31.05.2014., subota
ORaH, SDP i "civilna scena"
Citiraju me danas u "Slobodnoj Dalmaciji", tjedni prilog "Spektar". Članak najavljen na naslovnici "Spektra" pod vickastim naslovom "Holystički pristup osvajanju vlasti". :-D Veliki pregledni članak, na 2. i 3. stranici, pod naslovom "Holy za premijerku?". Novinar prepisuje s facebooka ;-) tj. postavio mi je pitanja ovdje i ja nešto napisao. Citiraju me u okviru naslovljenom "Nevladin sektor o Mireli Holy" (ja sam zapravo "disident" iz Trećeg sektora" 3:) ).
Holy za premijerku?!
Što su prenijeli? Prvo o mogućoj suradnji sa SDP-om:
– Izgleda vrlo vjerojatno da će SDP tražiti da ORaH s njima koalira. SDP sad ima puno problema i morat će nešto napraviti sa sobom, primjerice smijeniti predsjednika. Sama Kukuriku koalicija sigurno neće moći formirati Vladu. ORaH ne bi smio pristati na zajedničke liste, ali može biti otvoren za poslijeizborne dogovore.
Zatim, pitanje je bilo »što njen uspjeh znači za NGO organizacije koje ona podržava i zastupa?«
- Što se tiče scene udruga i suradnje s ORaH-om, imajući na umu osobito one okupljene oko "Platforme 112", postoji velik problem. Društveni aktivisti iz 1980-ih i 1990-ih godina postali su tijekom 2000-ih profesionalci u udrugama, koje ovise o profesionalnom obavljanju poslova, financiranim od države i drugih institucionalnih organizacija. Nisu ukorijenjene u civilno društvo. Otuđene su, birokratizirane. Nisu povezane s društvenim pokretima. Nasuprot tome, iskustva kako se vode društveni pokreti i javno zagovaranje preuzela je desnica ("obiteljaši"). Bojim se da je "lijeva civilna scena" jako zaglibila i teško će se izvući.
U tekstu se citiraju i moji stari poznanici Vjeran Piršić (koji je u početku bio povjerenik ORaH-a za "Zapadnu regiju", ali više nije; surađivao je neko vrijeme 2005.-2007. sa "Zelenom listom" i vodio bizarnu spletkarošku političku igru sa HDZ-om, SDP-om, "Strankom potrošača", Tončijem Tadićem, zakladom "Heinrich Böll" itd., pa je predrliblao i samoga sebe) i Srđan Dvornik (koji je ranije bio član "Zelene liste", a napisao je knjigu "Akteri bez društva", koja tematizira dio gore spomenutih problema "civilne scene").
(Inače, odavno nisam kupio dnevne novine, ali subotom ili ponedjeljkom često odem u knjižnicu i prelistam subotnje priloge raznih novina.)
Moj članak o osnivanju ORaH-a (29. listopada 2013)
O zelenima, ekologizmu, ljevici, gay brakovima... (28. travnja 2013.)
Povodom izbora za Europski parlament 2013.: Zelenih na izborima ima, ali nema... :-(
O mojem promašaju s pokušajem zelene politike: O patalogiji politike i mogućnosti zaliječenja (1) (18. veljače 2011.) te O patalogiji politike i mogućnosti zaliječenja (2) (19. veljače 2011.)
|
- 23:59 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.05.2014., ponedjeljak
Kako je Savez za Hrvatsku ostao bez mandata?
Prilikom prvog objavljivana rezultata, u 23:00, predsjednik Državnog izbornog povjerenstva je upozorio da neće iznositi proračune broja osvojenih mandata, jer u raspodjeli po D'Hondovo metodi ponekad sasvim male razlike u broju odnosno postotku glasova mogu značiti mandat više ili manje. U tom trenutku, bilo je obrađeno 92% biračkih mjesta.
Upozorio sam na te varijacije u analizi predizborne ankete, gdje je SzH također bio na rubu osvajanja mandata.
Mediji su pak odmah napravili računicu i svuda je objavljeno da HDZ-ova koalicija (HDZ+) osvaja pet mandata, SDP+ četiri, te ORaH i SzH po jedan mandat. Laburisti i Partnerstvo hrvatskog centra doživjeli su slom.
Prikazane su nam slike veselja iz stožera SzH tada, a također još u pola jedan, iako su u tom trenutku podaci već davali drugačiji rezultat
Tko je pak znao metoda dijeljenja mandata i imao volje malo računati, mogao je odmah vidjeti da neizvjesnost postoji kod mandata SzH-a.
Po D'Hondovoj metodi, brojevi glasova koje su osvojile liste, koje su prešle prag, dijele se brojevima od jedan do ukupnog broja mandata, koji se dijeli (u ovom slučaju, 11). Mandati se dodjeljuju redom, prema najvećim rezultatima, od prvog od jedanaestog.
