Viatrix

30.03.2020., ponedjeljak

Potraga za baljanskom Malom Gospom

Na cesti Ž5096 (Bale–Rovinj), sedamstotinjak metara od izlaza iz naselja Bale, u pravcu prema Rovinju, na desno se skreće na makadamsku cesua (putokaz za kamenolom). Makadamskom cestom smo se vozili još 250 do 300 metara do ugibališta gdje smo parkirali auto.



Od ugibališta smo krenuli poljskim putem prema sjeveroistoku. Prva greška, umjesto da smo, nakon 20 do 30 metara, nastavili poljskim putem prema jugoistoku, mi smo nastavili prema sjeveroistoku, livadom. Livadom smo došli do suhozida, te smo skrenuli desno uz suhozid.



Suhozid smo pratili do poljske ceste. Druga greška, umjesto da smo skrenuli desno, mi smo skrenuli lijevo. Poljska cesta se "pretvorila" u poljski put s kojim smo ušli u šumu.



Kroz šumu smo se probili sve do ceste na kojoj smo skrenuli desno, prema jugoistoku. S obje strane ceste se nalaze suhozidi, ali sama cesta je teško prohodna jer je zarasla vegetacijom. Iako se s obje strane, iza suhozida, nalazi šuma, ipak je bila lakše prohodna nego sama cesta.



Tako da smo se prvo vrijeme probijali kroz šumu s lijeve strane ceste, a potom s desne strane. U jednom trenutku smo uočili šumski put koji vodi na jug, ali smo brzo odustali jer smo se udaljavali od cilja. S puta smo skrenuli lijevo u šumu, te uz dosta poteškoća, zbog guste vegetacije (pitanje da li bi se uopće probili kada je vegetacija u punom mahu), konačno došli do cilja.



Cilj je bio crkva Male Gospe (ili Madonna Piccola) iz 8. ili 9. stoljeća. Crkva je jednobrodna s dvije upisane apside u kojima su pronađeni tragovi izvornih oltara, te se na čelu zida, između apsida, nalazi mala niša.



Na zidovima u unutrašnjosti crkve se nalaze tragovi dva sloja fresaka. Stariji su posvetni križevi iz 8. ili 9. stoljeća, a noviji sloj je s likovima svetaca iz 12. ili 13. stoljeća.



Crkva je istražena i obnovljena u razdoblju od 1992. do 1998. godine.



Primijetili smo da od crkve prema jugu vodi sasvim solidan poljski put. Nakon niti sto metara stigli smo na poljsku cestu na kojoj smo skrenuli lijevo. Na toj cesti smo bili kada smo napravili drugu grešku.



Poljsku cestu smo napustili nakon nekih 150 metara tako što smo skrenuli desno na poljski put.



Poljskim smo putem, nakon dvjestotinjak metara, preko "točke" gdje smo napravili prvu grešku, stigli do mjesta gdje smo parkirali auto.



Karta s lokacijom crkve Male Gospe.



Dužina rute 1,20 km.


- 17:50 - Komentari (33) - Isprintaj - #

23.03.2020., ponedjeljak

Otkrivanje baljanske Vele Gospe

Oko tri kilometara od Bala, na cesti Ž5096, koja povezuje Bale s Rovinjem, nalazi se šumska cesta koja vodi do zanimljivog lokaliteta. Na lokalitetu se nalaze ostaci benediktinskog samostana sv. Marije Velike ili Vel(ik)a Gospa (koju još nazivaju i Madonna Grande, Madonna Alta ili Santa Maria di Valle).



Nakon petstotinjak metara šetnje, po cesti koja prolazi kroz mediteransku makiju, stigli smo do lokaliteta.



Prema svjedočanstvu novigradskog biskupa Giacoma Filippa Tommasinija (Padova, 1595. - Venecija, 1655.) samostanski je kompleks s crkvom već u 17. stoljeću bio ruševina.



Pretpostavlja se da je samostan jedan od najranijih pravilno koncipiranih i uređenih samostana na području Hrvatske.



Na jugozapadnom dijelu kompleksa se nalaze ostaci kapele, a na sjevernom dijelu ostaci trobrodne bazilike.



