Vrana – naselje iznad hidrološkog fenomena
Cesta D100 dužine 81 km prolazi otocima Cres i Lošinj te povezuje trajektnu luku Porozina (koja ima vezu s trajektnom lukom Brestova u Istri) s naseljem Mali Lošinj. Na pola puta između Porozine i Malog Lošinja nalaze se dva raskršća s cestom L58100 koja su međusobno udaljena oko 1,5 km. Na cesti L58100 nalazi se naselje Vrana koje administrativno pripada Gradu Cres, a prema popisu stanovništva iz 2011. godine je imalo 12 stanovnika.
Na malom mjesnom groblju naselja Vrana nalazi se jednobrodna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Crkva ima preslicu s dva zvona i trijem. Oko 1 kilometra zapadno od naselja Vrana nalazi se južni dio Vranskog jezera. Prema pradavnim vjerovanjima u špiljama oko jezera žive vile. Vransko jezero je slatkovodno jezero u središnjem dijelu otoka Cresa. Dugo oko 5,5 km, široko oko 1,5 km i ukupne površine od 5,8 kvadratnih km. Jezero je kriptodepresija (udubljenje ispunjeno vodom kojoj je površina iznad morske razine, dok je dno ispod morske razine) koja je oblikovana u zoni trošnih krednih dolomita. Najveća dubina jezera je 74,5 metara, srednji vodostaj je 13 metara iznad razine mora, tako da je najdublji dio jezera 61,5 metara ispod razine mora. Jezero je hidrološki fenomen, ima veliku prozirnost, nema raspadanja te je čisto (oligotrofno - „Oligo“ u prevodu s grčkog znači malo, a „trophein“ – hrana, hranjivo; označava da oligotrofna jezera sadrže malo hranjivih tvari) i posebno je među našim krškim vodama. U vodi bakterija gotovo da i nema, pa se jezerska voda bez filtriranja uzima za vodovod. Tako da je jezero u vodozaštitom području jer se njegova voda koristi za vodovodne potrebe stanovnika otoka Cresa i Lošinja. Postoji legenda o postanku Vranskog jezera koja govori da je ono nekad bilo veliko polje u vlasništvu dviju sestara Gavanki. Jedna sestra je bila bogata i škrta, dok je druga bila siromašna. Bogata sestra se osilila i počela otimati posjed drugoj. Prema siromasima je postupala okrutno i škrto. Radi toga je na nju pala božja kazna, potres i potop. Razrušen joj je i potopljen zamak. Ostaci zamka se prema priči i danas vide duboko na dnu jezera i samo se katkada, za oluja, čuje zvonjava iz vodenih dubina. Karta s lokacijom Vranskog jezera. |
Od Doline Basilica do uvale Saline
U izletu Tragovima rovinjskih poljskih crkva posjetili smo veći broj crkva koje su se gradile uz polja sjeverno od Rovinja, pa ova šetnja može biti neka vrsta nastavka.
Šetnju smo započeli kod ostataka jednobrodne romaničke crkve sv. Bartolomeja (sv. Bartol). Crkva je bila jedna od stanica drugog dana procesije uoči blagdana Spasova (ili Uzašašće, kršćanski blagdan koji se lavi 40 dana poslije Uskrsa). Procesija je obilazila sve rovinjske poljske crkvice uz druženje i molitve za usjeve. Crkva sv. Bartolomeja je jedna od većih rovinjskih poljskih crkva. Počela je propadati u 19. stoljeću, a zanimljivo je spomenuti da je u unutrašnjosti crkve bila drvena tranzena koja je poprečno dijelila prostor za žene od prostora za muškarce. U crkvi se nalaze ostaci rozete koja je krasila pročelje crkve. Od crkve sv. Bartolomeja smo krenuli uskom asfaltiranom cestom prema zapadu. Nakon sedamstotinjak metara smo stigli do raskršća s cestom Ž5095 (Rovinj – TN Valalta). Na raskršću se nalazi poučna tabla toponima Dolina Basilica (početak pješačko biciklističke staze Basilica). Toponim je, po lokalnoj predaji, dobio ime jer je dio posjeda u toj dolini bilo u vlasništvu rovinjske crkve sv. Antuna Padovanskog, zahvaljujući donaciji obitelji Domenica Lorenzetta. Navodno je njegova supruga