao zajedno sa svojim gradom. Gradnjom željezničkog nadvožnjaka na Savskoj cesti kod Crnatkove ulice na inicijativu i doprinosom ZET-a, novog tramvajskog spremišta na Ljubljanici 1935. godine, novih tramvajskih pruga, ujedno se mijenjala slika grada i ritam života njegovih stanovnika. Istodobno s gradnjom novih pruga, Zagreb i Zagrebački električni tramvaj zajedno su radili na osuvremenjivanju voznog parka. Značajan doprinos dali su ZET-ovi inžinjeri među kojima je najznačajniji Dragutin Mandl (1892.-1959.), koji će četiri desetljeća djelovati u ZET-u kao njegov najsposobniji i najzaslužniji stručnjak. Njegovim dolaskom, 1920. godine ujedno započinje i velika obnova i uspon Zagrebačkoga električnog tramvaja.

Po njegovim nacrtima i pod njegovim vodstvom izgrađuju se u ZET-ovim radionicama prva domaća tramvajska kola (M-22), koja su počela prometovati 2. srpnja 1922. Kola su bila duga 9,14 m, široka 2,10 m, a teška 9,5 tona. Izvedena su još s drvenim kosturom, a vrata su bila prilagođena za lijevu vožnju, koja je tada još vrijedila u Zagrebu. Godišnja proizvodnja u vlastitoj radionici iznosila je do 12 kola.

U međuvremenu je montirana propisna bakrena vozna žica gornjeg voda umjesto ratne, čelične, koja je iskorištena kao betonska armatura pri dogradnji nove radionice. Zbog toga je trebalo izmijeniti klizač oduzimača struje, pa se počeo rabiti Fischerov klizač iz Švicarske dok nije inž. Mandlu i njegovim suradnicima uspjelo razviti vlastitu konstrukciju klizača, koja je i patentirana, pa su njome otad opremane sve naše 3lire3.
Osim putničkih kola u ZET-u su po vlastitim nacrtima između 1923. i 1926. sagrađena i dvoja motorna kola za polijevanje ulica. Osim pogonskih motora ta su kola imala i poseban motor s centrifugalnom pumpom za izbacivanje vodenog mlaza, kojemu se jakost mijenjala s pomoću posebnih ventila i podešavanjem broja okretaja u motoru. Godine 1923. uz novogradnju kola počelo se i s pregradnjama zastarjelih Ganzovih motornih kola iz 1910. u zatvorene prikolice, s time da su im peroni nešto produženi, a osim toga, ta su prvobitna žuta kola prebojana plavom bojom grada Zagreba. U međuvremenu se dovršavaju nacrti za konstrukciju čeličnog kostura kola, pa se od 1924. grade samo takva kola (M-24), a prilagođena već za desnu vožnju, koja je u Zagrebu stupila na snagu 1. siječnja 1926. g. Za potrebe novih pruga sredinom tridesetih godina izgrađeno je 6 motornih kola i 13 otvorenih prikolica, koje se od prvobitnih Mandlovih razlikuju po otvorenijem boku, po preklopnim sjedalima i nekim drugim preinakama, a kako je odobreni nacrt u ZET-u potpisao ravnatelj Košak, one su u radionici nazvane “Košakovim prikolicama”.

Pod vodstvom inženjera Mandla, kao glavnoga konstruktora, dovršena je 30. travnja 1951. u ZET-ovoj tramvajskoj radionici gradnja prototipa novih ZET-ovih motornih kola 101, s kapacitetom od 95 putničkih mjesta te sa snagom motora 2x60 kW i najvećom brzinom od 60 km/sat. Time je stvoren domaći tip suvremenih tramvajskih kola, s automatskim posluživanjem vrata, sjedalom za vozača i za konduktera, električnim, mehaničkim i zračnim kočnicama te sa sigurnosnom napravom (zaštitnom košarom) ispred prednjih kotača.

Poslije, na temelju ZET-ove tehničke dokumentacije, pošto su u ZET-u izrađena tri prototipa, preuzela je serijsku proizvodnju tih kola tvornica “Đuro Đaković” iz Slavonskog Broda.

Iz te je tvornice 31.12.1973. godine u ZET stigao prvi četveroosovinski tramvaj TMK 201, a posljednji, trideseti, iz te serije isporučen je u lipnju 1974. Nekoliko godina kasnije s češkom tvrtkom “ČKD-Tatra” iz Praga sklopljen je ugovor o kupnji prvih 30 tramvajskih motornih kola s prikolicom. Tim je činom nakon dugog niza godina ugašena domaća proizvodnja tramvajskih vozila.
Povratak domaće proizvodnje tramvaja

Novo poglavlje u razvoju tramvajskog prometa u Zagrebu obilježio je dvozglobni tip 2100, kojeg je prema ideji ZET-ovog inženjera Franje Đurete, a uz podršku Grada, 1994. godine napravila tvrtka Končar. Već se tada u Gradu i ZET-u razmišljalo o niskopodnim tramvajima što su se počeli pojavljivati u javnome gradskom prometu nekih bogatih europskih gradova. Pobjedom na međunarodnom natječaju, a kasnije i proizvodnjom prvog domaćeg niskopodnog tramvaja, konzorcij Crotram koji tada čine tvrtke Končar, TŽV Gredelj i Đuro Đaković, opravdao je ukazano povjerenje. Nakon isporuke 70 ugovorenih tramvaja, u srpnju 2007. godine s konzorcijem je sklopljen ugovor o proizvodnji novih 70 niskopodnih tramvaja. Isporukom posljednjeg 142 ugovorenog tramvaja u lipnju 2010. završilo je i razdoblje najveće obnove tramvajskog voznog parka u povijesti ZET-a.
Autobusni prijevoz

Organizirani javni autobusni prijevoz napodručuju Grada Zagreba naziva počeo je 11. kolovoza 1927. godine. Uprava Zagrebačkoga električnog tramvaja preuzela je gradski autobusni promet 1931. godine, od tvrtke Barešić&Co. Vozni park sastojao se od 20 autobusa, kojima je isprva nastavljen promet na šest dnevnih i dvije noćne linije. Dužina linija iznosila je 9,6 km.

Spremište autobusa i prostor za popravak organiziran je u sastavu staroga tramvajskog spremišta uz Savsku cestu. Stanje u autobusnom prometu znatno se poboljšalo tek početkom 1940. novim vođenjem autobusnih kao nastavaka tramvajskih linija, a uveden je i zajednički tarifni sustava s prijelaznim kartama uz povoljnu cijenu. Tijekom godina, kako se razvijao linijski prijevoz, kupovalo se za potrebe autobusnog prometa gotovo sve do čega se došlo, pa je vozni park u razdoblju od 1945. do 1952. bio sastavljen od različitih tipova i marki autobusa, uglavnom rabljenih vozila. Tako je u prometu bio 21 autobus, a čak 13 različitih marki i tipova. U nedostatku domaćeg Autobus - promet proizvođača ZET 1955. godine kupuje rabljene katne autobuse iz Engleske.Od 15. veljače 1960. u redovitom je prometu bilo i 8 autobusa s prikolicama, odnosno “autobusnih vlakova”. Pojavom zglobnih autobusa prikolice su izgubile važnost, te su rashodovane 1968. godine kada je stigla i prva isporuka od 33 vozila MAN 750, koja su u sljedećih nekoliko godina brojčano nadmašila ostala vozila u ZET-ovom voznom parku.

Početkom sedamdesetih godina autobusni promet ZET-a uspostavljen je na 50 linija ukupne dužine oko 500 kilometara. Završetkom izgradnje spremišta u Dubravi 1962. godine, autobusne radionice na Vurovčici 1964. i spremišta u Podsusedu 1971., ostvareni su temeljni preduvjeti za solidan razvitak autobusnog prometa i održavanje primjerene kakvoće prijevoza na autobusnim linijama. To su i godine kada se teritorijalno širio i grad Zagreb, pa su pripojene tadašnje općine Sesvete, Zaprešić, Velika Gorica i Samobor.