Nakon objave prvih rezutata, vidjelo se da od prvih deset najvećih rezultata, HDZ+ ima pet, SDP+ četiri i ORaH jedan. Jedanaesti rezultat imao je SzH, a 12. opet HDZ, ali s malom razlikom. Mala varijacija u preostalim glasovima mogla je to promijentii. Za osvajanje mandata, lista SzH trebala je osvojiti više od 1/6 glasova liste HDZ+.
Za prvih 10 rezultata, pak, bilo je praktički nemoguće da dođe do promjene.
Na sajtu Državnog izbornog povjerenstva podaci su dopunjavani svakih desetak minuta. Kad su objavljeni podaci u 23:50, ostalo je neobrađeno još samo oko 1% glasačkih mjesta, situacija se promijenila: broj glasova SzH pao je ispod jedne šestine broja glasova HDZ+. Ja sam na to odmah upozorio na facebooku, a primijetili su i neki drugi, između ostaloga na sajtu "Večernjaka".
U 04:00, obrađeni su rezultati s 6.332 biračka mjesta od ukupno 6.337. HDZ+ ima 381.665 glasova, a SzH 63.419 glasova. Broj glaova HDZ+ podijeljen sa šest iznosi 63.610,8. Tako oni imaju 11. rezultat i dobivaju šesti mandat. SzH je ostao "kratak" za 193 glasa. Sada je praktički nemoguće da se to promjeni kad se obrade i rezultati s preostalih pet glasačkih mjesta.
Ako pak izbori bar na jednom glasačkom mjestu budu poništeni, pa se budu ponavljali, nećemo znati točnu podjelu mandata do kraja.
Na izborima za EP u travnju prošle godine, od osam stranaka sada udruženih u SzH nastupilo je šest, svaka sa svojom listom. Ukupno su bile osvojile 9,07% glasova. Kad se tome doda da je jedna od preostale dvije "Hrvatska zora", osnovana nakon travnja 2013., čiji je lider bio i nositelj liste, sadašnji rezultat od 6,9% je veliki neuspjeh.
|
- 04:25 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
23.05.2014., petak
Jugoslavija i Tito živi su za one koji ih mrze - za mene su povijest
Zamjerili su mi neki, uz jučerašnji moj kratki komentar, da sam zaboravio kao je u obrazloženju presude komunistički sustav odnosno režim označen kao zločinački.
Međutim, ako ne odbacimo logičko razmišljanje (za što se jedan moj kritičar zalaže), morat ćemo uvidjeti da "zločin sustava ili režima" (nedvojben!) NIJE ISTO što i "zločinački sustav ili režim". Ako ne razumijete razliku žao mi je, ne da mi se objašnjavati.
Sustav jest bio loš, i ja sam se zato u drugoj polovici 1980-ih borio da se zamijeni boljim. Zato smo se borili za slobodne izbore 1989.-1990..
Meni ne trebaju sudske presude da bih znao kako je komunistički režim, kad je uspostavljen, od jeseni 1944. u Srbiji, Crnoj Gori i Dalmaciji, pa onda u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, počinio masovne zločine.
Kao ni to, da je sustav imao ugrađene fatalne slabosti (koje su 1980-ih dovele do svima vidljive paralize, odnosno blokade društvenih potencijala).
Jedan od problema je bio da nikad nije bila posve prevladana tendencija ka "revolucionarnom" sudstvu (na tradiciji feudalnoga sudstva - ove godine je 250 godina tiskanja knjige Cesare Beccaria: "O zločinima i kaznama", jednog od temelja suvremenoga prava), kakvo bi recimo Boljkovca za par sati osudilo na smrt i drugo jutro streljalo (iako je ipak ta tendicija s vremeno bila daleko blaža).
Većina ovih koji ovo čitaju su, predmijevam, znatno mlađi od mene, pa su bili u vrtiću ili još nisu bili rođeni kad sam se tim stvarima bavio.
Ali eto, zbog toga se neću odreći odavanja poštovanja antifašističkoj borbi niti osude režima takozvane NDH. Ustaše su krenule s masovnim ubijanjima ne samo svih zarobljenika s oružjem nego i civila već od kraja travnja 1941..
E sad, problem je KJTV stalno odbijanje, od strane nezanemarive i glasne manjine, da se sve to, u svakodnevnom životu, prepusti povijesti (i komemorira povremeno, s uvažavanjem, kao i drugi važni datumi iz povijesti). Stalno iznove fantaziranje o nekakvim jugoslavenima i "jugoslavenskoj ideologiji", j***** vas više Jugoslavija! Meni je bila domovina više od pola života, ne stidim se toga, ali sad je dio povijesti kao i Austrougarska, ne nedostaje mi! Kao ni Tito (zapravo, za mene je, kao adoloscenta 1970-ih, bio dio povijesti iako je u to doba još bio živ...).
Ne mogu ih zaboraviti, Jugoslaviju, komunizam i Tita, oni koji se i dalje bore protiv mrtvog zmaja. Da i ne govorimo o daljem tetošenju mrtvorođenčeta tzv. NDH.