ozdravila nakon posjete padovanskoj bazilici sv. Antuna, te su supružnici 1654. godine dali izgraditi “baziliku“, tj. crkvu Sv. Antuna Padovanskog u Rovinju, koja je srušena 1933. godine. Crkva se nalazila na kopnenoj strani kraj mosta koji je vodio na otok (koji je kasnije nasipom spojen s kopnom) gdje je bio stari Rovinj. Danas se tu nalazi Trg na Mostu. Iz tog su se razloga polja sjeverno od Rovinja nazivala “posjedi bazilike“. Na raskršću smo skrenuli lijevo na cestu Ž5095 koju smo napustili nakon osamstotinjak metara tako što smo skrenuli desno, prema uvali Saline. Nastavili smo asfaltiranom cestom koja je nakon tristotinjak metara postala makadamska, prošli smo pored ulaza u autokamp Val Saline i ubrzo smo došli do uvale Saline s koje se pruža pogled sve do naselja Vrsar. Uvala Saline je zaštićena kao dio značajnog krajobraza „Rovinjski otoci i priobalno područje“ i pod nadzorom je Nature Histrica-e. U uvalu se ulijevaju privremeni bujični potoci iz Doline Basilica, tako da se miješa slatka i slana voda što s izmjenom plime i oseke omogućuje razvoj specifične vegetacije. Kako je uvala Saline dobro zaštićena od vjetrova, u antičko se doba ovdje nalazila luka koja je bila povezana s Flavijevskom cestom (via Flavia). U uvali su otkriveni ostaci antičkog mola, a na obali je pronađeno nekoliko antičkih grobnica i ostataka kuća. Naziv uvale se povezuje sa solanom koja je bila u uvali u doba antike. Na mjestu gdje se danas nalazi malo privezište s nekoliko molova skrenuli smo lijevo, uzbrdo, puteljkom kroz šumu s kojim smo ubrzo stigli do crkve sv. Eufemije (sv. Fuma) koja se nalazi na vrhu brda visokog 22 metra te završili šetnju. Crkva sv. Eufemije je jednobrodna građevina koja je ostala bez krova, a izgrađena je u 12. stoljeću, prema nekim izvorima, od kamenog materijala prijašnje bazilike. Crkva je bila u funkciji do 1946. godine. Prema legendi 1410. godine Đenovežani su nakon što su opljačkali Veneciju vratili tijelo sv. Eufemije u Rovinj uplovivši po nevremenu u uvalu Saline. Danas se njezino tijelo čuva u sarkofagu u župnoj crkvi sv. Eufemije u Rovinju. Za kraj kratko o svetoj Eufemiji (Kalcedon, 289. - Kalcedon, 16. rujna 304.) koja je zaštitnica grada Rovinja. Bila je kćerka uglednog građanina iz Kalcedona blizu Carigrada. Kako je bila kršćanka, u vrijeme cara Dioklecijana 304. godine, zatvorena je i mučena te je na kraju bačena lavovima koji ju nisu rastrgali. Navodno je umrla kao mučenica 16. rujna 304. godine od ozljeda koje joj je u areni nanio medvjed ili lav. Najčešće se prikazuje s palmom i kotačem a uz nju jedan ili više lavova. Kršćani su sačuvali njeno tijelo, koje je kasnije preneseno u Carigrad gdje je car Konstantin u njenu čast podigao veliku crkvu. Prema legendi, sarkofag je jedne olujne noći nestao iz Carigrada i 13. srpnja 800. godine došao do rovinjske obale gdje ga je jedan mladić sa svoje dvije mršave krave uspio dovući na brežuljak do crkve sv. Franje. Od tada je stanovnici Rovinja štuju kao svoju zaštitnicu. Karta s posjećenim lokacijama. Dužina rute 3,16 km. |
Baći – zaseok ispod crkve atipične arhitekture
Cesta D402 ima dužinu od 3,2 km i povezuje cestu D66 (Pula – Matulji) i trajektnu luku Brestova iz koje trajekti isplovljavaju za Porozinu na otoku Cresu. Na cesti D402, oko jednog kilometra od raskršća s cestom D66, nalazi se zaseok Baći. Zaseok Baći zajedno sa zaseocima koji se nalaze između rta Mašnjak (uvala Plomin) i povremenog potoka Supoti (koji teče na granici Istarske i Primorko-goranske županije) tvore naselje Zagorje (ili Plominsko Zagorje; 116 stanovnika – 2011. g.) u Općini Kršan.
Na najvišoj točki zaseoka Baći nalazi se crkva sv. Katarine koja ima atipičnu arhitekturu za istarski poluotok. Do crkve vodi kameno stepenište. Crkva sv. Katarine je jednobrodna građevina izgrađena u 17. ili 18. stoljeću. Na pročelju se nalazi preslica s jednim zvonom. U unutrašnjosti crkve se nalazi zidani oltar s kamenim retablom i palom svete Katarine iz 19 stoljeća te slika Posljednje večere. S mjesta gdje se nalazi crkva pruža se lijep pogled na otok Cres koji je ovdje najbliži poluotoku Istri, dijeli ih 4,2 km širok morski prolaz Vela Vrata. Karta s lokacijom crkve sv. Katarine. |
Stari Pazin – naselje kojeg je „progutao“ mlađi susjed
Stari Pazin dominira Pazinskom kotlinom. Smješten je na brežuljku (361 mnv), stotinjak metara iznad novijeg istočnog dijela naselja Pazin. Brežuljak je vjerojatno bio naseljen u prapovijesti, dok u antici nema tragova naselja. U ranom srednjem vijeku je izgrađena utvrda (kojoj danas nema ni traga) te se u pisanim dokumentima kao Pisinum Superius prvi put spominje 1012. godine, kad je bio upravno i crkveno središte. 1060. godine akvilejski patrijarsi su ga predali porečkom biskupu, kojemu je pripadao i susjedni Pazin. 1177. godine u buli pape Aleksandra III Stari Pazin se spominje kao sjedište župe kojoj je pripadao i Pazin, koji je u to vrijeme bio samo Kaštel Pazin. Tijekom 12. stoljeća važnost mu opada i postupno gubi autonomiju te postaje tek jedan od feuda pazinskog područja pod imenom Obernnburg (u urbaru iz 1578. godine) ili Oberburg, vjerojatno da bi ga njemački feudalci razlikovali od Pazina (Miterburga). U 16. stoljeću broj stanovnika je drastično opao te je postao rubno naselje Pazina.
Šetnju smo započeli kod jednobrodne župne crkve sv. Jurja, najstarije građevine Starog Pazina, pošto od njegovih obrambenih i stambenih građevina do danas nije ništa sačuvano. Široko stepenište vodi do župne crkve. Na stupovima s obje strane stepeništa nalazi se po jedan kip (po mom mišljenu starijeg datuma). Župna crkva sv. Jurja izgrađena 1592. godine (natpis na nadvratniku sakristije) na mjestu starije gotičke crkve. Župna crkva je obnovljena više puta tijekom 19. i 20. stoljeća, od kojih je najznačajnija bila obnova iz 1995. godine u kojoj je crkva znatno proširena. 1700. godine je podignut zvonik visok 26 metara. Zvonik se nalazi na pročelju i kroz njega se je ulazilo crkvu prije proširenja, kada je imala samo južni dio broda u čijem se svetištu nalazi pala s likom sv. Jurja iz 1875. godine. S mjesta oko crkve se pruža lijep pogled na Pazinsku kotlinu te na planine Učku i Ćićariju. Od župne crkve sv. Jurja smo krenuli ulicom prema jugu. Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do Staropazinskog mosta koji premošćuje željezničku prugu Pula – Divača (Slovenija). Nekoliko metara od pruge se nalazi raskršće s cestom D64 (Rogovići pored Pazina – Vozilići). Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon dvjestotinjak metara stigli do još jednog mosta koji premošćuje istu željezničku prugu,… …Most nad kalvarijom. Pored mosta se nalazi pješačka staza Uspon Histra… …s kojom smo se lagano spustili oko 250 metara sve do trafostanice, prije koje smo skrenuli desno na put koji vodi do Pazinske kalvarije. Pazinska kalvarija se nalazi iznad lijepo uređenog kružnog toka. Ne zna se točna godina izgradnje Pazinske kalvarije. Jedni izvori navode da je to 1837. godina, dok drugi da je 1860. godina,… …ali se brdo Kalvarija u Pazinu spominje još 1780. godine u biskupskoj vizitaciji biskupa Polesinija. Pored kalvarije se nalazi križni put i... ...oktogonalna kapela Kristova groba koja je izgrađena 1860. godine prema projektu arhitekta Giuseppea Antonija Ciprijanija. Pazinska kalvarija je ujedno jedan od ljepših vidikovca u Pazinu s kojeg se pruža lijep pogled na sam grad, naročito na Pazinski kaštel i zvonik župne crkve sv. Nikole. Karta s posježenim lokacijama. Dužina rute 809 m. |
< | ožujak, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv