Viatrix
28.04.2020., utorak
Torri di Slivia – kule u podzemnom svijetu
Na cesti SP1 (Strada Provinciale 1 del Carso – pokrajinska cesta 1 od krasa), koja povezuje Sistianu i Basovizzu (provincija Trst), nalazi se naselje Aurisina (oko 2000 stanovnika). U naselju, koje je sjedište općine Duino-Aurisina (oko 8500 stanovnika), nalazi se raskršće s cestom SP31 (Strada Provinciale 31 di Slivia – pokrajinska cesta 31 Slivia). Oko 300 metara od raskršća, u pravcu prema naselju Slivia (koje je dobilo ime po slovenskom nazivu za šljivu – sliva), nalazi se polazište prema špilji Torri di Slivia (Kule Slivie).
 Iz polazišta smo krenuli s traktorom koji vuče putničku prikolicu (agribus) i nakon, približno, jednog kilometra, asfaltiranom i makadamskom cestom, stigli smo do ulaza u špilju Torri di Slivia.  Špilja je nazvana po impresivnim stalagmitima (kulama), ispred kojih su se našli planinari planinarskog društva Triestini prilikom prve službene ekspedicije 6. siječnja 1885. godine. Zahvaljujući ponoru koji se otvara u plitkoj ponikvi, špilja je poznata od davnina i bila je među prvim istraženim na području tršćanskog krša.  Novi ulaz je probijen zbog lakšeg pristupa špilji na 114 mnv. Silazi se stepeništem od 200 stepenica. Dubina špilje je 101 metar (za posjetitelje 70 metara) na 13 mnv sa završnim 120 metarskim tunelom koji poplavi tijekom visokog vodostaja rijeke Timave. Temperatura u špilji varira od 6 do 9 stupnjeva celzijevih.  Špilja Torri di Slivia bogata je špiljskim ukrasima kao što su stalaktiti, stalagmiti…  Dok smo prolazili između špiljskih ukrasa imao sam osjećaj da smo u podzemnom svijetu patuljaka iz Tolkienovog Međuzemlja.  Nakon što smo uživali u ljepoti špiljskih ukrasa, istim smo stepeništem izašli iz „podzemnog svijeta“.  Karta s lokacijom špilje Torri di Slivia.  |
20.04.2020., ponedjeljak
Glavotok – franjevački samostan na „glavi otoka Krka“
Glavotok je zaseok s oko trideset stanovnika i administrativno spada pod naselje Brzac, Grad Krk. Do Glavotoka je najlakše doći cestom L58086, od raskršća s cestom D104 (D102, blizu naselja Malinska - trajektna luka Valbiska) do naselja Milohnići, potom cestom L58085 do naselja Brzac. Od Brzaca, nesvrstana cesta vodi prema sjeverozapadu sve do zaseoka Glavotok i njegove luke. Glavotok se nalazi na najzapadnijem dijelu otoka Krka, te mu je stari naziv bio Glava Otoka Krka.
 Pored luke Glavotok nalazi se franjevački samostan.  Prvi pisani trag o postojanju redovništva u Glavotoku je oporuka napisana na blagdan sv. Lovre u kolovozu 1277. godine. Tom oporukom krčanka Staša ostavlja sestrama sv. Marije na Glavotoku jednu kopanjicu. Ta oporuka ne svjedoči o postojanju franjevačke zajednice ili samostana u Glavotoku, već ukazuje na postojanje redovničke zajednice.  Prvi se put franjevci spominju 22. studenog 1350. godine. Od tog datuma potječe darovnica kojom krčki knez Bartol daje u trajni posjed vinograd u Glavotoku franjevcima u Krku iz samostana sv. Franje kod Gornjih vrata, ali uz obvezu da za uzvrat godišnje zapale svijeću na oltaru Presvetog Trojstva u krčkoj katedrali.  Franjevački samostan u Glavotoku se osniva za vrijeme posljednjeg krčkog kneza Ivana Frankopana (? - 1846.), koji je sredinom 15. stoljeća u Glavotoku nastanio zajednicu franjevaca trećoredaca. 1479. godine, knez Ivan Frankopan je naredio "zamjenu" po kojoj su se franjevci iz Glavotoka morali preseliti u pavlinski hospicij sv. Kuzme i Damjana u Baškoj, a pavlini u franjevački samostan u Glavotoku. Razlozi su bili politički, sukob između Mletačke Republike i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, ali već 18. ožujka 1480. godine franjevci su se vratili u Glavotok.  U sklopu samostana se nalazi crkva Bezgrješnog Začeća Marijinog iz početka 16. stoljeća. Crkva je jednobrodna s renesansnim, a kasnije i baroknim stilskim obilježjima.  Pored crkve se nalazi malo groblje.  Iz Glavotoka se pruža lijep pogled na naselje Beli koje se nalazi na otoku Cresu i koje razdvaja morski prolaz Srednja vrata.  Karta s lokacijom franjevačkog samostana u Glavotoku.  |
14.04.2020., utorak
San Giusto – povijesni centar Trsta
U samom središtu Trsta (Trieste) nalazi se brdo San Giusto (colle di San Giusto). Brdo obiluje povijesnim znamenitostima, tako da se može reći da je to povijesni centar Trsta.
 Za vrijeme Rimljana, na brdu San Giusto, bile su izgrađene sve monumentalne građevine rimskog grada Tergeste. Danas je vidljiv takozvani Rimski forum, koji je navodno bio monumentalna trobrodna zgrada s jonskim kapitelima. Zgrada datira iz sredine 1. stoljeća, te je bila namijenjena sudskim sjednicama i trgovinskim poslovima. Zgradu se povezuje s civilnom bazilikom koja je u tlocrtu bila 88x23,5 metara.  Istočno uz forum nalazi se kaštel San Giusto (Castello di San Giusto). Kaštel se prvi put spominje u 15. stoljeću, a izgrađen je na ruševinama mletačke utvrde. U 17. stoljeću je bila planirana rekonstrukcija, što bi dovelo do rušenja obližnje katedrale. Ali nakon što su francuzi bombardirali grad 1702. godine, postalo je jasno da ogromna tvrđava na brdu San Giusto više nema smisla. Kroz povijest kaštela, koji je bio izgrađen za ratne svrhe, vojska ga je koristila samo dva puta. Prvi put 1813. godine, za vrijeme Napoleonove vladavine, a drugi put njemačka vojska za vrijeme Drugog svjetskog rata. 1930. godine građevina je rekonstruirana i dobiva današnji izgled.  Južno od foruma se nalazi Katedrala sv. Justa (Cattedrale di San Giusto). Današnji izgled katedrala dobiva kada je biskup Rodolfo Pedrazzani iz Rebecca dao objediniti dvije postojeće crkve, sv. Marije i sv. Justa (kršćanski mučenik koji je živio u Trstu i navodno ubijen 303. godine, tijekom posljednjeg progona kršćana od strane careva Dioklecijana i Maksimilijana), pod isti krov, između 1302. i 1320. godine.  Zanimljivo je da su kroz rešetku ugrađenu u zvonik vidljivi ostaci propileja (starogrčkog monumentalnog portala). Nije poznato što se nalazilo iza ovog monumentalnog portala (širine 17,2 m i dubine 5,28 m), ali se pretpostavlja da se nalazio hram ili kompleks hramova posvećenih Jupiteru, Junoni i Minervi. Koliko je poznato, ovo je jedina sačuvana rimska propileja u Europi.  Pored katedrale se nalazi gotička crkva sv. Mihaela od Carnala (chiesa di San Michele al Carnale) iz 14. stoljeća.  Sjeverno od foruma se nalazi spomenik „Monumento ai Caduti di Trieste“ u spomen palim tršćanskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Spomenik je inauguriran 1935. godine od talijanskog kralja Viktora Emanuela III.  Brdo San Giusto osim što obiluje povijesnim znamenitostima pruža posjetiteljima i predivan pogled na Trst i na njegovu luku.  Karta Trsta s lokacijom brda San Giusto.  |
06.04.2020., ponedjeljak
Fulfinum – grad flavijskih vojnih umirovljenika
Cesta D102 vodi od naselja Šmrika, na kopnu, preko Krčkog mosta na otok Krk, na sjeveru otoka, i sve do naselja Baška, na južnom djelu otoka. Oko 5,5 kilometara od Krčkog mosta nalazi se raskršće s cestom L58065. Oko 2 kilometara od raskršća nalazi se parkiralište Arheološki park Mirine – Fulfinum, u uvali Sepen.
 Dvjestotinjak metara južno od parkirališta nalazi se lokalitet Mirine, ostaci ranokršćanskog kompleksa iz 5. stoljeća. Taj lokalitet se povezuje s benediktinskom opatijom sv. Nikole. Najbolje je sačuvana impozantna crkva križnog tlocrta.  Mirine se nalaze na samoj periferiji antičkog rimskog grada iz 1. stoljeća, Municipium Flavium Fulfinum. Grad je osnovan za potrebe veterana rimske vojske u doba careva Flavijevaca. Veterani su dobivali komad zemlje za svoje umirovljeničke dane.  Fulfinum je bio tipičan planski izgrađen rimski grad s pravilnim rasporedom ulica. Ulice su se iz središta grada, glavnog trga Foruma, širile, pod pravim kutom, na četiri strane. Osim foruma, na kojem se nalazio hram, grad je imao vodovod, gradske vile, stambene kvartove, zgrade javne namjene, tržnicu, skladišta, terme, luku i nekropolu.  Nije poznato kada je Fulfinum napušten, ali se pretpostavlja da od 4. stoljeća naglo počinje opadati broj stanovnika.  U blizini grada, u morskim pličinama uvale Sepen, bile su poznate naslage ljekovitog blata.  Danas se oko Arheološkog parka Mirine – Fulfinum nalazi industrijska zona Općine Omišalj.  Karta s lokacijom Arheološkog parka Mirine - Fulfinum.  |