Tijekom devedesetih godina, zbog ratnih događanja, nema značajnije obnove voznog parka. Kako bi ipak osigurao ponudu, a pratio rashod, ZET je počeo nabavljati rabljena vozila marke MAN iz Njemačke.

Potkraj 1993. godine odlučeno je da se nova vozila kupuju u niskopodnoj izvedbi što je i danas jedan od osnovnih uvjeta po kojima se nabavljaju novi autobusi.
Zadnji velika obnova autobusnog voznog parka bila je 2008. i 2009. godine kada je ukupno nabavljeno 214 novih niskopodnih autobusa, solo i zglobnih, od kojih se 60 koristi stlačenim prirodnim plinom.
ZET danas

Zagreb je danas milijunski grad. Pokriva ga 116.346 metara pruga na kojima je u redovitom prometu na 15 linija dnevnog prometa i četiri noćne linije dvjestotinjak tramvajskih vozila. Također, širokom mrežom autobusnih linija (ukupno 134), sa više od 300 vozila svakodnevno uključenih u dnevni promet, ZET uz Grad Zagreb pokriva i područje dijela Zagrebačke županije.
Uz podizanja standarda prijevoza, ZET je tijekom protekle 121 godine postojanja prometno povezujući mnoga novosagrađena naselja pratio razvoj grada, što će nastojati činiti i dalje.
Jer kao i u doba prometne romantike, kada su cestama vladali konji upregnuti u kola, a ulice osvajali pješaci, Zagreb i Zagrebački električni tramvaj i nadalje rastu zajedno.

Međunarodni etički kodeks za knjižničare i informacijske stručnjake

04.09.2012.

Knjižničari i drugi informacijski stručnjaci prvi put imaju pristup međunarodnom etičkom kodeksu, koji je u kolovozu 2012. godine usvojio Međunarodni savez knjižničarskih društava i ustanova (IFLA).

Etički kodeks za knjižničare i informacijske stručnjake obuhvaća pitanja poput pristupa informacijama, odgovornosti prema pojedincima i društvu, privatnosti, tajnosti i transparentnosti, otvorenog pristupa i intelektualnog vlasništva, neutralnosti, osobnog integriteta i profesionalnih vještina te odnosa poslodavca i djelatnika.

Kodeks je usvojio Upravni odbor IFLA-e tijekom Konferencije održane u Helsinkiju u Finskoj od 11. do 17. kolovoza 2012. godine.

Među ostalim, knjižničari i drugi informacijski stručnjaci trebali bi odbaciti cenzuru u svim njezinim oblicima, podržavati besplatno korištenje usluga te promicati iskorjenjivanje diskriminacije, osiguravajući da svi ljudi, bez obzira na status, imaju pristup informacijama.

Kodeks je tijekom 2011. i 2012. godine oblikovala IFLA-ina Komisija za slobodan pristup informacijama (FAIFE).

Radnom skupinom koordinirala je Hermanna Rösch, profesorica informacijskih znanosti sa Sveučilišta u Kölnu.

Srodna zanimanja, poput arhivista i muzejskih stručnjaka, već imaju međunarodne etičke kodekse. Međunarodno arhivsko vijeće (ICA) i Međunarodno muzejsko vijeće (ICOM) već su odavno razvili, prihvatili i zadržali svoje međunarodne etičke kodekse za arhive i muzeje, no IFLA i knjižničari dosad nisu imali sličan dokument.

Kodeks postoji u dvije inačice, duljoj i kraćoj.

Ovaj kodeks ne podrazumijeva ukidanje postojećih kodeksa niti ukidanje obveze stručnih udruga za razvoj vlastitog kodeksa kroz proces istraživanja i međusobne suradnje.

FAIFE je prikupio gotovo 40 etičkih kodeksa za knjižničare iz cijelog svijeta.

Papin posjet Libanonu kao poruka mira

Papin posjet Libanonu poruka je mira za cijeli Bliski istok – izjavio je antiohijski patrijarh Gregorios Laham u razgovoru za Radio Vatikan, a Sveti je Otac u nedjelju u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji rekao da je sretan što će uskoro ići u Libanon. Govoreći o Papinu skorom putovanju patrijarh je rekao da su vrlo radosni što Sveti Otac može hodočastiti u Libanon koji je dio Svete zemlje.

Libanon je vrlo gostoljubiva zemlja, unatoč teškoćama i tinjajućem strahu Sveti će Otac doći, a tomu se raduju svi Libanonci – istaknuo je patrijarh Laham.

Na upit o važnosti Papina putovanja za kršćansko svjedočenje na cijelom Bliskom istoku, rekao je da Papa stiže u Libanon, a posjet se može smatrati namijenjen cijelom Srednjem istoku, jer Libanon je poruka, kako je rekao Ivan Pavao II. „Libanon je mala zemlja ali je poruka za cijeli svijet, naročito za Srednji istok.“

Tijekom posjeta Papa će uručiti poslije-sinodsku apostolsku pobudnicu, plod promišljanja svih biskupa i istočnih patrijarha koji su sudjelovali na Sinodi, a koja je znak velike Papine ljubavi i skrbi za Libanon i Srednji istok – primijetio je patrijarh.

Govoreći o važnosti Papina posjeta za mir na Bliskom istoku, patrijarh je rekao da je mir neprocjenjivo dobro za sve narode Bliskog istoka, a upravo je stoga vrlo važan Papin posjet. Putovanje je poruka mira za Libanon i za Siriju. Ne smijemo zaboraviti da je Sveti Otac tijekom osamnaestomjesečnog sukoba u Siriji petnaest puta govorio o miru, a u mnogim okolnostima pozivao na mir, dijalog i jedinstvo u Siriji. Sveti Otac u srcu dakle nosi i Siriju, vjerujem da će sirijskom narodu uputiti posebnu poruku – kazao je patrijarh.

Na upit o Papinu susretu s muslimanskim vođama i njegovu značenju za vjersku slobodu, rekao je da je u Libanonu na snazi životni dijalog, ali i ustavni jer Ustav ne razlikuje vjerske skupine. Libanon je dakle izraz povijesnog i ustavnog suživota. Vjerujem da će susret s muslimanskim vođama biti poruka svim muslimanima na Srednjem istoku, naročito tamo gdje prijeti opasnost ekstremizma – kazao je dodajući:

Ako, unatoč sadašnjem stanju, na Bliskom istoku uspije dijalog, znači da će biti moguć i u cijelom svijetu. A uvjeren sam da će Sveti Otac izreći vrlo važne riječi za jačanje dijaloga i suživota, za zajedničku izgradnju boljega svijeta u Libanonu i na Bliskom istoku – zaključio je patrijarh Laham.

Izvor: Radio Vatikan i laudato.hr

Redovnički dani: "Važnost i uloga žene u prenošenju vjere"

U organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) u franjevačkom samostanu, Avenija Gojka Šuška 2 u Zagrebu 14. i 15. rujna održat će se XXVIII. Redovnički dani.

Program počinje u petak, 14. rujna, u 9 sati uvodnom molitvom Trećeg časa. Slijedi pozdrav o. Vinka Mamića, OCD, predsjednika HKVRPP.

Predavanje s temom "Žene u traženju svojih vlastitih korijena u biblijskoj tradiciji" održat će dr. Stipe Jurič, OP, profesor Svetog pisma na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu. Popodnevni rad nastavlja se u 16 sati predavanjem "Redovničke karizme u službi navještaja vjere", doc. dr. s. Nele Veronike Gašpar, FDC, profesorice na Katedri dogmatske teologije, Teologija u Rijeci, Područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Nakon rasprave, prvi dan završit će u 17.45 sati molitvom Večernje.

U subotu, 15. rujna, nakon molitve Trećeg časa u 9 sati, slijedi predavanje "Žene i javno svjedočenje vjere u Crkvi i hrvatskom društvu" dr. Tanje Baran, novinarke i predsjednice Udruge za promicanje znamenitih Križevčana "Dr. Stjepan Kranjčić".