OK, znam da su u nekih gluhe uši pa ne vrijedi govoriti, a malo ljudi čita što pišem. Ipak, eto, kao dokoni penzić, pišem s nadom da će ponetko shvatiti..
Pametni hrvatski nacionalist morao bi prednjačiti u osudi tzv. NDH, zbog zločinstava i zbog idiotizama.
Problem je za anti-komuniste, i nakon 70 godina i svih ponovnih promišljanja, da se o partizanima i komunistima može reći mnogo dobroga (od borbe protiv fašizma do činjenice da je Hrvatska prije 30 godina imala veći BDP nego danas), a o NDH se ne može naći ništa dobro.
I druga stvar gdje nema simetrije: partizani su bili pobjednici, i to prvenstveno zato, jer su bili bolji borci i borkinje. Razbili su protivnike, prvenstveno ustaše i četnike, u otvorenoj borbi. Neki to naprosto ne mogu prihvatiti i preboljeti.
OK, skrenuh s teme, neću više! Pa, nadam se da se barem slažemo s navedenim pravnim načelima, da se Boljkovca nije moglo osuditi, ako nije jasno i nedvosmisleno dokazano da jest kriv za konkretna ubijanja!
Norcu je dokazana direktna krivica za ubojstva, a Blaškić je prvo bio osuđen na drastičnu kaznu zato jer je Republika Hrvatska tajila dokumente koji su ga oslobađali najteže optužbe. Kasnije je osuđen jer kao zapovjednik nije poduzeo sve potrebme mjere da zločin spriječi odnosno počinitelje kazni. Za Boljkovca to ne vrijedi, bio je na nižem položaju.
Iskazi svjedoka nisu "sveto pismo". Gore spomenuh da sam, čitajući što je "hrvatski domobran" kao optužnice bio prikupio, da su mi se činili sumnjivi konteksti u kojima se javljaju neka poznata imena, pa sam pomislio da idu na to da krivicu davno mrtvih ljudi pripišu nekim živima i poznatima (uz Boljkovca, koliko se sjećam, spominjali su se Josip Manolić i Rade Bulat).
|
- 15:37 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
22.05.2014., četvrtak
Uz oslobađajuću presudu Josipu Boljkovcu
Koliko god jest jasno da su masovne likvidacije 1945. bile zločin, bilo je jasno, tko je pratio još od prije 20-ak godina iznošene optužba, da će presuda biti ovakva.
Nije danas, na sreću, vrijeme prijektih sudova iz 1945. ili 1941, nego se mora dokazati konkretna krivica. Uvjerljivih dokaza, da je Josip Boljkiovac sudjelovao u toj konkretnj likvidaciji civila na području Duge Rese, nije bilo. Vidio sam negdje u drugoj polovici 1990-ih jednu zbrda-zdola skupusanu optužnicu koju je pripremilo društvo "Hrvatski domobran" i vidio da je koješta sumnjivoga. Išlo se, kako sam tada procijenio, na to da se krivica pripiše još živima i poznatima (još su neka imena bila spominjana).
JOSIP BOLJKOVAC OSLOBOĐEN! Sud odlučio: 'Nije kriv za likvidacije civila u svibnju 1945. godine!'
Dragi čitatelji, onak generalno, molim vas: nemojte po Svemrežju širiti izjave tipa "treba opet uvesti prijeke sudove", "treba otvoriti Goli Otok" isl.. Kako sam proučavao kako je to u povijesti izgledalo, jeza me spopadne. Ništa ne vrijedi toga, da odbacimo načelo kako je svatko nevin, dok mu se ne dokaže krivica, i to osobna i konkretna.
|
- 18:17 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
20.05.2014., utorak
Poplave: dugoročni problem sustava
Sve o poplavama u Hrvatskoj na poplave.hr.
Neki pomažu, neki prilažu. Ali život ide dalje. Tako se, u situaciji akutne krize, diskutira i o načelnim stvarima. Nažalost, stalno se ponavljaju razne predrasude, idelogije, mitologije... I obično je za ljde, koji s tih pozicija nastupaju, da projeciraju svoje predrasude u druge, koji nastoje sagledati objektivnu istinu.
Jedno priopćenje iz rujna 2010, kad je također bilo poplava: Kako je uništen sustav obrane od poplava
Jedan tekst udruge Baobab, koja je specijalizirana za rijeke, također iz rujna 2010.: Uzroci poplava u Europi su kanaliziranje rijeka i uništavanje prirodnih poplavnih područja
Jedan moj fb prijatelj, inače poznati žestoki anti-teist i scijentist, javio s sa sljedećim statusom protiv ekološkog pokreta:
Na netu su se pojavili razni memovi koje sire tzv. zeleni (uglavnom holyjevci, razni nadrilijevicari i neki ljubitelji teorija urote) u kojima se iznosi teorija (meni pak izgleda kao mit) da je neregulirana rijeka bolja i sugurnija u slucaju poplava nego regulirana rijeka. (...) Molim ako ima tko strucan da debunkira ovaj mit.
Odmah se javio netko, tko po struci ima veze s tematikom, ukazujući da nije pitanje potpunog odustajanja od regulacije tokova rijeka, nego o vrsti regulacije.
Nama je na faksu profesor objasnjavao bas o tome (zavrshio sam geografiju). (...) danas zemlje koje su nekad regulirale rijeke, danas "oprirodnjavaju rijecne tokove". Iako po meni nema razloga zasto bi to bilo lose ako se rijeka "pametno" regulira, i ostavi se podrucje za plavljenje.
Pogledajmo što kaže Goran Šafarek, predsjednik udruge "Baobab",
Strategija tehničke obrane od poplava (regulacije rijeka) van naselja je vrlo loša – pustiti da vodeni val što prije prođe, ali kamo? Nizvodnim susjedima, prije ili kasnije. To samo odgađa neumitno i stvara efekt lavine. Zato sustavnu regulaciju rijeka i poplavnih nizina van naselja, industrije ili intenzivne poljoprivrede treba prekinuti, ali u Hrvatskoj je to još uvijek slučaj – rijeke se nemilice reguliraju posvuda, od gorskih do nizinskih šuma, itd. Rijeke se skraćuje, ubrzava, uklanja se obalna vegetacija koja usporava tok, isušuju se močvarna područja. Na taj se način smanjuju one male poplave (koje su ujedno i korisne), ali stvaraju one katastrofalne. (...) Zastarjelo gospodarenje vodama ne shvaća moderno integrirano gospodarenje voda koje sagledava rijeke pod geslom "Dajmo rijekama više prostora". U Austriji se rijeke vraćaju u prvobitno stanje i zbog održive obrane od poplava i zbog problema koje su nastale regulacijama rijeka.
Još o tome vidi u tekstu Za posljednje štete od poplava odgovoran je isključivo čovjek, na blogu udruge "Baobab", prije dva dana.
Ja sam na fb pokušao razjasniti:
Zeleni kao takvi (dakle, iole ozbiljni ljudi u ekološkom pokretu, ekologisti i zelene stranke), kao i velik broj objektivnih stručnjaka koji su izvukli pouke iz katastrofalnih poplava koje su se u zadnja oko dva desetljeća događale po Europi a nas uglavnom zaobilazile (Njemačka, Češka, Austrija...), zastupaju DRUGAČIJI NAČIN regulacije riječnog toka. Prijašnji način, kao i drugo što su ljudi u odnosu na prirodu radili, imao je svojih rezona, ali je došao do granica kad postaje kontraproduktivan.
E sad, istina je da se okolo po netu vidi svašta. U Srbiji su jako popularne teze, a javljaju se i u hrvatskom virtualnom prostoru, da su poplave izazvane namjerno (HARP). A da i ne spominjemo onu, da je to kazna Božja zbog nemorala, ali sasvim konknkretnog, naime Gay Pridea... O tome priopćenje na crometeo.hr: Mediji šire sramotnu propagandu, znanstvena zajednica šuti: Evo zašto su poplave savršeno prirodna pojava!
Potpuno je jasno da je isključena svakako mogućnost da ciklona nije nastala prirodnim putem, te da se radi o umobolnim idejama teoretičara zavjere koje truju javnost, ponižavaju znanost i zdrav razum.
Na osnovu takvih ekcesa međutim, s ideoloških pozicija mitologizacije egzaktnih znanosti (koje navodno mogu sve proračunati na osnovu fizike, pa im ne treba nekakav nejasni "holistički" pristup ekologije) i tehnike (koja može sve riješiti, koja može omogućiti čovjeku potpunu vladavinu nad prirodom, pa nam opet ne treba nikakva "ekologija"), kao i rigidnog odbijanja kritike sadašnjeg ekonomskog sustava (svako spominjanje interesa velike politike ili velikog kapitala automatski se odbacuje kao "teorija zavjere"), pokušava se diskreditirati realistički pristup ekologije i ekologizma, koji se bazira na stvarnim znanstvenim uvidima, na širem razumijevanju tehnike i boljem razumijevanju zakonitosti i svrhe čovjekovog djelovanja (da se ostvari ekološka, društvena i ekonomska održivost). Uobražavajući sebi da “debunkiraju mitove” brane svoju mitologiju i ideologiju.
|
- 21:23 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
17.05.2014., subota
Pred izbore za EP: predviđanja i varijacije
Manje od deset dana prije izbora za Europski parlament, prvi put su objavljeni rezultati ankete u kojima su ljude pitali kako bi glasali na tim izborima (a ne, kako je uobičajeno u dvije redovne mjesečne ankete, Crobarometar i Crodemoskop, samo kako bi glasali na parlamentarnim izborima). Postavljeno je i pitanje za parlamentarne izbore i vide se neke zanimljive razlike, ali ovdje neću o tome.