Bazilika je izgrađena krajem 8. ili početkom 9. stoljeća kao karolinška građevina. Građevina se tokom vremena mijenjala. U 11. stoljeću kraćena je za jednu kolonadu. Novonastalo predvorje je poslužilo za ukope i gradnju zvonika.



Na mjestu bazilike je 1789. godine izgrađena barokna crkva sv. Marije Velike. Crkva je bila u funkciji do sredine 20. stoljeća, kada joj se urušio krov. Novim krovom je pokrivena 1997. godine.



Navodno je, 1177. Godine, tu prenoćio papa Aleksandar III. na putu iz Dalmacije u Veneciju.



Karta s lokacijom crkve sv. Marije Velike.



Dužina rute 525 m.


- 18:50 - Komentari (25) - Isprintaj - #

17.03.2020., utorak

Veprinac – Kvarner na „pladnju“

Na cesti Ž5047, koja preko Učke povezuje Matulje s čvorom Vranja na Istarskom ipsilonu, nalazi se naselje Veprinac (981 stanovnika – 2011. g.). Naselje obuhvaća više od 20 zaseoka i nalazi se u sastavu Grada Opatije. Izgrađen je na mjestu prapovijesne gradine, a porijeklo imena se povezuje s biljkom veprinom. Prvi put se spominje 1374. godine u oporuci Huga Devinskog. 1507. godine je na glagoljici napisan Veprinački zakon, koji je regulirao tadašnje običaje i propise.



Mi smo odlučili posjetiti dio koji se zove Stari Grad, koji je ujedno i središte naselja.



Šetnju smo započeli kod crkve sv. Ane. Na bočnom zidu crkve nalazi se ugrađena kamena ploča s uklesanim grbom, glagoljaškim natpisom i 1442. godinom. U njenoj unutrašnjosti su nedavno pronađeni tragovi fresaka.



S druge strane kamene popločene ulice, koja vodi prema Gradskim vratima, nalazi se gradska loža.



Između crkve sv. Ane i gradske lože nalaze se neobična Gradska vrata s tri otvora. Gradska vrata su jedini dio utvrde koji je očuvan i u sklopu su zgrade komuna, "Komunščice".



Popločenom ulicom smo ušli u nekada zidinama omeđeno naselje.



Kada smo ušli u naselje skrenuli smo desno na kameno stepenište, koje vodi do vrha brda (519 m), gdje se nalazi župna crkva sv. Marka.



Prije nego što smo ušli u dvorište župne crkve, stali smo uživati na vidikovcu Brituh. S vidikovca se pruža jedan od ljepših pogleda na Kvarner, gradove Opatiju i Rijeku, a vidi se i grad Kraljevica, te otoci Krk i Cres.



Na vidikovcu su izloženi srednjovjekovni ostaci maslinovog toša i kameni oltar ili stol (Županov stol) na kojem su uklesane 1655. i 1770. godina.



Stepeništem smo došli do ulaza u dvorište župne crkve sv. Marka u kojem se nalazi malo groblje. Sam ulaz je dio nekadašnjeg fortifikacijskog sustava.



Na portalu župne crkve je uklesana 1572. godina, ali postoje naznake da je izgrađena još za vrijeme Devinskih grofova u 14. stoljeću. Navodno ju je dala izgraditi Ana Stell (Elizabetta Devinska) koja je živjela u Veprincu, a sahranjena je 1405. godine u riječkoj katedrali. 1680. godine crkva je obnovljena u i potpuno barokizirana. Od dviju obrambenih kula jedna je pretvorena u zvonik 1866. godine.



Postoji legenda da je Ana Stell dala napraviti kip Bogorodice na svoju sliku i priliku. Kip je postavila u crkvi sv. Ane. Kada je izgrađena župna crkva sv. Marka, naložila je da se kip preseli u tu crkvu. Pri transportu užad je popucala, te se kip rasuo u sitne dijelove. Tako je ostala tajna kao je Ana Stell izgledala.



Nakon obilaska izašli smo iz dvorišta župne crkve, te se spustili stepenicama i skrenuli lijevo.