Euharistijsko slavlje u 11.15 sati predvodi predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života dubrovački biskup Mate Uzinić.

U 16 sati na programu je okrugli stol s temom "Uloga i važnost žene u prenošenju vjere", a sudjeluju biskup Mate Uzinić, doc. dr. s. Nela Veronika Gašpar, FDC, prof. Ljilja Vokić, bivša ministrica obrazovanja i ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu, te Ksenija Abramović, vlasnica Galerije hrvatske sakralne umjetnosti "Laudato". Moderatorica će biti dr. Tanja Baran.

Večernja je u 17.45 sati, a Redovničke dane zaključit će prigodnom riječju dopredsjednica HKVRPP s. Jasna Lučić, OSU.

Izvor: IKA i laudato.hr

Srebro za Kralja: Dragi Bog mi je pomogao!

"Koljeno je izdržalo u prvom hicu, dragi Bog mi je pomogao i uspio sam osvojiti medalju. Nju posvećujem hrvatskom narodu. Ona ide u povijest, i moju i našeg paraolimpijskog sporta," rekao je hrvatski paraolimpijac Darko Kralj nakon što je osvojio srebrnu medalju na POI u Londonu u bacanju kugle hicem od 14,21 metar.

Zlatna medalja pripala je Dancu Jackieju Christiansenu (17,87 m), a brončana Britancu Aledu Daviesu (13,78 m).

Kralj je prije četiri godine u Pekingu u ovoj disciplini osvojio zlatnu medalju, a ovo su mu zadnje Olimpijske igre. Za njega se može reći da je doslovno s ruba smrti stigao do paraolimpijske slave. Prije 21 godinu život mu je visio o niti nakon granatiranja Dalja, a danas odlazi u sportsku mirovinu kao osvajač dvije medalje na POI te svjetski prvak i doprvak.

Rođen je u Garešnici 6. lipnja 1971. Djetinjstvo je proveo u Grubišnom Polju, igrao je rukomet u RK-u „Česma“, sudjelovao je u Domovinskom ratu kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a te postrojbe za posebne namjene. Teško je ranjen u srpnju 1991. prilikom raketiranja Dalja kada mu je amputirana lijeva natkoljenica.

Atletikom se počeo baviti 2004. godine kao član bjelovarskog „Sokola“ te je ubrzo postao državni prvak i rekorder. Od 2004. svake je godine pobjeđivao na Otvorenom prvenstvu Hrvatske.

Od 2006. godine trenira s Ivanom Ivančićem, najboljim hrvatskim trenerom za bacačke discipline. Na Paraolimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine pobijedio je s novim svjetskim rekordom od 14.43 m, tako da je u 5 od 6 hitaca prebacio dotadašnji svjetski rekord. Prvi je Hrvat koji je osvojio zlatnu medalju na Paraolimpijskim igrama. Dobitnik je godišnje Državne nagrade za šport "Franjo Bučar" za 2008. godinu i nagrade Ponos Hrvatske 2008. godine.

U bacanju kugle na POI u Lodonu nastupili su još i Josip Slivar i Mladen Tomić. Tomić je zauzeo peto mjesto s osobnim rekordom koji iznosi 13,00 metara, dok je Slivar sedmi također s osobnim rekordom 15,07 metara.

Ovo je 11. medalja za Hrvatsku osvojena na Paraolimpijskim igrama.

Izvor: Hina i laudato.hr

Kapucini u oglasu ne nude plaću već duhovnost

„Traže se neoženjeni bankari, trgovci, teolozi, novinari, komunikolozi u dobi od 22 do 35 godina starosti“- dio je oglasa koji su u Švicarskoj objavili, ni manje ni više, nego franjevci - kapucini, s ciljem "spašavanja" svoga reda koji u toj zemlji broji sve manje članova. Oglas su objavili još prije dvije godine, a oglas stoji i danas još uvijek na njihovoj internetskoj stranici.