Prema objavljenim rezultatima, u anketnom uzorku, među onima koji su rekli da će sigurno ili vjerojatno izaći na izbore (36% anketiranih - izlaznost će u stvarnosti vjerojatno biti manja), za HDZ-ovu koaliciju glasovalo bi 30,0%, SDP-ovu 24,7%, za ORaH 8,7%, laburiste 6,7%, Savez za Hrvatsku 5,9%, a koaliciju na čelu s Nacionalnim forumom samo 3,2%. Sve ostale liste 12,7%. (Granica greške, u procjeni raspoloženja generalne populacije, je +/-3,3%)
Ovo međutim nije direktno jednako procjeni "koliko bi liste osvojile da su izbori danas, jer ima i 8% neodlučnih, a toga na izborima, kad se računaju postoci, nema. Ako dakle to oduzmemo, pretpostavljajući da će se neodlučni raspodijeliti proporcionalno onima, koji su već odlučili, postoci, koje bi liste osvojile da su izbori danas (ne zaboravivši da je to srednja vrijednost i postoji granica greške!) iznose:
HDZ+ 32,6%
SDP+ 26,8%
ORaH 9,5%
HL 7,3%
SzH 6,4%
NF+ 3,5%
ostali 13,8%
Ti postoci dakle pokazuju trenutno raspoloženje birtača. Na osnovu toga, možemo predviđati da će tako biti i na izborima. Naravno, uz gore navedenu granicu greške, moguće su i promjene u vremenu do izbora.
Kako bi se raspodjelili mandati? Prema D'Hondovom sustavu proporcionalne raspodjele, koalicija HDZ+ osvojila bi 5 mandata, SDP+ 4, a ORaH i laburisti po jedan mandat.
Zanimljivo je pogledati varijacije mogućih rezultata. Šteta je, što se u obradi podataka takvi proračuni ne rade i ne prezentiraju javnosti, jer su zanimljivi. Tako stičemo uvid u promjene koje su, u odnosu na ovu "nultu" prognozu, moguće uz male varijacije ili pak one, za koje bi trebala znatna varijacija.
Savez za Hrvatsku po ovome ostaje bez mandata, ali je vrlo blizu: ukoliko postotke za ostale četiri bitne liste pretpostavimo jednakim, SzH osvaja mandat ako umjesto 6,4% osvoji 6,5% glasova (na račun dakle ostalih lista ili privlačenjem trenutno neopredjeljenih). Taj bi mandat išao na račun HDZ+, koji bi u tom slučaju ostao na četiri mandata.
Koalicija SDP+ bi ostala bez mandata kad bi umjesto navedenih 26,8%, ostavljajući druge postotke istim, osvojila 25,6%. Tada bi SDP+ ostala na tri mandata, a taj bi mandat pripao SzH-u.
Zanimljivo je dakle, da odnos mandata HDZ+' prema SDP+, umjesto navedenog 5-4, uz sasvim male varijacije može postati 4-4 ili 5-3.
Laburisti bi, pretpostavivši ostale postotke istim, ostali bez mandata kad bi umjesto 7,3% osvojili manje od 6,4%. Taj mandat u tom slučaju bi osvojio SzH.
Koalicija HDZ+ bi mogla osvojiti šesti mandat ako bi, uz ostale postotke jednake umjesto 32,6% osvojio 40,3% glasova. To bi bilo vrlo veliko udstupanje u odnosu na ovu anketu - veće nego što se dogodilo prošle godine na izborima za EP.
ORaH bi osvojio dva mandata ako bi umjesto navedenih 9,5% osvojio 13,0% glasova. To bi dakle bilo također veliko odstupanje.
Ako bi se dogodilo da i laburisti i SzH imaju manje od 5,4%, uz ostale rezutlate iste, tada bi ove liste ostale bez mandata. HDZ+ bi u tom slučaju osvojila 6 mandata, SDP+ 4 i ORaH 1. Ako jedna od tih lista ima više od 5,4%, osvaja mandat, a HDZ+ ostaje na pet mandata. Ako bi HDZ+ imao nešto više, onda se i taj minimum za osvajanje mandata mijenja (lista mora imati više od jedne šestine glasova kao lista HDZ+).
Dakle, ako biste se htjeli kladiti, gledajući ono što je moguće uz male varijacije na osnovu rezultata ove ankete, među vrlo vjerojatne spadaju ove tri raspodjele mandata, dok su ostale malo vjerojatne:
HDZ+ - SDP+ - ORaH - laburisti - SzH
5 - 4 - 1 - 1 - 0
4 - 4 - 1 - 1 - 1
5 - 3 - 1 - 1 - 1
|
- 18:53 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
14.05.2014., srijeda
Bilo bi predosadno, da povijest prepustimo povjesničarima....
Piše jedan stalni sudionik podforuma "Povijest i povijesne teme" na forum.Hr:
»Mene vec duze vrijeme to kopka. Tko je poveo i naredio ustaske zlocine odmah nakon uspostave NDH? I zasto? Mogu razumjeti da su godinu dana kasnija internirali cjelokupna potencijalna partizanska sela u Jasenovac i Njemacku za vrijeme Kozarske ofenzive, ali zasto prvih dana klanja u Lici? I "pokrstavanja" u Glini? I onda gotovo istovremeno upad komunistickih agitatora u te krajeve da objasne "klasnu" borbu poplasenom narodu.