Stazom smo se spustili do mjesnog groblja, potom smo cestom krenuli prema jugu.



Još smo malo uživali u pogledu na Kvarner, dok nismo došli do početne točke šetnje po veprinačkim Starim Gradom.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 732 m.


- 21:47 - Komentari (30) - Isprintaj - #

10.03.2020., utorak

Od ponora do krova i nazad

Pazinska jama je ponor rijeke Pazinčice i nalazi se petstotinjak metara zapadno od centra naselja Pazin. Nastala je djelovanjem prirodnih sila na kraški teren, na granici sive i crvene Istre. Otvor ponora se nalazi ispod 198 metara visoke litice. Istraživanja su dokazala da vode rijeke Pazinčice, nakon ponora, izviru u dolini rijeke Raše i uvali Blaz.



Prema legendi, u davna vremena kada su na istarskom poluotoku, uz ljude, živjeli i divovi, na sjeveru poluotoka su se nalazila velika jezera i močvare, a na jugu nije bilo ni potoka ni izvora. Tada su ljudi zamolili diva Bana Dragonju da im pomogne. Div Dragonja je upregnuo ogromne volove za plug i zaorao od jezera prema moru. Rijeku koja je nastala prvom brazdom je nazvao po sebi, rijeka Dragonja. Drugi dan je izorao drugu brazdu u kojoj je nastala rijeka koju je nazvao po njegovoj ženi Mirni (rijeka Mirna). Kada je zaorao treću brazdu i došao do pazinskog kaštela, s prozora ga je počela zadirkivati žena pazinskog kapetana da ore plitko i da mu je brazda kriva. Ban Dragonja se uvrijedio, te je volove potjerao nazad. Nedovršenom brazdom je dolazila voda i potapala pazinsku kotlinu. Stanovnici Pazina su zapomagali, plakali i molili Bana Dragonju da ih spasi. Dragonja im se smilovao i lupio je nogom u zemlju točno ispod litice gdje se nalazi kaštel. Uz strašnu buku otvorila se jama i "progutala" svu vodu. Tako da je umjesto treće rijeke koja je trebala teći do mora, nastala rijeka Pazinčica kojoj se "gubi trag" u Pazinskoj jami.



Jules Verne je u romanu Mathias Sandorf poveo svoje junake u Pazinsku jamu.



Pored Pazinske jame nalazi se istoimeni pješački most koji premošćuje rijeku Pazinčicu i pruža lijep pogled na jamu. Od pješačkog mosta Pazinska jama krenuli smo na istok Valvasorovom ulicom i nakon stotinjak metara stigli do Pazinskog kaštela.



Pazinski kaštel je najveća utvrda u Istri i jedna od najbolje sačuvanih. Kaštel se prvi put spominje 983. godine u darovnici u kojoj ga car Oton II poklanja porečkim biskupima. Od 996. do 1060. godine kaštel je u vlasništvu akvilejskih patrijarha. 1060. godine se opet vraća u vlasništvo porečkih biskupa koji su ga 1175. godine ustupili njemačkom plemiću Menhardu od Schwarzenburga koji je bio gospodar srednje Istre, te je osnovao Pazinsku grofoviju. Njegovi nasljednici su bili vlasnici Pazinskog kaštela sve do 1374. godine kada prelazi u ruke obitelji Habsburg. 1510. godine, kaštel osvajaju Mlečani. 1533. godine ga je kupio Alessio Mosconi, dok je od 17. stoljeća pa sve do 1945. godine bio u vlasništvu obitelji Montecuccoli iz Modene.



Pazinski kaštel je više puta nadograđivan, te današnji izgled dobio između 1537. i 1548. godine kada je izgrađeno sjeverozapadno krilo i četvrtasta kula obložena klesanim kamenim pločama. U 19. stoljeću je snižena četvrtasta kula i zasut opkop oko kaštela. Danas se u kaštelu nalazi Etnografski muzej Istre i Muzej Grada Pazina.