U Švicarskoj, nekoć cvatućoj i najvećoj provinciji kapucinskog reda, danas još djeluje oko 140 kapucina koji imaju prosječno 70 godina, a braća kapucini se nadaju da će ovom inicijativom (oglasom) privući od 10 do 20 zainteresiranih mladića. Kapucinski red se u posljednjih deset godina u Švicarskoj smanjio za 50 posto.

Zainteresiranima se u oglasu ne nudi plaća, već duhovnost, molitva i kontemplacija. Od zainteresiranih se traži da su neovisni, ali ipak sposobni za život u zajednici, da su radoznali i da imaju inicijativa.

Oglas je na njemačkom jeziku i objavljen je na njihovoj web stranici www.kapuziner.ch.

Osim ovoga kapucini u Švicarskoj nude i mogućnost življenja u samostanu na određeno vrijeme, točnije od tri do najviše šest godina. Fra Damian Keller OFMCap, zadužen za pastoral zvanja Švicarske kapucinske provincije kaže kako je ovaj oglas već obišao svijet i da se već javljaju mladići zainteresirani za kapucinski red. Postoji i mogućnost da časna braća nakon novicijata rade i dalje u svome svjetovnom zvanju i da žive i mole u samostanu.

Inače, Švicarska kapucinska provincija broji danas oko 140 redovnika u 12 samostana, dok u svijetu ima oko 11 tisuća kapucina. Do sada je zbog velikog manjka novih zvanja moralo biti zatvoreno oko 10 kapucinskih samostana. Spomenimo i to da je kapucinski red nastao 1525. godine.

Izvor: Laudato/F.P.

Tri teme iz fundusa Muzeja Mimara Neponovljiv poklon za 25. rođendan

Izložbu “Tri teme iz fundusa Muzeja Mimara” renomirani je zagrebački muzej odlučio “pokloniti” posjetiteljima u povodu 25. godišnjice postojanja. O vrijednom jubileju svjedoče umjetnine skrivene iza naoko običnog naziva, jer riječ o najvrjednijim primjercima iz triju različitih muzejskih zbirki: stakla, slikarstva i crteža te grafika i iluminacija. Izlaganjem različitih umjetnina ukazuje se na bogati fundus koji je pohranjen u muzeju, zahvaljujući naravno velikom donatoru Anti Topiću Mimari.

Tri spomenute teme nazvane su: Staklarstvo XIX. st., Dvije Rubensovske slike te Armenske sitnoslike.

U prvom dijelu izložbe o staklarstvu bit će predstavljeni i neki predmeti koje javnost do sada nije imala prilike vidjeti. Na posebnom mjestu bit će izložen, primjerice, pehar iz Murana nastao 1890. godine, a riječ je o replici kaleža, odnosno “vječnog pehara” Barovier, zatim češki uradci iz razdoblja bidermajera, čaše iz servisa za piće iz Beča izrađene oko 1880. godine. Taj dio izložbe čini tridesetak staklarskih djela, a svako prati (pehare, tanjure, servise za piće) detaljno obrađena povijest njihovog nastanka tako da izložba ima i edukativan karakter.

Druga tema izložbe dvije su slike Rubensove škole – mitološka scena “Parisov sud” i pastirski “Krajolik s dugom”, kojima se željelo predstaviti rad flamanskog baroknog slikara, ali i osvijetliti povijest Rubensove slikarske škole. Naime, djelo “Krajolik s dugom” izvorno je označeno kao Rubensov rad, no kako ponavlja motiv slike iz Ermitaža nastale između 1632. -1635. smatra se da možda i nije njegov original nego djelo nekog od slikara njegove škole. I djelo “Parisov sud” vrlo je slično Rubensovom originalu “Paris nagrađuje Veneru jabukom”, koji se nalazi u Nacionalnoj galeriji u Londonu, te se danas ipak smatra djelom Rubensova sljedbenika s kraja XVII. ili početka XVIII. st.

Jednako zanimljiva i intriganta je i treća tema – Armenske sitnoslike Zakarija Ahtamarcija nastale 1358. godine. Riječ o tri vrlo vrijedna djela – “Euzebije i njegovo Pismo Karpijanu” te dvije koje obostrano prikazuju Kanonske tablice, a nastala su u jednome od najtežih trenutaka armenske povijesti, za vrijeme pustošenja i opsade Tatara.

Uz ove tri teme za posjetitelje se priprema još iznenađenja kojima se najavljuje izložba što će uslijediti nakon ove, a trajat će od 18. listopada do 18. studenoga. Riječ je prijedlogu donacija crteža i grafika francuskih malih majstora iz XIX. stoljeća čiji će vlasnik (ime još nije otkriveno) tu vrijednu zbirku darovati muzeju.

Bl. Ivan Merz Nova sezona Katoličke odbojkaške lige

Dolazi nam nova sezona Katoličke odbojkaške lige! Natjecanje započinje u subotu, 29. rujna u prostorijama dvorane IX. gimnazije u Dobojskoj ulici, a sastanak za voditelje ekipa održat će se u utorak, 25. rujna u 19 sati u prostorijama Ureda za pastoral mladih (Branjugova 1).

Kategorije natjecanja ove godine su: ženska, mješovita i muška liga (ovisno o interesu). Kotizacija iznosi 2200 kuna po ekipi. Prijaviti se možete do 25. rujna putem e-mail adrese kol.blim@gmail.com pri čemu je potrebno navesti ime župne ekipe i voditelja te kontakt podatke (broj mobitela i e-mail adresa) ili osobno kod voditelja lige.

Za sve dodatne upite, slobodno nam se obratite putem e-maila, a sve nove informacije pratite na našoj mrežnoj stranici www.pastorasportasa.hr :o)

Počinje nova sezona KMNL-a Zagreb

Na pragu smo nove sezone Katoličke malonogometne lige. Tom prigodom, održat će se sastanak voditelja ekipa i to u utorak, 4. rujna s početkom u 18:30 sati u prostorijama Ureda za pastoral mladih (Branjugova 1). Molimo da svaka ekipa pošalje svog predstavnika jer će se na sastanku raspravljati o stvarima važnima za nastavak natjecanja.

Sve su ekipe dužne potvrditi nastup svoje župe u KMNL-u do subote, 1. rujna tako što će na e-mail adresu kmnl.zagreb@gmail.com poslati ime župe te kontakt podatke voditelja ekipe (ime i prezime, broj mobitela i e-mail adresu). Kotizacija za ovu godinu iznosi 2.000,00 kn po ekipi.

Po primitku prijave, voditelji ekipe će putem elektroničke pošte primiti izmijenjeni Pravilnik KMNL-a i novi Disciplinski pravilnik kojim će se rukovoditi ove sezone. Pozivamo voditelje da te pravilnike prouče prije sastanka te, naravno, ukoliko imaju primjedbi da ih iznesu i komentiraju na sastanku.

Prijave ekipa za prvopričesnički i krizmaničku ligu, koje će početi nešto kasnije, primaju se do ponedjeljka, 1. listopada na mail: kmnl.zagreb@gmail.com. Za prvopričesničku ekipu župe mogu igrati djeca do 5. razreda osnovne škole, a za krizmaničku učenici 7. i 8. razreda osnovne škole te 1. razreda srednje škole.

Sve obavijesti o KMNL-u možete pratiti na mrežnoj stranici Odjela za pastoral sportaša www.pastoralsportasa.hr te pridruženoj facebook stranici.

Katolička ulična košarkaška liga

03.09.2012.

S novom pastoralnom godinom pri Odjelu za pastoral sportaša započinje i jedan novi projekt – Katolička ulična košarkaška liga. Tako će nakon malog nogometa, odbojke i stolnog tenisa, i košarkaši doći na svoje. :)

Svaka ekipa ima pravo za natjecanje prijaviti sedam igrača i dva trenera na listu igrača, a za pojedinu utakmicu može u zapisnik prijaviti najviše četri igrača i jednog trenera. Sve utakmice se igraju na jednom košu i igra se 3 na 3. Utakmica se igra do 21 postignutog poena jedne ekipe ili do 20 minuta trajanja igre (vrijeme se mjeri bez zaustavljanja). Pobjednik utakmice je ekipa koja prva postigne 21 poen, ali s minimalnom razlikom od 2 poena naspram protivničke ekipe; u protivnom se igra nastavlja do prvog rezultata s minimalnom razlikom od 2 poena.

Sve što trebate učiniti jest sakupiti ekipu i prijaviti se na e-mail: kkl.zagreb@gmail.com. U e-mailu treba navesti ime župe te kontakt podatke voditelja ekipe (ime i prezime, broj mobitela i e-mail adresu).

Kako bi ova novina u radu Odjela za pastoral sportaša doprla do što većeg broja ljubitelja košarke, molimo župne animatore mladih, kao i voditelje katoličkih malonogometnih, odbojkaških i stolnoteniskih ekipa da obavijeste svoje mlade.
Autor: Petar Anić

Modrave 2012 - završnica uspješne sezone.

01.09.2012.

U nedjelju i službeno završava još jedna sezona kampa za mlade Modrave.
Kako doznajem najbolja sezona do sada.
Sve su grupe bile pune.
Mnogo novih prijateljstva je ostvareno.
Rijeke molitve su tekle domovinom iz ovog izvora.
Hvala svima koji ste sudjelovali i dali ovom projektu čar koji smo zamislili prije 10 godina.
Vidimo se i slijedeće godine.

Druga godina projekta "Solidarnost bez granica"

U suradnji s nizozemskom međunarodnom organizacijom za volontere IBO-Nederland, Caritas Zagrebačke nadbiskupije proveo je ovog ljeta drugu godinu zaredom projekt »Solidarnost bez granica«. Tijekom provođenja projekta uređena su četiri stana socijalno ugroženih osoba na području grada Zagreba - po jedan stan u Gajnicama i na Trešnjevci te dva u Centru.

Skupina od pet volontera u dobi od 24 do 57 godina, različitih zanimanja - studenti, medicinska sestra, kuharica i profesor psihologije, ne samo da su odradili 300 sati soboslikarskih i ličilačkih radova te postavili u jednom stanu laminat, a u drugom linoleum, nego su pokazali i veliko suosjećanje s potrebitima. Naime, dok su još bili u Zagrebu prikupili su 1.100,00 kuna za kupnju hladnjaka jednoj obitelji. »Potreseni teškim životnim prilikama u jednom kućanstvu, pokrenuli su akciju za kupnju hladnjaka među svojim prijateljima u Nizozemskoj«, naglašava voditeljica projekta Danijela Šalamon.

Miriam već sedmu godinu volontira za vrijeme godišnjeg odmora, a takav način provođenja slobodnog vremena privukao je i njezinog prijatelja Joosta da joj se pridruži. Njemu je ovo druga godina kako volontira tijekom ljeta.

Projekt je donacijom veće količine boje poduprla tvrtka Interijeri Mrvica d.o.o.. Caritas je osigurao kombi vozilo i vozača, majstora-mentora i kuharicu, te volontere nagradio vikend-boravkom u svojoj Kući za odmor u Rovinju.

Obzirom da se provođenje projekta planira nastaviti tijekom cijele godine u suradnji s volonterima iz Zagreba, svi koji žele donacijama ili na neki drugi način podržati ovaj projekt mogu kontaktirati voditeljicu Šalamon na tel. 01 48 12 473 ili e-mail dsalamon@czn.hr.

Za Caritas Zagrebačke nadbiskupije:

Stjepan Moškatelo

KATOLIČKE KOŠARKAŠKE STREET LIGE (3 na 3)!!!

Od ove sezone je projekt KATOLIČKE KOŠARKAŠKE STREET LIGE (3 na 3)!!!
Molimo sve Vas da po svojim župnim zajednicama proširite ovu obavijest, pa ukoliko ima zainteresiranih ekipa za nastupanje u ovoj novoj ligi neka nam se jave na mail kkl.zagreb@gmail.com!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se