Zasto bi tek novoosnovana, bilo koja drzava, isla u takav frontalni sukob sa svojim pucanstvom? Tko je imao najvise koristi od tog sukoba?
Klanja su morala biti narucena i orkestrirana negdje od samog vrha. Citajući dogodjaje oko Rubnića, Singera i dvojice Kvaternika, na ovom linku, nekako mi sve postaje jasno.«
Pa onda, da ne bude zabune:
»Na jednoj strani imamo internacionalni komunisticki pokret koji postoji vec preko stotinu godina, i u kojemu djeluju najfiniji kriminalni umovi svijeta. Imaju neogranicenu financijsku moc, uspjeli su se infiltrirati u sve europske drzavne aparate, i onda vjerovati da se nisu infiltrirali u jedan petparacki ustaski pokret, osnovan desetak godina prije ovih sudbonosnih dogodjaja?
Naravno da to necemo citati nikad u Siblovim Ratnom dnevnicima ili vidjeti u Bulajicevim filmovima, ali pitanje nije koliko je NDH rukovodstvo bilo nekvalitetno, nego koliko su neki u rukovodstvu radili u interesu KP?«
Predložio sam mu da to romansira. Hrvatski Don Brown.
|
- 23:08 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
13.05.2014., utorak
Internet možete koristiti za povećanje svoga znanja - ali i za cementiranje svojih zabluda. :-(
Internet je fantastična, neiscrpna biblioteka.
Možeš naći obilje informacija o bilo kojoj temi.
Ali, ima kvaka.
Treba se truditi, tražiti, biti inventivan i uporan da se nađu pravi izvori.
I stvarno to i pročitat, a ne kopipejstati poveznice da ispadneš pametan.
Ima knjiga, ali treba sjest i knjigu pročitat - na papiru ili ekranu, svejedno. Ne samo pročitati sažetak članka na wikipediji + možda 1-2 kraća teksta koja ti izbaci google + pristrane tvrdnje s idejno ti bliskih sajtova.
Jedan od najljepših trenutaka moga života bio je kad je jedan tip, polemizirajući protiv neke moje teze, kao argument citirao članak na hrvatskoj wikipediji - koji sam ja napisao.
Konkretno me na ovaj upis potaklo to, što sam prije par tjedana uzeo pročitati knjigu David Levering Lewis: "Božji žrvanj : Islam i nastajanje Europe 570.-1215." Čitao sam o toj temi i ranije, na wikipediji sam npr. svojevoljno pisao o Iberskom poluotoku u srednjem vijeku. Vidi moj tekst ovdje na blogu 30. travnja: Islam i stvaranje Europe
Počeo sam tražiti nove podatke, jer je netko spomenuo (u diskusiji na forum.hr) tezu H. Pirrenea o početku Srednjeg vijeka. (O tome moj tekst 10. svibnja: Kad je počeo Srednji vijek. To su uglavnom bilješke koje sam napravio prije nekoliko godina kad sam čitao njegovu knjigu "Karlo Veliki i Muhamed".)
I onda, sjedeći za stolom u svojoj radnoj sobi, nađem za par sati neočekivane informacije, da je u istraživanju ekonomske povijesti ranoga srednjeg vijeka u posljednjih dvadesetak godina načinjen znatan napredak!
Teško bih do toga došao na klasičan način, u knjižnici, ako mi to nije struka kojom se bavim. Jednostavno ne bih znao što trebam pitati. Google je moćan, svašta izbaci, a jedna od važnih tehnika je nešto inventivnosti u variranju pitanja koje postavljaš. Treba imati neka predznanja o temi, i treba se potruditi razlučiti koliko su razni sajtovi i tekstovi pouzdani. Može se tu pogriješiti, ali kroz praksu se nauči greške minimalizirati.
Ni u novijem našem udžbeniku Goldstein i Grgin: "Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku", 2006., nema ništa o tome (gotovo ništa o ekonomiji, klasični pristup, politička povijest u prvom planu, zatim kulturna a gotovo nimalo ekonomska).
Sad čitam on-line knjigu McCormick: "Origins of Europeans Economy", iz 2001. - ključno djelu, koje sintetizira niz novih uvida. Treba predznanje da se takva knjiga čita, ali dostupna je i upućenom laiku, koji naravno ne bi mogao kopati po časopisima. Takve sinteze od golemog su značaja i za same eksperte (znanstvenike, istraživače) i za širu intelektualnu publiku.
Najnovije, od jednog od najuglednijih eksperata, predavanje iz studenoga 2013.: Hodges: "Charlemagne minus Mohammed" (Hodghes je su-autor jedne značajne knjige 1983., spominje McCormicka te nova saznanja u posljednjih desetak godina)
Ali ipak posjećujem i knjižnice, pa sam ovih dana pročitao i Jacques Le Goff : "Da li je Evropa stvorena u Srednjem veku?", prevod tiskan u Beogradu 2010..
Tako bi to trebalo raditi, ako te neka tema stvarno zanima. A ne lijevom rukom izbacivati Velike Istine, one koje ti ideološki odgovaraju, kako ljudi obožavaju - a Svemrežje omogućava da se to onda lako širi, jer je čas posla kopipejstat. Ima više sajtova posvećenih obrani kršćanstva od kleveta da je povijesno njegovu uspon bio povezan s civilizacijskim opadanjem, obrani Europe od Islama isl..
|
- 12:40 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
10.05.2014., subota
Kad je počeo Srednji vijek? (Arapi i Europa - 2)
U diskusiji povodom mojega teksta Islam i stvaranje Europe, u kojem pišem o knjizi D. L. Lewisa "Božji žrvanj", spomenut je Henri Pirrene i njegova knjiga "Karlo Veliki i Muhamed". On iznosi tezu da bismo kraj srednjeg vijeka trebali premjestiti dva stoljeća kasnije, na sredinu 7. stoljeća. Dokazuje da padom cara na zapadu nije došlo i do pada castva, tj. njegovih institucija, ekonomije, načina života. Smatra da je do naglog nazadovanja došlo tek, kad su muslimani osvajanjem Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, te zatim i Pirinejskog poluotoka, prekinuli trgovačke puteve. To je dovelo do nazadovanja kršćanskih država uz mediteranske obale, te se centar političke moći premjestio na sjever. Time je stvoren prostor za uspon franačke države i stvaranje carstva Karla Velikog.
To doduše nije u bitnom proturječju s gore navedenim golemim kulturnim značenjem, koju je imalo očuvanje niza djela grčkih autora od strane Arapa, koja postaju poznata na zapadu prevodima u Toledu u 12. stoljeću. Ipak, Lewis implicitno polemizira s nekim Pirreneovim tezama, koje je objavio prvi put 1920-ih (a knjiga je izašla 1937., dvije godine nakon njegove smrti)..
Ja osobno ne mogu procijeniti koliko je njegova teza utemeljena, jer to je tema za stručnjake koji su posvetili život proučavanju tog razdoblja prošlosti Europe i Mediterana. Koliko vidim, kasniji povjesničari, iako pridaju priznanje njegovim razmatranjima, ipak ne prihvaćaju predloženu reviziju o početku Srednjega vijeka.. Nakon sredine VII. stoljeća, ekonomsko i kulturno nazadovanje se možda ubrzalo, ali postojalo je i prije - o tome ni Pirrene ne dvoji.
U knjizi iz 1983.: Mohammed, Charlemagne, and the Origins of Europe: Archaeology and the Pirenne Thesis Richard Hodges i David Whitehouse tvrde da napredak arheologije 1960-ih i 1970-ih obara Pirreneovu tezu: katastrofalno nazadovanje dogodilo se već do oko 600 godine, uz znatan pad ne samo ekonomske aktivnosti, nego i broja stanovnika.
Međutim, diskusije se i dalje vode. Članak o jednoj knjizi iz 2012.: : When the Spirits Collided: Islam and Christianity in the Course of Western Civilization. Činjenica da aktualni svjetski političkih odnosi pobuđuju strasti ne pomaže objektivnom sagledavanju. Predavanje spomenutog Richarda Hodgesa iz studenoga 2013.: Charlemagne minus Mohammed?. On ovdje proširuje pogled, uključujući i Kinu, najveću svjetsku silu onoga doba.
Čitao sam ranije knjigu "Karlo Veliki i Muhamed" (hrvatsko izdanje: Izvori, Zagreb, 2006.; u francuskom originalu poredak imena u naslovu je obrnut - Muhamed je na prvom mjestu). Kako mi se čini, u tekstu postoje nejasnoće, dvosmislenosti i kontradikcije. Čini mi se da i sam Pirrene nije bio načistu s dometom svoje teze.
On kaže da je »Romania imala isti sastav ljudi i zemalja nakon provala kao što ga je imala i prije njih« (str. 61 hrvatskog izdanja). Smatra da se »jasno vidi kontinuitet rimskoga gospodarstskog života u doba Merovinga« (str. 95) te tvrdi: »izgled Europe se mijenja, ali se njen život u biti ne mijenja« (str. 116). Kasnije kaže da država Merovinga tone u dekadenciju oko 630.-632., dakle prije arapskih osvajanja (str. 159). Nakon što su Arapi izvršili prva osvajanja, oko 650. g., merovinški kralj naglo gubi moć i raste anarhija, jer mu presušuju prihodi. Tome je uzrok opće smanjenje trgovine, koje je uzrokovano prestankom prekomorske trgovine s područjima istočnoga Mediterana i Sjeverne Afrike, koje su zauzeli Arapi (str. 161). »Nestaje gradski život, onakav kakvoga je očuvala trgovina, jer mediteranski izvor trgovine, koji provale u V. stoljeću nisu isušile, presušuje sada kada je more zatvoreno.« (str. 164) Provale germanskih plemena, dakle, dovele su do znatno manjeg ekonomskog nazadovanja, nego provale Arapa dva stoljeća kasnije. Nazadovanja je bilo, ali manjeg nego što se obično prikazuje.
Primjetimo međutim, nasuprot tako drastičnom utjecaju prestanka trgovine na Zapadu, područja koja su osvojili Arapi ne doživljavaju nazadovanje, nego napreduju. Arapi su oduvijek trgovali i bili skloni trgovcima, a njihova vlast osigurava mir. Arapski su trgovci već prije Muhameda održavali kopnenu vezu s Kinom, njihovi trgovci u X. stoljeću posjećuju Skandinaviju i prodiru u tropsku Afriku, a brodovi plove do Indonezije, Koreje i Japana.
Roberto Lopez u knjizi "Rođenje Europe: Stoljeća V-XIV", Zagreb: Školska knjiga, 1978. navodi: »Muslimanska vjera već se u početku pokazala sklonom trgovcima, i kalifat je prema stranim trgocima bio uslužniji od bizantske države. Stvaranje političkog i carinskog jedinstva od gaskonjskog zaljeva do delte Inda moralo je neizbježno razviti unutarnje ekonomske tokove na štetu veza s kršćanskim obalama Mediterana.« (str. 82) »Islamsko je društvo ipak u početku pokazalo izvjesnu simpatiju za trgovca: simpatiju koju ukazuje nomad putniku.« (str. 124) Nasuprot tome, kaže Lopez, u Europi se od X. do XIV. stoljeća odigrava "trgovačka revolucija": trgovac stiče društveni ugled, a trgovina postaje glavni pokretač ekonomskog napretka, dok je na Istoku prevlast ponovo zadobila zemljoposjednička aristokracija.
O razvoju u kulturi Pirrene piše: »Nepotrebno je naglašavati sve veću dekadenciju intelektualne razine i antičke kulture nakon III. stoljeća«. (str. 97) Ne spominje da je pad intelektualne razine bio uvelike uzrokovan direktnim nasiljem borbenih kršćana a kasnije i javne vlasti, da se antičke škole zatvore i spisi spale. Puno tih spisa je pak kasnije prevedeno s grčkog na arapski, a nikad nisu bili prevedeni na latinski (svaki obrazovani Rimljanin koji se zanimao za filozofiju i nauke znao je grčki).
Ustoličenjem germanskih kraljeva, nastavlja Pirrene, dekadencija se nastavlja i ubrzava, materijalna i još više duhovna, dapače »zbiva se dekadencija dekadencije«. (str. 98) To izgleda proturječno s prethodnom tvrdnjom da se »život u biti ne mijenja«.
Teško mi je prihvatiti tvrdnju da nova crkvena književnost nije u biti ništa novo prema »posljednjim predstavnicima antičke književnosti«, (str. 118) za koju znamo da je uništena i zaboravljena; i ne samo književnost, nego i filozofija i znanost. Sumirajući situaciju u prije arapske provale, Pirrene piše: »Ništa ne najavljuje da će se tisućljetna evolucija naglo prekinuti.« (str. 119) Kako je dekadencija postala evolucija?
Kasnije, govoreći o Arapima, kaže da oni iznenađujućom brzinom usvajaju civilizaciju onih koje su osvojili, da u znanosti slijede Grke, u umjetnosti Grke i Perzijance. »Ne traže drugo nego da nakon osvajanja prigrabe kao plijen znanost i umjetnost nevjernika: njegovat će ih u slavu Alaha.« (str. 126) Pa nije li upravo u tome bitna razlika prema Zapadu? Ne objašnjava li takva njihova spremnost da "prigrabe" znanost i umjetnost, umjesto da je unište, razliku u razvoju VII.-X. stoljeća bolje nego puki prestanak trgovine? I zašto bi najzad tako radikalno prekinuli trgovinu sa Zapadom, kad su bez predrasuda trgovali s Istokom i Sjeverom? Koliko sam shvatio, Europa naprosto ne može ponuditi gotovo ništa vrijedno za trgovinu, osim robova.
Arapi su dakle "prigrabili" znanost i umjetnost te ih dalje "njeguju". Pa ipak Pirrene nakon toga tvrdi: »Slijedi raskol, posvemašnji prekid s prošlošću. Novi gospodar ne dopušta više, u području u kojem on vlada, ikakav utjecaj koji bi izmaknuo kontroli Alaha.« (str. 127)
Rekao bih da apsolutizira značaj religije. Arapi su osvojili područja u kojima su živjeli kršćani, zoroasterovci i drugi; njihova vjera dobiva primat, ali ne odbacuju kulturnu baštinu "nevjernika". Naprotiv, kršćani, a pogotovo zapadni, "pagansko" su kulturno nasljeđe uništili i zaboravili. Prekid s prošlošću tu je bio puno izraženiji. Tek pola tisućljeća kasnije situacija se mijenja.
|
- 21:25 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|