Uz Pazinsku jamu i Pazinski kaštel se veže legenda o mladom raškom pastiru. Pastir je čuvao ovce vlasnika kaštela, te je u trenutku nepažnje jedna ovca upala u jamu. On o tom događaju nije nikome ništa rekao. Kada je nakon nekog vremena došao u posjet obitelji, otac mu je pokazao mrtvu ovcu koju je izbacio izvor Sveti Antun u dolini rijeke Raše. Pastir i njegov otac su se dogovorili da svako toliko baci jednu ovcu u ponor i da će ju na izvoru dočekati otac. To je trajalo neko vrijeme sve dok jednog dana otac nije dočekao mrtvo tijelo sina. Vlasnik kaštela ga je otkrio i bacio u jamu.



Od kaštela smo krenuli na jug, ulicom Julesa Vernea. Ubrzo smo skrenuli desno na parking s kojeg se pruža lijep pogled na Pazinsku jamu i Pazinski kaštel.



Vratili smo se nazad na ulicu Julesa Vernea i nastavili prema jugu. Kada smo stigli na Hrvatski trg skrenuli smo lijevo na ulicu Vladimira Nazora s kojom smo došli do Trga hodočasnika na kojem se nalazi Franjevački samostan.



Franjevački samostan u Pazinu je utemeljen bulom pape Siksta IV u 15. stoljeću. U sklopu samostana se nalazi crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije koja je izgrađena u 15. stoljeću u kasnogotičkom stilu. U 18. stoljeću je crkva barokirizirana, te je podignut zvonik. Knjižnica u samostanu je najstarija sačuvana knjižnica u Istarskoj županiji.



Od Trga hodočasnika smo se spustili Franjevačkim stubama na Stari trg. Dalje smo nastavili prema istoku ulicom Velog Jože, te nastavili prolazom Vincenta od Kastva i došli do zvonika župne crkve sv. Nikole visokog 45 metara. Zvonik je udaljen od crkve desetak metara.



Župna crkva sv. Nikole se spominje 1266. godine. 1441. godine crkva je pregrađena, te je dobila izduženi kasnogotički prezbiterij presvođen zvjezdastim svodom, kojeg ga je oslikao slikar iz kruga Jakoba Suntera (Leonard iz Brixena) 1470. godine. 1659. godine, crkvi su dodane bočne kapele, te su u baroknoj rekonstrukciji 1765. godine spojene u bočne brodove, tj. crkva je postala trobrodna.



Od župne crkve smo krenuli na sjever, prema groblju. Prije groblja smo skrenuli desno, te preko parkinga došli na ulicu Ospizio Mosconi.



Skrenuli smo lijevo, te smo uz groblje došli do puteljka koji prolazi između vrtova.



Na puteljku smo išli ravno, ali smo ustanovili da ne vodi nikamo, te smo se vratili nazad (do početka puteljka) i skrenuli desno, nizbrdo. Puteljkom smo se spustili do makadamske ceste, na kojoj smo skrenuli desno.



Nakon stotinjak metara smo stigli na raskršće makadamskih putova na kojem smo skrenuli lijevo, na Rimski put.



Oko sto metara od raskršća, na desnoj strani, nalazi se puteljak na koji smo skrenuli...



...i ubrzo stigli do Pazinskog krova.



Pazinski krov je slap na rijeci Pazinčici, koji s tri metara visine pada u jezerce iz kojega rijeka nastavlja prema svom ponoru u Pazinskoj jami.



Od Pazinskog krova smo nastavili nizvodno uz rijeku Pazinčicu, pješačkom stazom 711.



Stazom smo se udaljili od rijeke i došli do Rimskog puta, koji je nekada bio glavna prometnica koja je vodila do kaštela.



Na Rimskom putu smo skrenuli desno. Put se uspinje sve do ulice Prilaz Kaštelu, na kojoj smo opet skrenuli desno. prošli uz Pazinski kaštel i na kraju došli do pješačkog mosta Pazinska jama gdje smo i započeli šetnju.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,61 km.


- 21:10 - Komentari (24) - Isprintaj - #

02.03.2020., ponedjeljak

Lovranska Draga – od „uklete kuće“ do žamora vodopada

Lovranska Draga (50 stanovnika – 2011. g.) je naselje u sastavu Općine Lovran. Do naselja se dolazi cestom Ž5050 (Lovran-Liganj) na koju se nadovezuje cesta L58041 (Liganj-Lovranska Draga).



