Marketing
Jugoslavija i Tito živi su za one koji ih mrze - za mene su povijest
Zamjerili su mi neki, uz jučerašnji moj kratki komentar, da sam zaboravio kao je u obrazloženju presude komunistički sustav odnosno režim označen kao zločinački.
Međutim, ako ne odbacimo logičko razmišljanje (za što se jedan moj kritičar zalaže), morat ćemo uvidjeti da "zločin sustava ili režima" (nedvojben!) NIJE ISTO što i "zločinački sustav ili režim". Ako ne razumijete razliku žao mi je, ne da mi se objašnjavati.
Sustav jest bio loš, i ja sam se zato u drugoj polovici 1980-ih borio da se zamijeni boljim. Zato smo se borili za slobodne izbore 1989.-1990..
Meni ne trebaju sudske presude da bih znao kako je komunistički režim, kad je uspostavljen, od jeseni 1944. u Srbiji, Crnoj Gori i Dalmaciji, pa onda u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji, počinio masovne zločine.
Kao ni to, da je sustav imao ugrađene fatalne slabosti (koje su 1980-ih dovele do svima vidljive paralize, odnosno blokade društvenih potencijala).
Jedan od problema je bio da nikad nije bila posve prevladana tendencija ka "revolucionarnom" sudstvu (na tradiciji feudalnoga sudstva - ove godine je 250 godina tiskanja knjige Cesare Beccaria: "O zločinima i kaznama", jednog od temelja suvremenoga prava), kakvo bi recimo Boljkovca za par sati osudilo na smrt i drugo jutro streljalo (iako je ipak ta tendicija s vremeno bila daleko blaža).
Većina ovih koji ovo čitaju su, predmijevam, znatno mlađi od mene, pa su bili u vrtiću ili još nisu bili rođeni kad sam se tim stvarima bavio.
Ali eto, zbog toga se neću odreći odavanja poštovanja antifašističkoj borbi niti osude režima takozvane NDH. Ustaše su krenule s masovnim ubijanjima ne samo svih zarobljenika s oružjem nego i civila već od kraja travnja 1941..
E sad, problem je KJTV stalno odbijanje, od strane nezanemarive i glasne manjine, da se sve to, u svakodnevnom životu, prepusti povijesti (i komemorira povremeno, s uvažavanjem, kao i drugi važni datumi iz povijesti). Stalno iznove fantaziranje o nekakvim jugoslavenima i "jugoslavenskoj ideologiji", j***** vas više Jugoslavija! Meni je bila domovina više od pola života, ne stidim se toga, ali sad je dio povijesti kao i Austrougarska, ne nedostaje mi! Kao ni Tito (zapravo, za mene je, kao adoloscenta 1970-ih, bio dio povijesti iako je u to doba još bio živ...).
Ne mogu ih zaboraviti, Jugoslaviju, komunizam i Tita, oni koji se i dalje bore protiv mrtvog zmaja. Da i ne govorimo o daljem tetošenju mrtvorođenčeta tzv. NDH.
OK, znam da su u nekih gluhe uši pa ne vrijedi govoriti, a malo ljudi čita što pišem. Ipak, eto, kao dokoni penzić, pišem s nadom da će ponetko shvatiti..
Pametni hrvatski nacionalist morao bi prednjačiti u osudi tzv. NDH, zbog zločinstava i zbog idiotizama.
Problem je za anti-komuniste, i nakon 70 godina i svih ponovnih promišljanja, da se o partizanima i komunistima može reći mnogo dobroga (od borbe protiv fašizma do činjenice da je Hrvatska prije 30 godina imala veći BDP nego danas), a o NDH se ne može naći ništa dobro.
I druga stvar gdje nema simetrije: partizani su bili pobjednici, i to prvenstveno zato, jer su bili bolji borci i borkinje. Razbili su protivnike, prvenstveno ustaše i četnike, u otvorenoj borbi. Neki to naprosto ne mogu prihvatiti i preboljeti.
OK, skrenuh s teme, neću više! Pa, nadam se da se barem slažemo s navedenim pravnim načelima, da se Boljkovca nije moglo osuditi, ako nije jasno i nedvosmisleno dokazano da jest kriv za konkretna ubijanja!
Norcu je dokazana direktna krivica za ubojstva, a Blaškić je prvo bio osuđen na drastičnu kaznu zato jer je Republika Hrvatska tajila dokumente koji su ga oslobađali najteže optužbe. Kasnije je osuđen jer kao zapovjednik nije poduzeo sve potrebme mjere da zločin spriječi odnosno počinitelje kazni. Za Boljkovca to ne vrijedi, bio je na nižem položaju.
Iskazi svjedoka nisu "sveto pismo". Gore spomenuh da sam, čitajući što je "hrvatski domobran" kao optužnice bio prikupio, da su mi se činili sumnjivi konteksti u kojima se javljaju neka poznata imena, pa sam pomislio da idu na to da krivicu davno mrtvih ljudi pripišu nekim živima i poznatima (uz Boljkovca, koliko se sjećam, spominjali su se Josip Manolić i Rade Bulat).
Post je objavljen 23.05.2014. u 15:37 sati.