Auto smo parkirali kod hotela Draga di Lovrana koji se smjestio na samom ulazu u naselje Lovranska Draga na predjelu Križevica.



Hotel Draga di Lovrana je izgrađen na kamenoj litici na kojoj se nalazio Diomedov hram i svetište boga Apolona. S litice se pruža prekrasan pogled na Kvarner i na njegove otoke. Na ovom se je mjestu, prema legendi, Dafne bježeći od Aplonovog udvaranja pretvorila u lovor, od kojega je "nastao" Lovran.



Hotel je poznat kao "ukleta kuća". Sve je počelo 1923. godine kada je kuću zapalio tadašnji vlasnik. Zapalio ju je zbog osiguranja, ali i da mu je jednostavno bilo dosta te kuće. Nakon Drugog svjetskog rata kuća je promijenila vlasnika. Novi vlasnik je napravio krov, ali ga je pijavica uništila, a da pritom nije stradalo ništa drugo. Ubrzo nakon tog događaja, vlasnik je preminuo od iznenadne bolesti, kao i vlasnik nakon njega. Slijedeći vlasnik je kupio "ukletu kuću" 1978. godine, ali je ubrzo, nekoliko mjeseci nakon što ju je počeo renovirati, poginuo u prometnoj nesreći. Ipak, njegov sin ju je uspio obnoviti 2006. godine, pazeći da je dovede u izvorno stanje.



Uz "ukletu kuću" se veže nekoliko tragičnih priča i legendi. Jedna legenda je iz 1912. godine i govori o bračnom paru koji je imao četvero male djece. Muž je bio ljubomoran na ženu, bez razloga. Otišli su po sjeno, te joj prerezao vrat srpom. A potom se i sam bacio s litice. Postoj i priča o uglednom opatijskom ugostitelju koji je došao na Križevicu s ljubavnicom. Ondje su ih prestrašili smijeh i lupanje posuđa, kao da se na katu održavala neka zabava. Pokušali su pobjeći autom, ali je auto počeo kliziti prema rubu litice. U tom trenutku je grom udario u napuštenu kuću, te je auto krenulo u željenom smjeru. Zadnja tragična priča je o češkim turistima koji su se devedesetih godina 20. stoljeća sklonili u kuću od nevremena, ali ih je ubilo udar groma.



U kući su navodno obitavala tri duha od triju žena koje su mučene i ubijene na tom mjestu. Jedna za vrijeme Drugog svjetskog rata, a druge dvije kasnije. Organizator zločina je bio fašistički časnik Scrobognia koji je rođen u Rijeci. Zbog toga su uz kuću postavljena tri raspela.



Od "uklete kuće" smo krenuli cestom L58041 prema sjeverozapadu. Nakon sedamstotinjak metara smo stigli do crkve sv. Mihovila (1715. g.).



Nekih pedesetak metara, dalje cestom, nalazi se most koji premošćuje potok koji se jednostavno zove Potok.



Tridesetak metara južno od mosta nalazi se velika kamena šterna (bunar).



Vratili smo se do mosta kod kojeg smo skrenuli prema sjeveru, na šetnicu Slap. Na početku šetnice se nalazi još jedna šterna. Prvih dvjestotinjak metara šetnice prati asfaltiranu cestu, nakon kojih smo skrenuli desno na šumski put.



Prvi dio šumskog puta prolazi šumom pitomog kestena. Treba spomenuti Lovranski marun, jednu od najcjenjenijih sorta kestena. Ta sorta raste samo na obroncima planine Učke u zaleđu Lovrana.



Šumskim putem smo se približili potoku, kojeg smo više puta prešli s jedne strane na drugu malim mostovima.



Na kraju šetnice Slap nalazi se Draški slap.



Draški slap je visok 15 metara i na dnu slapa se nalazi malo jezerce iz kojeg voda nastavlja dalje potokom Potok preko naselja Lovranska Draga, te dalje do naselja Medveja gdje se na šljunčanoj plaži ulijeva u Kvarnerski zaljev.


Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,64 km.


- 22:29 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta